jaja

Stručnjaci ističu da je važno uvrstiti supu u ishranu, posebno kao ručak. Današnje kuhinje uglavnom su siromašne mesom koje je pripremljeno na vodi, a nije dinstano.

Preporučuje se odvajanje masnoće iz supe sa mesom, jer količina unijetih kalorija iz supe može zasititi, prije konzumacije glavnog jela. Blagodeti supe ogledaju se u jačanju imuniteta i boljem varenju hrane. Za jačanje su najbolje supe i čorbe od brokolija i mahunarki.

U vrijeme respiratornih infekcija preporučuje se konzumacija pileće supe. Od prehlade posebno štite supe sa crnim lukom, mrkvom i peršunom.

Zahvaljujući supi, organizam dobija potrebnu količinu tečnosti i tako se sprečava dehidratacija. Pored svojstava koji pozitivno utiču na zdravlje, važno je napomenuti da, možda u supi najviše i uživamo, jer nas tokom zime i hladnih dana, zagrije iznutra.

(Novosti.rs)

Nekada davno cimet se smatrao jednom od najluksuznijih namirnica na svijetu. Najraniji spomen cimeta datira iz Egipta 2.000 godina prije nove ere, a korišten je kao lijek, mirisno sredstvo pri balzamovanju, konzervans i začin.

Evropljani su znali da cimet dolazi iz egipatskih trgovinskih luka, no njegovo im porijeklo nije bilo poznato jer su Arapi čuvali svoj monopol nad trgovinom cimetom i ispredali priče o njemu kako bi zavarali trag svojoj trgovini. Tako se vjerovalo da se cimet mrežama vadi na izvoru Nila, da štapiće cimeta sakupljaju mitske ptice cinamologusi, da se cimet bere u dubokim kanjonima koje čuvaju čudovišne zmije itd.

Početak prekookeanskih istraživanja velikim dijelom je bio motivisan željom za širenjem trgovine začinima.

U vrijeme Kolumbovih ekspedicija cimet je bio na vrhuncu potražnje. Nakon brojnih bezuspješnih potraga cimet su konačno pronašli Portugalci 1518. godine, a do 1800. godine više nije imao status rijetkog luksuza.

Slatkasta mirođija opojnog mirisa dobija se guljenjem kore s tankih grančica zimzelenog drveta. Pri tome se vanjska kora odbacuje, a unutrašnja uvija u štapiće. Postoje stotine vrsta cimeta, ali najpopularniji su cejlonski, koji se smatra pravim cimetom, te kineski. I cejlonski (Cinnamonum zeylanicum) i kineski cimet, koji još nazivamo kasija (Cinnamonum cassia) pripadaju istoj porodici lovorovki, zajedno s lovorovim listom i avokadom.

Cimetu su se od davnina pripisivala magična svojstva, koristio se za pripremu ljubavnog napitka, a primjenjivao se i u ljekovite svrhe. Doktori u starom Rimu propisivali su ga za liječenje prehlade, u obliku vrućih žestokih alkoholnih pića u koja su umakali štapiće cimeta.

Ljekovita svojstva

Korišten vijekovima, cimet se tradicionalno pokazao korisnim u liječenju mnogih tegoba, kao što su artritis, grip i prehlada te probavne smetnje i menstrualne tegobe. Danas moderna nauka otkriva sve više njegovih nevjerovatnih, za zdravlje korisnih svojstava, uključujući blokiranje upala i rasta bakterija kao i pomoć pri regulaciji šećera u krvi. 

Cimet obiluje prehrambenim vlaknima, manganom, kalcijumom i željezom, a u nešto manjoj mjeri sadrži magnezijum, selen, cink te vitamin C i K. Tako cimet djeluje blagotvorno na probavni sistem stimulišući peristaltiku crijeva te samim tim smanjuje nadutost i bolne grčeve. Takođe se odlikuje antibakterijskim i antimikotičkim djelovanjem, a pokazalo se i da povoljno djeluje na nivo masti i holesterola, ali i šećera u krvi, zbog čega se posebno preporučuje dijabetičarima.

Iako je dostupan tokom cijele godine, mirisan i slatkast, cimet je savršen začin upravo u zimskim mjesecima. Naime, tradicionalna kineska medicina posebno cijeni cimet zbog njegovog učinka na zagrijavanje tijela.

Cimet se najčešće dodaje napicima, desertima, voćnim jelima i kolačima, posebno onima od jabuke. Odlično nadopunjuje ukus zobene kaše, slatkog krompira, mrkve i zimske bundeve, ali i mesnim jelima od jagnjetine, piletine i mljevenog mesa. Na primjer, u marokanskoj i grčkoj kuhinji cimet se od davnina koristi kao osnovni začin za piletinu i govedinu, a kuhinja Bliskog istoka obično sljubljuje jagnjetinu i cimet. Često se dodaje kafi, a za instant zagrijavanje najbolje je malo cimeta dodati kuvanom vinu ili drugim jačim alkoholnim pićima koja se piju topla ili vruća.

Cimet je dostupan u obliku praha i u štapićima. Štapiće možete čuvati duže, ali u prahu ima intenzivniju aromu.

nezavisne.com

Epidemiolog prof. dr Branislav Tiodorović objašnjava kako se treba hraniti u trenutku kada je proglašena epidemija korone, jer je ključ odbrane zapravo – jak imunitet. – Najvažnije je unositi svakodnevno voće i povrće, hranu bogatu vitaminima. Svi potcenjuju zimnicu, a zaboravljaju da kiseo kupus ili pak turšija obiluju vitaminom C koji je u ovom trenutku jako važan. Obavezno svakoga dana konzumirajte zdravu hranu, ne preskačite obroke, neka budu sveži, zdravi, pojačajte ishranu kako biste ojačali imunitet da bi se organizam izborio sa virusom – objašnjava Tiodorović. Priprema obroka je jako važna, sveže voće i povrće potrebno je dobro oprati, a što se glavnih obroka tiče, oni bi trebalo da budu kuvani i spremljeni u vašoj kuhinji. – Generalno ne treba jesti brzu hranu i hranu sa kioska, sada naročito. Pripremite zdrav obrok i ponesite ga ukoliko idete na posao. Što se unosa vitamina i minerala tiče, ja sam lično za to da ih treba unositi prirodnim putem, odnosno zdravom i biranom ishranom – dodaje Tiodorović. Nutricionista Ivana Nikolić Jovanović kaže da je u ovom trenutku najvažnije jesti sve što je zdravo, voće i povrće obavezno, hranu bogatu vitaminima i mineralima, ali i uzimati napitke koji je će ojačati imuni sistem. Topla voda sa limunom – Za dobar imunitet dobro je piti čaj od đumbira sa limunom, važno je ne zaboraviti na unošenje tečnosti, a topla voda sa limunom nam je od višestruke koristi, jer nam obezbeđuje alkalnu sredinu. Uzimajte cveklu, u njoj ima gvožđa koje je jako važno za otpornost organizma, ne zaboravite crni i beli luk, celer, šargarepu – kaže nutricionista. U toku je uskršnji post, pa bi vernici koji poste trebalo da povedu računa o svojoj ishrani, jer se riba konzimira samo dva dana tokom 48 dana, a ostalo je pretežno na vodi i ulju. Zato je važno jesti pasulj, grašak, piti dosta tečnosti, ali ne zaboraviti na voće i povrće. – Jedite ribu, bogata je gvožđem, esencijalnim uljem, podiže imunitet. Dobro je jesti sočivo, hranljivo je, ima dosta kalijuma. Selen je dobro konzumirati, ali nema ga u našim namirnicama, nekada ga smo ga pronalazili u belom luku, ali bez obzira, ne zaboravite da jedete beli i crni luk, oni štite organizam – objašnjava nutricionista. Vitamin D i dobar san S obzirom na to da zbog pomenutih mera i izolacije neće biti izlaska iz kuće, za one koji obole od korone, ili pak one koji su u samoizolaciji, najbolje je korisiti hranu koja sadrži vitamin D. Vitamin D je jedan u nizu neophodnih supstanci kako bi telo nesmetano funkcionisalo, a posebno je važan za čvrstinu kostiju i dobro raspoloženje. Nedostatak vitamina D može izazvati i depresivno stanje, ali i neka oboljenja kostiju, kao i pad imuniteta. Izvor vitamina D nalazi se u goveđoj ili telećoj džigerici, žumancetu, ribi, pečurkama, mleku, pomorandži i tvrdim sirevima. – Preporučljivo je svakoga dana pripremati čorbe od raznog vrsta povrća jer povrće sadrži skoro sve što je potrebno za održavanje dobrog imuniteta i za jačanje već oslabljenog. Junetina je isto preporučljiva jer proteini životinjskog porekla sadrže esencijalne masne kiseline koje nam čuvaju imuni sistem. Ujutru jesti što više svežeg voća i povrća da bismo podigli nivo energije i pospešili bolje varenje zbog živih enzima iz voća i povrća. Izbegavati rafinisane sećere jer nam ničim ne pogoduju, naprotiv, ruše nam imuni sistem. Umesto slatkog, jesti sirove urme ili kakao, jer obiluje gvožđem – poručuje Nikolić Jovanović. Imunološki sistem je jedan od najvažnijih sistema u organizmu čoveka, a dobar imunitet je osnova za zdrav život. U čovekovom organizmu se svakodnevno vrši deoba miliona ćelija, a neke od njih imaju greške, ukoliko ih imuni sistem ne prepozna i ne ubije, nastaće bolest. Imunolozi savetuju da je bitno i spavati dovoljno. Takođe, provetravajte prostorije više puta u toku dana i pred spavanje. Imunološki sistem je jedan od najvažnijih sistema u organizmu čoveka, a dobar imunitet je osnova za zdrav život. U čovekovom organizmu se svakodnevno vrši deoba miliona ćelija, a neke od njih imaju greške, ukoliko ih imuni sistem ne prepozna i ne ubije, nastaće bolest. Imunolozi savetuju da je bitno i spavati dovoljno. Takođe, provetravajte prostorije više puta u toku dana i pred spavanje.

Možete ga pronaći i tamo gdje ga ne očekujete: recimo u ajvaru, pored paprika koje su osnovna sirovina za izradu ovog tradicionalnog namaza. Ovo ne znači da ste prevareni, a koliko je patlidžan zdrava namirnica tek ćete saznati.

U nas se ovo jajasto povrće uzgaja nekoliko stotina godina, a postojbina su mu Kina i Indija. Te bogate svjetske kuhinje obiluju receptima u kojima je ovo povrće integralni sastojak.

Sezona patlidžana u nas je nekad počinjala u augustu i trajala do kraja oktobra. Danas je dostupan tokom cijele godine i iz uvoza, a neizostavan je za svaki iole ozbiljniji vegetarijanski roštilj.

Ima specifičan, pomalo gorak, okus i spužvastu teksturu. U sirovom obliku patlidžan daje 24 kcal na 100 g. Kada se skuha, energetska vrijednost mu je 35 kcal/100 g.

Najvećim dijelom sastoji se od vode (92 procenta), na ugljene hidrate otpada šest, na masti 0,2 te bjelančevine jedan procenat. Ne može se reći da je bogat mineralima i vitaminima, ali ima dosta celuloze, što je dobra vijest ako patite od zatvora.

Patlidžan sadrži i pektin, što utiče na smanjenje nivoa holesterola. Zbog prisustva kalija on je prava namirnica za zdravlje čitavog kardiovaskularnog sistema.

Saponini iz patlidžana su fitohemikalije koje imaju veliku ulogu u borbi protiv slobodnih radikala, upala i alergija. Antocijanin i nasunin također su prisutni u patlidžanu, a ovi fitonutrijenti su jaki antioksidansi koji čuvaju ćelije od ddjelovanja slobodnih radikala.

Dijetalna vlakna prisutna u patlidžanu razlog su što se ovo povrće koristi u dijetalnoj ishrani, jer ona daju osjećaj sitosti i utiču na bolji rad crijeva.

Patlidžani su neobično povrće koje pruža niz jedinstvenih zdravstvenih prednosti.
1. Mogu pomoći u prevenciji osteoporoze, ublažiti simptome anemije, poboljšati kognitivne funkcije i zdravlje kardiovaskularnog sistema.

2. Patlidžani štite zdravlje probavnog sistema, potiču mršavljenje, pomažu u boljoj kontroli dijabetesa, reguliraju nivo stresa i mogu smanjiti rizik od nastanka raka.

Izvrsna ljekovita svojstva patlidžana dolaze upravo iz njegove nutritivne vrijednosti. U sastavu patlidžana pronalazimo:

- vitamine C, K, B6, tiamin, niacin, folnu kiselinu

- magnezij, fosfor, bakar, kalij i mangan.

- Patlidžani sadrže jako malo zasićenih masnih kiselina, a jako mnogo vrlo korisnih dijetalnih vlakana.

Zbog visokog udjela vlakana i niskog udjela ugljikohidrata, patlidžani su odlični za regulaciju nivoa šećera u krvi i inzulina. Ako je nivo inzulina stabilan, prestat će nagle promjene nivoa šećera u krvi.

Patlidžani su odličan izvor fitonutrijenata koji poboljšavaju kognitivne funkcije i mentalno zdravlje. Ne štite tijelo od slobodnih radikala, već potiču oslobađanje toksina. Redovitom konzumacijom patlidžana ćete potaknuti dotok krvi i hranjivih tvari u mozak i potaknuti komunikaciju između neurotransmitera.

Patlidžani će regulirati nivo holesterola. Istovremeno povećavaju nivo dobrog (HDL) holesterola i smanjuju nivo lošeg (LDL) holesterola. Što je nivo HDL holesterola veći, niži je rizik od nastanka niza bolesti kardiovaskularnog sistema. Smanjenjem nivoa LDL holesterola smanjuje se rizik od nastanka srčanog i moždanog udara.

Kada kupujete patlidžan, po njegovom izgledu znat ćete je li svjež. Svana patlidžan ne bi trebalo da ima oštećenja, a kora bi morala biti glatka i čvrsta.

Najbolje je uzeti patlidžan srednje veličine koji nema puno sjemenki jer ga one čine gorkim. Kada dođete kući, stavite ga u frižider u kutiju za povrće, ali dalje od jabuka.

Kada se patlidžan peče na roštilju, ne gulite ga, već narežite na kolutove, kao tikvice. Možete ga peći i na teflonu ili keramičkoj tavi, što je bolje nego da ga pripremate u rerni.

Kada ga pečete u tavi, ne stavljajte ulje ili ga veoma malo stavite, jer zbog spužvaste strukture patlidžan može upiti puno ulja, a prženje nije zdrav način pripreme.

Priprema u rerni relativno dugo traje. Ukoliko se peče u rerni u komadu, probušite ga na nekoliko mjesta kako ne bi eksplodirao. Ako ga solite, količina vode će mu se smanjiti, kao i gorčina, ali će se izgubiti i ona spužvasta struktura.

Iako se patlidžan priprema na različite načine širom svijeta, primat svakako drže zemlje Mediterana. Italija, Grčka i Turska mogu se pohvaliti s preko 100 različitih načina pripreme ovog povrća.

Marokanska kuhinja priprema patlidžane kao pire, u kombinaciji s usitnjenim bijelim lukom, mljevenim biberom i paprikom, a poslužuje ih se uz pogače s kimom.

Poznati bliskoistočni specijalitet baba ganoush priprema se od pečenih patlidžana, bijelog luka, limunova soka i tahini sosa pa se nudi uz uz svježe narezano povrće, pogaču ili lepinju.

Patlidžani vole slojevitost u jelima, pa ih Talijani i Grci slažu u tepsijama i peku u pećnicama u čuvena jela poput patlidžana alla parmigiana i musake. Pečene ploške patlidžana slažu se s umakom od paradajza, svježe nasjeckanim bosiljkom, na ploške narezanom mozzarellom i naribanim parmezanom.

Kod musake se redovi pečenih ploški patlidžana izmjenjuju s pirjanom mljevenom janjetinom i obilno zalijevaju bešamel umakom.

Najčešće ćemo naći velik, ljubičast, ovalan patlidžan, ali uzgaja se još puno različitih sorti. Taj uobičajeni patlidžan može biti malen ili velik, a raspon boja je od tamno-ljubičaste do neobičnog patlidžana na bijele i ljubičaste pruge.

Manji i tanji patlidžan (azijski patlidžan) uzgaja se u svim nijansama ljubičaste. Doista, verzije su gotovo neiscrpne: od plodova veličine klikera do patlidžana jarke narančaste i crvene boje.

Ako nije naznačeno drugačije, u većini recepata možete uzeti bilo koju sortu.

Osim kao hranjiva povrtna kultura, patlidžan se u pojedinim zemljama primjenjuje i u medicinske svrhe.

- Tradicionalna kineska medicina priznaje ovu biljku kao odlično sredstvo za liječenje gastritisa, kostobolje, reume, opeklina kože pa čak i raka.

- U Nigeriji je na glasu kao izvrstan lijek protiv išijasa, mišićnih grčeva i hemoroida.

- U mnogim istočnim kulturama vrlo je cijenjen čaj od svježe ili od sušene kore patlidžana. Poznata je i primjena obloga od lišća biljke ili od mesa ploda u svrhu ublažavanja upala.

Iako tokom cijele godine možete naći gotovo sve vrste svježeg povrća, neke bi trebalo izbjegavati van sezone. Ovo se posebno odnosi na špinat iz staklenika koji je nutritivno osiromašen, a sadrži povećanu količinu hemikalija neophodnih za uzgoj, opominju nutricionisti.

Zbog toga u jesen i zimu ne konzumirajte ga u velikoj meri, iako važi za kralja povrća. U njegovo kraljevstvo bogato vitaminima A, B1, B2 i C, kao i mineralima treba ulaziti u proljeće.

Špinat je niskokalorična namirnica koja se može jesti u neograničenim količinama. Jedino zbog prisustva oksalne kiseline ne smiju ga konzumirati bubrežni bolesnici.

Iako u svijetu postoje hiljade vrsta krompira, u svakodnevnoj prehrani razlikujemo dvije, i to po boji kore - bijeli i crveni krompir. Obično je bijeli (odnosno žućkasti) brašnastiji pa je prikladniji za čorbe, variva, pire i slično.

Kod sorti krompira crvene kore “meso” je čvršće strukture pa se crveni krompir koristi za pečenje i prženje. No, jeste li probali plavi krompir?

Sve je popularniji “egzotičan” krompir plavoljubičaste boje. Stručnjaci objašnjavaju da nije riječ o GMO “križancu” nego starinskoj sorti koja se u Južnoj Americi - pradomovini krompira - uzgaja već hiljadama godina.

Plavoljubičasta boja potječe od biljnog pigmenta antocijanina koji se ubraja u skupinu fitonutrijenata nazvanu flavonoidi. Antocijanin daje biljkama crvenu, ljubičastu ili plavu boju (npr. ima ga u borovnicama, višnjama, kupinama, brusnicama, jagodama...) te je snažan antioksidans koji sprečava oštećenje ćelija i djeluje protuupalno.

Plavi krompir pri kuhanju ili pečenju ne gubi boju nego je samo neznatno mijenja, a okus mu je sličan kao i kod klasičnih vrsta krompira. Prikladan je za spremanje svih jela kao i klasičan krompir, a zbog boje je vrlo dekorativan za krompir salatu, pire, pomfrit…

Vitamini i minerali
Krompir je bogat vitaminom C, kao i vitaminom B6 (piridoksin) i vitaminom K, a od minerala sadrži znatne količine bakra, cinka, fosfora, kalija, kalcija, mangana…

Krompir također sadrži visokokvalitetni škrob, bjelančevine i prehrambena vlakna.

Posebno je krompirova kora koncentrirani izvor prehrambenih vlakana, vitamina, minerala i mnogih hranjivih tvari. Stoga, ako vam je dostupan ekološki uzgojen krompir, preporučuje se jesti ga s korom (neposredno prije pripremanja samo pod hladnom tekućom vodom ukloniti prljavštinu četkom pa nožem ukloniti “oči” i oštećenja s krompira).

U narodnoj medicini od krompirove kore priprema se čaj koji se koristi u liječenju tumora.

Jedna od najvećih predrasuda o krompiru jest da je to namirnica koja deblja. Krompir se zapravo ubraja u dijetalne namirnice koje su poželjne za održavanje normalne tjelesne težine. Problem je u tome kako se krompir priprema - kalorije dobiva dodavanjem masnoća i prženjem. U 100 grama krompira ima 85 kalorija, dok pomfrit ima 270 kalorija, a čips 568 kalorija.

Ni smrznuti krompir, spreman za prženje, nije dobar izbor jer je industrijski pripremljen i obrađen hemijskim sredstvima odnosno aditivima.

Smatra se da je krompir najhranjiviji i najljekovitiji ako je kuhan ili pečen u ljusci bez dodavanja masnoća. Ako gulite krompir, preporučuje se 10-minutno kuhanje na pari (izrežite ga na kockice veličine 12 milimetara), a ne kuhanje u vodi jer tako gubi mnogo hranjivih tvari.
Ako se krompir skladišti predugo ili ako se ne čuva u prikladnim uslovima, može dobiti zelenu boju ili početi klijati. Ove promjene uzrokuje nakupljanje solanina, otrovna alkaloidnog spoja koji ne samo što mijenja okus krompira nego je štetan za zdravlje - može izazvati glavobolju, mučninu, povraćanje, proljev, tegobe s disanjem i krvotokom. Stoga je prije pripreme jela potrebno krompiru odstraniti klice i zeleni dio.

Krompir se ne smije čuvati u frižideru jer će dobiti nepoželjan okus, ali ne zbog niske temperature nego zbog vlage. Stoga je za čuvanje krompira najbolje vrlo svježe mjesto, suho i tamno poput podruma.

Stavite krompir u platnenu ili papirnatu vreću i čuvajte ga na svježem i tamnom mjestu. Čuvajte ga od svjetlosti da ne pozeleni. Spremate li ga u plastičnu vreću, pripazite da bude perforirana kako bi vlaga mogla izlaziti.

Važno je i da se čuva podalje od luka jer će plinovi koje emitiraju ove vrste povrća prouzročiti kvarenje i jednoga i drugoga. Često ga pregledavajte i izdvojite svaki proklijao ili smežuran jer će brzo utjecati na kvalitet ostaloga. Mladi krompir se mnogo brže kvari pa se čuva samo sedmicu dana. Krompir valja prati i rezati neposredno prije pripremanja da pri dodiru sa zrakom ne promijeni boju. Ne možete li pripravljati krompir odmah nakon što ste ga izrezali, stavite ga u zdjelu s hladnom vodom u kojoj je malo limunova soka (1 kašika limunova soka na 2 šolje vode). Tako “meso” krompira neće potamnjeti i tokom kuhanja će sačuvati oblik.

Dijete svaki dan treba pojesti raznolike vrste mesa, ribe ili jaja kao osnovnih izvora visoko kvalitetnih proteina neophodnih za rast i razvoj

Da bi sačuvali zdravlje djece roditelji bi trebali znati osnove zdrave ishrane, koja podrazumijeva redovne obroke i izbalansiranu ishranu. Doručak je obavezan, jer djeca koja doručkuju bolje napreduju.

Evo koje bi se namirnice trebale naći na jelovniku djece u uzrastu od tri do pet godina.

Izbor namirnice

- Dijete svaki dan treba pojesti raznolike vrste mesa, ribe ili jaja kao osnovnih izvora visoko kvalitetnih proteina neophodnih za rast i razvoj.

- Nikako ne treba zaboraviti mlijeko i/ili mliječne proizvode koje bi svako dijete trebalo konzumirati minimalno 500 mililitara dnevno u bilo kojem obliku.

- Mliječni proizvodi najbolji su izvor lako iskoristivog kalcija za razvoj kostiju i zuba, ali su bogati vitamina i ostalih minerala. Uz to, sadrže laktozu - mliječni šećer koji je dobar izvor energije, a služi i za podsticaj rasta korisnih bakterija u crijevima i olakšava apsorpciju minerala poput željeza.

- Danas se jogurti i neke vrste mlijeka obogaćuju posebno korisnim bakterijama - probioticima koje dokazano djeluju tako što snaže imunitet. Nerijetko ovi proizvodi smanjuju i alergijski odgovor organizma.

- Voće i povrće je važno jer, osim vitamina i minerala, sadrži i vlakna koja podstiču pražnjenje crijeva i reguliraju varenje. Stvaraju osjećaj sitosti i daju nam visokokvalitetne i brzo iskoristive ugljikohidrate, kao što su fruktoza, glukoza i skrob.

Svakodnevni jelovnik

- Svaki dan ponudite dijete voćem. Mijenjajte voće da djetetu ne dosadi uvijek jedna te ista vrsta voća, ali i način serviranja: voće ili voćna salata bez šećera, voćni frape...

- Svakodnevno ponuditi dvije različite vrste povrća. Mijenjajte povrće i način pripreme: krem supe, skuhano, pire od povrća, variva ili gulaši s povrćem. Povrće možete narendati u lazanje i špagete (narendajte tikvice i mrkvu, jer dijete to neće osjetiti).

- Nemasno meso - svaka vrsta mesa je dobrodošla, i suprotno mišljenju, crveno meso je zdravo, ali ni s jednom vrstom mesa ne treba pretjerivati. Od četiri dana u sedmici složite razne vrste mesa, a preostale dane ostavite za ribu ili jaja ili jedan dan bez mesa, ali s mahunarkama.

- U meni obavezno uvrstite plavu ribu (barem jednom sedmično) kao najvažniji izvor omega 3 masnih kiselina.

- Žitarice, pahuljice - svaki dan za doručak, ručak i večeru dobro je ponuditi žitarice u nekom obliku, jer su izvor ugljikohidrata koji se polako oslobađaju u organizmu i dugo nas drže sitima.

- Prednost treba dati kombinaciji različitih žitarica umiješanih u ukusne muslije ili integralnim verzijama pahuljica za doručak. Za ručak su to riža, integralna tjestenina, a za večeru lako varljivi griz ili rezanci.

Zdrava užina

Za užinu je djeci najbolje nuditi voće ili voćni jogurt, kao i voćne salate ili frape (zato što djeca ne jedu voće za doručak). Ukoliko je doručak bio slabiji, uz voće mogu ići i žitarice.

Popodnevni međuobrok zavisi od toga gdje je dijete ručalo i šta je ručalo. Neka to bude manja porcija ručka zajedno s roditeljima ili ponovo servirano voće. Dijete se može počastiti u ovo doba i nekim desertom: puding, palačinka ili sladoled s voćem.

Mnoge domaćice oduševljene su ovim receptom jer je jednostavan, a kuglice su preukusne. Još jedna prednost jeste to što u kuglice ne idu nikakve masnoće, pa su pogodne i za one koji paze na kilograme.

Sastojci:

300 g keksa s okusom kakaa

150 ml soka od narandže

1 vanilin šećer

2 velike kašike marmelade od narandže ili marelice

1 red čokolade za kuhanje (može i više)

naribana korica narandže

1 kašika meda

Priprema:

Kekse sameljite ili ih dobro usitnite rukama. Potom ih prelijte sokom, promiješajte pa dodajte med, marmeladu, vanilin šećer i otopljenu čokoladu. Na kraju u smjesu ubacite ribanu narandžinu koricu, pa sve dobro zamijesite da se svi sastojci dobro povežu. Smjesu stavite u frižđider na 30 minuta, pa oblikujte kuglice. Učini li vam se da je smjesa previše mekana, ubacite još malo keksa. Na kraju uvaljajte svaku kuglicu u mljevene kekse.

Savjet: Ukoliko volite čokoladu, kuglice možete preliti čokoladnom glazurom.

Dejvid Vipl iz Jute otkrio je prošle nedjelje američkim medijima da posjeduje hamburger kupljen 1999. u Mekdonaldsu, koji se još nije razgradio i izgleda gotovo isto kao prije 20 godina.

Iz popularnog lanca restorana brze hrane poručuju da burger, uprkos izgledu, svakako nije isti kao kada je kupljen, prenosi Foks njuz.

Dejvid Vipl je 2013. godine u džepu starog kaputa pronašao hamburger koji je ranije kupio u Mekdonaldsu. Čuvao ga je u jednoj konzervi, i izuzev krastavaca koji su se potpuno razgradili, meso i zemička izgledaju gotovo netaknuti. Kako kaže, jedina uočljiva razlika je to što hamburger sada miriše na karton.

Predstavnica kompanije Mekdonalds En Kristensen u izjavi za Foks njuz objašnjava da njihovi hamburgeri, kao i sva druga hrana, u odgovarajućim uslovima mogu da se razgrade.

"Ali da bi se razgradili, potrebni su određeni uslovi, posebno vlaga", ističe Kristensen.

Bez dovoljno vlage, ili u samoj hrani ili u okruženju, bakterije i buđ ne mogu da se razvijaju i zato je razgradnja malo vjerovatna, objašnjava predstavnica Mekdonaldsa.

Profesor Donald Šafner sa Univerziteta Ratgers za Foks kaže da je objašnjenje popularnog lanca restorana utemeljeno na naučnim činjenicama.

Dodaje, međutim, da nema dovoljno informacija o tome kako je hamburger čuvan svih ovih godina. Ipak, u određenim okolnostima moguće je da bilo koji burger, a ne samo onaj iz restorana brze hrane, ostane ovako očuvan, ističe sagovornik Foksa.

Podsjeća i da su hamburgeri u Meku reš pečeni, čime se meso isušuje i ubija se većina mikroorganizama koji bi mogli da ga razgrade. Pritom Juta ima sušnu klimu i vrlo je moguće da je burger potpuno dehidrirao prije nego što su bakterije mogle da obave svoj posao, kaže profesor Šafner.

Drugim riječima, hamburger je na neki način mumificiran, piše Foks njuz.

Finski naučnici proizveli su hranu iz vazduha i tvrde da će ona za deset godina cijenom konkurisati soji!

Taj protein proizvodi se od bakterija iz tla koje se hrane vodonikom izdvojenim iz vode uz pomoć električne, odnosno solarne energije.

Ako se električna energija može stvoriti od sunca i vjetra, postoji mogućnost i za proizvodnju hrane koja ne bi negativno uticala na klimu i ne bi imala efekat gasova staklene bašte.

Nova hrana je visokoproteinski sastojak, nalik brašnu, koji sadrži 50 odsto bjelančevina, od pet do 10 odsto masti i od 20 do 25 odsto ugljenohidrata.

Naučnici tvrde da ima okus pšeničnog brašna, te da bi od 2021. godine mogla da postane jedan od glavnih sastojaka mnogih prehrambenih proizvoda, prenose naučni portali.

U postupku proizvodnje hrane nazvane "solein" koriste se gasovi iz staklene bašte, uzima ugljen-dioksid iz vazduha, a zatim kombinuje sa vodom, manjom dozom hranjivih tvari i vitaminima.

Zatim pomoću sto odsto obnovljive solarne energije mkreće prirodni proces fermentacije sličan onome pomoću kojeg se proizvodi kvasac.

Iz fabrike "Solarne hrane" navode da su već prikupili 5,5 miliona evra i, u zavisnosti od cijene struje, predviđaju da će se njihovi troškovi otprilike poklapati s onima za proizvodnju soje do kraja decenije.

Bi-Bi-Si prenosi da naučnici žele da "proteinsko brašno" bude neutralan dodatak svim vrstama hrane.

Ono bi trebalo da liči na palmino ulje koje se dodaje kolačima, sladoledima, keksima, tjestenini, rezancima, sosovima i hljebu, a naučnici tvrde da se može koristiti i pri uzgoju mesa ili ribe.