Zaljubi se u brojeve: Meridian ti daje 14% bonusa na Dan zaljubljenih

"Budi nježna", "Pazi kako se odijevaš", "Nemoj ga izazivati", "„Nemoj plakati, ti si muško", "Ti možeš sve, pa, zaboga, muško si."

To su samo neke od rečenica koje, svjesno ili nesvjesno, govorimo djevojčicama i dječacima od njihove najranije dobi. I upravo one čine velik dio krivnje za ono čemu svjedočimo u čitavoj regiji.

Dok danima čitamo mučne priče o seksualnom zlostavljanju i seksualnom uznemiravanju, ne možemo se ne zapitati gdje smo toliko pogriješili.

Kako je moguće da nakon više od stoljeća borbe sufražetkinja žena još uvijek ne može samostalno šetati bez straha i da ne shvaćamo da njezino Ne znači isključivo Ne, da mora strahovati od autoriteta i pognuti glavu kada joj se upute seksistički komentari?

Kako je moguće da kao društvo toleriramo desetljeća zlostavljanja i uznemiravanja, a na koncu upiremo prstom u žrtvu i pitamo je zašto je šutjela?

Međutim, svi ti ljudi nisu postali takvi preko noći. U svemu tome  iznimno je veliku ulogu imao odgoj. Upravo smo zato razgovarali s magistrom psihologije Teom Magdić, koja nam je dodatno objasnila ovu tematiku i ukazala na to kako od prvog dana treba odgajati dječake da bi poštovali djevojčice i žene.

Sve ono što dijete nosi u sebi i sve što ga okružuje utječe na odgoj. Od djetetova temperamenta, afiniteta, do stila roditeljstva, komunikacije, vrtićkog i školskog okruženja. Za djecu često kažemo da su spužvice dok su mali; ona idu kroz svijet i upijaju iskustva, događaje, riječi i izraze, i tako stvaraju sebe i svoj pogled na svijet, ističe psihologinja.

Kako dodaje, kada govorimo o odgoju dječaka i djevojčica, ne možemo ignorirati razlike.

U mnogim sredinama dječake se potiče na inicijativnost, hrabrost, snagu i potiskivanje emocija, dok se od djevojčica očekuju nježnost, briga o drugima, ali i stavljanje drugih na prvo mjesto.

Poticanje tih karakteristika kod dječaka često je popraćeno izrazima poput 'Ti si sad već veliki dečko, a veliki dečki se ne ljute zbog gluposti' ili 'Veliki dečki ne plaču!', što je potpuno pogrešno. Veliki dečki se ljute i veliki dečki plaču.

Potiskivanje emocija i njihovo neizražavanje ne znači da te emocije ne postoje unutar odraslog muškarca ili da ga na neki način ne muče. Dječacima, kao i djevojčicama, treba omogućiti slobodno izražavanje stavova i emocija.

Nažalost, u tradicionalnom društvu pred dječake se još uvijek postavlja puno stereotipnih očekivanja i pravila koja mu onemogućuju normalno emocionalno funkcioniranje i kasnije u životu mogu predstavljati problem u odnosu s partnericom, napominje Magdić.

Sve se to može spriječiti odgovarajućim odgojem od prvog dana, a psihologinja ističe tri jednostavna načina za to.

Najbolji način za poučiti dijete o pristanku, osobnim granicama i poštovanju jest svojim primjerom.

1. Odgovarajte im na pitanja

Djeca vrlo rane shvate da se međusobno biološki razlikuju. Samo zato što neke apstraktne pojmove ne mogu shvatiti, ne treba im uskratiti pravilno objašnjenje. Dječaci imaju penis, a djevojčice vaginu. Sakrivanje bioloških činjenica od djece kasnije može stvoriti određeni osjećaj srama, zato im je važno odgovoriti na sva njihova pitanja.

2. Učite ih poštivanju osobnih granica

Ako nam se čini da dječak ima neprimjeren odnos prema djevojčici, bilo fizički ili verbalno, odnosno da se ponaša tako da je djevojčici neugodno, važno je da odrasla osoba dječaku da do znanja da je takvo ponašanje neprimjereno iz određenog razloga, ali isto tako da do znanja djevojčici da ne treba šutjeti i biti žrtva takvog ponašanja.

I dječake i djevojčice treba odgajati tako da budu tolerantni, poštuju tuđe granice, ali i da poštuju svoje granice i znaju se zauzeti za sebe.

3. Budite primjer

Najbolji način da se dijete pouči o pristanku, osobnim granicama i poštovanju jest vlastitim primjerom. Roditelji često djeci govore jedno, no svojim primjerom (odnosom u braku, odnosom s roditeljima) djetetu pokazuju drugo. Vrlo je važno biti konzistentan i jasan u postavljanju pravila i očekivanja djetetu, inače će dijete biti zbunjeno i nesigurno u to kako se treba ponašati.

Djetetu trebamo dopustiti da odbije poljubac ili zagrljaj ako mu to uzrokuje neugodu. Isto tako, dijete trebamo učiti da drugima pristupi s pitanjem: "Je li u redu ako te zagrlim, poljubim?" Tako trebamo pristupiti i mi svom djetetu kad nam se čini da ono osjeća neugodu ili odbojnost prema nečemu.

Napominjemo, izuzetno je važno da u takvom načinu odgoja sudjeluju i otac i majka te da oboje budu primjer. Bilo bi krajnje vrijeme da prestanemo samo majku vezivati za odgoj, a očeve gledati kao "pomoć". Ne, oni nisu nikakva pomoć. Dijete je jednako njihovo kao i majčino, a u skladu s time trebale bi biti i njihove obveze, pa tako i učenje o poštovanju djevojčica i žena. Jedino će tako naše djevojčice i dječaci, ugledajući se na pozitivne primjere iz svoje najbliže okoline, moći krojiti neku bolju budućnost. Jer zaista je bilo dosta.

izvor:zadovoljna.hr

Informacije o odgoju nikada nam nisu bile dostupnije, no istodobno nam se čini kao da nikada nije bilo izazovnije odgojiti djecu u ljude koji će znati hrabro se zauzeti za sebe. To posebno dolazi do izražaja kada je u pitaju odgoj djevojčica. Mnogi roditelji pitaju se kako odgojiti hrabru i samopouzdanu djevojčicu.

I upravo je to pitanje ono koje si zaista i treba postaviti. Odgoj počinje od onih koji su djetetu najbliži. Da, kasnije tu mogu uskočiti odgojitelji i učitelji, no temelji se stvaraju kod kuće još prije nego što djevojčica uopće stupi u vrtić.

Važno je od prvog dana dati joj do znanja da je bila željena, da je voljena, da je pred njom čitav svijet mogućnosti i da vrijedi jednako kao i dječaci, nipošto manje.

Istraživanje objavljeno u časopisu Science 2017. godine pokazalo je da djevojčice već u dobi od šest godina počinju vjerovati da su plahije i manje talentirane od dječaka, a zbog toga se manje trude slijediti svoje snove i ambicije.

Do toga ne bi ni došlo da ih u to nije uvjerilo društvo, prije svega njihova bliža okolina. I zato je upravo sada vrijeme da počnemo odgajati neustrašive djevojčice.

Ovo su neki od načina s kojima možete pomoći.

1. Pažljivo birajte igračke
Mnoge od nas odrastale su igrajući se s barbikama savršenih (nerealnih) proporcija koje su imale sve: savršenu kuću, savršenog muža i savršenu odjeću. Neizostavne su bile i tipično „ženske“ igračke poput kuhinja, svih mogućih plastičnih kućanskih uređaja i slično.

I to nije loše ako se usto djevojčici omogući da se igra i drugim igračkama poput autića, mikroskopa, teleskopa, kockica, lopti, slagalica...

Nemojte svoju djevojčicu stavljati u kalupe i unaprijed pretpostaviti da će voljeti ružičastu boju i „ženske“ poslove.

Djevojčici treba omogućiti da istražuje, ispravlja, isprobava, provjerava, razmišlja.

Pokušajte naći ravnotežu i ponudite joj izbor među čitavom lepezom igračaka. Na kraju će sama odlučiti što želi i koje joj igračke više odgovaraju. Omogućite joj i da sama to jasno i glasno kaže.

2. Čitajte joj priče s hrabrim junakinjama
Bajke na kojima smo mi odrastali odavno više nisu u središtu pozornosti. Prošlo je vrijeme kad je svaka djevojčica bila učena da mora čekati svog princa koji će je spasiti i učiniti njezin život čarobnim. Baš svaka djevojčica može živjeti punim plućima i bez toga.

To su nam pokazale i priče o stvarnim junakinjama koje su posljednjih godina uzele maha. Priče za laku noć za mlade buntovnice, Fantastično sjajne žene koje su promijenile svijet, Ada Vijugica, te Priče o neustrašivim hrvatskim ženama.

To su samo neke od knjiga koje nadahnjuju djevojčice da sanjaju velike snove. Mnoge od junakinja iz spomenutih knjiga borile su se s predrasudama, i to na svim poljima života, naročito tijekom pokušaja ostvarenja karijere. I unatoč svemu uspjele su.

Što češće čitajte svojim djevojčicama takve priče. O liječnicama, znanstvenicama, balerinama, učiteljicama, aktivisticama, fizičarkama, pilotkinjama... Ne postoji zanimanje u kojem djevojčica ne može ostvariti svoj puni potencijal.

3. Zajedno nabrojite njezine jake strane
Znate li što vaša djevojčica misli o sebi? Na radionicama koje sam vodila našla sam se u situacijama kada su djevojčice morale navesti što im ide od ruke. I zastale. Istodobno su mi nabrojile sve u čemu je dobar njihov brat ili bratić, ali ne i one same. Čula sam i rečenice poput Ja ništa ne znam, ni u čemu nisam dobra. A to naprosto nije istina. Svaka je djevojčica prepuna vrlina.

Potaknite je da počne govoriti o tome. Počnite od vanjskog izgleda. Sjednite s njome ispred ogledala i nabrojite što se vama sviđa na sebi, a potom pustite nju da kaže što se njoj sviđa u njezinu izgledu. Oči, duga kosa, usne, noktići? Potičite je da se otvori. Nemojte joj dati da odustane.

Potom prijeđite na njezine unutarnje vrline. Pitajte je misli li da lijepo crta, je li dobra prijateljica, brine li se dobro za kućnog ljubimca, što misli o tome kako čita ili zbraja... Vjerujte, budete li ustrajni, sama će naći bezbroj kvaliteta kod sebe.

Ako je riječ o djevojčici koja već zna čitati i pisati, sve te vrline zapišite na papir u 2. licu jednine. Kad joj bude teško ili bude naprosto imala loš dan, neka pogleda na taj papir i sjeti se koliko vrijedi.

4. Omogućite joj pustolovine u prirodi
Hvatanje žaba, preskakanje lokvi, ganjanje mrava, skupljanje kamenčića u džepove i penjanje na drveće nisu aktivnosti koje su rezervirane za dječake. U njima itekako trebaju uživati i djevojčice. Boravak u prirodi i njezino istraživanje omogućit će joj ne samo razvoj motoričkih i kognitivnih vještina nego je poučiti i tome kako uvijek treba istraživati, kako uvijek treba biti otvorena uma prema svemu poznatom i nepoznatom što nas čeka.

Boravak u prirodi, čak i u gradskome parku, dva sata tjedno znatno poboljšava zdravlje i blagotvorno djeluje i na naš um i tijelo, pa tako i na naše djevojčice.

5. Potičite njezinu kreativnost
Kreativnost je mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova ili rješenja problema, ili poveznica novih između postojećih ideja ili pojmova. Smatra se da proizvodi kreativnih misli sadrže originalnost i primjerenost. Alternativno i svakodnevno mišljenje pojma kreativnosti jest jednostavno – stvaranje nečega novog.

I upravo je tu vještinu potrebno razvijati kod djece od najranije dobi. Djetetu treba omogućiti da istražuje, ispravlja, isprobava, provjerava, razmišlja. U konačnici, misliti kreativno znači uvidjeti veze između nepovezanih iskustava koje se pojavljuju u obliku novih misaonih shema.

Poticanje kreativnosti dugoročno će se isplatiti jer su kreativne osobe, prema spoznajama iz psihologije, otvorenije prema svojoj okolini, samouvjerenije, hrabrije, zrelije, pokazuju inicijativu, imaju osjećaj za humor, ustrajno rade na zadacima sve dok ih ne privedu kraju te su znatno neovisnije od drugih.

Znate li što vaša djevojčica misli o sebi? Zajedno s njome nabrojite njezine vrline.

Zato potičite svoju djevojčicu u svim kreativnim pothvatima – bilo da se želi baviti glazbom, pisanjem, slikanjem ili naprosto domaću zadaću rješava na sebi svojstvene i kreativne načine, potičite je i da dalje to radi. Pohvalite je i dajte joj do znanja da ste uvijek tu za nju.

6. Pad je dio života. Poučite je kako ustati
Svaka će se djevojčica prije ili kasnije tijekom odrastanja, a posebno u odrasloj dobi, suočiti s preprekama na putu. Past će, biti ranjena, iskusiti nepravdu, zacrtati si cilj pa ga možda ne ostvariti, putovat će duže prema svome cilju nego što je to mogla zamisliti.

No ono što već sada mora naučiti jest to da je pad naprosto dio života te da nakon njega mora ustati i krenuti dalje. Da, bit će tu i borbe sa zmajem u samoj sebi, uronjene žlice u svima nam dragi čokoladni namaz i hrpe maramica. No nakon toga će ustati, krenuti ispočetka i pokazati da nema toga što ne može ostvariti.

I to joj morate dati do znanja već sada. Ako je dobila lošu ocjenu, izgubila prijateljicu ili doživjela izdaju, dovoljno je jaka da opet krene dalje. No dajte joj da sama odredi tempo oporavka, a kao svojevrsna podrška može poslužiti i njezina omiljena igračka koju možete „uključiti u razgovor“.

7. Budite joj uzor
Uzalud sve ranije nabrojeno ako djevojčica vidi da osoba koja je odgaja nije neustrašiva, ako se boji suprotstaviti drugima, zauzeti se za sebe, izreći svoje mišljenje i živjeti život punim plućima. Dakako da nijedna majka na svijetu ne može svakodnevno biti puna energije i odgajati dijete prema priručnicima. Štoviše, ponekad je uspjeh izgurati dan i održati članove obitelji žive i zdrave.

Djevočice već u dobi od šest godina počinju vjerovati da su plahije i lošije od dječaka.

Ako treba, rasplačite se pred njom, ali joj nakon toga pokažite da ste ponovno ustali. Obrišite suze, uredite se, uzmite je pod ruku i prošećite se. Baš će takvi dani vašoj djevojčici pokazati da su žene mnogo snažnije nego što to misle.
 

izvor:zadovoljna.hr

Još od djetinjstva počela sam jasno da primjećujem razlike u ophođenju prema dječacima i djevojčicama.

Dječacima se davalo za pravo da se više ljute, prave veće nestašluke i dobijaju manje kućnih zadataka nego djevojčice.

U školi su nam govorili da je prirodno da su dječaci nemirniji, a da smo mi baš tako fine jer smo primjerne.

Kada sam došla u tinejdžerske godine, razlike su postale jasne. Te godine su donijele buru i naše tijelo je počelo biti predmet razgovora i dobacivanja. Odjednom neke stvari više nisu bile primjerene za nošenje i naglašavano nam je da dobro pazimo šta radimo i ko nas gdje može vidjeti.

U tim godinama, već su nas naučili da nije primjereno da nas komšije vide sa različitim momcima, čak ni drugovima jer “šta se može pomisliti o nama!?”.

O sexu se, naravno, nije pričalo. To je tabu tema i to se uči negdje od nekoga.

Možda o sexu nismo učene, ali nam je rečeno da maksimalno izbjegavamo osamljivanje sa muškarcima koje ne poznajemo jako, jako dobro jer se ne zna ko je manijak i ko nas može silovati.

A i ti koje dobro poznajemo, isto nas mogu silovati.

Pred kraj fakulteta, počeli su da nam govore da razmišljamo o udaji i rađanju.

Kada smo kod rađanja, to nakon dvadeset i pete godine postane opštedruštveno pitanje, a ne pitanje ličnog izbora. A postane i jedno od glavnih pitanja poslodavca pri intervjuima za posao.

Negdje usput nam je rečeno da možemo imati i četiri fakulteta, ali da nam krpa i šerpa ne “ginu”.

Isto su nam rekli da se dobra žena žrtvuje za druge.

Na ovim prostorima vjekovima se radi na veličanju važnosti žrtvovanja žene – za muža, djecu, roditelje, familiju i sve ostale.

Pitanje pozicija žena na važnim funkcijama je posebna tema.

I djevojka/žena je završila fakultet ili dva i zarađuje, ali nije to to.

Pošto nije to to važne funkcije se daju muškarcima.

Važne pozicije i poslovi na našim prostorima se dogovaraju uglavnom u kafanama. A zna se da je kafana muško mjesto.

Istina, dogovaraju se radna mjesta i u strankama na način da skoro sva važna mjesta daju muškarcima, a onda nešto sitno ostane i za “ljepši i nježniji pol” jer je lijepo da se kvote popune.

Za one žene koje ipak uspiju stići do uspješne pozicije bilo u biznisu, umjetnosti, politici ili u bilo kojoj drugoj oblasti poštenim i teškim radom pokušava se iznaći “tajna uspjeha”, odnosno ko li je doveo tu gdje jeste. I po pravilu to mora biti neki muškarac.

Ovo je samo djelić onoga šta naše društvo u suštini jeste. A šta se dešava i koja je količina seksizma i zlostavljana prisutna među nama je pokazala i stranica Nisam tražila na kojoj je već iznijeto mnogo ispovijesti o zlostavljanju i seksualnom uznemiravanju.

Ne, to nisu neke žene tamo negdje. To su naše sestre, rodjake, komšinice, koleginice, drugarice, profesorice, tete koje srijećemo svaki dan u trgovini… Ukratko – djevojčice/djevojke/žene svih profesija i generacija koje su kroz sve to prošle same samo zato što je društvo kakvo jeste.

Naše društvo može i mora biti drugačije jer više ni jedna djevojčica/djevojka/žena ne zaslužuje da pati i prođe kroz bilo šta slično.

A da li će se promijeniti zavisi od svih. U ovoj priči nema onih koji imaju pravo biti nezainteresovani i indolentni. Jer je ta nezainteresovanost dovela do toga da naša odrastanja liče u dobroj mjeri na Survivor.

Činjenica je da negdje između stega svih vrsta rastu djevojčice/djevojke/žene i bore se za sebe.

I želim glasno reći da sam ponosna na sve nas.

Preuzeto sa: amelafrljuckic.com

izvor:lolamagazin.com

Odnos između tetki i sestričina ili bratanica je poseban. Mama je mama, a teta je teta, ona kul osoba koja svojim najdražim djevojčicama prepričava neugodne stvari o njihovim roditeljima, kupuje sladoled iza maminih leđa, poklanja najbolje poklone, lakira nokte, vodi na najbolje izlete i ne grdi čak i kada treba.

Tetka je i vrijedna životna učiteljica od koje svaka djevojčica puno toga uči, a mi smo u nastavku izdvojili pet životnih lekcija koje tetke prenose na svoje miljenice!

Ne shvataj sve preozbiljno

Život pred nas svakodnevno postavlja razne izazove, a tetka je ta koja svoje mezimice uči da ne moraju sve da shvatati preozbiljno, da imaju na umu širu sliku onoga što je zaista najvažnije i da usmjere svoju energiju prema svemu onom pozitivnom što ih okružuje.

Cijeni male stvari

Ponekad se toliko fokusiramo na neke stvari, da nam promiču divne sitnice koje se svaki dan događaju oko nas. Tetke su te koje najbolje znaju da pokažu kako uživati u svakoj sreći, pa i onoj najmanjoj. One nas uče da ne uzimamo stvari zdravo za gotovo i da budemo zahvalne za baš sve dobro u našem životu.

Zabavljaj se kad god možeš

Život je stresan, a ponekad može biti posebno naporan. Tetke su te koje i u one najnapornije i najstresnije dane znaju da unesu zabavu i smijeh i podsjetiti nas na to koliko je važno ne zaboraviti da se zabavljamo.

Budi skromna

Tetke su tu i kada nas treba podsjetiti koliko je važno sa obje noge stajati črvsto na zemlji, ali i imati otvoreno srce i um u svakom trenutku.

Svaki dan je bitan

Tetka je ta koja nas uči da je svaki dan bitan i da svaki dan treba cijeniti i iskoristiti jer nikad ne znamo šta život nosi već sutra. Život je krhka stvar - to je nešto što će vam reći i vaša tetka koja će vas naučiti da uživate u svakom trenutku!

(Stil.kurir.rs)

izvor: Nezavisne novine

Odnos između tetki i sestričina ili bratanica je poseban. Mama je mama, a teta je teta, ona kul osoba koja svojim najdražim djevojčicama prepričava neugodne stvari o njihovim roditeljima, kupuje sladoled iza maminih leđa, poklanja najbolje poklone, lakira nokte, vodi na najbolje izlete i ne grdi čak i kada treba.

Tetka je i vrijedna životna učiteljica od koje svaka djevojčica puno toga uči, a mi smo u nastavku izdvojili pet životnih lekcija koje tetke prenose na svoje miljenice!

Ne shvataj sve preozbiljno

Život pred nas svakodnevno postavlja razne izazove, a tetka je ta koja svoje mezimice uči da ne moraju sve da shvatati preozbiljno, da imaju na umu širu sliku onoga što je zaista najvažnije i da usmjere svoju energiju prema svemu onom pozitivnom što ih okružuje.

Cijeni male stvari

Ponekad se toliko fokusiramo na neke stvari, da nam promiču divne sitnice koje se svaki dan događaju oko nas. Tetke su te koje najbolje znaju da pokažu kako uživati u svakoj sreći, pa i onoj najmanjoj. One nas uče da ne uzimamo stvari zdravo za gotovo i da budemo zahvalne za baš sve dobro u našem životu.Zabavljaj se kad god možeš
Život je stresan, a ponekad može biti posebno naporan. Tetke su te koje i u one najnapornije i najstresnije dane znaju da unesu zabavu i smijeh i podsjetiti nas na to koliko je važno ne zaboraviti da se zabavljamo.

Budi skromna

Tetke su tu i kada nas treba podsjetiti koliko je važno sa obje noge stajati črvsto na zemlji, ali i imati otvoreno srce i um u svakom trenutku.

Svaki dan je bitan

Tetka je ta koja nas uči da je svaki dan bitan i da svaki dan treba cijeniti i iskoristiti jer nikad ne znamo šta život nosi već sutra. Život je krhka stvar - to je nešto što će vam reći i vaša tetka koja će vas naučiti da uživate u svakom trenutku!

(Stil.kurir.rs)

Mnoga istraživanja su pokazala da je poslednjih godina sve zastupljenije nasilje u kome su devojčice glavni akteri. Zapravo, kod pojedinih devojčica se budi želja za moći, za ispoljavanjem nasilja i agresije nad svojim vršnjakinjama. Stučnjaci se trude da istraže uzrok ove pojave u kojoj su ženska deca nasilnici. Zapravo, stručnjake zanima da li je njihova priroda nasilna ili žele da se dopadnu društvu kao jedinke koje poseduju moć i kojih se drugi plaše.

Zašto su devojčice nasilne?

Ova tema svakako nije novost, a pokazalo se da kod devojčica postoje drastično drugačiji razlozi za nasilje, nego kod dečaka. Zapravo, u muškoj prirodi je da su fizički nadmoćniji, pa je ta želja za dokazivanjem moći i snage dosta prisutna, pogotovo kod dece koja su rasla u porodicama u kojima je nasilje svakodnevna pojava.Želja za kontrolom, maltretiranjem i izlivima besa na svojim vršnjacima su jedna od karakteristika devojčica koje su nasilne.

Kod devojčica je nasilje uzrokovano ljubomorom, osećajem supreriornosti (pogotovo nad decom koja su povučena i stidljiva), lošom kontrolom (javlja se kod dece sklone besu i histeriji), nedostatkom empatije (deca koja su zapostavljana tokom detinjstva). Često su skivena nesigurnost i nezadovoljstvo sobom, usled nedostatka podrške roditelja, uzrok nasilja koje se završava ispoljavanjem agresije nad drugarima.

Roditeljski nadzor

Roditelji su često ogledalo ponašanja svoje dece. Neretko možemo naići na slučaj da devojčice snimaju kako maltretiraju, ismevaju i prozivaju svoje drugarice, a to predstavlja primer ponašanja koje su videle u svojoj kući ili bliskom okruženju. Nekada roditelji ni ne znaju da im deca imaju tendencije ka agresivnom ponašanju, pa kada im učitelji/nastavnici skrenu pažnju, oni se brane rečenicom: "Nemoguće, moja ćerka je dobro dete". Stvar je u tome da takve stvari roditelji često ne primećuju, da svoju decu idealizuju do te mere da ne prihvataju kritiku na njihov račun - što je greška. Najbolje bi bilo da obratite više pažnje na ponašanje svoje dece, da razgovarate sa njima i da im svakodnevno ukazujete da je nasilno ponašanje loše. Ukoliko se vaše dete druži sa agresivcima skrenite mu pažnju da se udalje od njih, a ne bi bilo loše da potražite savet stručnjaka. (yumama)

Što zbog bajki, što zbog uverenja da su devojčice nežne i lepršave, verovatno ćete se prvo susresti sa baletom, odnosno školama baleta po predškolskim ustanovama. Za upis je važno samo da devojčica poželi, a vi pristanete. Rad nije ozbiljan kao u baletskim školama - za one što kreću u školu, ali se ponešto i nauči. Ukoliko devojčica ide na balet makar par meseci, dva do tri puta sedmično, to će mnogo pomoći razvoju koordinacije pokreta kod nje, kao i pravom držanju leđa, ali i da od malena stekne osećaj za muziku.

2. Ples

Ples je najčešći oblik sportske aktivnosti, koji se organizuje svuda. Ali, tu je zamka... Dobro proverite šta vam se nudi, jer oni koji vode plesne škole u okviru Plesnog saveza Srbije, skreću pažnju da se pogrešno naučeno teško ispravlja, ili nikako. Veoma je važan način na koji se sa decom radi.

Zato nemojte da podlegnete tome što neka škola pripada onom ko je često u raznim TV emisijama. Inače, kao i u baletu, i u plesu je par meseci dovoljno da devojčica zavoli muziku i pokret, uvede u sistem obaveza, stekne drugare...

3. Fitnes

Od nedavno, kod nas postoji fitnes za devojčice, u okviru brojnih programa koje priprema i realizuje ekipa Ninas Fitnes Tim. Plan treninga se sastavlja mesecima unapred, a prilagođava svakoj devojčici pojedinačno. To je zanimljiv spoj gimnastike,unapred, a prilagođava svakoj devojčici pojedinačno.

To je zanimljiv spoj gimnastike, akrobatike i plesa. Koriste se brojni rekviziti - razne lopte, vijače, steperi, balanseri. Od svega po malo, a devojčica stiče gipkost i spretnost. Ples je, inače, praćen dečjom muzikom! Napreduje se odrastanjem, takmiči sa samim sobom. Nema medalja i pehara. Ono što možete da očekujete nisu prvenstva i olimpijade, već pozitivan odnos prema životu, podizanje radnih sposobnosti, razvijanje vedrog duha.

Oprema koja je potrebna su helanke, šortsevi, patike... Slične programe u takmičarskom fitnesu imaju još neki klubovi, ali najviše pohvala stiže za trenere i pedagoge klubova «Beodžim» iz Beograda i «Plava Zvezda» iz Zrenjanina.

4. Ritmička gimnastika

Kod nas su klubovi odlično organizovani. Ima ih u svakoj beogradskoj opštini, ali i širom Srbije. Po radu, uspehu, i broju mesta gde održavaju treninge, nekako se izdvajaju klub «Ritam» Milene Reljin Tatić - naše bivše šampionke u ritmičkoj gimnastici i klub «Palilula». Sa devojčicama se radi već od pete godine, kao i u sportskoj gimnastici.

5. Klizanje

Klizanje, kao sport čiji treninzi u toku godine traju jedva malo više od šest meseci, svakako traži dopunu nekim drugim sportom. Ipak, svakom preporučujem bar jednu sezonu klizanja! Klub «Olimpik» je, na primer, zanimljiv po tome što je prvi prihvatio novitete iz Evrope: formirane su takozvane rekreativne grupe devojčica, koje se i takmiče. Radi se o devojčicama koje su kasnije počele da treniraju, sa deset i više godina, ali i onim koje nemaju baš mnogo vremena za treniranje.

6. Sinhronizovano ili umetničko plivanje

U pitanju je spoj plivanja, gimnastike, ronjenja i plesa. Kao takav, najteži je olimpijski sport za žene. Nažalost, iako se trenira tokom cele godine, traži posebne uslove, odnosno bazene kakvih je kod nas vrlo malo, pa zato traži veće angažovanje roditelja.  (yumama)