Da li je strpljen uvijek spasen?
Strpljen - spasen, kaže izreka koja nam je, čini se, potrebnija nego ikad. Živimo u doba kad hoćemo sve odmah - trubimo istog sekunda kada auto ispred nas zastane, negodujemo u prodavnici jer red sporo odmiče, cupkamo u hodniku ordinacije čekajući da nas doktor konačno prozove, histerišemo čim sistem na kompjuteru padne, odustajemo ako dijeta prvih dana nije dala rezultate... Tako je i u odnosima s ljudima, lako i brzo odustajemo od drugih.
Život počinje onda kada više ne morate drugima klimati glavom onako kako oni traže!
Svi su naši životi međusobno isprepleteni. Logično je stoga da jedni na druge utječemo.
No, gdje je granica gdje prestajemo biti svoji, i što se onda događa? Svoji ste onda kada svoj stav ne morate prilagođavati drugima jer ste uvjereni da oni bolje znaju. Mišljenja drugih postaju vam važna kao i lanjski snijeg. Svoji ste kada shvatite da vam nitko neće pljeskati za vaše snove već ih sami morate čuvati i držati u sebi kao najveću svetinju. Pravi život počinje stoga onda kada sve ono što vam govore drugi počnete uzimati sa rezervom, bilo da vas hvale, bilo da vas kude.
