raske ptice

Širom Švedske stanovnici gradova imaju priliku da pomognu u redizajniranju urbanih prostora odmah ispred njihovih ulaznih vrata. Koristeći unaprijed izgrađene module namještaja, parkirna mjesta zamjenjuju stolovi, klupe i biljke. Sve je to dio vladinog plana za pomoć ljudima da poboljšaju neposredno okruženje oko svojih domova.

Izgrađene od drveta, jedinice su dizajnirane da zauzimaju jedno parkirno mjesto. Jednom instalirani, oni efektivno, prostor za jedan automobil, zamenjuju oazom za druženje.

Plan je da niz modula koji se koriste u različitim konfiguracijama može pružiti stvari kao što su mjesta za sjedenje i jelo, urbani vrtovi, igrališta, teretane na otvorenom, spremište za bicikle i punionice za električne skutere. Oni su takođe napravljeni za međusobno spajanje, tako da se više jedinica može rasporediti duž cijelog parkinga uz ivičnjak.

Dok su u glavnom gradu, Stokholmu instalacije već u upotrebi, u Geteborgu, Helsingborgu i Malmeu su u različitim fazama završetka.

Direkor strateškog dizajna ovog projekta izjavio je da inspiraciju crpe iz kompanija LEGO I IKEA – koji imaju dosljedan i moderan sistem koji se može prilagoditi različitim situacijama.

Ovaj hiperlokalni pristup planiranju izgrađen je oko koncepta jednominutnog grada, pokreta koji želi da ljudi naprave male, ostvarive razlike koje će svemu dodati višu vrijednost.

Riječ je o ugledanju na sličan koncept grada od 15 minuta, popularizovanog u Parizu, prema kojem vlada planira ukinuti 70.000 parkirnih mjesta, kako bi kvartovi postali zeleniji i potencirali interakciju stanovnika. Francuske se vlasti nadaju da će inicijativa takođe pomoći podstaknuti Parižane da hodaju i voze bicikl kako bi se kretali u sklopu napora širom grada za smanjenje zagušenja i ograničavanje emisije ugljenika.

Jednominutni gradski projekat – nazvan Street Moves – vođen je partnerstvom švedske vlade i privatnog sektora. Fokus pokreta Street Moves je vratiti ljudima područja, kako bi od njih imali najviše koristi.

Od početka pandemije bilježi se porast broja ljudi koji idu u shopping u prodavnice bliže kući i koriste lokalne usluge – trend za koji mnogi ljudi kažu da će se nastaviti, čak i kad prođe pandemija.

Izvor: weforum.org

Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju u prepunim autobusima i vozovima, baš kao i građani koje zastupaju.

Ovo može zvučati čudno ljudima koji žive u drugim zemljama, ali Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima.

Bez prava na zastupnički imunitet, njima se može suditi na sudu kao i svakoj drugoj osobi. Bez sekretara na vratima, kancelarije parlamentaraca manje su od 8 kvadratnih metara.

Političari koji se usude da potroše javni novac na taksi putovanja, umjesto da se voze vozom, završavaju na naslovnicama novina. Čak i predsjednik parlamenta dobija karticu za korištenje javnog prevoza. Samo premijer ima pravo na trajno korišćenje automobila i lično obezbjeđenje.

Švedski parlamentarci žive u malim stanovima u glavnom gradu, gdje peru i peglaju vlastitu odjeću u praonicama veša. To se može činiti skromnim za tako istaknute ljude, ali zapravo je puno bolje nego što je nekad bilo.

Sve do kraja 1980-ih, svi parlamentarci su spavali na kauču u svojim kancelarijama.

Niko u javnom životu ne zarađuje veliku platu: plata za članove Riksdaga (parlamenta) je oko dva puta veća od plate učitelja osnovne škole.

Na opštinskom nivou, svaka želja za zapošljavanjem u politici mogla bi biti protumačena kao slučaj koji zahtijeva psihološku procjenu: jer švedski opštinski funkcioneri ne zarađuju ni platu, niti imaju pravo na kancelariju, a rade volonterski od kuće.

Iskustvo Švedske ruši nerazumnu ideju da političarima treba dati poštovanje kao prema višoj kasti, koju čine dame i gospoda koji su slavniji od prosječnog građanina i stoga zaslužuju gotovo božansko pravo na beneficije i privilegije, ocjenjuje Buka magazin.

To je nacija koja svoje vladine službenike i političke predstavnike tretira kao obične građane. Društvo koje je ukinulo korišćenje formalnih zamjenica šezdesetih godina i gdje se svi nazivaju “ti”. Jer, prema švedskom sistemu vrijednosti, niko nije iznad drugih.

Još se sjećam čudnog osjećaja kada sam svjedočio vanzemaljskom fenomenu – kada sam vidio švedskog ministra vanjskih poslova i premijera koji guraju kolica za kupovinu u supermarketu u Stokholmu. Ili gradonačelnika Stokholma kako stoji u redu na autobuskoj stanici. Ili predsjednika Parlamenta koji sjedi u metrou, piše Claudia Wallin.

Bez velikih društvenih nejednakosti, Švedska je nesumnjivo sigurnija i manje nasilna zemlja, gdje političari i građani obično ne moraju da putuju u neprobojnim automobilima. Ali, što je još važnije, ovo je društvo koje bira političare koji moraju biti u kontaktu sa svakodnevnim problemima građana.

Političarima nije dopušteno da svoje lične interese stavljaju ispred opštih, u društvu koje pokazuje da se politička moć može ostvariti unutar granica pristojnosti.

U pravosudnom sistemu logika je ista: nema sudija koji imaju pravo na službena vozila, sekretarice ili povlastice.

Oni koji su na vlasti mogu biti pozvani na odgovornost, a sve informacije moraju biti dostupne javnosti: švedska otvorenost odražava se u samoj transparentnosti političke moći, koja se prati putem najstarijeg zakona o transparentnosti na svijetu.

Godine 1766. javni pristup službenim vladinim dokumentima postao je ustavno pravo za sve građane, sadržano u posebnom poglavlju Zakona o slobodi medija u Švedskoj.

U Švedskoj je u svakom trenutku moguće pratiti izdatke ministara, predstavnika i sudija; pročitati prijavu premijera o porezu na dohodak; provjeriti troškove povjerenika nacionalne policije ili vrhovnog komandanta oružanih snaga; pratiti kako javne agencije troše porez; i pratiti postupke, predloge i službene odluke koje donose vlasti bilo kojeg nivoa vlasti.

Jedan od najznačajnijih političkih skandala u zemlji dogodio se 1990-ih. Potpredsjednica vlade, Mona Sahlin, kupila je čokoladu, pelene i neke druge lične predmete s kreditnom karticom Vlade i skupo je platila za to: izgubila je posao. Skandal se pojavio u analima švedske politike kao slučaja Toblerone.

U nešto više od 100 godina, Švedska se pretvorila iz siromašnog, poljoprivrednog društva u jednu od najbogatijih, socijalno najpravednijih i najmanje korumpiranih zemalja u svijetu, gdje niko nije iznad drugih, zaključuje autorka.