Dario

"Budi nježna", "Pazi kako se odijevaš", "Nemoj ga izazivati", "„Nemoj plakati, ti si muško", "Ti možeš sve, pa, zaboga, muško si."

To su samo neke od rečenica koje, svjesno ili nesvjesno, govorimo djevojčicama i dječacima od njihove najranije dobi. I upravo one čine velik dio krivnje za ono čemu svjedočimo u čitavoj regiji.

Dok danima čitamo mučne priče o seksualnom zlostavljanju i seksualnom uznemiravanju, ne možemo se ne zapitati gdje smo toliko pogriješili.

Kako je moguće da nakon više od stoljeća borbe sufražetkinja žena još uvijek ne može samostalno šetati bez straha i da ne shvaćamo da njezino Ne znači isključivo Ne, da mora strahovati od autoriteta i pognuti glavu kada joj se upute seksistički komentari?

Kako je moguće da kao društvo toleriramo desetljeća zlostavljanja i uznemiravanja, a na koncu upiremo prstom u žrtvu i pitamo je zašto je šutjela?

Međutim, svi ti ljudi nisu postali takvi preko noći. U svemu tome  iznimno je veliku ulogu imao odgoj. Upravo smo zato razgovarali s magistrom psihologije Teom Magdić, koja nam je dodatno objasnila ovu tematiku i ukazala na to kako od prvog dana treba odgajati dječake da bi poštovali djevojčice i žene.

Sve ono što dijete nosi u sebi i sve što ga okružuje utječe na odgoj. Od djetetova temperamenta, afiniteta, do stila roditeljstva, komunikacije, vrtićkog i školskog okruženja. Za djecu često kažemo da su spužvice dok su mali; ona idu kroz svijet i upijaju iskustva, događaje, riječi i izraze, i tako stvaraju sebe i svoj pogled na svijet, ističe psihologinja.

Kako dodaje, kada govorimo o odgoju dječaka i djevojčica, ne možemo ignorirati razlike.

U mnogim sredinama dječake se potiče na inicijativnost, hrabrost, snagu i potiskivanje emocija, dok se od djevojčica očekuju nježnost, briga o drugima, ali i stavljanje drugih na prvo mjesto.

Poticanje tih karakteristika kod dječaka često je popraćeno izrazima poput 'Ti si sad već veliki dečko, a veliki dečki se ne ljute zbog gluposti' ili 'Veliki dečki ne plaču!', što je potpuno pogrešno. Veliki dečki se ljute i veliki dečki plaču.

Potiskivanje emocija i njihovo neizražavanje ne znači da te emocije ne postoje unutar odraslog muškarca ili da ga na neki način ne muče. Dječacima, kao i djevojčicama, treba omogućiti slobodno izražavanje stavova i emocija.

Nažalost, u tradicionalnom društvu pred dječake se još uvijek postavlja puno stereotipnih očekivanja i pravila koja mu onemogućuju normalno emocionalno funkcioniranje i kasnije u životu mogu predstavljati problem u odnosu s partnericom, napominje Magdić.

Sve se to može spriječiti odgovarajućim odgojem od prvog dana, a psihologinja ističe tri jednostavna načina za to.

Najbolji način za poučiti dijete o pristanku, osobnim granicama i poštovanju jest svojim primjerom.

1. Odgovarajte im na pitanja

Djeca vrlo rane shvate da se međusobno biološki razlikuju. Samo zato što neke apstraktne pojmove ne mogu shvatiti, ne treba im uskratiti pravilno objašnjenje. Dječaci imaju penis, a djevojčice vaginu. Sakrivanje bioloških činjenica od djece kasnije može stvoriti određeni osjećaj srama, zato im je važno odgovoriti na sva njihova pitanja.

2. Učite ih poštivanju osobnih granica

Ako nam se čini da dječak ima neprimjeren odnos prema djevojčici, bilo fizički ili verbalno, odnosno da se ponaša tako da je djevojčici neugodno, važno je da odrasla osoba dječaku da do znanja da je takvo ponašanje neprimjereno iz određenog razloga, ali isto tako da do znanja djevojčici da ne treba šutjeti i biti žrtva takvog ponašanja.

I dječake i djevojčice treba odgajati tako da budu tolerantni, poštuju tuđe granice, ali i da poštuju svoje granice i znaju se zauzeti za sebe.

3. Budite primjer

Najbolji način da se dijete pouči o pristanku, osobnim granicama i poštovanju jest vlastitim primjerom. Roditelji često djeci govore jedno, no svojim primjerom (odnosom u braku, odnosom s roditeljima) djetetu pokazuju drugo. Vrlo je važno biti konzistentan i jasan u postavljanju pravila i očekivanja djetetu, inače će dijete biti zbunjeno i nesigurno u to kako se treba ponašati.

Djetetu trebamo dopustiti da odbije poljubac ili zagrljaj ako mu to uzrokuje neugodu. Isto tako, dijete trebamo učiti da drugima pristupi s pitanjem: "Je li u redu ako te zagrlim, poljubim?" Tako trebamo pristupiti i mi svom djetetu kad nam se čini da ono osjeća neugodu ili odbojnost prema nečemu.

Napominjemo, izuzetno je važno da u takvom načinu odgoja sudjeluju i otac i majka te da oboje budu primjer. Bilo bi krajnje vrijeme da prestanemo samo majku vezivati za odgoj, a očeve gledati kao "pomoć". Ne, oni nisu nikakva pomoć. Dijete je jednako njihovo kao i majčino, a u skladu s time trebale bi biti i njihove obveze, pa tako i učenje o poštovanju djevojčica i žena. Jedino će tako naše djevojčice i dječaci, ugledajući se na pozitivne primjere iz svoje najbliže okoline, moći krojiti neku bolju budućnost. Jer zaista je bilo dosta.

izvor:zadovoljna.hr

Mladi Japanci starije ljude ne smatraju dosadama, već izvorom mudrosti. Zauzvrat, stari ne viču na mlade i ne kritiziraju ih, već im prenose tu svoju mudrost.

Japan je zemlja kojoj se mnogi dive iz više razloga, a jedan od najjačih je način odgoja djece.

Karakter ljudi iz Japana ne prestaje oduševljavati cijeli svijet. Svi smo imali prilike čuti koliko su uporni, ustrajni, kako ni pod kojim okolnostima ne gube pribranost i osjećaj za komunikaciju. Također, poznati su po svom poštovanju prema drugima i izuzetno marljivom radu.

Takvi su zato što su takvi bili i kao djeca, a takvi su bili kao djeca jer su tome učeni.

Djeca iz Japana vrlo se razlikuju od djece sa Zapada. Umjerena su i lijepo se ponašaju, slušaju svoje roditelje i nikada ne histeriziraju i nemaju napade bijesa. U čemu je tajna?

Japanci vrlo cijene obiteljske veze

Bliski odnos među članovima obitelji različitih generacija je nešto što, između ostalog, čini Japance tako posebnim. Ta veza između starih i mladih temeljena je na dubokom suosjećanju i međusobnoj brizi, kakva se, nažalost, ne može vidjeti nigdje drugo u svijetu. Stari ljudi se u Japanu smatraju izvorom mudrosti i zaslužuju posebnu pažnju i poštovanje.

S druge strane, stari ljudi imaju puno strpljenja i ljubavi za mlade. Stari Japanci ponašaju se kao mentori, ne kao kritičari i provoditelji kazne. U tome leži ključ harmonije među generacijama.

Japanci cijene i poštuju sve svoje rođake. Istovremeno, imaju vrlo striktne granice. Na primjer, smatra se neprihvatljivim da baka i djed odgajaju unuče, zato što roditelji nemaju dovoljno vremena. Obiteljske veze u Japanu nisu temeljene na “razmjeni usluga”, već na vjerovanju da sve na ovom svijetu ima svoje mjesto.

Razumijevanje roditeljstva

Većina obitelji u Japanu vjeruje da roditeljstvo treba biti temeljeno na osjećajnosti i razumijevanju. Podizanje glasa na dijete u Japanu je jednako svim drugim, oštrim kaznama. Roditelji u Zemlji izlazećeg Sunca vjeruju da izbjegavanjem kažnjavanja zapravo uče djecu kako da se povežu sa svijetom i poštuju tuđe osjećaje.

Ako dijete nije dobro, mama i tata ga kažnjavaju pogledom ili gestom neodobravanja. Na taj način pokazuju da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Fraze poput “povrijedit ćeš je/ga” ili “povrijedit ćeš se” koriste se da ukažu na nepravilno ponašanje i posljedice, a ne tek tako.

Isto pravilo primjenjuje se za predmete. Na primjer, ako dijete polomi igračku, roditelj će reći “pogriješio si”, a ne “slomio si igračku”. Japanci naglašavaju važnost djela, a ne funkcionalnost predmeta. Zato djeca od ranog djetinjstva uče da budu svjesna svega u svakoj situaciji i da vode računa o svemu oko sebe.

Najveća tajna je – slobodno vrijeme

Japanci svoje slobodno vrijeme provode s djecom. Učenje ne smatraju zasebnom aktivnošću, već sve rade zajedno. Njima je najvažnije da izgrade jaku vezu s djecom.

U Japanu je vrlo rijetko da majka upiše dijete u vrtić ako nije napunilo bar tri godine. Japanke svoju djecu vode bukvalno svuda, jer vjeruju da takva fizička bliskost stvara duboke i jake veze. Također vjeruju da blizina majke smiruje dušu djeteta. Majke u Japanu vode računa da dosta razgovaraju s djecom.

Odnos s ocem, bakom i djedom je vrlo sličan. U Japanu obitelji redovno ručaju i večeraju zajedno, razgovaraju i prepričavaju jedni drugima što im se dogodilo tijekom dana.

Te obiteljske priče za stolom često se ponavljaju i tako se djetetu usađuje osjećaj pripadnosti i identiteta, kao i važnost verbalne komunikacije.

To je glavni razlog zašto djeca iz Japana ne prave scene. Odrastaju u okruženju gdje je mogućnost neugodnog iznenađenja svedena na minimum, a ljubavi im nikada ne nedostaje.

Rastu svjesni da postoji red kojeg se treba pridržavati, kao i da svaka osoba ima svoje mjesto i ulogu. To im smiruje um, čini ih ljubaznim i pomaže da shvate da nema potrebe za agresivnim izražavanjem emocija.

stil.kurir

izvor:pozitivanstav.com

Razvojem tehnologije, prilagođavamo način života i, u ovom slučaju, vaspitanje djece.

Prije pametnih telefona i tableta, djeca su slobodno vrijeme provodila igrajući se na svježem vazduhu. Dobacivala su se loptom, vozila bicikl i igrala skrivača. Igra je trajala dok se ne upali ulična rasvjeta i tada su odlazili kućama na večeru i kupanje.

Iako više ne živimo u tom vremenu, možda je vrijeme da vratimo neke osnove.

To je novi svijet. Danas roditelji djeci daju naprednu tehnologiju kako bi imali trenutak mira i kako bi se djeca se zabavila. Psiholozi s Harvarda proučavali su svijet današnjice u odgoju djece. Odgoj i životne navike svakako bi trebalo da se prilagode novim uslovima života, ali psiholozi su zaključili da postoji nekoliko osnovnih elemenata za odgoj djece kojih još možemo da se pridržavamo.

Provedite vrijeme sa svojom djecom

To je najjednostavniji savjet koji preporučaju svi ugledni psiholozi. Ali, živimo u trenutku kada vodimo bitku s vremenom. Tehnologija nas okružuje i zaokuplja 24 sata na dan. Tu spadaju društvene mreže, vijesti, mailovi i komunikacija s bližnjima putem SMS poruka. Briga o djetetu takođe zahtijeva vrijeme, stoga je lakše zabaviti dijete dajući mu tablet ili mobitel. Kvalitetno provedeno vrijeme s djecom znači igranje loptom, čitanje, planinarenje, igranje u parku ili šetnju. Nužno je provoditi interakciju licem u lice. To su stvari koje će se pamtiti. Djeca često zaboravljaju poklone. Samo žele provesti kvalitetno vrijeme sa svojim roditeljima.

Otvoreno razgovarajte s djetetom

Većina se smatra brižnim roditeljem, a djeci je ponekad potrebno više. Pokušajte da saznate i šta se događa u životu vašeg djeteta. Provjerite kod nastavnika, trenera ili mentora postoji li promjena u djetetovom ponašanju. Dopustite djetetu da se osjeća ugodno kada razgovara s vama. Dijete treba da zna da je ono prioritet u vašem životu. Nije dovoljno pokazivati mu ljubav i pružati pažnju poklanjajući poklone, držati ga na sigurnom ili hraniti. Djeci su potrebne potvrde i kroz riječi. Riječi su važne. Pozovite dijete da sjedne i podijeli priče o školi, zadaći i prijateljima.

Pokažite djetetu kako da riješi probleme

Jedan od najvećih poklona koje možete dati svom djetetu je sposobnost za analizu i rješavanje problema. Naučite ga da sazna što želi. Ne možete rješavati sve njegove probleme. Dopustite mu da se samostalno snalazi kako bi izrastao u produktivnu odraslu osobu. Takođe mu dopustite da podijeli svoje probleme i dajte mu savjet ako ga traži.

Pokažite djetetu zahvalnost i pohvalite ga svaki dan

Naučnici kažu da je pokazivanje zahvalnosti korisno za djecu jer im pomaže da razvije darežljivost, saosjećanje i sposobnost praštanja. Takođe je vjerovatnije da će ta djeca biti zdrava i sretna. Roditelji bi trebalo da daju do znanja djeci i da su ponosni na njihova postignuća. Važno je da djeca vide zahvalnost kao izvanredan dar. Pohvalite dijete i zahvalite mu što je napravilo nešto dobro i lijepo. Naučite ga kako da bude empatičan i saosjećajan. Djeca najbolje uče kroz primjer. Odvedite ga u sklonište za beskućnike. Izložite ga ljudima koji nisu u istom položaju kao vi. Dopustite mu da svjedoči koliko je sretno što ima vlastiti dom. Budite otvoreni s njim. Ovim pristupom mu možete pomoći da ukloniti predrasude o ljudima. Zapamtite da sve počinje kod kuće.

Proširite njihove vidike

Učite dijete da bude dobar slušalac, komunicira bez primjene tehnologije, pokazuje saosjećanje prema drugima, ne sudi i da razbija predrasude. Roditelji su ključni faktor ljudske evolucije, a djeca imaju ogromne sposobnosti upijanja i prilagođavanja. Izlažite dijete različitim kulturama i pomozite mu da razvije ljubav, ljubaznost i sreću.

ljepotaizdravlje.ba