Izlazak u šetnju jedan je od najvažnijih događaja u danu svakog psa. U šetnji psi obavljaju nuždu, ona im omogućuje tjelesnu vježbu, mentalnu stimulaciju i priliku da saznaju što se događa u susjedstvu. Redovni izlasci u šetnju služe psima da budu fizički aktivni i psihički potaknuti na razmišljanja primjerena psima. Zbog toga psi trebaju ići svaki dan u šetnju. Jedini izuzetak od ovog pravila može biti preporuka doktora veterinarske medicine ako je pas bolestan i/ili star.
U našem društvu još uvijek se provlači ideja da postoje „psi za kuću“ i „psi za dvorište“, i nažalost vrlo često se pse ne izvodi u šetnju premda je ona svima potrebna. Redovne šetnje koje su sadržajno primjerene psima osnovni su uvjet za sprječavanju i rješavanje problema u ponašanju.
Koliko šetnje psima treba
Broj izlazaka i dužina šetnje mogu ovisiti o veličini i starosti psa, te o tome da li pas tijekom dana boravi u stanu ili ima mogućnost izlaska u dvorište. Psima koji borave u dvorištu i ne izlaze u šetnju s vremenom postane dosadno. Takvi psi nakon nekog vremena počinju tražiti nove zanimacije, kao što je iskopavanje cvijeća, hvatanje ptica, lajanje uz ogradu, i sl. Naravno, dvorište je moguće obogatiti nekim psećim sadržajima, kao što su npr. pješčanici, tuneli, i mirisni sadržaji (postavljanje nekih mirisa za traženje), ili čak društvo drugog/ih psa/pasa. No, ništa od toga nije trajno zabavno, i ne može zamijeniti svakodnevnu šetnju.
Neki psi koji su redovno izvođeni u šetnju uopće ne žele obaviti nuždu u dvorištu.Dio vlasnika omogućuje odraslim psima da obavljaju nuždu na pelenu/podložak u stanu ili na balkonu/terasi. To može dovesti do problema, posebno kod mužjaka koji onda počnu mokriti i po drugim mjestima unutar doma. Naime, psima obavljanje nužde nije samo potreba da se olakšaju (kao kod nas ljudi), ono im je važno u komunikaciji. Prirodno je za psa da nuždu obavi na mjestu gdje već postoje mirisne poruke drugih pasa, pa je sprječavanje ovog ponašanja onemogućavanje jedne od osnovnih psećih potreba i zato rezultira problemima u ponašanju.
U prosjeku, zdravi odrasli psi trebali bi izlaziti u šetnju barem tri puta dnevno, a minimalno ukupno biti vani sat vremena.
Naravno, za štenad koja još nije primila sva cjepiva, za bolesne pse i seniore, može ovo biti previše. Isto tako, pse koji još nisu habituirani (naviknuti) na boravak izvan kuće (imaju strah od otvorenog prostora) i/ili na gradsku vrevu, ne smije se prisiljavati da budu dugo vani, već ih se treba pomalo učiti na izlaske. S druge strane, za mlade zdrave pse ovo nije niti približno dosta.
Psi u šetnji moraju mirisati razna mjesta i razne stvari
Mirisne poruke psi ostavljaju mokrenjem, defeciranjem (kakanjem) te grebanjem šapama jer imaju mirisne žlijezde među nožnim prstima. Od svih osjetila psima je miris najvažniji i najsnažniji.Za psa je šetnja prilika da sakupi razne mirisne informacije o svemu što se u susjedstvu događa. Iz mirisnih tragova drugih pasa može se doznati koji je pas tuda prošao, kojeg je spola, da li je zdrav ili ne, što jede, da li se kujica tjera i sl. Pse to sve zanima, i oni žele biti informirani kao što mi ljudi pratimo medije i društvene mreže, ili razgovaramo s drugim ljudima.Premda je iz ljudske perspektive nekad teško prihvatiti, psi moraju pomirisati mokraću i izmet (drek) drugog psa – upravo to su najzanimljivije informacije. Ne smije ih se u tome sprječavati. (argos.hr)
