Imat ćeš svoj mir tek kad postaneš onaj koji liječi, a ne onaj koji sudi – Žaljenje i kritika ti donose samo nemir!
Ako želite biti glas mira u svijetu, počnite tako što ćete mir učiniti permanentnim stanjem u svom životu.
Vaše Više Ja zna put i sve što vam je potrebno jest svjesnost i odlučnost da poslušate zov ljubavi, oprosta i dobrote, dok živite dane svog života.
Evo nekoliko ideja o kojima možete razmisliti:
1. Morate ponuditi mir da biste ga imali
Mislite o sebi kao o miroljubivoj osobi. Obratite pažnju na nametanje vašeg ega da bude uvrijeđen nečim i pokrene konfrontacije i sukobe s okolinom. Pokušajte reći: ‘Zaista imaš izazovan dan’ službeniku u pošti, umjesto: ‘Već 15 minuta čekam u redu!’.
Neka vaša prisutnost puna ljubavi, a ne vaš ego, predvodi vaše riječi i djela.
2. Zapamtite da žaljenje i kukanje donosi samo nemir, dok komunikacija donosi mir
Možete raspršiti kuknjavu tako što ćete otpustiti vlastitu naviku da ‘upijate’ sve u sebe i vježbati oproštaj. Ako ste ljuti na nekog u vašem životu, radite na tome da komunicirate s tom osobom.
Nekoliko trenutaka rasprave je dovoljno da oproštaj poništi nemir i oslabi utjecaj vašeg ega koji obožava anksioznost.
3. Podarite sebi poslasticu u vidu trenutka mira samo za sebe, svakog dana
Iako samo na par trenutaka, iskusite ovaj ključ za više stanje svijesti. Ugasite unutarnje dijaloge i uvidite razliku između konstantnog blebetanja i blagoslova vaše tihe konekcije s Univerzumom.
Ovo je najsigurniji način da oslabite kontrolu ega i da se pomaknete ka unutarnjoj viziji mira koja je vaše pravo od rođenja.
4. Podsjetite sebe da je najbolja tehnika za uspostavljanje mira u vašem životu da uvijek izaberete ljubaznost kada se ispred vas nađe izbor između biti u pravu ili biti ljubazan
Ovo je jedina, najučinkovitija metoda za pobuđivanje osjećaja mira, koji ja znam. A izbor imate u svakoj od vaših interakcija.
Kada je vaše Više Ja prisutno, ono uvijek promovira mir. Ako imate dvoumice je li to vaš ego koji sad govori ili vaše Više Ja, odgovor postaje očigledan kada se zapitate: ‘Hoće li ovo donijeti mir ili uznemirenost u moj život?’ Mir ne možemo naći u tome da budemo u pravu ili da budemo ljuti – ili povrijeđeni.
Pod svaku cijenu, radite na tome da ispravljate pogrešne stvari koje vidite i primijetite, ali to radite s razumijevanjem i svjesno. Nemojte da vas ljutito srce sprječava da spoznate Boga, na stazi vaše svete potrage.
Mir će vam doći kada postanete onaj koji liječi, a ne onaj koji sudi.
Izvor: atma
izvor:pozitivanstav.com
Ljubav za koju treba moliti nije ljubav
Ljubav koja je milostinja nije ljubav, to je nedostatak dostojanstva i poštovanja sebe. Zato što voljeti nekoga znači brinuti se o njemu ne izazivajući mu bol i patnju. Zbog toga se treba kloniti lažnih ljubavi i poštedjeti sebe bola, inače to znači da ne volite. Voljeti je, prvi korak ka življenju ljubavi na pravi način, kako ne biste upali u manipulaciju ili maltretiranje. Vjerovatno kada se nalazimo u takvoj situaciji, mislimo da je patnja neizbježna, ali u stvarnosti to nije tako.
Svako ljudsko biće je u stanju da prevaziđe sebe samog, kako bi spriječilo da drugi iskoriste njegova osjećanja, i da procijeni da li je takve odnose bolje zatvoriti, jer ne nude nikakvu radost, ni mir, ni lični rast.
Žaljenje što nas ne vole oni koje volimo
Shvatiti da neko koga volimo nas ne voli i reći zbogom zauvijek, ili shvatiti da neko ne pokazuje pažnju i naklonost koju zaslužujemo, to zahtijeva period “žalosti”. Zahtijeva od nas da stvorimo lični prostor da bismo razumjeli šta nam se dogodilo.
Period za razmišljanje i prevazilaženje, jer bol koji osjećamo kada shvatimo da neko ne voli nas, oslobađa emocije koje mogu da nas jedu iznutra. Smatramo da je ta osoba izdala naša osjećanja i poigrala se našom sposobnošcu da volimo.
Dajmo sebi malo vremena da se naljutimo, da negiramo realne činjenice, da maštamo, da budemo užasnuti, da shvatimo koji djelovi nas su polomljeni a koji su netaknuti, da rekonstruišemo osjećanja koja doživljavamo.
Sve ovo je od suštinskog značaja da bismo voljeli, da bismo se osjećali važnim i cijenili sami sebe. Na kraju krajeva, kada ostavimo “ne-ljubav” za sobom, započinje proces emocionalne slobode koja će nas dovesti do dobrobiti i pomoći će nam da se oslobodimo bola.
Nedostatak interesovanja uništava naklonost
Ljubav se mora pokazati, ali ne moliti. Ako ne radimo tako znači da potčinjavamo naše sposobnosti da volimo, postajemo žrtve najgoreg ubice: ravnodušnosti. Indiferentnost se zasniva na neravnoteži odnosa i nalazi svoju podršku u slabosti osnova na kojima smo izgradili naš odnos.
Ne postoji ništa bolje od ispoljavanja kontinuirane nezainteresovanosti da počnemo da otvoramo oči, čak i kada bismo željeli da ih zatvorimo da ne vidimo.
Tada shvatamo da nijesu sve ljubavi prave ljubavi, da ljubav nije uvijek uzajamna, i da biti srećan u paru znači smijati se zajedno, biti saborci i dobri ljubavnici.Treba da volimo jedni druge i njegujemo samopoštovanje
Niko nas ne može učiniti nesrećnim bez naše dozvole. Izgradnja srećnog odnosa mora biti važna za nas, treba da volimo jedni druge i volimo sebe. Moramo pokazati da svakodnevno volimo sebe.
Kada to uspijemo, osjećamo da ne želimo nekog ko ne pokazuje interesovanje za nas, ko ne mari za nas. Nećemo se baciti u ruke tog emocionalnog ubice pod nazivom “ravnodušnost”, koji će učiniti da patimo zbog glupih besmislica i ignorisanih poruka.
Bez obzira koliko da nas ljubav razočara, nije bitno da li osjećamo da imamo pored sebe ljubav svog života, ili ne vjerujemo u vječne ljubavi. Prava i neophodna ljubav je čista ljubav koju osjećamo prema sebi, i iz tog osjećaja možemo da shvatimo šta zaslužujemo i da budemo svjesni onoga što ne zaslužujemo. (stetoskop)
