Dušanovi "Zvuci sveta"

Šta je depresija?
Depresija je psihički poremećaj koji se ispoljava kroz različite simptome: gubitak volje za svakodnevne aktivnosti, nedostatak energije i snage, doživljaj beznadežnosti i bespomoćnosti, nemogućnost da se osjeća radost, neraspoloženje koje traje dugo, posebno ujutru, pa se često popravlja tokom dana. Među simptomima su i poremećen san, smanjen apetit, negativne misli o budućnosti, smanjena koncentracija, osjećanje krivice, nisko samopouzdanje, preokupiranost bolestima, smanjena želja za seksom te samopovređivanje.
Razlika između tuge i depresije
Tuga je normalno osjećanje koje se javlja nakon nekog događaja, na primjer, gubitka bliske osobe ili nečega važnog. Tugu je važno i zdravo prihvatiti i "odtugovati" određeno vrijeme, dati joj neki put. Za razliku od depresije, tužni smo, ali nemamo loše mišljenje o sebi, odnosno, ne doživljavamo gubitak lične vrijednosti. Tuga traje određeno vrijeme i uvijek je u srazmjeri sa jačinom uznemirujućeg događaja koji je izaziva. Takođe, tuga nije praćena negativnim viđenjem budućnosti i u stanju smo da produktivno nastavljamo živjeti.
Kada potražiti pomoć i od koga?
Ukoliko osoba ima veći broj simptoma depresije, koji traju duže od mjesec dana, te nije u stanju da se sama pokrene i promijeni razmišljanje, poželjno je da se obrati za stručnu pomoć. Zavisno od nivoa depresije  da li je lakša ili teža, biće indikovan različit tretman. To može biti psihoterapija ili medikamentozna terapija ili oboje. U svakom slučaju, najbolje se obratiti psihologu ili psihijatru.
Uzeti antidepresiv ili ne?
Normalan je proces tugovanja zbog teških gubitaka. Međutim, ta tuga često izgleda neizdrživa jer je duboka, jaka i dugo traje. Bitno je znati da je to uobičajena reakcija i da tugovanje takvog oblika traje oko godinu dana, nekada i više, sa različitim fazama i različitog je intenziteta. Ukoliko nas ometa u svakodnevnom funkcionisanju ili nam je teško da izdržimo, možemo nekada uzeti i antidepresiv, ali svakako uz konsultacije sa stručnjakom. Takođe, bilo bi dobro da se osobe jave psihoteraputu i pronađu način kako da se zbrinu u tom teškom periodu.
Veza depresije i samoubistva
Depresija je opasna i 15 odsto oboljelih od depresije počini samoubistvo. Često primijetimo da je neko depresivan, a dvoumimo se da li da nešto preduzmemo, jer se može dogoditi da se ta osoba naljuti ili uvrijedi. Bitno je da pokušamo razgovarati s tom osobom, ali da uvijek imamo na umu da je odgovornost za njeno stanje i eventualnu promjenu ipak u njoj.
Pristup depresivnoj osobi
Razgovor sa osobom koja pokazuje simptome depresije treba da bude obazriv i treba uvijek imati na umu da je mnogo važnije pažljivo i brižno slušati nego davati savjete. Takav razgovor može biti od velike pomoći. Ohrabrujte depresivnu osobu da slobodno iznosi i ispoljava svoja osjećanja i budite spremni da je saslušate do kraja, bez osuđivanja. Nemojte očekivati da će se sve popraviti jednim razgovorom, budite strpljivi. Budite tu za nju, otvoreno pričajte i pitajte kako možete da joj pomognete, recite da ste tu za nju kad god joj to treba. Kad osjetite zgodan momenat, možete otvoreno pričati i o mogućnostima za traženje profesionalne pomoći.
Razlika psiholog  psihijatar
I jedni i drugi se bave mentalnim zdravljem ljudi. Psihijatri završavaju medicinski fakultet, zatim specijalizaciju iz psihijatrije te pristupaju osobi sa psihološkog i medicinskog stanovišta, ordinirajući joj odgovarajuće lijekove i prateći njeno psihološko stanje u odnosu na uzimanje terapije. Psiholozi završavaju fakultet psihologije, a oni koji rade u ustanovama za mentalno zdravlje su najčešće specijalizovali kliničku psihologiju te se mogu baviti psihodijagnostikom. Odnosno, kada osoba dođe, pomoću razgovora i različitih testova klinički psiholog sastavlja nalaz i mišljenje o osobi, te joj predlaže odgovarajući tretman u odnosu na njeno stanje ili poremećaj. Treća kategorija su psihoterapeuti  to mogu biti psiholozi, psihijatri ili socijalni radnici, koji su završili sertifikovanu obuku iz nekog psihoterapijskog pravca (psihoanaliza, psihodrama, REBT, porodična sistemska psihoterapija, grupna analiza...). Za tretman psihičkih poremećaja najčešće je neophodna psihoterapijska pomoć.
Efekat razgovora sa stručnjakom
Tokom razgovora sa psihologom ili psihoterapeutom osoba se može decentrirati od svog stanja i uz pomoć druge, neutralne i profesionalno osposobljene osobe, sagledati svoje stanje i situaciju iz drugog ugla. Razgovor pomaže, kroz dalji rad, dubljem razumijevanju situacije, uočavanju psiholoških mehanizama koji podstiču ovakvu reakciju i traženju načina za izlazak i prevazilaženje ovog stanja. Ljudi često misle da će dobiti gotove savjete od profesionalca i imaju zbog toga otpor prema razgovoru, jer oni i sami često znaju šta bi trebalo da rade, ali jednostavno ne mogu to da učine. Mi, profesionalci smo tu da im damo razumijevanje, podršku, sagledavanje sebe iz drugog ugla i zajedničko traženje mogućnosti za promjenu.
Zastrašivanje djece psihologom
Koliko mi je poznato, ta situacija u školama se već mijenja. Čujem za razna iskustva i od djece i od školskih psihologa, gdje se djeca obraćaju za razgovor. To je dobro, za razliku od situacije koja je bila ranije, kada se djeci prijetilo psihologom ako ne budu dobra i kod psihologa se išlo po kazni.

nezavisne.com