Spremate se za put? Evo kakvi su zakoni o zimskim gumama u Evropi

Bliži se zima, stižu novogodišnji praznici, a to je period kada mnogi vole da otputuju u neku drugu evropsku zemlju.

 

Nadamo se da ste dovoljno upućeni šta je potrebno da preduzmete prije puta kako biste spremili svoj automobil za putovanje po zimi.

Prvo i osnovno su svakako zimske gume, čija primjena varira od zemlje do zemlje, a u okvirima nekih zemalja od regije do regije.

Upotreba zimskih guma je obavezna u Austriji, Belorusiji, BiH, Češkoj, Estoniji, Finskoj, Njemačkoj, Islandu, Letoniji, Litvaniji, Makedoniji, Moldaviji, Crnoj Gori, Rusiji, Sloveniji i Švedskoj.

Albanija – zimske gume nisu obavezne, ali vozači u vozilima od 1. novembra do 30. aprila moraju da imaju lance.

Andora – zimske gume nisu obavezne, ali se mogu koristiti od 1. novembra do 15. aprila. Minimalna dubina gaznog sloja gume je 4 mm.

Jermenija – zimske gume nisu obavezne, ali moraju biti adekvatne za zimske uslove.

Austrija – zimske gume su obavezne, a potrebno je imati i odgovarajuće lance. Zakon je na snazi od 1. novembra do 15. aprila. Minimalna dubina gaznog sloja gume iznosi 4 mm i moraju imati M&S oznaku.

Bjelorusija – zimske gume su obavezne, a lanci dozvoljeni u periodu od 1. decembra do 1. marta.

Belgija – zimske gume nisu obavezne, a upotreba lanaca je dozvoljena.

BiH – u periodu od 15. novembra do 15. aprila bez obzira na vremenske uslove potrebno je koristiti zimske gume ili gume za sve sezone, odnosno ljetne gume s gazećim slojem dubine minimalno 4 mm uz posjedovanje lanaca.

Bugarska – preporučuju se zimske gume, a lance bi trebalo posjedovati između 1. novembra i 31. marta.

Hrvatska – u slučaju snijega i leda vozači moraju da koriste najmanje dvije zimske gume i to postavljene na pogonske točkove, a minimalna dubina gaznog sloja je 4 mm. Dio opreme moraju da budu lanci i lopata.

Kipar – preporučuje se upotreba zimskih guma.

Češka – zimske gume su obavezne, kao i lanci gdje postoji instrukcija. Zimska sezona traje od 1. novembra do 1. aprila, a minimalna dubina gaznog sloja mora biti 4 mm.

Danska – zimske ili gume za sve sezone se preporučuju, a upotreba lanaca je dozvoljena. Estonija – zimske gume su obavezne od 1. decembra do kraja februara, a minimalna dubina gaznog sloja gume mora da iznosi 3 mm.

Finska – zimske ili gume za sve sezone su obavezne, a lanci dozvoljeni od 1. decembra do kraja februara. Gume moraju imati M&S oznaku i dubinu gaznog sloja bar 3 mm.

Francuska – kao generalno pravilo, zimske gume nisu obavezne. Međutim, u određenim planinskim predjelima, zimske gume su potrebne, a alternativa mogu biti lanci.

Njemačka – propis iz 2010. godine nalaže da svi putnički automobili i motocikli moraju imati zimske gume ili gume za sve sezone na svim osovinama i to u vrijeme zimskih uslova. Preporučuje se i posjedovanje lanaca.

Grčka – zimske gume nisu obavezne, ali one koje se koriste moraju biti adekvatne za zimske uslove. Lanci su dozvoljeni.

Mađarska – zimske gume nisu obavezne, ali vozači moraju posjedovati lance u slučaju da se vremenski uslovi pogoršaju.

Island – zimske ili gume za sve sezone su obavezne od 1. novembra do 14. aprila. Datumi se ponekad mijenjaju.

Italija – zimske gume se preporučuju, a obavezne su samo na određenim putevimaa. Lanci se moraju posjedovati u određenim predelima. Zimska sezona traje od 15. oktobra do 15. aprila. U Val d'Aosti vozila moraju imati zimske gume ili lance.

Letonija – zimske gume su obavezne od 1. decembra do 1. marta.

Litvanija – zimske gume se moraju koristiti od 1. novembra do 1. aprila.

Luksemburg – zimske gume nisu obavezne, ali gume moraju biti adekvatne za zimske uslove.

Makedonija – zimske gume nisu obavezne, ali je potrebno nositi lance od 15. novembra do 15. marta. Minimalna dubina gaznog sloja je 5 mm.

Moldavija – zimske gume su obavezne od 15. novembra do 31. marta.

Norveška – potrebno je koristiti zimske gume minimalne dubine gaznog sloja od 3 mm ukoliko je put prekriven snegom ili ledom. U drugim uslovima se tokom zime preporučuju, ali nisu obavezne. Ipak, potrebno je imati lance.

Poljska – zimske gume se preporučuju, ali nisu obavezne.

Portugal – zimske gume nisu obavezne, ali su lanci obavezni tamo gdje postoji znak.

Rumunija – zimske gume nisu obavezne, ali moraju biti adekvatne za zimske uslove.

Rusija – zimske gume su obavezne, kao i posjedovanje lanaca.

Slovačka – zimske gume nisu obavezne, ali one koje nose simbol M&S moraju biti korišćene u uslovima snijega i leda.

Slovenija – zimske gume su obavezne, kao i posjedovanje lanaca i lopate. Zimska sezona traje od 15. novembra do 15. marta.

Španija – korišćenje zimskih guma zavisi od regije. Treba obratiti pažnju na saobraćajne znakove koji signaliziraju da je obavezno posjedovati zimske gume ili lance.

Švedska – zimske gume su obavezne, a preporučuje se i posjedovanje lanaca od 1. decembra do 31. marta. Gume moraju imati M&S oznaku i minimalnu dubinu gaznog sloja od 3 mm.

Švicarska – poput Španije, zimske gume nisu obavezne, ali moraju biti adekvatne za zimu. Postoje i saobraćajni znakovi na lokacijama gdje je obavezna upotreba zimskih guma ili lanaca.

Turska – zimske gume nisu obavezne, ali se u određenim predjelima preporučuje posjedovanje lanaca.

Ukrajina – zimske gume nisu obavezne.

Velika Britanija – zimske gume nisu obavezne, a lanci su dozvoljeni.

(b92)

Tri najbolja automobila za početnike do 2.000 evra

Dobili ste vozačku dozvolu i kupujete svoj prvi auto. Imate 2.000 evra, a tražite nešto lako za parkiranje i provlačenje kroz gužvu, jeftino za održavanje, sa malom potrošnjom, jeftinom registracijom, da se ne kvari mnogo... Šta uzeti?

 

Univerzalan odgovor ne postoji. Zato ćemo navesti stvari koje treba gledati i predložiti polovna vozila po cijeni od oko 2.000 evra.

Kome nije namijenjen ovaj tekst?

Muškarcima (i ponekoj djevojci) koji su po lokalu vozili bez dozvole od 16-te godine, a od 14-te im otac davao da uparkiravaju auto u garažu, da voze na nekom neasfaltiranom putu i slično.

Vi koji spadate u tu grupu, prije pisanja nepotrebnih komentara imajte u vidu da su mnogi početnici prvi kontakt sa automobilom imali u auto-školi.

Kažete da treba da kupim još jedan auto za „vježbanje“ iako imam porodičnog Passata?

Nipošto. Sve zavisi od vas – od toga koliko para imate i da li uopšte želite da ih trošite na još jedan auto u porodici, živite li sami ili sa roditeljima koji već imaju auto, kakve su vam potrebe i želje...

Dakle, ovaj tekst je namijenjen onima koji su početnici, a žele da kupe svoj prvi auto.

Dizelaš ili benzinac?

Napravili smo anketu. U obzir smo uzeli i to na kojem autu su anketirani učili vožnju u auto-školi, kao i šta su i koliko vozili nakon dobijanja dozvole.

Većina onih koji su u prvih godinu dana nakon polaganja imali priliku do voze više benzinskih i dizel automobila, rekli su da im je dizel bio lakši za vožnju.

Jedna od anketiranih kaže da je u porodici imala dva auta – benzinca i dizelaša. Uvijek je vozila dizelaša, naročito kad ide u grad. Jednostavno, sa njim je kretanje iz mjesta bilo mnogo jednostavnije. Benzinac se joj se nerijetko gasio...

I kod drugih smo zabilježili slična iskustva. Čak i oni koji nikada ranije nisu razmišljali o ovoj temi, zamišljeno bi rekli da se slažu.

Jednostavno, veći obrtni moment pri nižem broju obrtaja oprašta greške prilikom kretanja, ali i loše odabran stepen prenosa.

Takođe, iz istog razoga lakše je sa dizelom popeti se na ivičnjak kod parkiranja. Početnici često u takvim situacijama daju prevelik gas, pa suviše sporo puštaju kvačilo, onda još gasa... Dok ne počne da se osjeća onaj specifičan miris.

Benzinac je ipak bolji izbor

Jeftiniji u startu za kupovinu. Jeftiniji za redovno održavanje (mada kod mnogih ta razlika nije velika). Znatno manja mogućnost nastanka skupih kvarova (turbo punjač, dizne, plivajući zamajac, pumpa visokog pritiska).

Može se pretpostaviti da benzinci generalno imaju manju (pravu) kilometražu od dizelaša.

Tu je i naš budžet od 2.000 evra. Treba naći dobrog dizelaša za toliko para. Naravno da može da se nađe dizelaš – to apsolutno nije sporno. Puni su ih oglasi. Ali kao početnik, ako nemate nekog iskusnijeg sa sobom, možete lako da se prevarite u izboru.

Da, benzinac više troši. Ali s obzirom na sve gore navedeno, smatramo da je za većinu početnika benzinac bolji izbor.

A plin?

Zavisi od mnogo faktora. 

Uglavnom, pitanje je da li:

a)   kupujete auto bez plina, pa ćete ga ugraditi

b)   kupujete auto koji već ide na plin, ali u tom slučaju ostaje pitanje koliko mu još važi atest, mora li da se mijenja rezervoar, koja mu je potrošnja...

c)  koliko kilometara planirate da prelazite godišnje d)  itd.

Stoga ne možemo da damo odgovor po pitanju finansijske isplativosti.

Što se tiče eventualnih problema u vezi sa plinom, koji mogu početniku da zagorčaju život – smatramo da nema velike razlike u odnosu na benzinca bez plina. Naravno da može doći do kvara neke komponente plinskog uređaja, ali to je rizik koji mora da se prihvati ukoliko želimo jeftiniju vožnju.

Koju klasu izabrati?

Nema mnogo dileme – nešto iz grupe u kojoj su Fiesta, Corsa, Punto, Polo, Yaris, Fabia, Clio...

Nećete pogriješiti ni ako uzmete nešto iz „golf“ klase, ali s obzirom na budžet, veća je šansa da ćete naći mlađi i očuvaniji auto u klasi ispod.

Da li je mali auto zaista lakše voziti nego veliki?

Ne uvijek. Što je auto duži, odnosno što ima veće međuosovinsko rastojanje (od zadnjih do prednjih točkova), što je širi, teži, aerodinamičniji i slično, mirnije će se ponašati pri visokim brzinama, pa će se i vozač početnik osjećati samouverenije.

Upravo ovaj osjećaj samouvjerenosti može da bude mač sa dvije oštrice. Auto „leti“, ide kroz krivine kao zalijepljen za asfalt, a onda naleti nezgodna krivina...

Jednostavno, u većem, udobnijem i tišem automobilu osjećaj za brzinu zna da prevari. Još ako ima jak motor, početnik se lako oslobodi i postane suviše samouvjeren. A to nije dobro.

Lakoća parkiranja

Ne mora da znači da je mali auto lakši za uparkiravanje. Najbolji primjer je Yugo. Težak volan namučiće i muškarce, a tu je i relativno mali ugao zakretanja prednjih točkova (tzv. ajnšlag). Ima tu još faktora, kao što je međuosovinsko rastojanje.

Ova problematika nije naročito važna za izbor automobila za početnike, ali treba je imati u vidu. Čisto da razbijemo iluziju kako se manji automobili uvijek mnogo lakše parkiraju nego veći.

Takođe, neki ljudi imaju bolji osećaj za prostor, drugi lošiji. Pored percepcije prostora, tu je i motorika.

Zato je nekima mnogo lakše da procjene gdje je prednji branik, gdje zadnji, gdje će auto završiti kada se smota volan i krene u rikverc. Lakše im je i da usaglase rad nožnim komandama, okretanje volana i gledanje u retrovizor ili preko ramena.

Neki to nikada ne nauče, nažalost... Ali neki ne žele da uče, obeshrabreni početnim neuspjesima. Jednostavno, neki početnici uče brže, neki sporije.

Stoga i imamo mnogo različitih mišljenja oko toga koji auto je lakši za vožnji i parkiranje, a koji teži.

Zaboravite na opremu i lepotu

Ovo je greška, često i namjerna, koju čine i najiskusniji vozači. Kupuju automobil star 15-20 godina, a na prvo mjesto stavljaju njegov izgled i opremu.

Dobro, auto je mnogima statusni simbol i preći će preko raznih mana i skupo platiti razne kvarove (koji čekaju u budućnosti) samo da bi vozili neki model sa imidžom koji njima odgovara.

Savjetujemo da za početak ostavite nerealne želje na stranu i da nađete auto u što boljem stanju za novac kojim raspolažete.

Čelične felne i „debele“ gume

Svi mi volimo lepe alu felne i niskoprofilne gume. Ali kada ste početnik, ne znate još uvijek da paralelno parkirate, pa sastružete felne o ivičnjak? Niste ni toliko iskusni u izbjegavanju udarnih rupa i uopšte pravoremenom uočavanju istih. A tu su šahtovi – upali, izbočeni, pola-pola...

Dakle, želite felne i gume manjih dimenzija kako bi bile jeftinije za zamjenu ili popravku, a da pritom gume budu dovoljno „debele“. Najbolje je držati se fabričkih dimenzija.

Automatski mjenjač – dobra ideja za početnika?

Ne – početnik bi trebalo da nauči da vozi auto sa manuelnim mjenjačem. A to ne znači samo da zna da „brzine idu u H“.

Dakle, nije baš pametno odmah nakon dobijanja vozačke dozvole sjesti u automatika i zaboraviti na manuelni menjač. Ipak ne živimo u Americi, gdje je automatik gotovo standard.

Čak i ako je neko odlučio da do kraja vozačke karijere vozi samo automatike, može da se nađe u situaciji da bude prinuđen da vozi auto sa manuelnim mjenjačem.

Dakle, koji su polovni automobili najbolji za početnike?

Dajemo tri prijedloga.

  • Fiat Punto 1.2 (60 ili 80 KS)
  • Peugeot 206 1.1 (60 KS) ili 1.4 (75 KS)
  • Renault Clio 1.2 (75 KS)

Koji od ova tri je najbolji? Onaj koji nađete u najboljem stanju. Takođe, to što smo naveli ove motore ne znači da su oni najpouzdaniji ili najštedljiviji. Izabrali smo ih na osnovu raznih faktora i kompromisa.

Da li ima pouzdanijih i kvalitetnijih automobila od ove trojke? Naravno da ima. Ali generalno skuplji su u startu, popravke mogu da budu znatno skuplje, a i u slučaju oštećenja teže je doći do polovnih dijelova, koji su pritom takođe skuplji.

Kod nekih su razlike veće izražene, kod drugih manje. Ali za Fiat Punto, Peugeot 206 i Renault Clio svuda ima dijelova i to raznih proizvođača, odnosno u širokom cjenovnom rangu; ima ih mnogo na auto-otpadima, pa ima i mnogo polovnih dijelova (uključujući motore i mjenjače).

Pošto ih već jako dugo ima veliki broj na našim ulicama, i majstori su dobro upoznati sa njima. Pritom relativno dobar majstor za njih može da se nađe širom BiH, što baš ne može da se kaže za „Japance“ ili „Koreance“ iz ove klase.

Stoga njih nismo ni uzeli u obzir, iako važe za kvalitetna i pouzdana vozila.

A šta je sa „Nijemcima“? VW Polo, Škoda Fabia, Seat Ibiza? Naravno. Dobar izbor, ali generalno drže višu cijenu u odnosu na gore navedenu trojku.

Konkretnije – za iste pare može da se nađe mlađi i očuvaniji Fiat, Peugeot ili Renault. Ali stariji Volkswagen će duže trajati i manje se kvariti od mlađeg Fijata – povikaće mnogi.

I pritom bolje drži cijenu i lakše se prodaje.

To za cijenu je generalno istina, ali opet sve zavisi od slučaja do slučaja. Što se tiče kvarljivosti, odnosno pouzdanosti – ko može da prorekne koji od automobila starih 15-20 godina će se više kvariti i hoće li to biti neke sitnice ili skupi kvarovi?

A tu je i Opel Corsa, koja jeste iz Njemačke, ali više je u grupi sa „Francuzima“ i „Italijanom“. Dakle, Corsa dobija „nezvanično“ četvto mjesto.

Svaki od gore navedenih modela, uključujući i „Nijemce“, ima svoje mane i prednosti. Istina, nema tu neke dramatične razlike, a što se tiče pouzdanosti i cijene, mnogo toga zavisi motora ispod haube.

Zašto niste konkretno napisali koji je najbolji auto i sa kojim motorom?

Zato što ne postoji najbolji auto, naročito kada je u pitanju mašina stara 15-ak godina.

Kao što smo već rekli – tražite auto u mehanički najboljem stanju. Nije važno ako ima ružnu boju, ako je malo izgreban, negde blago ulubljen, nema elektro-podesivo ovo ili ono, klimu i slično.

To je auto na kojem treba da izbrusite svoje vozačke sposobnosti:

  • a)   da na njemu naučite kako se parkira (to nećete naučiti u auto-školi)
  • b)   da na njemu osjetite kako se oštro koči u kritičnim situacijama
  • c)   da steknete prvo iskustvo na snijegu i ledu
  • d)   da naučite da se pravilno penjete na ivičnjak (tu mnogi početnici dobro sprže lamelu)
  • e)   da bez prevelikog straha i treme savladate kružni tok, komplikovanu raskrsnicu, polukružno...
  • f)    da naučite kako izvući auto zaglavljen na nekom poljskom putu, livadi ili u šumarku...

I još mnogo toga. I ne brinite – na greškama se uči. Zato učite na malim greškama sa autom jeftinim za popravku da ne biste učili na velikim i skupim greškama i to ne samo u finansijskom smislu.

Takođe, da shvatite kakav auto vam u budućnosti uopšte treba i kakav zaista želite. Bolje da na njemu izgrebete čelične felne ili ih iskrivite u nekoj udarnoj rupi, da izgrebete branik, razbijete far, naslonite vrata na stubić koji niste vidjeli, steknete koordinaciju upravljanja komandama volan-gas-kočnica-kvačilo-mjenjač.

Detaljnije informacije o konkrentom modelu/motoru

Pošto je nemoguće sve obraditi u jednom tekstu, uradite sopstveno istraživanje. Pogledajte forume. Jedan od njih je www.mojagaraza.rs – ovde možete da se raspitate za detalje u vezi nekog modela, verzije, motora, čestih i potencijalnih kvarova, popravki...

Zaključak

Ljudi vrlo često ne kupuju ono što im treba, nego ono što žele – a uglavnom žele da im auto bude statusni simbol. Ne činite tu grešku, bar u prvih godinu-dvije dok ne steknete neko minimalno iskustvo i rutinu.

Takođe, ne ograničavajte se strogo na određeni model ili marku. Naši prijedlozi su upravo to – samo prijedlozi. Ovdje govorimo o automobilima starim petnaestak godina u prosjeku. Kako će se koji pokazati u ogromnoj mjeri zavisi od toga kako je koji primjerak vožen i održavan.

Kvarova će biti. Ne kupujete novo. Gledajte da je auto mehanički u što boljem stanju. Ogrebotine na laku, mala oštećenja na branicima i slično – nisu važni.

Povedite nekoga iskusnijeg kad gledate auto, imajte na umu da „nije zlato sve što sija“, ne tražite lijepo i atraktivno nego ispravno i očuvano, provozajte auto ako postoji mogućnost i ne zalećite se na nisku cijenu.

(Polovniautomobili.com)

Zamjena guma poskupjela samo u Banjaluci

BANJALUKA, BIJELJINA - Cijene zamjene ljetnih guma zimskim u vulkanizerskim radnjama širom RS uglavnom su ostale iste, dok je ova usluga malo skuplja nego prethodnih godina jedino u Banjaluci.

 

Vulkanizeri u RS imaju pune ruke posla i gužve su sve veće, a razlog za to je zimska oprema na automobilima koja je obavezna od 15. novembra.

Prema riječima nekoliko vulkanizera, i loše vrijeme i kiša su jedan od razloga povećanih gužvi, a mnogi su se i ranije odlučili za postavljanje zimske opreme na svoje četvorotočkaše.

U vulkanizerskoj radnji "Đurđević" iz Banjaluke, rekli su da su kod njih velike gužve i da je za razliku od prethodnih godina došlo do blagog poskupljenja ove usluge.

"Razlozi su veća cijena repromaterijala i plate radnika. Dnevno promijenimo gume na oko 20 automobila", rekli su u ovoj vulkanizerskoj radnji.

U auto-servisu "Autounion" iz Trebinja kažu da su kod njih velike gužve i da majstori imaju pune ruke posla.

"Promjene jedne gume košta sedam KM, a ta cijena je na snazi unazad nekoliko godina. Zbog gužvi nemamo vremena ni izbrojati na koliko automobila dnevno promijenimo gume", dodali su u ovom auto-servisu.

U vulkanizerskoj radnji "Stop" iz Banjaluke potvrdili su da su veće gužve nego prošle godine, ali i da su cijene veće 30 odsto.

"Uzrok je povećanje cijene rada i plata radnika, a i blagog povećanja cijene repromaterijala. Minimalna cijena zamjene za petnaestku je 10 KM, a prema rastu promjera točka raste i cijena", kazali su u ovoj radnji.

U vulkanizerskoj radnji "FOXStill" iz Bijeljine rekli su da je u posljednjih nekoliko dana veća gužva. "Dnevno promijenimo gume na oko 20 automobila. Cijene su ostale iste u odnosu na prošlu godinu i iznose većinom 28 KM za sve četiri gume", rekli su u ovoj vulkanizerskoj radnji.

U auto-servisu "Puzavac" iz Prijedora istakli su da je cijena zamjene četiri gume ostala ista u odnosu na prošle godine i iznosi većinom 32 KM.

"Gužve su u posljednjih nekoliko dana konstantne, jer vlasnici sve više dovoze automobile da mijenjaju gume", kažu u auto-servisu "Puzavac".

U "Kemoimpex" servisu automobila u Banjaluci kazali su da su svaki dan veće gužve kako se približava 15. novembar, od kada je obavezna zimska oprema na automobilima, a da dnevno promijene gume na oko 40 automobila.

"Što su veće dimenzije točka, veća je i cijena promjene guma. U odnosu na prošle godine došlo je do poskupljenja", dodali su u "Kemoimpexu".

Iz Auto-moto saveza RS podsjetili su sve vozače da od 15. novembra do 15. aprila sljedeće godine sva motorna vozila moraju imati odgovarajuću zimsku opremu i koristiti je bez obzira na vremenske uslove.

"Pod zimskom opremom podrazumijeva se da putnička motorna vozila i ostala motorna vozila čija najveća dozvoljena masa nije veća od 3.500 kg i nemaju više od osam sjedišta imaju zimske pneumatike na sva četiri točka", poručili su iz AMS RS.

Dodali su da se za neposjedovanje zimske opreme, prema Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, izriče novčana kazna od 40 KM i po potrebi takvo vozilo se isključuje iz saobraćaja.

Gradovi Cijena
Banja Luka 10 KM
Prijedor 8 KM
Bijeljina 7 KM
Trebinje 7 KM
 
 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

 

Kako sigurno voziti po magli

​Uslovi ograničene vidljivosti izazvani gustom maglom predstavljaju jednu od najopasnijih situacija u saobraćaju.

 

Jesenja ili zimska magla, magla u proljećnim jutrima, pa čak i ona uz more... Umjerena magla, jaka magla, gusta ili rijetka, dnevna ili noćna, svejedno - vožnja postaje naporna, neudobna i nadasve opasna.

Magla u meteorologiji predstavlja pojavu u prizemnom sloju troposfere, u stvari to je oblak koji čine vodene kapljice ili ledeni kristali koji su toliko sitni i lagani da mogu lebdjeti u vazduhu.

Ona se najčešće spušta rano ujutru i predveče.

MAGLA - VIDLJIVOST U METRIMA

  • Vrlo gusta do 50
  • Gusta 50 do 200
  • Umjereno gusta 200 do 500
  • Rijetka 500 do 1.000

Vozači prave grešku u situaciji kad gusta magla dramatično smanjuje vidljivost: nastave voziti brzo i drže prekratko odstojanje vjerujući da će im pomoći tehnika.

Zadnja svjetla za maglu pri gustoj magli mogla bi biti sigurnosni plus.

Nažalost, često su dodatni razlog za ljutnju jer ih brojni vozači uključuju i najmanjim povodom. To je bezobzirno prema ostalim učesnicima u saobraćaju. Ko po kiši mora voziti iza automobila s upaljenom zadnjom maglenkom poslije nekoliko kilometara sve vidi u crvenoj boji.

Jer zadnje maglenke sijaju 40 puta svjetlije od normalnog zadnjeg svjetla. Oči se zbog zasljepljivanja brzo umore. Upravo pri tami, mokroj cesti, a često i zbog nedovoljnog osvjetljenja iz vlastitog automobila vožnja predstavlja značajan sigurnosni rizik.

U mnogim zemljama upotreba zadnjih svjetala za maglu jasno je regulisana: smiju se upotrebljavati samo izvan naseljenih mjesta i ako vidljivost iznosi manje od 50 metara. To znači da onaj ko upali maglenke nikako ne smije voziti brže od 50 km/h.

Stručna istraživanja su pokazala kako mnogi vozači zapravo i nemaju osjećaj koliko brzo jure kroz maglu. Čini im se kako je njihova brzina usklađena s uslovima na cesti, a kada se uvjere u suprotno - kasno je za adekvatnu reakciju.

Vidljivost ćete najlakše utvrditi pomoću tzv. krajputaša, odnosno reflektnih stubića kraj ceste. Razmak među njima skoro po pravilu je 50 metara. Ako od jednog stubića ne možete uočiti sljedeći, znači da je magla još gušća, pa morate još usporiti.

I tokom vožnje u koloni mora se obavezno paziti na odstojanje. Ko se iz vlastite komocije prilikom vožnje suviše približi vozilu ispred sebe, neće praktično više imati šanse izbjeći udar ako vozač ispred iznenada zakoči ili naiđe na kakvu prepreku na cesti.

Posebno su opasni takozvani zidovi od magle na koje se naiđe sasvim neočekivano. Zbog njih se uz potoke i rijeke, pored jezera, kroz široke ravnice, doline i šumska područja mora voziti oprezno, naročito u kasnu jesen. Tu se uvijek može računati na maglu. Ovakva vožnja je naporna i zahtijeva veliku koncentraciju. Zato ne slušajte glasnu muziku i ne razgovarajte previše sa saputnicima. Opšta pravila u ovakvim slučajevima su da se generalno treba orijentisati prema desnoj strani vozne trake, a nikako ka crti po sredini ili po drugim automobilima.

Ko osjeti da je umoran ili da ga zbog napornog gledanja svrbe i peku oči, obavezno treba napraviti pauzu na prvom odmorištu.

Pažnja: Po gustoj magli pažljivo vozite i na parkiralištu. Pješake ćete uvijek uočiti tek u posljednji čas. Za vrijeme pauze obrišite barem čistom salvetom retrovizore i farove jer film koji se napravi od magle i prljavog vazduha upola smanji snagu izvora svjetlosti.

I tokom same vožnje treba povremeno uključiti brisače i saprati prednje vozačevo staklo, naravno pazeći da se to čini dok postoji sigurnosno odstojanje. Tek dok brisači rade može se prepoznati koliki sloj prljavštine može biti očišćen, što može donijeti vrijedne metre vidnog polja. Naravno, stakla treba čistiti i iznutra jer se tako poboljšava vidljivost.

Ako niste sigurni koliki je razmak bezbjedan u odnosu na to koliko se brzo krećete, evo nekih osnovnih smjernica:

  • Brzina: 50 km/h, razmak - 50 metara
  • Brzina: 60 km/h, razmak - 75 metara
  • Brzina: 80 km/h, razmak - 100 merara

Sigurna vožnja za vrijeme magle:

*Uključite kratka svjetla i svjetla za maglu.

*Poštujte ograničenje brzine i nemojte preticati.

*Po gustoj magli vozite sporije.

*Predvidite dovoljno vremena za reakciju u slučaju naglog kočenja, držeći razmak od vozila ispred vas.

Znate li tačno šta koja oznaka na automobilu znači?

Oznake motora često zbunjuju i solidne poznavaoce automobilizma. Problem je u tome što, generalno, ove oznake ne moraju da znače ništa.

 

To su oznake koje proizvođači automobila koriste bez univerzalnih pravila, piše "Index.hr".

To su marketinške oznake koje proizvođači daju svojim modelima na osnovi procjene šta će najviše privući kupce. Ne postoje nikakvi standardi određene marke, određenog modela ili generacije. Oni nas navode da mislimo da postoje neka pravila, ali u stvari ne postoje, piše "Telegraf".

Ako u oznaci postoji slovo D, onda je sigurno riječ o dizelašu?

Ne obavezno, iako je to uglavnom slučaj. Neki od izuzetaka su Mitsubishi (GDI), Nissan (DIG-T) i Mazda (DISI).

Šta znači legendarna oznaka TDI?

Sigurno "Turbo Diesel Injection", Ili možda "Turbocharged Direct Injection". Šta bi onda trebalo da znači SDI?

SDI znači "Suction Diesel Injection", odnosno radi se o akronimu za "Saugdiesel Direkt Einspritzung". U grubom prevodu, "atmosferski s direktnim ubrizgavanjem".

Šta onda TDI konkretno označava?

A još kad u priču ubacimo npr. Dodge Caliber koji koristi 2.0 TDI motor, ali pod oznakom 2.0 CRD. Pa onda Jeep Patriot 2.0 CRD s istim VW-ovim motorom, a tu je i Patriot 2.2 CRD s Mercedesovim motorom, koji Mercedes u svojim modelima označava kao CDI...

Može se ovako posmatrati: CRD - Common Rail Diesel. Ovu oznaku koriste sva vozila Chrysler grupacije (Dodge, Jeep, Chrysler), bez obzira na to čiji motor koriste, a već znamo da su koristili i VW-ove i Mercedesove motore.

Međutim, imamo Mercedes koji uzme motor firme Renault i zalijepi CDI oznaku na zadnji dio auta, a sa druge strane svoj dizel motor da drugom proizvođaču koji stavi svoju oznaku po želji.

JTD - Fiatova oznaka za prvu generaciju dizelaša s "Common Rail" sistemom. To je akronim od "Jet Turbo Diesel". Ova porodica motora dolazi s četiri i pet cilindara uz dva ili četiri ventila po cilindru. Osim vozila iz Fiat grupacije (plus Alfa Romeo i Lancia), koriste ih i automobili drugih marki, ali pod drugim oznakama. Tu su i MultiJet motori koji predstavljaju drugu generaciju. Kada se MultiJet ugradi u Alfu, on postaje JTDm, u Opelu se pretvara u CDTi, Saab s ovim motorom nosi oznaku TiD ili TTID, a Suzuki ga u svojim vozilima naziva DDiS.

Kada je Opel u pitanju, oznaka CDTi je tu bez obzira na to ko je konstruisao ili ko proizvodi motor - Fiat, Isuzu, Ford/Peugeot/Citroen, VM Motori…

A sada, kada su Francuzi (PSA Peugeot Citroen, tj. od 2016. "PSA Group" na engleskom) preuzeli Opel, koristiće vjerovatno samo njihove dizel motore.

Slovo "T" ukazuje na to da motor ima turbo punjač?

Ne obavezno. BMW svoje dizelaše označava jednostavno dodavanjem slova "d" - bez obzira na to imaju li jedan, dva ili tri turbo punjača. Isto važi i za benzince – slovo "i" nam ne govori koliko turbo punjača ima.

Tu je i Audi koji ima benzince i s turbo punjačem i s kompresorom, ali svi nose oznaku TFSI (ili TSI).

A slavni Twin Spark ili TS (Alfa Romeo)?

To znači da motor ima dvije svjećice po cilindru - jednu glavnu i jednu pomoćnu s ciljem da se postigne mirniji rad u leru. Kad smo već kod Alfe, tu je i benzinski JTS ("Jet Thrust Stoichiometric") s direktnim ubrizgavanjem goriva. U 99 odsto drugih slučajeva slovo T u oznaci ukazuje na to da motor ima turbo punjač (ili kompresor ili kombinaciju turbo punjača i kompresora u određenim slučajevima).

Ford i grupacija PSA Peugeot Citroen ostvarili su ozbiljnu saradnju na razvoju dizel motora raznih kubikaža.

Na primjer, ovi motori ugrađivani su u Fordove pod oznakom TDCi, u Peugeot i Citroen modele pod oznakom HDi, kao i u vozila marke Mazda, Volvo, Toyota, Jaguar, Land Rover i Mini, od kojih svaki ima svoju oznaku.

Pet grešaka koje prave svi vozači, uključujući i iskusne

Život bez automobila bi danas bio nezamisliv. Automobili su postali glavno prevozno sredstvo i sada je sasvim normalno da svako posjeduje neku vrstu vozila.

 

Iako su svi oni koji voze položili vozački ispit, to ne znači da ne griješe u vožnji. Istraživanja pokazuju da više od 70 odsto vozača pravi razne greške u vožnji koje ugrožavaju njihovu, ali i sigurnost drugih učesnika u saobraćaju.

Auto Exclusive pobrojao je greške koje pravi većina vozača. Ove greške vas neće ugroziti, ali mogu da dovedu do kvara vašeg vozila, kao i do skupih popravki.

Držanje ruke na mjenjaču

Većina vozača ima naviku da odmara ruku na ručici mjenjača. Ovo dovodi do nepotrebnih vibracija ručice mjenjača, koja šalje vibracije u mjenjač i dovodi do oštećenja. Ako se pokretni dijelovi mjenjača oštete, to bi moglo skupo da vas košta.

Nepotrebno i često kočenje

Kočnice su najvažniji dio automobila i zbog toga ih morate čuvati. Međutim, ako stalno i nepotrebno kočite, to znači da će se vaše kočnice brzo istrošiti. Zato treba da prilagodite brzinu na putu i držite razmak od drugih vozila.

Ignorišete čudne zvukove

Ako čujete škripanje ili lupanje, obavezno provjerite o čemu se radi. Ovakvi zvukovi obično upozoravaju na to da je neki dio automobila u kvaru ili da će se brzo pokvariti.

Točenje goriva kada auto dođe do rezerve

Statistike pokazuju da se lampica upozorenja za gorivo ne uzima dovoljno ozbiljno. Većina muškaraca vjeruje da kada se ona uključi, mogu da voziti najmanje još 50 km, dok žene u prosjeku misle da imaju još 40 km vožnje na rezervi. Ukupno 25 odsto vozača vjeruje da mogu da voze još šezdesetak kilometara od trenutka kada se kontrolno svjetlo upali.

Sve to ne bi bio problem da u svakom rezervoaru goriva ne postoji pumpa za gorivo, koja šalje gorivo iz rezervoara u motor. Pumpa za gorivo oslanja se na benzin u rezervoaru da bi se hladila i podmazivala. Pokretanje vozila s niskim nivoom goriva znači da pumpa neće biti podmazana kao što bi trebalo, a postoji i opasnost od pregrijavanja.

Takvim tretmanom pumpa će se prije pokvariti, a popravak je prilično skup. Posljedica kvara pumpe goriva su i slabije performanse automobila, a vožnjom s malom količinom goriva u rezervoaru vrlo lako se ošteti i filter goriva.

Vožnja hladnog automobila na visokom stepenu prenosa

Sigurno ste čuli da stariji i iskusniji vozači kažu "pusti ga da se malo zagrije". Iskusni vozači to ne govore samo tako. Iako sada ne morate da čekate da automobil postigne radnu temperaturu da biste ga vozili, ipak treba lagano i umjereno da vozite dok je hladan. Ako odmah krenete da jurite i dodajete gas, vaš motor se može oštetiti jer se ulje u njemu nije pokrenulo, a bez radne temperature od 90 stepena motor nije toliko funkcionalan.

Pješaci nisu sigurni - savremeni sistemi nepouzdani, noću beskorisni

Moderni automobili raspolažu desetinama različitih sistema asistencije vozaču, njihova uloga je prije svega bezbjednosna, ali mnogi od tih sistema su beskorisni.

 

Sudeći po testovima koje je sprovela Američka asocijacija automobila (AAA), sistem za automatsko kočenje prilikom detekcije pješaka je daleko od savršenog.

Testovi su sprovedeni na četiri limuzine popularne na američkom tržištu - Chevrolet Malibu, Honda Accord, Tesla Model 3 i Toyota Camry.

AAA je bezbjednosne sisteme testirao u stvarne situacije koje se događaju u svakodnevnom saobraćaju, poput vozila koje je skrenulo udesno pod pravim uglom, što je uobičajena situacija na gradskim raskrsnicama, na put odrasle osobe pješaka.

Testiranjem je utvrđeno da u ovom simuliranom scenariju sistemi uopšte nisu reagovali, sudarajući se s "crash-test" lutkom, koja je imala ulogu pješaka, svaki put.

Sistem je bio djelotvoran tek u 40 odsto slučajeva pri brzini 32 km/h, dok već na 48 km/h nije funkcionisao. Automobili su u drugom scenariju pregazili "pješaka" u 89% slučajeva, a u krivini u svih 100%.

U uslovima smanjene vidljivosti sistem je potpuno beskoristan. To je zabrinjavajući rezultat s obzirom na to da se 75% udesa sa smrtnim posljedicama po pješake događa upravo kada padne mrak.

(B92)

Ko više koristi mobilni tokom vožnje, muškarci ili žene?

​Muškarci i žene su gotovo podjednaki kada je konzumiranje hrane ili pića za upravljačem u pitanju, 58 % vozača i isto toliko vozačica priznalo je da ponekad jedu i piju dok voze automobil, a kakva je situacija s korišćenjem mobilnog.

 

Ko više krši saobraćajne propise, odnosno ko više koristi mobilni za upravljačem automobila, žene ili muškarci? Tim pitanjem se bavila kompanija 'Smith’s Lawyers', koja pruža cijeli niz usluga vozačima, od pravnih savjeta, osiguranja automobila…

Istraživanje je sprovedeno u SAD-u na 2.214 žena i muškaraca starosti od 18 do 65 godina.

Čak 70 % ispitanika je priznalo kršenje saobraćajnih propisa, a muškarci su definitivno skloniji takvom ponašanju od žena. Muškarci koriste mobilni u vožnji više od žena – razlika je 22 %.

Audi predstavio dvije nove "zvijeri"

Audi je istovremeno predstavio dva RS modela iz familije Q3.

 

Pored nove generacije Audija RS Q3, tu je i visokoperformansna varijanta kupe-krosovera Q3 Sportback.

Ispod hauba oba automobila krije se isti motor - 2.5-litarski turbo-benzinac sa 5 cilindara. 

Ovaj agregat proizvodi 400 ks (294 kW) i 480 Nm maksimalnog obrtnog momenta, a uparen je sa 7-brzinskim S tronic automatikom.

Snaga se očekivano prenosi na sva 4 točka pomoću Audijevog quattro sistema. RS Q3 i RS Q3 Sportback ubrzavaju od 0 do 100 km/h za svega 4,5 s, prije nego što dostignu maksimalnih, elektronski ograničenih 250 km/h.

Opciono, limit se uz doplatu može podići na 280 km/h.

Oba modela imaju sportski podešeno ogibljenje koje je skraćeno za 10 mm u odnosu na standardni sistem oslanjanja kod regularnih verzija Q3 i Q3 Sportback.

U odnosu na obične varijante ova dva SUV-a, unapređeni su i upravljački i kočni sistemi. Na prednjim točkovima su keramički diskovi prečnika 375 mm, dok su pozadi čelični promera 310 mm.

Kupci mogu naručiti i opcioni RS Sport Plus sistem oslanjanja sa aktivnim amortizerima, a ponuda alu felni obuhvata točkove od 20 i 21 inča, prenosi B92.

Audi RS Q3 i RS Q3 Sportback stižu u evropske prodajne salone u oktobru. Cijena Audija RS Q3 u Njemačkoj startuje od 63.500 evra, a Sportback verzije od 65.000 evra.

 

https://www.youtube.com/watch?v=lya_B-T7IvU

 

Koji je polovni automobil najbolji za početnike

Položili ste vozački ispit i kupujete svoj prvi auto. Imate oko 4.000 konvertibilnih maraka, a tražite nešto lako za parkiranje i provlačenje kroz grasku gužvu, jeftino za održavanje, sa niskom potrošnjom, jeftinom registracijom, da se ne kvari mnogo... Šta uzeti?

Univerzalan odgovor ne postoji. Zato ćemo vam dati savjet šta treba gledati i predložiti relativno jeftina a dobra polovna vozila.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji su početnici, a žele po prvi put da postanu vlasnici ljubimca na četiri točka.

Dizelaš ili benzinac?
Portal polovniautomobili.rs je napravio anketu. U obzir su uzeti i podatak na kojem autu su anketirani učili vožnju u auto-školi, kao i šta su i koliko vozili nakon dobijanja dozvole.

Većina onih koji su u prvih godinu dana nakon polaganja imali priliku da voze više benzinskih i dizel automobila, rekli su da im je dizel bio lakši za vožnju.

Jedna od anketiranih kaže da je u porodici imala dva auta – benzinca i dizelaša. Uvijek je vozila dizelaša, naročito kad ide u grad. Jednostavno, sa njim je kretanje iz mjesta bilo mnogo jednostavnije. Benzinac se joj se nerijetko gasio...

I kod drugih su zabilježena slična iskustva. Čak i oni koji nikada ranije nisu razmišljali o ovoj temi, zamišljeno bi rekli da su saglasni.

Jednostavno, veći obrtni moment pri nižem broju obrtaja oprašta greške prilikom kretanja, ali i loše odabran stepen prenosa.

Takođe, iz istog razoga lakše je sa dizelom popeti se na ivičnjak kod parkiranja. Početnici često u takvim situacijama daju prevelik gas, pa suviše sporo puštaju kvačilo, onda još gasa... Dok ne počne da se osjeća onaj specifičan miris spaljene lamele.

Benzinac je bolji izbor
U startu je jeftiniji za kupovinu. Jeftiniji je i za redovno održavanje (mada kod mnogih ta razlika nije velika). Znatno manja mogućnost nastanka skupih kvarova (turbo, dizne, plivajući zamajac, pumpa visokog pritiska).

A generalno polovni benzinci češće imaju manju (pravu) kilometražu od dizelaša.

Budžet od 4.000 KM. Treba naći dobrog dizelaša za toliko para. Naravno da može da se nađe dizelaš – to apsolutno nije sporno. Ali kao početnik, ako nemate nekog iskusnijeg sa sobom, možete lako da se prevarite u izboru.

Da, benzinac više troši. Ali s obzirom na sve gore navedeno, smatramo da je za većinu početnika benzinac bolji izbor.

Tu je i opcija ugradnje plina, ali i pitanje "Kakav je plin?" Nema univerzalnog odgovora, da li vozač želi da vozi auto s plinskom instalacijom, da li je plin tek ugrađen ili je u autu godinama...

Što se tiče eventualnih problema u vezi sa plinom, koji mogu početniku da zagorčaju život - nema velike razlike u odnosu na benzinca bez plina. Naravno da može doći do kvara neke komponente plinskog uređaja, ali to je rizik koji mora da se prihvati ukoliko želite jeftiniju vožnju.

Koju klasu izabrati?
Nema mnogo dileme – nešto iz grupe u kojoj su Fiesta, Corsa, Punto, Polo, Yaris, Fabia, Clio...

Nećete pogriješiti ni ako uzmete nešto iz „golf“ klase, ali s obzirom na budžet, veća je šansa da ćete naći mlađi i očuvaniji auto u klasi ispod.

Da li je mali auto zaista lakše voziti nego veliki?
Ne uvijek. Što je auto duži, odnosno što ima veće međuosovinsko rastojanje (od zadnjih do prednjih točkova), što je širi, teži, aerodinamičniji i slično, mirnije će se ponašati pri visokim brzinama, pa će se i vozač početnik osjećati samouvjerenije.

Upravo ovaj osjećaj samouvjerenosti može da bude mač sa dvije oštrice. Auto „leti“, ide kroz krivine kao zalijepljen za asfalt, a onda naleti nezgodna krivina...

Jednostavno, u većem, udobnijem i tišem automobilu osjećaj za brzinu zna da prevari. Još ako ima jak motor, početnik se lako oslobodi i postane suviše samouvjeren. A to nije dobro.

Lakoća parkiranja
Ne mora da znači da je mali auto lakši za parkiranje. Najbolji primjer je Yugo. Težak volan namučiće i jakeog muškarca, a tu je i relativno mali ugao zakretanja prednjih točkova (tzv. ajnšlag). Ima tu još faktora, kao što je međuosovinsko rastojanje.

Ova problematika nije naročito važna za izbor automobila za početnike, ali treba je imati u vidu. Čisto da razbijemo iluziju kako se manji automobili uvijek mnogo lakše parkiraju nego veći.

Takođe, neki ljudi imaju bolji osjećaj za prostor, drugi lošiji. Pored percepcije prostora, tu je i motorika.

Zato je nekima mnogo lakše da procijene gdje je prednji branik, gdje zadnji, gdje će auto završiti kada se smota volan i krene u rikverc. Lakše im je i da usaglase rad nožnim komandama, okretanje volana i gledanje u retrovizor ili preko ramena.

Neki to nikada ne nauče, nažalost... Ali neki ne žele da uče, obeshrabreni početnim neuspjesima. Jednostavno, neki početnici uče brže, neki sporije.

Stoga i imamo mnogo različitih mišljenja oko toga koji auto je lakši za vožnji i parkiranje, a koji teži.

Zaboravite na opremu i ljepotu automobila
Ovo je greška, često i namjerna, koju čine i najiskusniji vozači. Kupuju automobil star 15-20 godina, a na prvo mjesto stavljaju njegov izgled i opremu.

Dobro, auto je mnogima statusni simbol i preći će preko raznih mana i skupo platiti razne kvarove (koji čekaju u budućnosti) samo da bi vozili neki model sa imidžom koji njima odgovara.

Savjetujemo da za početak ostavite nerealne želje na stranu i da nađete auto u što boljem stanju za novac kojim raspolažete.

Čelične felne i "debele" gume
Svi mi volimo lijepe alu felne i niskoprofilne gume. Ali kada ste početnik, ne znate još uvijek da paralelno parkirate, pa sastružete felne o ivičnjak? Niste ni toliko iskusni u izbjegavanju udarnih rupa i uopšte pravovremenom uočavanju istih. A tu su šahtovi – upali, izbočeni, pola-pola...

Dakle, želite felne i gume manjih dimenzija kako bi bile jeftinije za zamjenu ili popravku, a da pritom gume budu dovoljno „debele“. Najbolje je držati se fabričkih dimenzija.

Automatski mjenjač - dobra ideja za početnika?
Ne - početnik bi trebalo da nauči da vozi auto sa manuelnim mjenjačem. A to ne znači samo da zna da „brzine idu u H“.

Dakle, nije baš pametno odmah nakon dobijanja vozačke dozvole sjesti u “automatika” i zaboraviti na manuelni mjenjač. Ipak ne živimo u Americi, gde je automatik gotovo standard.

Čak i ako je neko odlučio da do kraja vozačke karijere vozi samo automatike, može da se nađe u situaciji da bude prinuđen da vozi auto sa manuelnim menjačem.

Dakle, koji su polovni automobili najbolji za početnike?
Dajemo tri predloga.

Fiat Punto 1.2 (60 ili 80 KS)
Peugeot 206 1.1 (60 KS) ili 1.4 (75 KS)
Renault Clio 1.2 (75 KS)
Koji od ova tri je najbolji? Onaj koji nađete u najboljem stanju. Takođe, to što smo naveli ove motore ne znači da su oni najpouzdaniji ili najštedljiviji. Izabrali smo ih na osnovu raznih faktora i kompromisa.

Da li ima pouzdanijih i kvalitetnijih automobila od ove trojke? Naravno da ima. Ali generalno skuplji su u startu, popravke mogu da budu znatno skuplje, a i u slučaju oštećenja teže je doći do polovnih dijelova, koji su pritom, takođe, skuplji.

Kod nekih su razlike veće izražene, kod drugih manje. Ali za Fiat Punto, Peugeot 206 i Renault Clio svuda ima dijelova i to raznih proizvođača, odnosno u širokom cjenovnom rangu; ima ih mnogo na auto-otpadima, pa ima i mnogo polovnih dijelova (uključujući motore i mjenjače).

Pošto ih već jako mnogo ima i na našim ulicama, majstori su dobro upoznati sa njima za razliku od nekih automobila koji nisu česti na našim cestama - kao što je npr. Toyota Yaris koja je kvalitetniji automobil, ali osim ovlaštenih servisa teško da ćete naći majstora.

A šta je sa „Nijemcima“? VW Polo, Škoda Fabia, Seat Ibiza? Naravno. Dobar izbor, ali generalno drže višu cijenu u odnosu na gore navedenu trojku.

Konkretnije – za iste pare može da se nađe mlađi i očuvaniji Fiat, Peugeot ili Renault. Ali stariji Volkswagen će duže trajati i manje se kvariti od mlađeg Fijata – povikaće mnogi. I pritom bolje drži cenu i lakše se prodaje.

To za cijenu je generalno istina, ali opet sve zavisi od slučaja do slučaja. Što se tiče kvarljivosti, odnosno pouzdanosti – ko može da prorekne koji od automobila starih 15-20 godina će se više kvariti i hoće li to biti neke sitnice ili skupi kvarovi?

A tu je i Opel Corsa, koja jeste iz Njemačke, ali više je u grupi sa „Francuzima“ i „Italijanom“. Dakle, Corsa dobija „nezvanično“ četvto mjesto.

Svaki od gore navedenih modela, uključujući i „Nijemce“, ima svoje mane i prednosti. Istina, nema tu neke dramatične razlike, a što se tiče pouzdanosti i cijene, mnogo toga zavisi od motora ispod haube.

Ne postoji najbolji auto, naročito kada je u pitanju mašina stara 15-ak godina.

Kao što smo već rekli – tražite auto u mehanički najboljem stanju. Nije važno ako ima ružnu boju, ako je malo izgreban, negde blago ulubljen, nema elektro-podesivo ovo ili ono, klimu i slično.

To je auto na kojem treba da izbrusite svoje vozačke sposobnosti:

da na njemu naučite kako se parkira (to nećete naučiti u auto-školi)
da na njemu osetite kako se oštro koči u kritičnim situacijama
da steknete prvo iskustvo na snegu i ledu
da naučite da se pravilno penjete na ivičnjak (tu mnogi početnici dobro sprže lamelu)
da bez prevelikog straha i treme savladate kružni tok, komplikovanu raskrsnicu, polukružno...
da naučite kako izvući auto zaglavljen na nekom poljskom putu, livadi ili u šumarku...
I još mnogo toga. I ne brinite – na greškama se uči. Zato učite na malim greškama sa autom jeftinim za popravku da ne biste učili na velikim i skupim greškama i to ne samo u finansijskom smislu.

Takođe, da shvatite kakav auto vam u budućnosti uopšte treba i kakav zaista želite. Bolje da na njemu izgrebete čelične felne ili ih iskrivite u nekoj udarnoj rupi, da izgrebete branik, razbijete far, naslonite vrata na stubić koji niste vidjeli, steknete koordinaciju upravljanja komandama volan-gas-kočnica-kvačilo-menjač.

Zaključak
Ljudi vrlo često ne kupuju ono što im treba, nego ono što žele – a uglavnom žele da im auto bude statusni simbol. Ne činite tu grešku, bar u prvih godinu-dvije dok ne steknete neko minimalno iskustvo i rutinu.

Takođe, ne ograničavajte se strogo na određeni model ili marku. Naši prijedlog je upravo to – samo predlozi. Ovdje govorimo o automobilima starim petnaestak godina u prosjeku. Kako će se koji pokazati u ogromnoj mjeri zavisi od toga kako je koji primjerak vožen i održavan.

Kvarova će biti. Ne kupujete novo. Gledajte da je auto mehanički u što boljem stanju. Ogrebotine na laku, mala oštećenja na branicima i slično – nisu važni.

Povedite nekoga iskusnijeg kad gledate auto, imajte na umu da „nije zlato sve što sija“, ne tražite lijepo i atraktivno nego ispravno i očuvano, provozajte auto ako postoji mogućnost i ne zalijećite se na nisku cijenu.

(Dragan Romčević / Polovniautomobili.rs)

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top