Dario

Saradnica National Geographic-a, Ivana Dukčević, upoznaje nas sa istorijatom gejši, sa njihovim obrazovanjem i načinom života, ali i otkriva iznenađujuću činjenicu da ovo zanimanje nekada nije bilo isključivo zanimanje žena.

Velika, crna veštačka perika koja imitira prenaglašeni volumen kose vezane u punđu, bez mnogo detalja; Crveni i crni krejon oko očiju i crveni karmin preko celih usana; Drvene japanke na nogama (geta) i kimono s belom kragnom čije su šare i cvetni motivi veoma svedeni, a dezen uvek u skladu sa trenutnim godišnjim dobom, najbolji su pokazatelj da je pored vas upravo prošla prava gejša u svojoj "radnoj odeći". I to u predvečerje, nekom od sporednih ulica Kjota ili Kanazave, jer gejša nikada neće proći tamo gde može da bude viđena. Iako se u Gionu, u Kjotu, ponekim srećnim i nepripremljenim turistima ukaže retka prilika da na trenutak sretnu pravu gejšu, kako bi izbegle poglede velikog broja turista koji pokušavaju da ih "presretnu" i fotografišu gejše mahom odlučuju da do ugovorene večernje adrese idu taksijem. Nerado se fotografišu, a njihove usluge i danas su veoma solidno plaćene.

Reč “gejša” nastala je od japanskih reči gei (umetnost) i sha (sufiks za osobu ženskog pola), i znači - umetnica. Gejše su osobe koje nakon pet godina školovanja uspeju da ovladaju veštinama kao što su: sviranje na nekoliko nacionalnih instrumenata (na primer šamisen), plesanje nacionalnog plesa, pevanje narodnih pesama, ceremonija služenja čaja i poznavanje društvenih igara. Poželjno je da su obrazovane, kako bi mogle da pričaju interesantne priče i vode razgovore sa grupom muške klijentele koja ih unajmljuje kao neku vrstu pratnje. Društvo grupe gejši najčešće se organizuje prilikom poslovnih banketa i grupnih proslava koje čine muškarci, kako bi im veče učinile prijatnijim.

Kjoto
Foto: Ivana Dukčević

Sredinom XIX veka, dolaskom Zapadnjaka u još uvek srednjovekovni Japan mnogi od njih nisu umeli da razlikuju prostitutke i zabavljačice (oiran) od gejši, te su svrstavši ih u istu grupu gejše potpuno pogrešno izjednačene sa prostitutkama. Istine radi, neke od zabavljačica su se novopridošlicama predstavljale kao gejše kako bi sebi dale na značaju, pa su negde na toj relaciji nastale i prve zabune.

Gejše mogu postati osobe koje nisu mlađe od 25, i to mogu ostati do svoje 75. godine života. Najviše gejši danas radi u Kjotu gde ih nazivaju geiko, i u gradiću Kanazavi koji nazivaju "Mali Kjoto". Za poznavaoce, pravu gejšu je lako razlikovati od turistkinja, najčešće domaćih - Japanki, ali i Zapadnjakinja, koje u poslednjih nekoliko godina iznajmljuju odeću na dan, i šetaju duž glavnih gradskih atrakcija. Gradski studio zadužen za ovu vrstu zabave, zakonski se obavezao da će turistkinje oblačiti u odeću čiji se motivi razlikuju od autentičnih, kako ne bi nastala zabuna između njih i pravih gejši.

Za razliku od gejši, reč maiko (majko - devojka koja pleše) odnosi se na učenice, buduće gejše koje još uvek uče zanat. Ples majko učenica miyako-odori, pogledali smo u prepunom Teatru Gion Corner u Kjotu, tokom jednočasovnog predstavljanja japanske kulture strancima.

Kjoto
Foto: Ivana Dukčević

Lice gejši (ali i majko) ponekad je obojeno u belo (shiro-nuri), osim tri pruge pozadi na vratu (komata) koje ostaju u boji kože što se u japanskoj tradiciji doživljava erotičnim detaljem ženskog tela. Majko nose šareniji kimono od gejši, sa većim obijem (leđna dekoracija kimona), više detalja na odeći i ukrasa na punđi (od njihove kose), a na nogama imaju okobo, tradicionalne drvene nanule sa visokim platformama. Takođe, razlika između majko i gejši je u tome što prve imaju punđu od svoje kose, a gejše isključivo nose perike sa veoma malo dekoracije.

Kjoto
Foto: Ivana Dukčević

Gejša nekada nije bilo isključivo zanimanje žena, već i muškaraca. Postojali su još u XIII veku, a njihov naziv na japanskom bio je taikomochi ili hōkan. Iako su bili lični družbenici šoguna, povezuju ih i sa zanimanjem komičara, imitatora, zabavljača nalik "dvorskoj ludi" na evropskim dvorovima, čak sa dobošarima. Sve do XVIII veka bilo ih je više od žena, ali je od XIX veka njhov broj počeo naglo da opada. Danas u Japanu postoji samo jedan.

Krajem XX veka, izvestan broj strankinja po prvi put je uspeo da stekne zvanje gejši u Japanu, a tri su i danas aktivne. Osim obaveznog dopuštenja roditelja da uče za gejše i odličnog poznavanja japanskog jezika, prilikom aplikacije za učenje od buduće gejše traži se i da nije viša od 160 centimetara i teža od 43 kilograma, što mnogim Zapadnjakinjama predstavlja prepreku.

Tekst i fotografije, deo su knige, internet i stranica na društvenim mrežama "Umetnost putovanja" i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima.

izvor:nacinalna geografija srbija

Ovo novo odmaralište savršeno je mjesto za opuštanje i uživanje u prirodi. Smješten izvan grada Tochigi, “PokoPoko Clubhouse” je čarobno šumsko utočište za sve uzraste. Njegovo ime je japanska riječ koja znači stršiti ili držati se, dok se tri stožasta krova pružaju u susret krošnjama drveća oko sebe. Studio “Klein Dytham Architecture” opisuje dizajn ovako: „Stvoriti građevinu kao iz bajke u šumskom okruženju”.

“PokoPoko Clubhouse” produžetak je hotelskog kompleksa Risonare u blizini planine Nasu i namijenjen je pružanju dodatnog prostora, porodicama za mirno uživanje i odmor u šumi. Gosti mogu doći do novog produžetka mostom kroz šumu, koja povezuje izvorno odmaralište sa novom klupskom kućom.

Čitava struktura uglavnom je napravljena od lokalnih borova, koji se koriste i za stvaranje nevjerovatnih unutrašnjih prostora. Tri različita stožasta krova od drvene građe, organizovana su oko središnjih krovnih prozora, koji ispunjavaju svaki prostor obiljem prirodnog svjetla. Njihovi zakrivljeni krovovi sjede na uglavnom staklenoj fasadi, koja se obavija oko cijele strukture, što znači da gosti mogu ostati vizuelno povezani sa mirnim šumama oko sebe.

Središnji konus fokusiran je na prostore za kuhanje, koji omogućavaju da posjetioci pohađaju radionice o ishrani i pripremi hrane. Ove aktivnosti podržavaju sastojci uzgojeni na licu mjesta. Gosti takođe mogu praviti vlastite pizze i peći ih u pećnici na drva.

Drugi dio posebno je dizajniran za djecu i centar oko igrališta s bijelom mrežom, koja djeluje kao penjačka konstrukcija. Iako je ovaj konus savršen za djecu, roditelji mogu pronaći mirno utočište na suprotnoj strani klupske kuće. Udoban namještaj raspoređen je oko otvorenog kamina i male biblioteke za starije članove porodice, kako bi uživali u odmoru.

Izvor: mymodernmet.com

izvor.ultra.ba

Mladi Japanci starije ljude ne smatraju dosadama, već izvorom mudrosti. Zauzvrat, stari ne viču na mlade i ne kritiziraju ih, već im prenose tu svoju mudrost.

Japan je zemlja kojoj se mnogi dive iz više razloga, a jedan od najjačih je način odgoja djece.

Karakter ljudi iz Japana ne prestaje oduševljavati cijeli svijet. Svi smo imali prilike čuti koliko su uporni, ustrajni, kako ni pod kojim okolnostima ne gube pribranost i osjećaj za komunikaciju. Također, poznati su po svom poštovanju prema drugima i izuzetno marljivom radu.

Takvi su zato što su takvi bili i kao djeca, a takvi su bili kao djeca jer su tome učeni.

Djeca iz Japana vrlo se razlikuju od djece sa Zapada. Umjerena su i lijepo se ponašaju, slušaju svoje roditelje i nikada ne histeriziraju i nemaju napade bijesa. U čemu je tajna?

Japanci vrlo cijene obiteljske veze

Bliski odnos među članovima obitelji različitih generacija je nešto što, između ostalog, čini Japance tako posebnim. Ta veza između starih i mladih temeljena je na dubokom suosjećanju i međusobnoj brizi, kakva se, nažalost, ne može vidjeti nigdje drugo u svijetu. Stari ljudi se u Japanu smatraju izvorom mudrosti i zaslužuju posebnu pažnju i poštovanje.

S druge strane, stari ljudi imaju puno strpljenja i ljubavi za mlade. Stari Japanci ponašaju se kao mentori, ne kao kritičari i provoditelji kazne. U tome leži ključ harmonije među generacijama.

Japanci cijene i poštuju sve svoje rođake. Istovremeno, imaju vrlo striktne granice. Na primjer, smatra se neprihvatljivim da baka i djed odgajaju unuče, zato što roditelji nemaju dovoljno vremena. Obiteljske veze u Japanu nisu temeljene na “razmjeni usluga”, već na vjerovanju da sve na ovom svijetu ima svoje mjesto.

Razumijevanje roditeljstva

Većina obitelji u Japanu vjeruje da roditeljstvo treba biti temeljeno na osjećajnosti i razumijevanju. Podizanje glasa na dijete u Japanu je jednako svim drugim, oštrim kaznama. Roditelji u Zemlji izlazećeg Sunca vjeruju da izbjegavanjem kažnjavanja zapravo uče djecu kako da se povežu sa svijetom i poštuju tuđe osjećaje.

Ako dijete nije dobro, mama i tata ga kažnjavaju pogledom ili gestom neodobravanja. Na taj način pokazuju da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Fraze poput “povrijedit ćeš je/ga” ili “povrijedit ćeš se” koriste se da ukažu na nepravilno ponašanje i posljedice, a ne tek tako.

Isto pravilo primjenjuje se za predmete. Na primjer, ako dijete polomi igračku, roditelj će reći “pogriješio si”, a ne “slomio si igračku”. Japanci naglašavaju važnost djela, a ne funkcionalnost predmeta. Zato djeca od ranog djetinjstva uče da budu svjesna svega u svakoj situaciji i da vode računa o svemu oko sebe.

Najveća tajna je – slobodno vrijeme

Japanci svoje slobodno vrijeme provode s djecom. Učenje ne smatraju zasebnom aktivnošću, već sve rade zajedno. Njima je najvažnije da izgrade jaku vezu s djecom.

U Japanu je vrlo rijetko da majka upiše dijete u vrtić ako nije napunilo bar tri godine. Japanke svoju djecu vode bukvalno svuda, jer vjeruju da takva fizička bliskost stvara duboke i jake veze. Također vjeruju da blizina majke smiruje dušu djeteta. Majke u Japanu vode računa da dosta razgovaraju s djecom.

Odnos s ocem, bakom i djedom je vrlo sličan. U Japanu obitelji redovno ručaju i večeraju zajedno, razgovaraju i prepričavaju jedni drugima što im se dogodilo tijekom dana.

Te obiteljske priče za stolom često se ponavljaju i tako se djetetu usađuje osjećaj pripadnosti i identiteta, kao i važnost verbalne komunikacije.

To je glavni razlog zašto djeca iz Japana ne prave scene. Odrastaju u okruženju gdje je mogućnost neugodnog iznenađenja svedena na minimum, a ljubavi im nikada ne nedostaje.

Rastu svjesni da postoji red kojeg se treba pridržavati, kao i da svaka osoba ima svoje mjesto i ulogu. To im smiruje um, čini ih ljubaznim i pomaže da shvate da nema potrebe za agresivnim izražavanjem emocija.

stil.kurir

izvor:pozitivanstav.com

Veleposlanik Japana u Bosni i Hercegovini Hideo Yamazaki pristojno je i odmjereno očitao lekciju političarima u toj zemlji, poručivši im da su korumpirana i bezobzirna kasta koja vodi računa samo o vlastitim interesima, oglušujući se o potrebe siromašnih.

U pisanoj izjavi dostavljenoj u ponedjeljak bh. medijima Yamazaki je objasnio kako njegova zemlja, bez obzira na dobru volju, ubuduće neće olako financijski pomagati Bosni i Hercegovini, sugerirajući da se pomoć nerijetko neracionalno koristi i rasipa.

Za primjer je naveo bespotrebne policijske pratnje političarima kako bi oni mogli "brzom i bezobzirnom vožnjom" ugrožavati druge sudionike u prometu.

U istupu neuobičajenom za krajnje odmjerenu japansku diplomaciju u Bosni i Hercegovini, veleposlanik Yamazaki podsjetio je da je vlada njegove zemlje na nedavnoj donatorskoj konferenciji potvrdila da će izdvojiti dodatnih pet milijuna eura bespovratne pomoći za obnovu područja pogođenih poplavama.

Istaknuo je, ipak, kako će aktiviranje tih sredstava ovisiti isključivo o konkretnim projektima koji će se onda izravno financirati bez posredovanja vlasti u Bosni i Hercegovini.

"Drugim riječima, Vlada Japana ne može jednostavno izvršiti transfer novca na račun institucija Bosne i Hercegovine", poručio je veleposlanik.

Novac u džepovima političara

Time je neizravno sugerirao kako je svima u Tokiju jasno da bi u protivnom barem dio doniranog novca završio u džepovima političara na različitim razinama vlasti.

Japanski diplomat poruku bh. javnosti "začinio" je vrlo pristojnom, no jasnom kritikom ponašanja političara u Bosni i Hercegovini, koje se ne može okarakterizirati drukčije do kao bahatim ponašanjem.

Navodeći kako je često u prilici putovati Bosnom i Hercegovinom, veleposlanik Yamazaki je naveo da redovito viđa "veći broj vozila pod policijskom pratnjom kako pretječu druga vozila".

Takve su kolone pod plavim rotirkama pretjecale i službeno vozilo Veleposlanstva Japana, a veleposlanik Yamazaki je opet pristojno konstatirao kako te kolone pod pratnjom "potpuno zanemaruju važeće prometne propise i bahatom vožnjom dovode u neposrednu opasnost druge sudionike u prometu".

Spektakularne kolone

Na uglavnom lošim i nepreglednim bosanskohercegovačkim prometnicama, koje su rizične i onda kada se vozi 60 kilometara na sat, redovito se mogu sresti kolone od najmanje tri crne limuzine ili terenca s uključenim plavim i crvenim svjetlima kako jure i pretječu sve koji su im na putu, bez obzira na rizik koji time izazivaju.

Gotovo svi istaknutiji dužnosnici u Bosni i Hercegovini, a takvih je, s obzirom na komplicirani administrativni ustroj vlasti, više desetaka, koriste pravo na službena vozila, koji uz to imaju barem po jedno, a često i dva i više vozila u pratnji.

Primjerice, kada tri člana Predsjedništva BiH putuju zajedno, iako je to rijetkost, to znači angažiranje najmanje devet vozila.

Slične mjere osiguranja prate predsjedatelja Vijeća ministara, gotovo sve ministre i druge dužnosnike na državnoj i entitetskim razinama, ali najspektakularnije su kolone predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji za službeno vozilo rabi luksuzni Mercedes.

Neprihvatljivo ponašanje

Za veleposlanika bogatog Japana takvo je ponašanje neshvatljivo u siromašnoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina.

"To me potiče da se zapitam - tko su ti dužnosnici Bosne i Hercegovine kojima se dodjeljuje policijska pratnja i koliko se novčanih sredstava izdvaja iz proračuna za te namjene? Da li i danas, gotovo 20 godina nakon završetka sukoba u Bosni i Hercegovini, doista postoje objektivni razlozi za provedbu ovakvih sigurnosnih mjera? Postoje li bolji načini trošenja novca poreskih obveznika u Bosni i Hercegovini?", pitanja su koja je bh. javnosti, ali i političarima otvoreno postavio veleposlanik Yamazaki.

Poručio im je istodobno da bi možda mogli proučiti kako se to radi u njegovoj domovini Japanu, u kojem "jedino premijer države ima pravo na dodjelu vozila pod pratnjom".

Bh političarima, uz to, poručio je i kako bi im bilo bolje da usmjere energiju na poboljšanje uvjeta života svojih građana umjesto da je troše na međustranačke i unutarstranačke sukobe.

"Od političara se također očekuje da razmisle koji je najbolji način da se utrošak javnih prihoda iskoristi za dobrobit građana, posebice onih koji su pretrpjeli najveće štete tijekom nedavnih poplava. Samo kada ovi uvjeti budu ispunjeni, Japan će biti u mogućnosti pomoći Bosni i Hercegovini", jasno je naveo Yamazaki.

Alžir je zemlja s najlošijom cyber sigurnošću, a slijede je Indonezija i Vijetnam, pokazuje posljednje istraživanje britanske kompanije Comparitech, prenosi Anadolu Agency (AA).

Portal Quartz India objavio je rezultate istraživanja kojim je obuhvaćeno 60 zemalja svijeta.

Rezultati pokazuju kako deset zemalja s najlošijom cyber bezbjednosti čine Alžir, Indonezija, Vijetnam, Tanzanija, Uzbekistan, Bangladeš, Pakistan, Bjelorusija, Iran i Ukrajina.

Pet zemalja koje su najviše pogođene štetnim softverima (malware) na mobilnim telefonima su Bangladeš, Nigerija, Iran, Tanzanija i Kina.

Štetnim softverima na računarima najviše su pogođeni Alžir, Bjelorusija, Ukrajina, Azerbejdžan i Indonezija.

Pet zemalja s najboljom cyber bezbjednosti su Japan, Francuska, Kanada, Danska i Sjedinjene Američke Države (SAD).

Kriteriji na osnovu kojih je rađena studija su priprema na cyber napade, procenat uređaja zaraženih štetnim softverima, broj napada zaraženim softverom kada je riječ o finansijama, te zakonodavstvo kad je riječ o cyber sigurnosti.

Izvor:Nezavisne

Najpoznatiji fotomodel u Japanu u prošloj godini bila je Ima. Ova djevojka ima krupne oči, divnu nježnu kožu, pune usne i savršenu kosu. Upravo zbog ovih fizičkih kvaliteta, Imu smatraju najljepšom djevojkom u Zemlji izlazećeg sunca. Međutim, ono što veliki broj ljudi ne zna kada je u pitanju ova djevojka je činjenica da ona nije stvarna.

Njeno ime inspirisano je japanskom riječi "Imma", što u prevodu znači "sada", i ona je produkt velikog CG modelovanja. Bez obzira na to što dio javnosti zna da ona nije stvarna, to nije spriječilo njene tvorce da s Imom postanu Instagram senzacija.

U ovom trenutku ovaj vještački model ima preko 15.000 pratilaca samo na društvenoj mreži Instagram, što je duplo više nego što je imala početkom prošle godine. Upravo zbog velikog broja pratilaca u Japanu, Ima je postala Instagram senzacija. U opisu na njenom profilu na Instagramu jasno stoji da je Ima produkt CG modelovanja i da je virtuelna osoba koja ne postoji. Ipak, ona na ovim fotografijama izgleda tako stvarno da je skoro nemoguće zaključiti da se ne radi o stvarnoj osobi.

Sudeći po istraživanju magazina "Grapee", Ima je proizvod kompanije za modelovanje "ModellingCafeInc". Na ovaj način radnici ove kompanije su željeli da pokažu svijetu svoje umijeće u modelovanju. Stručnjaci iz ove sfere koji dolaze iz drugih zemalja svijeta potvrdili su da su japanski umjetnici uradili fantastičan posao.

Model Ima je svoje prvo pojavljivanje u javnosti ostvario prije dvije godine, ali mnogi smatraju da će upravo ova 2019. godina biti godina kada će Ima dostići zvijezde.

Već je odabrana za model koji će se naći na naslovnici februarskog izdanja magazina CG, koji se izdaje u cijelom svijetu, i već sada svi pričaju o njoj u dalekom Japanu.

Stručnjaci ističu da ovo nije prvi put da se virtuelni model prikaže ovako stvarno. Ranije je to učinila model Lil Mikuela.

U smislu tehničkog prikaza Ime, ona je na potpuno novom nivou. Eksperti tvrde da postoji nekoliko grešaka na ovom digitalnom modelu koje oni mogu primijetiti, međutim za prosječno oko gledaoca one su potpuno neprimjetne.

Izvor:Nezavisne

Ako vam ideja uređaja koji strujom stimuliše vaš jezik zvuči nehumano, naučnici sa univerziteta Meiji u Japanu definitivno se s vama ne bi složili.

Oni su, naime, razvili mali električni elektrostimulator jezika u nadi stvaranja prve žvakaće gume koja traje vječno. Iako još nisu uspjeli stvoriti okus šumskog voća i peperminta, uvjereni su da ispred sebe imaju svjetlu budućnost, izvještava Digital Trends.

Što kažu dobrovoljci?

Uostalom, tokom javnog testiranja ove spravice, svi koji su se odvažili probati ju rekli su da ima gorki ili slani okus. Ovo je postignuto specijalnom supstancom koja izgleda kao žvakaća guma, a zapravo je napravljena da stvori takozvani piezoelektrični efekt, fenomen uslijed kojeg neke supstance i materijali stvaraju električni naboj kao reakciju na fizičku manipulaciju. Drugim riječima, žvakaća guma iz japanskog instituta ne gubi okus zato jer cijelo vrijeme zbog žvakanja stimuliše jezik.

Iako žvakaća guma budućnosti trenutno ima okus kao niboshi - popularna japanska grickalica koja se radi od fermentiranih mladih sardina, ne vidimo razloga zašto jednog dana ne bi imala neki malo univerzalniji okus. Uostalom, žvakaću gumu je moguće programirati.

Dugoročni planovi uključuju - slatki okus

Naučni tim tvrdi da će s vremenom moći stvoriti gorki, slatki i umami okus (umami je aromatični okus prepoznatljiv kod proizvoda od fermentirane soje, sireva ili shitake gljiva). Uređaj je predstavljen u Evropi u sklopu ACM simpozijuma o softveru za korisnički interfejs i tehnologiju u Njemačkoj.

(Tportal)

U japanskom gradu Jamagati oboren je svjetski (Ginisov) rekord u pravljenju najveće čorbe ("imoni" lokani specijalitet) na svijetu.

Ova najveća čorba - imoni na svijetu se posluživala punih osam sati, jelo ju je pola grada, a prisutni zvaničnici Ginisove knjige rekorda su događaj unijeli među rekorde koji su oboreni 2018. godine.

U kazan od 6.5 metara širne je stalo 3 tone krompira, 1,2 tone junetine 3.500 kilograma zelenog luka kao i džakovi lokalnih začina.

Naravno, teškom mašinerijom (bagerima), pa u manje posude, pa u tanjire za tačno 12,695 hiljada ljudi, koliko ih je službenik Ginisove knjige rekorda prebrojao.

Došao je dobar dio stanovnika lokalnog grada Jamagata jer nije mala stvar – ući će u istoriju po najvećoj čorbi ikada napravljenoj na svijetu.

Čorbu su dopunjavali i dogrijavali, iz kazana se jelo ukupno osam sati, a zvaničnici Ginisa kažu da je čorba, uz to što je ogromna, bila – i jako ukusna.

Izvor:Nezavisne

Ova hit dijeta je u zamahu svoje popularnosti, a njeno osnovno pravilo je da za doručak jedete banane uz čašu ili dvije čaše mlake vode.

Za doručak je potrebno pojesti jednu bananu, a maksimalna dozvoljena količina su četiri banane svako jutro.

Ostali obroci trebaju biti lagani, manji i češći. Posebno stroga pravila za ostatak prehrane u danu ne postoje.

Jedite normalno ručak i večeru, ali nemojte se pretrpavati.

Originalna dijeta se provodi 7 do 12 dana. Dozvoljeno je povremeno popiti nezaslađeni čaj ili kavu, ali preporučuje se izbjegavati ih tokom držanja dijete. Ono što je bitno je da trebate izbaciti alkohol. Ako ne možete odoljeti slatkišima, pojedite malo crne čokolade, najkasnije do 15 sati. Ako volite slane grickalice, pripremite kokice s minimalno ulja i soli.

Posljednji obrok pojedite oko 20 sati, iako bi bilo idealno ne jesti nakon 18 sati. Ako pak osjetite glad nakon preporučenog vremena, pojedite komad svježeg voća, ali pripazite da vam to ne pređe u naviku.

Izvor:Nezavisne

05.08.2018 01:30
Lokalne vlasti na sjeveru Japana koji je zahvatio toplotni talas, odlučile su da zaposlenim muškarcima u javnoj službi podjele suncobrane koje obično nose žene zabrinute za svoj ten.

Vlasti Saitame, oblasti gdje je već nekoliko dana temperatura viša od 40 stepeni Celzijusa, pokrenule su ove nedjelje akciju podjele suncobrana muškarcima.

Cilj te akcije predstavlja smanjenje rizika od toplotnog udara, rekli su zvaničnici.

Riodži Kurihara, zaposleni u javnoj službi koji je dobio suncobran, rekao je da nije nikada vidio muškarca da nosi suncobran misleći da to rade samo žene.

"Zbog toga nikada nisam ni pomislio da koristim suncobran", rekao je Kurihara i dodao da se sada ne odvaja od njega.

Mnogi muškarci nisu ipak spremni da ga nose. "Ja neću to da nosim. To je za djevojke. Više volim da stavim kapu i zaštitnu kremu", rekao je jedan student.

U toplotnom talasu koji je u julu zahvatio Japan, umrlo je 119 osoba dok je 49.000 zatražilo ljekarsku pomoć.

Izvor:Nezavisne