Vjerujem da brnjica nije prva stvar o kojoj ste razmišljali kada ste odlučili imati psa. Možda i dalje nevoljko prihvaćate mogućnost da nešto „takvo“ stavite na svog psa. Međutim, pitanje brnjice jednako je važno za one koji misle da brnjicu treba samo Hannibal Lecter i one koji baš žele šetati psa koji prema zakonu treba nositi brnjicu.
Čemu brnjica služi, a kada šteti
Brnjica ne rješava probleme u ponašanju! Ipak, može biti drugi korak na putu rješavanja problema. Uvijek je prvi korak provjeriti kod veterinara da je pas zdrav.
Također, brnjica nije kazna!
Najčešći razlog zašto vlasnicii stave psu brnjicu je agresivno ponašanje odnosno strah da će pas nekoga ugristi. No, agresija je složeno ponašanje, koje ima više različitih uzroka, a prema najširoj podjeli postoji čak 13 vrsta agresije. Osim toga, pas će prije samog ugriza pokazati upozoravajuća ponašanja (ljestvica agresije kod pasa) i upravo to je najvažnije kada se pristupa rješavanju problema. Ako pas ima brnjicu, tada ga se ne smije dovesti u jako stresnu situaciju, npr. među druge pse i ljude kojih se boji, jer će se on/ona u toj situaciji osjećati nemoćno i frustrirano, pa će se problem agresije povećavati sa svakim ponavljanjem. Više o agresijama u nekom drugom tekstu,…
Drugi problem zbog kojeg se psima može staviti brnjica je ako su skloni pojesti svašta, od otpadaka hrane preko izmeta do nejestivih stvari. Ovaj problem čest je kod nekih pasmina koje su poznate po miroljubivosti, kao što su retriveri. Opet, brnjica neće naučiti psa da ne jede takve stvari, ali mu može spasiti život. Nažalost, u zadnje vrijeme često slušamo o otrovima koje netko ostavlja i psima koji su stradali. Neke živote možda je mogla spasiti brnjica.
Većina veterinara i groomera (psećih frizera) stavit će psima brnjicu kod pregleda, odnosno šišanja, podrezivanja noktiju i sl. Ovo je potrebno zato što većina vlasnika/skrbnika pasa nije pse naučila na veterinare i groomere tijekom perioda socijalizacije, pa je to psima uvijek stresno iskustvo. Konačno, kod nekih vrlo bolnih zahvata (npr. vanjski prijelomi) brnjica može biti nužna jer svaka životinja neće moći kontrolirati svoju reakciju.
Ako vjerujete da vaš pas nikada neće ugristi, ipak razmislite o tome da ga/ju učite na brnjicu. U nekim gradovima psi moraju imati brnjicu ako ulaze u javni prijevoz (u Zagrebu i većini europskih gradova), sudjeluju na mjestima gdje je gužva ili ako su određene pasmine. Naravnom, male pasmine je moguće nositi u transporteru.
Konačno, brnjica može biti način da odvratite sve one ljude koji žele pogladiti vašeg psa. Ne moraju svi psi dozvoljavati da ih glade svi ljudi – psi imaju pravo pokazati da to ne žele. No, ljudi koji su nesocijalizirani ne znaju da ovo nije pristojno, pa je nažalost problem bolje spriječiti.
Vrste brnjica
Kod odabira pseće brnjice obratite pozornost na nekoliko stvari. Prije svega, brnjica mora biti udobna za psa i sigurna. Tek nakon toga možete birati ono što se vama sviđa.
Dobra brnjica odgovarat će psu prema veličini i obliku njuške, neće ga žuljati, neće biti teška, sprječavat će ugriz, ali će omogućiti psu da diše, pije i da se hladi dahtanjem. Kod odabira brnjice obratite pozornost na dužinu i širinu njuške vašeg psa, zatim na razmak između očiju i veličinu glave. Neke brnjice kopčaju se remenom oko glave psa, iza ušiju, a neke za dodatnu sigurnost imaju remen koji prolazi između očiju i/ili se kopčaju za pseću ogrlicu.
Najviše se preporuča košaraste brnjice. Košarasti dio može biti od metala, kože, tvrde plastike ili silikona. Većina takvih brnjica imat će mekanu površinu na gornjem rubu koji se oslanja na pseću njušku. Metalne brnjice najčešće se koriste za velike pasmine i one su najsigurnije jer ih pas ne može uništiti. Kožnate brnjice koje se koriste za radne pse mogu imati dodatno osiguranje zbog zaštite psa od ozlijede. Plastične brnjice ili one od silikona nešto su laganije, i zbog toga su pogodne i za manje pasmine.
Košaraste brnjice koriste se prilikom treninga jer je kroz njih moguće psu davati poslastice. Kroz takve brnjice mogu psi mogu piti, dahtati i hladiti se, pa ih smiju imati više sati, a dobre su i za pse koji su izloženi nekom fizičkom naporu. Psi s košarastim brnjicama mogu i lajati.
Veterinari i groomeri najčešće koriste brnjice izrađene od tkanine (guste sintetike ili mreže) jer se mogu samo nametnuti psu na njušku. Takve brnjice veoma su lagane, mogu imati opciju promjene veličine (prošire se ili smanje prema opsegu pseće njuške), a pogodne su i za malene pse. Ipak, pas s takvom brnjicom ne može dovoljno otvoriti usta da bi mogao dahtati i rashladiti se. Zato se takve brnjice smiju koristiti samo kratkoročno kod pasa koji nisu izloženi fizičkom naporu. Osim toga, kada se psima ipak ostavi malo prostora i vrh njuške im viri van, tada mogu nekoga uštipnuti, pa se ove brnjice ne smatra potpuno sigurnima.
Još jedna vrsta brnjice su one koje izgledaju kao plastične posude s rupama. Mogu biti crne, bijele i prozirne. Varijanta takvih brnjica su one koje nalikuju svinjskoj njušci. Takve brnjice smanjuju količinu zraka za pse, a voda se može zadržati unutar brnjice ako je psi piju ili se smoče, pa se ovu vrstu brnjice ne može preporučiti.
Na tržištu su dostupne brnjice koje izgledaju poput pačjeg kljuna, a izrađene su od silikona. Pogodne su samo za malene pasmine pasa.
Konačno, za brahicefalične pse (pse s kratkim njuškama, plosnatog lica) postoje brnjice koje prekrivaju cijelo lice samo s otvorom za disanje. Takve brnjice su mrežaste zato da pas vidi kroz njih, ili imaju posebne otvore za oči. Koliko god ovo izgledalo nezgrapno, morat ćemo se priviknuti na ovakve mogućnosti jer se nažalost i kod tih pasmina pasa sve više susrećemo s problemom agresije i jedenja svega i svačega. Ipak, upitno je koliko je psima ovo ugodno.
Takozvani halti (engl. head halter) nije brnjica i ne može biti zamjena za brnjicu.
Učenje psa na brnjicu
Da bi se moglo koristiti brnjicu kada je to potrebno, pas je mora povezivati s nečim pozitivnim i dobrim, a ne s boli i strahom. Zbog toga ga je potrebno postepeno učiti na brnjicu. Koliko će učenje na brnjicu trajati ovisi o tome koliko je pas bojažljiv. Psima nije ugodno i prirodno da im se nešto takvo natakne na njušku i time zakloni dio vidnog polja. Nekim psima trebat će nekoliko tjedana, a drugima nekoliko mjeseci. Važno je ne žuriti zato da se psa ne traumatizira.
Pse koji se jako boje novih stvari potrebno je nagrađivati već ako priđu brnjici, ako pokažu za nju interes, ako je pogledaju izbliza ili ponjuše.
Slijedeći korak je namazati donji rub brnjice s psećom paštetom (dostupno u nekim trgovačkim lancima) ili sirnim namazom (uvijek koristiti one koji su manje slani). Pas će prići i polizati poslasticu s ruba brnjice i time će se smanjiti strah od nepoznatog predmeta.
Kada psi prilaze brnjici u potrazi za poslasticom, može se početi stavljati im poslastice u brnjicu. I dalje to može biti nešto za mazanje ili tvrđe sitnije poslastice, koje neće ispasti van kroz brnjicu. Zbog toga će psi sami gurnuti glavu unutra. Treba ih pustiti da pojedu, i da zatim izvade glavu.
Nakon nekoliko dana ili tjedana, kada pas radosno prilazio brnjici čim je vidi, opet se stavlja pseće poslastice u brnjicu, te je se nakon što pas pojede poslastice ostavi neko vrijeme na njušci. Pri tome je moguće psu dati dodatne poslastice kroz brnjicu. Još uvijek se brnjicu ne zakopčava.
S obzirom da neke brnjice imaju remenje s kopčom koja proizvodi zvuk „klik“ kada se zakopčava, pse je potrebno odvojeno vježbati da ne reagiraju na zvuk. Navikavanje na zvuk vježba se bez stavljanja brnjice na psa. Postupak je takav da se istovremeno klika s kopčicom i nagrađuje psa s poslasticama i/ili igrom. S vremenom se klika sve bliže psećoj glavi, odnosno mjestu gdje će se stvarno kopča zakopčavati. Ovaj postupak nije potreban za one kopče koje ne proizvode zvuk.
Kada se psa nauči da sam glavu stavlja u brnjicu i da ne reagira na zvuk kopčanja kopče, moguće je početi vježbati psa da ima brnjicu na njušci. U početku brnjicu treba zakopčati i odmah skinuti. Zatim je moguće brnjicu ostaviti par minuta, istovremeno nagrađujući psa poslasticama kroz brnjicu i povezujući je s maženjem, igrom i hvaljenjem/tepanjem psu. Pas treba vidjeti da je vlasniku/skrbniku drago što on ima brnjicu.
Postepeno brnjicu ostavljate sve duže, vodeći računa o tipu brnjice koju ste odabrali i količini fizičke aktivnosti psa.
Nakon toga može se koristiti brnjicu kada je to potrebno.
Ukoliko ste do sada koristili brnjicu, a niste psa prethodno učili, svejedno možete proći kroz privikavanje. Pas će se ipak osjećati ugodnije kada poveže brnjicu s nekim pozitivnim stvarima, kao što su poslastice i igra.
Možda živite negdje gdje psi ne trebaju nositi brnjice, možda ste uvjereni da je vaš pas nikada neće trebati koristiti,… Ipak, ako ikada otputujete u neku drugu državu, u neki veći grad, ako ikada vaš pas bude ozbiljnije ozlijeđen i treba hitnu pomoć veterinara, dobro će mu doći da se upoznao s brnjicom. Uostalom, učenje psa ne neke nove stvari uvijek je korisno i zabavno. (argos)
