Roditelji često strahuju da li njihove bebe dovoljno jedu, spavaju i da li uspešno rastu i razvijaju se.

Ovih nekoliko znakova može vam dati jasnije odgovore.

Beba se smiri kad je dodirnete, kao i kad vam čuje glas

Ovo pokazuje da ste uspeli da se povežete sa svojom bebom. Novorođenčad inače mnogo plače, ali je majčin i očev glas nešto što im je mesecima privlačilo pažnju dok su bili u stomaku pa se to isto dešava i kad se rode. Čuju li glas roditelja, u kombinaciji sa ušuškavanjem, nošenjem i maženjem, to bi ih svakako trebalo umiriti i prvi je korak u emocionalnom razvoju.

Dnevno menjate i po 10 pelena, a beba dobija na težini

To dokazuje da se beba dovoljno hrani, iako količina popijenog mleka iz dana u dan može da varira. Mnoge majke koje doje pitaju se da li je to dovoljno za bebu. Dokaz za to su mokre pelene.

Nakon rođenja bebe važne su i redovne posete pedijatra, a u međuvremenu pratite punjenje pelena. Nemojte biti opsednuti količinom svakog obroka jer bebe ne jedu jednako svakog dana, pa ni pri svakom obroku. Ključan je sveukupni rezultat – rast težine.

Beba je tiha i pažljiva makar nekoliko puta dnevno

Prve sedmice bebinog života karakteriše hranjenje svaka dva sata i puno spavanja, i do 16 sati dnevno, ali retko nekoliko sati „u komadu”.

Između tih aktivnosti puno je plača i to je sve. S daljim napretkom beba počinje učiti kako da kontroliše svoje mišiće i fokusira se na nešto, a najčešće su to roditelji, te i vi počinjete shvatati kakav mali „sunđerčić” koja upija sve što vidi imate u svojim rukama. Kada je beba tiha ili „diže uzbunu”, to je znak da prati sve oko sebe i procesira nove informacije. Nakon prvog meseca primetićete da počinju više da posmatraju svet i počinju da uče, pa postaju tiše i osluškuju.

Kontakt očima, osmesi i interakcija

Beba s vremenom postaje sve društvenija i sretnija. Prva uspostavljanja kontakta očima stižu sa mesec dana, prvi osmeh sa dva, gugutanje sa tri, a prvi smeh sa četiri meseca. Ova interakcija pokazuje da beba postaje sve svesnija svog okruženja i da na neki način razume kako se treba ponašati u društvu. Do petog meseca uredno će na osmeh odgovarati osmehom kao da je to refleks. Sve ovo važni su znaci ranog razvoja jezika.

Beba postaje snažnija

Mnoge bebe glavu mogu samostalno držati već nakon prvog meseca, ali to traje veoma kratko. Do trećeg meseca to ide uspešnije i tada znate da je u stanju naprezati svoje male mišiće. Da biste joj u tome pomogli, pobrinite se da van sedalice provodi kvalitetno vreme, te je povremeno držite na podu potrbuške jer joj to može pomoći da ubrza razvoj različitih grupa mišića, uključujući i one koji joj kasnije omogućavaju okretanje ili sedenje. (yumama)

“Ne gubite želju za šetnjom: ja, hodajući svaki dan, postižem stanje blagostanja i ostavljam za sobom svaku bolest; Imam najbolje misli dok hodam, a ne znam toliko tešku misao da je ne bih mogao zaboraviti u šetnji … ali stojeći mirno, sve se više osjećamo bolesno … Dakle, samo nastavite hodati i sve će biti u redu.”

Šetnja. Moje tijelo u posljednje vrijeme osjeća hitnu potrebu za tim. To je najprirodnija, zadovoljavajuća i najznačajnija tjelesna aktivnost za čovjeka.

Trebali bismo dugo hodati ne samo zbog fizičkog blagostanja, već i prije svega zbog mentalnog i duševnog stanja.

Često se nađem dok šetam, promatram automobile na cesti i pomisao koja me uvijek dotiče je „mi smo ludi!“. U većini automobila je samo jedna osoba, a često je i putanja automobila vrlo kratka. Na putu je malo, vrlo malo ljudi koji hodaju. Zimi kao da živimo u betonskoj pustinji. Podsjećame to na prizore filmova znanstvene fantastike s više svemirskih brodova koji zuje poput luđaka … nažalost nismo daleko od ovog načina života.

Bilo bi bolje to učiniti usred prirode, ali čak i u gradovima šetnja je terapijska sa svih gledišta.

“Hodanje pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekim svojim aspektima i da se u nama nešto mijenja.”

(Italo Calvino)

Na svakom koraku naše stopalo dolazi u kontakt sa zemljom, da bi se zatim odvojilo i ubrzo vratilo ritam koji je stvoren za nas, tijelo i um. Dok je tijelo u harmoničnom djelovanju, naš um također putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kad je tijelo mirno. I samo zato što je um slobodan, rađaju se ideje.

“Ako tražite kreativne ideje, idite pješice. Anđeli šapću čovjeku kad krene u šetnju ”

(Raymond I. Myers)

Šetnja je dobra, doista vrlo dobra, za rastuće duše iz više razloga: to je aktivnost koja djecu vodi u svijet, tjera ih da dožive umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama stigli na određeno mjesto, stavili ih u kontaktu sa zemljom, korak po korak, pomaže djeci da vjeruju u njihove fizičke i mentalne potencijale, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju priliku da skladno dišu uz ritam svojih koraka. Upravo iz tih razloga Waldorfske jaslice provode mnogo dana u tjednu šetajući cijelo jutro, na suncu, kiši, hladnoći ili vrućini.

Hodati s nekim je dijeljenje ne samo mentalnih i verbalnih, nego i fizičkih, dva ili više tijela koja zajedno stvaraju harmoniju od 360 stupnjeva. Samo hodanje početno je putovanje, način osluškivanja vlastitih tečnih misli, vlastitog tijela koje zahtijeva adekvatno kretanje.

“Nema tuge koja, dok hodate, ne blijedi i polako se topi.”

(Romano Battaglia)

Hodajte jer to tijelo traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte s djecom, s prijateljima, zajedno s partnerom, bosi ili s cipelama, u prirodi, u šumi, radite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo svog vremena za šetnju svijetom …

“Šetajući učimo život,

ljudi koji šetaju poznaju sebe

setnja liječi rane od prethodnog dana.

Hodajte, gledajte zvijezde, slušajte glas,

slijedeći korake drugih koraka.”

(Ruben Blades)

Autor: Elena Bernabè – eticamente.net

Prijevod: pozitivanstav

Kad postane preteško, kad si nemoćan, kad više nema smisla, kada više nemaš snage – pusti.

Kad daješ maksimum a nije uzvraćeno, kad svaki sledeći korak je korak bliže paradoksu – pusti.

Kad nema budućnosti u tome , kad više nema lepote ni radosti kao nekad – pusti.

Samo – otpusti.

Kad postane preteško, kad si nemoćan, kad više nema smisla, kada više nemaš snage – pusti.