Kupovina odjeće za djecu - zašto je pamuk najpoželjniji materijal?

Kupovina odjeće za djecu - zašto je pamuk najpoželjniji materijal?

Pamuk je jedan od najkorišćenijih materijala u tekstilnoj industriji. Smatra se da je više od 21% svih tekstilnih proizvoda na svijetu skrojeno upravo od pamuka. Ovolika zastupljenost pamuka nije slučajna budući da je pamuk materijal koji ima mnogo prednosti u odnosu na alternative, u poređenju sa kojima je nesumnjivo superiorniji odabir.

Istovremeno čvrst i mekan, pamuk se pokazao idealnim za krojenje svakodnevnih komada garderobe, ali i donjeg veša.

U brojnim prodavnicama vas čeka kvalitetna, moderna dečija garderoba, skrojena od dobro poznatog ariljskog pamuka. Sam odabir pamuka je jako važan, za kvalitet samih odijevnih predmeta, ali i životnu sredinu.

Zbog svoje izuzetne udobnosti, mekanosti, ali i drugih svojstava o kojima ćemo govoririti u nastavku teksta, pamučna garderoba idealan je odabir za svakoga, a naročito djecu i njihovu nježnu kožu. Nastavite da čitate i saznajte zbog čega treba da uvek dajete prednost pamuku, naročito onda kada su u pitanju vaši mališani.

#1 Pamuk je hipoalergijski materijal - idealan za nježnu kožu djece

Jedna od osnovnih prednosti pamuka svakako jeste njegovo hipoalergijsko svojstvo. Upravo zbog ove karakteristike, pamuk se koristi najčešće u izradi bebi garderobe i donjeg veša, ali i medicinska sredstva kao što su gaza, zavoji i slična pomagala u medicini. Šta znači da je određeni materijal hipoalergijski?

To znači da nema zabilježenih alergijskih reakcija na ovaj materijal do sada. Proizvodnja pamuka je takva, da se prilikom njegove obrade, u najvećem broju slučajeva, ne koriste dodatne hemijske supstance, koje su najčešće i uzročnik alergijskih reakcija. Pamuk je stoga, idealan za nježnu i osjetljivu kožu beba i djece, zbog čega se i koristi u najvećem broju slučajeva za izradu njihove garderobe.

Upravo zbog hipoalergijskog svojstva, pamuk je popularan odabir za izradu donjeg veša, a organski pamuk je najsigurniji izbor. Intimna regija je jedna od najosjetljivijih dijelova ljudskog tela, te je od izuzetne važnosti da joj se pruži adekvatna podrška i zaštita.

Pamučni donji veš daje koži da diše, a pritom ima i odlična upijajuća svojstva, zbog čega je pamuk idealan materijal za krojenje donjeg veša. Intimna regija je prirodno vlažna, i najtopliji je dio tijela - samim tim, idealna je atmosfera za razvoj bakterija i mikroba. Pamučni donji veš skuplja višak vlage, i samim tim onemogućava direktan kontakt sa kožom, te sprječava širenje bakterija.

Pamučni donji veš je tako, odličan odabir ne samo za djecu, već i odrasle, ali je naročito bitno da djecu od malih nogu podučite dobrim navikama, i naučite da je pamučni donji veš nešto što treba da biraju i u budućnosti, kada god imaju priliku za to.

#2 Pamuk je prirodni materijal - održivost je njegova velika prednost

Pamučna garderoba i donji veš je idealan odabir za djecu, zato što pozitivno utiče na njihovu budućnost - čuvanjem planete Zemlje. Održivost i ekologija goreće su teme savremenog društva, ali nesumnjivo će biti problemi i budućih generacija. Dužnost odraslih je da, zbog toga, svoje odluke donose u skladu sa principima održivosti - ukoliko nema planete nema ni budućnosti.

Biranje komada izrađenih od pamuka je jedna od onih malih promjena koje svako od nas može da uvede u svoju praksu, a koja mogu imati itekako pozitivan uticaj za životnu okolinu. Nažalost, zbog jednostavnosti proizvodnje, ali i niže cijene sirovina, u poslednjih nekoliko decenija, primjećuje se trend rasta sintetičkih materijala u proizvodnji garderobe, ali i donjeg veša.

Već smo govorili o važnosti prirodnih materijala za zdravlje reproduktivnih organa, te je jasno da sintetički materijali nipošto nisu optimalan izbor za zdravlje. Takođe, oni su definitivno najlošiji odabir i za životnu sredinu. Budući da je prirodni materijal, pamuk je biorazgradiv, što znači da se može razgraditi u prirodi samostalno.

Sintetički materijali, s druge strane, mogu se zadržati u prirodi i do nekoliko stotina godina, stvarajući ogromne količine otpada, koji se usljed nemogućnosti razlaganja, širi u rijeke, zemljište i time pravi nepovratne štete za životnu sredinu. Pamuk, pored toga što je razgradiv, ujedno se može reciklirati, što je još jedna od velikih prednosti ovog materijala.

#3 Povoljan je i isplativ - nema razloga da ne bude vaš odabir

Recikliranje pamuka dodatno produžava njegovu svrhu i namjenu, a bez bridge o reciklaži i smanjenju utrođenih resursa, budućnost planete Zemlje je nezamisliva. Iako su sintetički materijali u poslednjih nekoliko decenija preuzeli primat zbog još povoljnijih cijena sirovina i proizvodnje - pamuk je i dalje izuzetno povoljna sirovina, baš kao i komadi izrađeni od istog.

Prilikom biranja lokalnog brenda i proizvođača pamuka, ponovno se dešava ušteda resursa, a i sama cijena proizvoda se smanjuje, zbog čega vam savjetujemo da uvijek date prednost domaćem proizvođaču. Na ovaj način podržavate domaću ekonomiju, ali i potpomažete smanjenje emitovanja CO2 u atmosferu, prilikom transporta tokom procesa uvoza i izvoza iz dalekih zemalja.

Isplativost, održivost i podrška zdravlju, jaki su i neoborivi argumenti da upravo pamučna garderoba i veš treba da budu odabir za vašu djecu. Kupovinom pamučnih komada, ulažete u budućnost vaše dece, time što čuvate planetu na kojoj će odrasti, ali ujedno i investirate u njihovo zdravlje.

Zbog svega navedenog, jasno je pamuk idealan odabir za vaše dijete i da uvijek treba da ga birate kada ste u prilici.

Kako naći mjeru u dezinfikovanju, a da djeca budu zaštićena?

Šta se postiže pretjeranom dezinfekcijom svega što nas okružuje? Da li time sprječavamo da se djeca na vrijeme susreću sa bakterijama i virusima, zbog čega mogu biti podložni alergijama i ekcemima?

 

Dr Saša Milićević, pedijatar, istakao je da postoje dvije vrste ekstrema i da se mora naći mjera, bez pretjerivanja.

"Roditelji sami kažu - ko je nama kad smo bili mali toliko često prao? Ne treba zaista pretjerivati, u kućnoj sredini je dijete u kontaktu sa raznim klicama koje ga okružuju. Nekada može da bude štetno da se sve odmah iskuvava, naročito ako imate različite boje kojima se premazuju plastične igračke, te one mogu postati toksične", kazao je pedijatar.

Kako je istakao, kod nemirne male djece trebalo bi na sat vremena prebrisati ruke u kućnoj sredini.

"Ako je u pitanju park, onda to može da se radi češće, ali da se vodi računa da su ta sredstva kvalitetna. Ukoliko nemaju alkohol, onda ne uništavaju kovid", kazao je Milićević.

Kazao je i da postoji mogućnost da nastanu razni problemi ukoliko neko non-stop čisti ruke djeteta.

"Da bi se stvorila antitijela prema klicama, organizam mora da bude u kontaktu sa tim klicama. Na koži mogu da nastanu nadražaji, ako im roditelji non-stop mažu nos maramicama", dodaje on.

(B92)

izvor:nezavisne novine

Igra riječi i priča: Kako razvijati čitalačku pismenost kod djece?

Mnogi se roditelji bore s tim kako navesti djecu da što više čitaju, a time i kako razvijati čitalačku pismenost. Srećom, postoji rješenje.

Čitalačka pismenost definira se kao sposobnost razumijevanja, promišljanja i angažmana u pisanim tekstovima radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastitoga znanja i potencijala te aktivnoga sudjelovanja u društvu.

Prema nekim istraživanjima, razvijana čitalačka pismenost povećava vjerojatnost da će netko nastaviti više ili visoko obrazovanje nakon završetka srednje škole.

Postoji šest razina čitalačke pismenosti koje se redovito provjeravaju standardiziranim testovima i PISA testiranjima, od traženja samo jednog jasno istaknutog podatka u tekstu do pronalaženja skrivenih podataka u tekstu i zaključivanja.

No do svega toga dijete mora doći postupno, a ovo su načini na koje mu možete pomoći.

1. Pratite djetetovo čitanje i uočite muči li se s čim

Čitanje se zasniva na pet faktora: jezično-govornom razvoju, sposobnosti auditivne i vizualne percepcije, tečnosti, obogaćivanju vlastitoga rječnika i razumijevanju. Djetetu ćete najviše pomoći tako da uočite s kojim područjem ima najviše problema i radite upravo na tim temama.

Primjerice, ako vidite da dijete bez problema može pročitati priču, letak ili zadatak za domaću zadaću, no ne razumije što se od njega traži, najviše ćete mu pomoći ako se usredotočite na to.

Mirnim tonom nastojte mu postavljati potpitanja, navodite ga da u tekstu pronađe rečenice kojima će potkrijepiti to što je reklo te da na koncu pokuša vlastitim rečenicama prepričati pročitano. S vremenom će mu ići sve lakše, no potrebno je strpljenje.

2. Neka čita bilo što, ne samo knjige

Čitalačka pismenost ne odnosi se samo na čitanje knjiga ili drugih tiskanih materijala nego i na elektronske medije. Današnja djeca provode mnogo više vremena na internetu nego prijašnje generacije, posebice kada se uzme u obzir online nastava, pa je zato i traženje podataka drugačije nego kada je riječ o tiskanim materijalima.

Ovaj dio čitalačke pismenosti vezan je za sposobnost objedinjavanja, tumačenja i provjeravanja vjerodostojnosti izvora iz kojeg se podaci dobivaju. Upravo zato treba razvijati kritičko mišljenje pa je s djetetom potrebno razgovarati o tome i izvan sati medijske kulture u školama.

Nastojte da dijete ne povezuje čitanje i knjige općenito samo s lektirnim naslovima. Povedite ga u knjižaru ili knjižnicu i dajte mu da samo odabere što mu se čini zanimljivim.

Što se tiče čitanja drugih materijala, pokušajte iskoristiti svaku priliku za to. Primjerice, neka dijete čita jelovnik u restoranu, strip...

3. Pustite da povremeno i samo odabere naslove koji mu se čine zanimljivima

Svaka obrazovna razina sa sobom nosi lektirne naslove koji se moraju pročitati. I koliko se god (neki) učitelji i profesori trudili da djeci približe lektiru na što zanimljiviji način, upravo to što se to mora pročitati djeci stvara svojevrsnu odbojnost.

Zato nastojte da dijete ne povezuje čitanje i knjige općenito samo s lektirnim naslovima. Povedite ga u knjižaru ili knjižnicu i dajte mu da samo odabere što mu se čini zanimljivim.

Primjerice, ako voli prirodne znanosti, tu su naslovi poput Kad odrastem, želim biti liječnik, Sva čuda svijeta, Ova knjiga misli da si znanstvenik. Sunce za doručak.

Voli li više knjige u kojima su likovi životinje, tu su Medo i klavir, Olivia, Suli u avanturi i druge.

Izbor je uistinu velik, samo osluškujte djetetove želje, a povremeno mu ponudite i svoje prijedloge.

4. Povežite čitanje (i pisanje) sa svakodnevnim aktivnostima

Pisanje je također neodvojivo od čitanja i čitalačke pismenosti, a kako biste to dvoje spojili, uključite dijete u svakodnevne aktivnosti. Primjerice, ako trebate po nabavu hrane u trgovinu, diktirajte djetetu popis potrebnih namirnica, a ono neka piše. Neka vam na kraju pročita cijeli popis.

Također mu možete dati zadatak da baki, djedu ili bilo kojem drugom rođaku napiše pismo u kojem će napisati kako mu izgleda dan nastave, čime se igra kod kuće i slično. Neka vam ga također naglas pročita prije slanja.

5. Budite uzor

Svi prethodni savjeti uzaludni su ako dijete ne vidi da uistinu aktivno sudjelujete u svemu, ali i ako ne vidi da i vi sami čitate. Neka vas dijete što češće vidi kako čitate (ili barem listate) knjigu. Neka vidi kako odlazite u knjižnicu i stavljate posuđene knjige na svoj noćni ormarić.

S vremenom će njegova znatiželja prevladati pa će htjeti vidjeti što to čitate i samo osjećati potrebu za čitanjem.

izvor:zadovoljna.hr

7 stvari koje će vaša djeca zaista pamtiti o vama kada porastu

Kojih stvari se vi sećate iz vašeg detinjstva? Da li su to scene koje vaši roditelji i prijatelji pominju ili nešto sasvim drugo? Da li se sećate baš onog novogodišnjeg poklona iz ’85. ili su u vašim mislima zastupljeniji fragmenti poput toga kako je mama reagovala kada vidi tatu, kućne atmosfere, školske predstave na koju su svi došli (Ili možda nisu), gde ste išli na letovanje, kako ste osećali kada biste hteli da pričate sa svojim roditeljima itd.? Kladimo se da je ovo drugo verovatnije.ž

To je normalno jer postoje neke stvari koje se deci zadržavaju u glavi kako rastu. Setite se toga kada planirate svoje prioritete pa se fokusirajte na prave stvari jer će se njih deca sećati o vama. To su:

1. Iskustva i avanture koje ste zajedno prošli.

Iskustva, a ne stvari, su ono što porodice zbližava i ono što ostaje u glavi. Zato se vaše dete neće sećati svake igračke koje ste mu kupili za rođendan ili koliko ste sladoleda pojeli, ali će se sećati da ste išli zajedno na sladoled i smejali se, sećaće se da je tada bilo srećno i uzbuđeno jer su to misli koje ostaju sa nama celog života.

2. Pozitivne reči koje ste im uputili.

Mnogo je lepih reči koje deci možete da uputite kako bi se osećala posebnom – „Ponosna sam na tebe“, „Ti ovu porodicu činiš boljom“ ili „Ti si baš dobar drugar“. Ono što je zajedničko ovim rečenicama je to što sve počinju naglašavanjem dobre osobine deteta. Ako tako pričate detetu od malena, u fokus stavljate pozitivno a ne negativno i to je sigurno nešto što se pamti.

3. Ono kada ste ostavili telefon i sve što radite zbog djece

U današnje vreme naprednih tehnologija, često nam se dešava da posebne trenutke posmatramo kroz kameru telefona i tako propustimo male stvari koje deca žele da podele sa nama jer nismo dovoljno prisutni u tom trenutku. Kada deci pružate potpunu pažnju (kada spustite telefon), ona osećaju da ste potpuno njihovi i osećaju kako su voljena. Znaju deca da ih volite, ali u tim posebnim trenucima to posebno primećuju, jer ste sve zaustavili, vreme je stalno da biste bili sa njima.

4. Kako ste se ponašali u teškim situacijama.

Deci ste vi uzor i vodilja jer ona koračaju nesigurnim životom i ranjiva su. Kada dođu teška vremena, poput onih kada se morate boriti sa nekom bolešću u porodici, ona će se sećati načina na koji ste pričali o tome, da li su se osećala bezbedno i spokojno i kako ste vi reagovali.

5. Način na koji vi i vaš suprug tretirate druge odrasle ljude (i jedno drugo). 

Deca stalno uče od vas! Tako će i kada ogovarate nekoga iza leđa ili se loše ponašate prema nekoj osobi deca to pokupiti i misliti da je u redu da se i sama tako ponašaju. Kada ste kod kuće sa decom i porodicom, trudite se da sa partnerom pričate na pozitivan način uz puno ljubavi i poštovanja. Tako će deca imati dobar primer na koji će se ugledati.

6. Kada niste bili tu za njih.

Iako zvuči jako negativno, ovo je i pozitivna stvar. Iako će se sećati neke prilike u kojoj baš niste mogli da budete tu, to je u redu jer je to sastavni deo života, jednostavno je nemoguće da ste uvek tu. Ali, shodno tome, deca će se sećati i prvog puta kada su negde prespavala bez vas, ili prvog puta kada se desilo nešto toliko važno da su trčala kući da vam saopšte to. To su stvari kojih će se sećati kada porastu.

7. Kako ste se ponašali pod pritiskom ili stresom.

Život nije uvek cveće, i ne može da bude, a vaša deca će oponašati vaše ponašanje kada ste pod stresom. Normalno je da treba uraditi domaći, večera nije spremna, a vi se osećate kao da ćete pući. Ako ste tip koji se lomi i paralizuje pod pritiskom, deca to mogu da osete. Ako želite da vaša deca odrastu u osobe koje se lako nose sa stresom, morate se i vi tako ponašati.

Izvor: najboljamamanasvetu

izvor;pozitivanstav.com

Ovu igračku trenutno želi SVAKO DIJETE , a odrasli nemaju predstavu ČEMU ZAISTA SLUŽI: Evo čemu je zapravo namenjena

Djeca imaju novu zabavu a mnogi se pitaju - čemu ovo služi.

Pre par godina, fidžet spineri vrteli su se po rukama djece, ali i odraslih. Sada je na redu nova igračka koju možete videti u rukama djece širom svijeta. Ipak, većini roditelja i dalje je nejasno kakva je to igračka i kako se uopšte njome igra.

Međutim, iako deluje besmisleno, ispostavilo se da ova igračka može da se upotrebi i u dosta edukativnih svrha. Ipak, prođimo prvo pravila igre:

 

Za ovu igru potrebno je dva igrača koja pre početka igre odigraju papir-kamen-makaze. Pobednik dobija pravo da otvori igru popit fidžita. Prvi igrač pritiska koliko god želi balončića - ali samo u jednom redu ili jednoj koloni. Potom drugi igrač radi isto - pritiska koliko god želi balončića, čak i u redu koji je odabrao protivnik - ukoliko ima slobodnih balončića. Tako idu u krug sve dok ne ostane samo jedan balončić. Onaj koji je poslednji pritisne - gubi.

Dakle, iako na prvi pogled izgleda besmisleno, budući da većina ne zna pravila, pa uglavnom samo pritiskaju balončiće, ispostavilo se da je u pitanju dobra strateška igra.

Međutim, čak i ukoliko ne igrate po ovim pravilima, nastavnici kažu da igračka može da se iskoristi na još nekoliko pametnih načina.

Portal za nastavnike i učitelje, teachstarter.com, preporučuje neki od sledećih načina:

  • Recimo, za učenike nižih razreda, moguće je uključiti ovu igračku u čas sabiranja tako što će se učenicima zadati da saberu dva broja, a da rezultat pokažu tako što će stisnuti odgovarajući broj mehurića na popit fidžetu.
  • Ili, savetuje ovaj portal, može se koristiti za još niže razrede za prepoznavanje brojeva tako što će učenici baciti kocku i onda prema rezultatu koji dobiju stisnuti odgovarajući broj balončića.
  • U zabavištu, ili u nižim razredima, od popit fidžeta može da se napravi i igra memorije - treba naći par predmeta koji mogu da stanu u mehuriće - sitni kamenčići, dugmad ili nešto slično. Dijete treba da pogleda šta je smešteno u balončićima, a onda zatvori oči. Drugo dijete onda skloni jedan od predmeta, a prvo dijete treba da pogodi šta nedostaje.

izvor:žena.blic

Ovo je kazna koja djeluje i na najnemirniju djecu

Mnogi roditelji reaguju na loše ponašanje svoje dece tako što im oduzimaju igračke, uskraćuju im druženja i šalju u ćošak. Ali, za decu jake volje, kakva sam bila ja, nijedna od ovih metoda nije delovala.

Skorašanja studija o telesnom kažnjavanju pokazala je da roditelji mnogo češće biju decu nego što se misilo.  Što je najvažnije, ova studija je pokazala da je fizičko kažnjavanje nedelotvorna metoda vaspitavanja. Budući da je 73% dece, nakon što su dobila po dupetu, čekalo manje od 10 minuta da bi ponovilo bezobrazluk, ova studija je povtrdila da batine nisu baš najefikasniji način za disciplinovanje.

Ali, šta jeste?

“Mnogi roditelji reaguju na loše ponašanje svoje dece tako što im oduzimaju igračke, uskraćuju im druženja i šalju u ćošak. Ali, za decu jake volje, kakva sam bila ja, nijedna od ovih metoda nije delovala.” priča Rini Vilijems u autorskom tekstu objavljenom u Vašington Postu.

Kao i mnoga deca sa sindromom nedostatka pažnje, Vilijemsova je bila dete koje je nestašluke pravilo iz dosade i bilo joj je potrebno da nečim bude zaokupljena. “Srećom, moj otac je to rano shvatio i razvio je svoj disciplinski sistem koji je odmah dao rezutate i dugoročno mi doneo dobrobit” piše ona.

Pošto joj je otac bio visoko stručni vojni veteran i hirug, njegovo iskustvo iz Specijalnih jedinica pomoglo mu je da upotrebi neke neuobičajene taktike u vaspitanju.

“Nisam baš bila srećan što sam jedina petogodišnjakinja u kraju koja je imala inspekcije sobe i koja je morala da sve svoje igračke složi pod konac pre nego što može napolje na igranje” priča Vilijems. “Međutim, to što me je terao da čitam enciklopediju svaki put kad bih počela da ludujem po kući – bilo je nešto najbolje što je mogao da učini.

Strogi otac bi izabrao pojam iz enciklopedije i rekao “Nauči sve o tome pa ću te kasnije propitati”. Ovo je bila kazna u smislu da je morala odmah da prekine šta god je radila, ali je njen cilj bio da je zaokupi i da mu pruži mentalni izazov.

I delovalo je. Osim što joj je pomogao da promeni ponašanje, tatin metod naučio ju je da, kad god joj je dosadno, uzme knjigu u ruke. To je, naravno, bivalo često i metod je delovao. Postala je advokat i pisac široke kulture, sa mnogo “enciklopedijskog” znanja.

Još jedna dobra strana ovakve kazne, primćuje Vilijemsova, jeste što dete ima kontrolu nad svojom situacijom, jer je na njemu da odredi koliko će trajati izvršenje zadatka.

Vilijemsova današnjim roditeljima daje nekoliko ideja kako da ovu metodu primene na modernu decu:

1. Osmislite igru traženja i ispravljanja pravopisnih i gramatičkih grešaka.

2. Dodelite zadatak poput: “Pročitaj nešto o psima i nauči da nabrojiš i opišeš pet različitih rasa.”

3. dajte im izazov u vidu pitanja: “Ko od vas može mami da kaže najviše stvari o lavovima?”

Ako od kazne napravite vrstu igre, odvratićete decu od lošeg ponašanja ali im pružiti i mentalni podsticaj koji će ih osloboditi dosade, koja je uzrok nestašluka, zaključuje Rini Vilijems.

Izvor: detinjarije

izvor:pozitivanstav.com

Ovako Danci vaspitaju svoju decu: Malo obaveza i mnogo pripreme za život, a ključna je jedna stvar

Ako znamo da su Danci jedna od tri najsrećnije nacije na svetu, onda je logično da zaključimo da njihova deca imaju izuzetno radosno detinjstvo. Zašto je to tako?

Šta ih to čini beskrajno srećnim i postoji li neki recept za takav uspeh? Postoji, vrlo je jednostavan i baš zato izvodljiv. Naglasak je na igri - slobodnoj. Svaka sputanost je isključena. Nema unapred izrađenih formula.

Iben Dising Sandal, psiholog iz Danske i autorka knjiga “Danski recept za srećno dete” i “Igra na danski način”, objasnila je da je sa svojom decom po ceo dan plesala, izmišljajući što šašavije pokrete, golicala ih je, dopuštala im da se penju na nju, pravila se da im crta na leđima, a onda su one pogađale šta je na tom “crtežu”. Puštala ih je da istražuju svet oko sebe. Uvek je sve bilo praćeno pesmom i smehom.

Šašavljenje, igranje, istraživanje...
Sloboda je ključ
Kod Danaca se mnogo polaže na  samostalnost u kreiranju slobodnog vremena, a ne da im se stalno nameću neki programi i u vezi sa njima postavljaju očekivanja, koja mališanima samo stvaraju presiju.

- To ništa ne košta, ne zahteva mnogo vremena, a stvara osećaj povezanosti i vrlo je važno za zdravo odrastanje deteta - kaže Dankinja. - Jer, igra povećava samopoštovanje, samosvesnost, mentalno i fizičko zdravlje, podstiče maštu i nezavisnost, kreativnost i sposobnost za preuzimanje rizika, izazova, za rešavanje problema i nošenje sa novim situacijama.

Dete se ne zatrpava obavezama tokom dana

Ona objašnjava da je potpuno pogrešno pretrpavati dete svakodnevnim obavezama - časovima jezika, plesa, fudbala, koje će ih kao pripremiti za svet odraslih, jer ih time uskraćujemo za vreme koje bi mogli da provedu za istraživanje, maštanje, kreativnost iz sopstvenih, a ne organizovanih iskustava.

Koliko oni kao nacija brinu o pravim vrednostima, potvrđuje i podatak da već dugi niz godina imaju redovan školski predmet - Učenje o empatiji.

Jednom nedeljno, deca od 6. do 16. godine, izučavaju kako mogu da pomognu jedni drugima, koliko je važno da primete kada je neko od drugara tužan ili zabrinut, sa ciljem da ih te veštine pripreme za život - kako da se poboljšaju međuljudski odnosi, kako može da se spreči zlostavljanje, postigne uspeh na poslu...

izvor:novosti magazin

 

 

Uznemirujuće fotografije koje prikazuju detinjstvo u dva paralelna sveta

Ovim tužnim slikama želim da prikažem kontraste između dva različita sveta u kojima živimo. Slika ponekad može biti efikasnija od hiljadu reči.

Umetnik iz Turske Ugur Galenkus na svojim fotografijama predstavlja paralelne svetove. Kombinujući prizore sa Zapada i sa područja pogođenih ratovima, glađu i siromaštvom, on demonstrira da se, iako živimo na istoj planeti, naši životi razlikuju kao u paralelnim dimenzijama.

 
 

– Živim u Turskoj, koja je odmah pored najopasnijeg regiona u modernom svetu. Pokušavam da prikažem tužnu stvarnost sa kojom se svet suočava, društvene nepravde i život u ratnoj zoni, stavljajući dve fotografije, rata i mira, jednu pored druge, u jedan okvir.

– Ovim tužnim slikama želim da prikažem kontraste između dva različita sveta u kojima živimo. Slika ponekad može biti efikasnija od hiljadu reči. Mnogo komplikovanih reči može opisati rešenje krize, ali ne morate da znate jezik da biste pročitali i razumeli umetničko delo. Umetnost je gospodar svih jezika. Dugo se koristi za podizanje svesti i kao poziv na akciju. Voleo bih da ceo svet živi vodeći se rečenicom Mustafe Kemala Ataturka “Mir kod kuće, mir u svetu”, koja je implementirana u tursku spoljnu politiku – kaže Ugur.

Ugur nema formalno dizajnersko ni umetničko obrazovanje. Završio je srednju poslovnu školu i vodio je najobičniji život kada su svi svetski mediji preneli potresnu sliku i priču o dečaku iz Sirije koji se 2015. utopio pokušavajući da se domogne slobode. Tada nije znao ništa o fotografiji, ali je počeo da uči onlajn. Danju je radio regularan posao, a noći je provodio izučavajući dizajnerske programe i digitalnu umetnost. I danas, kad je postao uspešan i mediji širom sveta pišu o njegovim radovima, vodi jednostavan život i ima dnevni posao koji nema veze sa umetnošću.

Pogledajte galeriju njegovih fotografija:

Izvor: Detinjarije.com

izvor:lolamagazin

Kakva si ti majka kad ideš u kafić i želiš se odmoriti od djece?

Majčinstvo nije ropstvo, majčinstvo je najljepši posao na svijetu, koji je plaćen čistom ljubavlju

Neki ljudi misle da imaju pravo zadirati u tuđu privatnost, komentirati i osuđivati tuđe postupke, a da pritom ne znaju ni kakav život živi ta osoba, ni zbog čega radi bilo što.

Majke koje vode računa o sebi su često na meti kritika, a savršen odgovor strancima koji brinu tuđe brige našli smo na stranici Nemajka.rs:

“Kakva to majka ide na kavu s prijateljicama?!

 

Kakva to majka vježba?!

Kakva to majka ide u SPA?!

Kakva to majka povremeno uradi nešto za sebe, kupi sebi nešto?!

 

Kakva to majka ide kod frizera, ide na nokte?!

Kakva to majka ponekad ode i u kafić?!

Kakva to majka povremeno želi odmor od majčinstva?!

Kakva to majka može ikada izdržati duže od minute bez svojih čeda?!

Evo kakva:

Nemajka. Žena. Osoba. Obična smrtnica. Čovjek.

Majka koja zna da mora biti sretna i zadovoljna, da bi joj i obitelj bila sretna i zadovoljna.

Majka koja zna da ljepota i sreća dolaze iznutra, a to iznutra kreće kada smo zadovoljni i “izvana”.

Majka koja zna da nije zdravo biti rob nikome.

Majčinstvo nije ropstvo, majčinstvo je najljepši posao na svijetu, koji je plaćen čistom ljubavlju. Kako na svakom poslu imamo pauze, tako ih i od majčinstva zaslužujemo: da napunimo baterije, sredimo nokte, podrežemo kosu, i zasijamo od sreće i zadovoljstva.

Napravi povremeno nešto za sebe, samo za sebe. Neka to bude i najobičnija sitnica; ali ta sitnica će te podsjetiti da si živa, i da i ti zaslužuješ “Ja” vrijeme.

Zasijaj prvenstveno sebi, pa ćeš onda sijati i djeci, i suprugu.

Jer, kada je sretna mama, sretna je i cijela obitelj.

Izvor: atma , nemajka.rs

izvor:pozitivanstav.com

NAJVRIJEDNIJA PORODIČNA MUDROST: Kako naučiti djecu da budu sretna!

Najvrednija porodična mudrost.

Išao jednom stari mudrac putem, posmatrao prirodu i uživao u jarkim prolećnim bojama. Najednom ugleda muškarca koji je nosio na leđima neki težak tovar. Videlo se kako mu pod teretom podrhtavaju noge.

–Zašto sam sebe osuđuješ na tako težak rad i stradanje? – pitao je starac.

–Mučim se da bi moja deca i unuci bili srećni – odgovori onaj nesrećnik. – Moj pradeda je sebe osudio na težak život i rad za dobro mog dede, deda za dobro mog oca, otac zbog mene, a ja ću se pomučiti zbog sreće svoje dece.

–Da li je neko u vašoj porodici bio srećan? – zapitao je mudri sabesednik.

–Do sada nije, ali računam da će moja deca i unuci biti srećni! – uzviknuo je sanjalački muškarac.

–Nažalost, nepismen čovek ne može naučiti da čita, kao što krtica ne odgaja orla! – uzdahnuo je stari mudrac. – Najpre moraš naučiti da ti sam budeš srećan, i tek onda ćeš moći svoju decu naučiti da budu srećna. To će im biti najdragoceniji poklon od tebe.

 

Odabrala i prevela Vesna Smiljanić Rangelov

Izvor: family

detinjarije

izvor:pozitivanstav.com

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top