gradovi kuba

Kaktusova voda je dobra za piće, jer hidrira kožu, a veća količina elektrolita i antioksidanasa sprečava starenje.

Zbog navedenih razloga voda od ove biljke je najvažniji sastojak u kozmetici i u posljednje vrijeme postala je trend kada se radi o nutricionizmu.

Kaktus je biljka koja je prilagođena za život u pustinji, a to uspjeva pomoću velike količine vode, koje se brinu o tome da se ne osuši.

Elektroliti u kaktusu su direktno zaslužni za hidriranje kože, dok antioksidansi pomažu u zaštiti od UV zraka i gubitka kolagena.

Pored starenja kaktus pomaže i koži sklonoj aknama, pa se u te svrhe koristi antibakterijsko ulje.

Voda je namijenjena svim tipovima kože, ali je dobra i za piće jer hrani tijelo elektrolitima, a u pitanju je tečnost slatkastog ukusa. Bogata je i taurinom, koji pomaže u sprečavanju stvaranja slobodnih radikala i oštećenja mišićnog tkiva.

Izvor:Nezavisne

U jedinstvenoj studiji, genetičari sa Univerziteta u Alabami uspjeli su da obrnu proces starenja kod miševa, tako što su otkrili koje promjene u ćelijama izazivaju pojavu bora, opadanje dlake i rast sijedih.

Miševima su prvo terapijom vještački pospješili starost, a ukidanje te terapije dovelo je do uklanjanja boja i ponovnog rasta dlake u boji.

U prvom dijelu eksperimenta, koristili su antibiotik koji izaziva starenje tako što mitohondrije u stanicama čini disfunkcionalnim.

Genetičari su namjerno izazvali starenje kod miševa tako što su im dodavali antibiotik doksiciklin u hranu i vodu. Doksiciklin utiče na enzim potreban za repliciranje mitohondrijske DNK, koji iscrpljuje zalihe i uzrokuje njihove disfunkcije.

Kako starimo, mitohondrije, koji su izvor stanične energije, počnu da gube svoju funkciju. S obzirom na to da mitohondrije stvaraju oko 90 odsto energije koja je potrebna živim ćelijama, opadanje njihove funkcionalnosti podstiče razvoj bolesti karakterističnih za ljude starije životne dobi, na primjer kardiovaskularnih bolesti ili karcinoma.

Nakon četiri nedjelje primjene doksiciklina, miševi su počeli da sijede i gube dlaku, postali su usporeni i letargični. Nakon četiri do osam nedjelja, naborala im se koža.

Primjena doksiciklina kod miševa je izazvala rast broja ćelija kože, nenormalno stvrdnjavanje spoljnog sloja, disfunkcionalne folikule dlake i razvoj upala koje su doprinjeli promjenama na koži.

Čim su prestali da miševima daju doksiciklin, životinje su se "podmladile", jer je omogućena obnova mitohondrijskog DNK.

"Koliko mi znamo, ovo saznanje nikad prije nije bilo zabilježeno", izjavio je Kešav Sin, profesor genetike na medicinskom fakultetu UAB.

Iako je ukidanje doksiciklina kod miševa uticalo na proces starenja kože, na drugim organima nisu uočene veće promjene, što bi moglo da znači da mitohondrije imaju drugačiju ulogu u različitim dijelovima tijela. Ovo otkriće na miševima moglo bi da postane temelj za rad na preventivnim i terapijskim lijekovima koji će pojačati mitohondrijske funkcije za tretmane protiv starenja kože i kose, ali i za liječenje drugih bolesti u kojima disfunkcionalan rad mitohondrija ima značajnu ulogu, piše hrvatski "24 sata".

Izvor:Nezavisne

Autori nedavnog istraživanja, koje su sproveli na identičnim blizancima, tvrde da mirisi kože privlače ili odbijaju komarce i to je odgovor na pitanje zašto ovi insekti nekog napadaju, a nekog ne.

 

Mirisom kože mamimo komarce

Jeste li primetili da su neki ljudi čitavog leta prekriveni otocima od ujeda komaraca, dok drugi kao da odbijaju ove insekte? Nauka objašnjava zbog čega nismo svi privlačni ovim sitnim bićima.

Ranija istraživanja pokazuju da komarci vole više i teže ljude, jer proizvode više ugljendioksida, pivopije i trudnice. Iako se ishrana često smatra bitnom, ništa što jedemo nije označeno kao konkretan uzrok.

Autori nedavno sprovedenog istraživanja tvrde da su otkrili odgovor na ovo pitanje. Proučavali su kako mirisi kože grupe žena s identičnim i neidentičnim blizancima privlače komarce (naročito vrstu Aedes aegupti).

Razlog zbog kojeg su korišćene obe vrste blizanaca je da se odvoje urođeni uticaji od stečenih. Kod ljudi, to je jedini način na koji se mogu dobiti dobre procene genetskog doprinosa.

Blizanci su stavljali ruke u specijalno konstruisane kupole od pleksiglasa, gde su mirisi privlačili ili odbijali 20 ženki komaraca. Svaki volonter dobijao je ocenu privlačnosti u odnosu na drugu ruku na kraju kupole. Uskoro su identični blizanci imali sličnije ocene u poređenju s neidentičnim blizancima - što pokazuje jasnu genetsku komponentu.

Neki vole noge, neki pazuh...

Različiti komarci preferiraju različite delove naših tela. Vrsta Aedes gambiae voli mirise naših ruku i nogu, za razliku od međunožja i pazuha.

Neke životinje koriste svoje telesne mirise da drže insekte podalje i trenutno brojne kompanije pokušavaju da otkriju koja su najbolja jedinjenja za to.

Ovo poređenje procenjuje da se 67 odsto razlika između ljudima svodi na gene, ali šta to može biti? Pre mnogo godina drugo istraživanje blizanaca pokazalo je da telesni miris ispod pazuha - onako kako ih ljudi osećaju - ima genetsku osnovu. To je pokazalo da imamo genetske varijacije koje kontrolišu i mirise koje osećamo i hemijske mirise koje proizvodimo. Na taj način smo slični komarcima, jer oni takođe imaju veliku razliku u mirisima i hemikalijama koje ih privlače i odbijaju.

Autori istraživanja na blizancima shvatili su da supstance mogu da potiču iz žlezda u našoj koži ili iz milijardi mikroba na površini kože. Bakterije su odbačene kao uzrok, jer se na njih ne može uticati genetski, ali se ispostavilo da su naučnici pogrešili.

Svi imamo veoma različite i jedinstvene vrste mikroba u ustima, crevima i na koži. Samo mali deo mikroba delimo sa drugima, ali ipak imamo jedinstveni mikrobiološki otisak. Sve donedavno verovalo se da je raznolikost nasumična ili uslovljena time gde živimo.

Međutim, nedavno istraživanje - isto na blizancima - pokazalo je značajan uticaj gena na to koji tip stomačnih bakterija će živeti u nama, a isto je najverovatnije i sa kožnim. Naših 100 biliona mikroba nadmašuje broj naših ljudskih ćelija deset prema jedan i ispostavlja se da ih ne biramo - već one biraju nas - na osnovu genetskog sklopa. To znači da, poput komaraca, određeni mikrobi žele da žive sa nama dok nas drugi smatraju odbojnim i žele da se nasele negde drugde.

Naši mikrobi proizvode mnoga jedinjenja u telu i, pošto su daleko od toga da budu loši, njihova raznovrsnost doprinosi zdravlju. Oni su, takođe, najverovatnije odgovorni za većinu mirisa.

Čak i redovno pranje ruku ne može da ukloni ove bakterije. Poseban miris koji mnogi od nas imaju između naših prstiju na nogama potiče od bakterije Brevibacteria linens, prenose Vijesti onlajn.

IZVOR: RTS.rs

Svrab kože može da ukaže na određene poremećaje u organizmu ili bolesti, nekad je pokazatelj rada imunog sistema u tijelu i može da se ispolji kao mehanizam odbrane. Posljednji uzrok svraba kože koji bi nekome pao na pamet jeste i najčešći, a to je genetika, smatraju britanski stručnjaci.

Naime, mogućnost dobijanja osipa i svraba kože zavisi od količine kolagena koji osoba ima u koži, a nju određuju lične genetske predispozicije. Prvo što stručnjacima pada na pamet kad nas svrbi određeni dio tijela jeste ubod nekog insekta ili pauka, jer se na ubodenom mjestu često javlja svrab koji je u tom slučaju tjelesni mehanizam obrane tijela od uboda.