Tema o kojoj se ne govori dovoljno: Jesu li zaista mame danas nesretnije nego prije?
Kad sam bila trudna, gledala sam prekrasne profile raznih mama na Instagramu. Dijete milo leži u krevetiću, dijete sisa dok majka savršeno valovite kose milo gleda u njega, bijele ispeglane plahte, šalica beskofeinske kave i vaza s tulipanima, znate već kako izgledaju ti profili. Kao bajka. Jer jesu bajka. Kao što ne postoji Pepeljuga, ne postoji ni takav život s djetetom.
Znaš to, ali ne znaš za hormonsko plakanje u tjednima nakon poroda. Influencerice ne pričaju o tome. Plakanje se ne lajka. A zapravo većina nas mama plače nakon poroda, i to je sasvim normalna pojava koja se zove baby blues. I kad prođe blues, dio mama ostaje nesretan, neispunjenih očekivanja koja su se pred njih podstavljala prije poroda. Nekom starijem se požališ pa kažu kako toga nije bilo ranije. Nije li?
Pročitala sam knjigu Betty Friedan iz 1960-ih "Feminine Mystique" i naletjela na poglavlje koje se zove "Problem koji nema ime". Dok sam ga čitala, u sebi sam govorila "ovo sam trebala znati ranije".
Betty Friedan je još prije 60 godina intervjuirala majke koje su joj anonimno priznavale da nisu ispunjene, da su usamljene i da ih je sram priznati kako su izgubljene usred podizanja obitelji. Američka predgrađa s kućicama ispred kojih su savršeno pokošeni travnjaci bila su slika sretnih obitelji, a u tim kućama živjele su nesretne mame.
No o tome se nije govorilo. Nije bilo društvenih mreža. Nismo mogle lako jedna drugoj dijeliti informacije, nismo se natjecale s cijelim svijetom u tome koja je mama bolja, nego samo sa susjedstvom. Danas je stanje gore jer se mjerimo sa svima.
Nije teško zapasti u depresiju. Prije su se majke brinule oko ospica i dječje paralize, danas se brinu oko korone i 101 stvari koje nisu postojale ranije.
Mame influencerice toliko lažiraju stvarni život da olako drugima stvaraju komplekse, jednako kao što fotošopirane žene na naslovnicama nameću nestvarne standarde ljepote zbog kojih mislimo da smo ružne, ili barem nedovoljno lijepe. Jer tamo nitko nema grbu na nosu, prišt ili dlaku na bradi, podočnjake također.
Ne, mame influencerice nisu neispavane, to se sve raduje non-stop, popeglane frizure, savršena šminka. A opet, brendovi guraju samo takve mame. Jer stvarne mame, one koje prezentiraju stvaran život, nisu u skladu s brendovima. Kako da se krema reklamira ako dijete slučajno plače? Ispast će da krema pecka pa da dijete plače. Kako da se beskofeinska kava reklamira uz mamu s podočnjacima? To jednostavno nije poželjan život, imati podočnjake. A brendovi prodaju bolji život. Oglašavanje je prodaja boljeg života.
Nije teško zapasti u depresiju. Prije su se majke brinule zbog ospica i dječje paralize, danas se brinu zbog korone i 101 stvari koje nisu postojale ranije. Prije su majke pile Valiume ili kako se to popularno u slengu zvalo Mother’s Little Helper (Mamin mali pomagač), a danas piju antidepresive.
Pisala sam vam o postporođajnoj depresiji i ranije. Mislim da jedan članak nije dovoljan. Moramo dovoljno puta ponoviti nešto da to normaliziramo. Postporođajna depresija nije bolest modernog doba ništa više nego što je to bila bolest doba naših baka i mama, samo se o tome nije govorilo.
A kad se o nečem ne govori, onda to ne postoji. Danas kad su žene dobile snagu da se otvore i pričaju o svemu, čini nam se da se odjednom pojavila i ta nesretna depresija, ali stvar je samo da smo napokon progovorile o tome!
Šezdeset godina nakon Betty Friedan osjećamo isti problem kao i naše bake i mame, samo na drugačiji način.
Danas žene uglavnom rade. Osjećaju pritisak jer rade, a nisu sa svojom djecom. Ako pak ne rade, onda osjećaju kao da ih društvo gleda negativno. Zbog toga se često uznemirujemo i preispitujemo svaku odluku. Obveze su postale strašne, kompetitivnost je narasla, normalno da nam je život ponekad kaotičan i prenatrpan. Željele bismo sve kućice uspješne žene poklikati:
• Radim i uspješna sam u poslu
• Provodim puno vremena s djetetom
• Svaki dan kuham zdravo
• Educiram se o odgoju
• Vozim djecu na x aktivnosti
I tako dalje. Znate na što mislim.
Uostalom, prije smo živjeli u zajednicama, u kućanstvima u kojima su mame i bake uskakale, a danas većina mama nema pomoć koju ne treba platiti. Srećom, pomalo kao društvo napredujemo i očevi sve više shvaćaju koja je njihova uloga u odgoju djeteta te nose s nama mamama teret roditeljstva.
Ako mislite da je samo vama teško, nije. Potražite pomoć, postporođajna depresija da se liječiti. Niste ludi, s vama je sve OK, samo vas je malo "prebacilo". Osim stručne pomoći, više se družite.
Nazovite prijateljicu i izađite s njom van u šetnju ili na kavu, socijalizacija je jako korisna za mlade mame. I dajte si vremena. Prije svega za sebe.
izvor:zadovoljna.hr
POSTALA JE PRVI PUT MAJKA U 51. GODINI I BEBU ODGAJA SAMA
Aleksandra Živković je postala majka u 51. godini, a svoju mezimicu Helenu koja sada ima 13 meseci dobila je uz pomoć veštačke oplodnje na klinici u Solunu, a svoju hrabru priču podelila je u emisiji "150 minuta" kod voditeljke Marije Kilibarde.
Ova žena je imala volju, imala je mnogo ljubavi, ali i hrabrosti da u šestoj deceniji sebi rodi naslednicu, i da je odgaja sama. U pomoć joj priskače majka.
Nije planirala da bude samohrana majka, želela je partnera, ali sticajem okolnosti nakon okončanja 11- godišnje veze u četrdesetim godinama, trebalo joj je vreme da se oporavi od raskida.
"Nisam ovako planirala, bio je splet okolnosti. Nadala sam se da će moj život imati normalan redosled, da ću da završim školu, pa se zaposlim, pa možda udam. Ali, naravno u životu nikad ne bude kako mi hoćemo. Iza sebe imam vezu koja se loše završila u kasnim godinama, a trebalo mi je oko 3 godine da dođem sebi posle raskida.
Pored toga, postoji još okolnosti koji su se umešali, kao što je posao, a krenula sam i da obezbedim sebi stan, jer sam bila podstanar godinama. A sve u nadi da će se pojaviti neko s kim ću zasnovati porodicu. Ali, sve je išlo mimo moje volje, pričala je i nastavila:Na pitanje voditeljke da li je imala nedumice da se sama upusti u najvažniju avanturu na svetu roditeljstvo, odgovorila je:
"Da, to su strašne dileme. Neprospavane noći i razmšljanja. Ulazim u nešto a ne znam šta me čeka i da li sam spremna. Nadala sam se će se pojaviti neko s kim ću moći da osnujem kvalitetnu vezu, ali kako je vreme odmicalo, a i finansijska strana je bila pristutna, videla sam da neću uspeti da to ostvarim.
I u poslednji trenutak su se poklopile kockice da obezbedim taj deo i odem da probam sa veštačkom oplodnjom.S obzirom na to da pre dve i po godine u Srbiji nije postojala banka sperme , otišla je u Solun na kliniku gde primaju do 50. godine. To je bila jedina šansa.
" Počela sam u 49. godini zvanično, sa analizama i terapijom i u 49 i po sam provela ceo proces kraju. Znala sam da hoću zbog mog mira, moje sreće, moj psihe, jer zaista jako volim decu da probam, da uradim sve što je do mene, ako se desi desilo se, ako ne, možda bih bila mirnija jer sam sve uradila, Božja volja. Gurala sam dan po dan, i ništa se nisam mmnogo raspitivala šta me čeka, pratila sam lekare i sa pola mozga gurala napred", priča ova hrabra žena.
"Sve se zaista desi kad je vreme za to i ja sam želela da rodim u 30. godini , bilo bi više vremena sa njom, verovatno bi mi bilo i lakše, ali zaista nekim stvarima i situacijama u životu, ne možemo da upravljamo. Majčinstvo se desi kad treba da se desi ako je tvoje, ako ne, onda i ne treba da se desi", zaključuje. (elle)
Majčinstvo može imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje žena
Teret neprestane odgovornosti koju imaju majke i emocionalna odgovornost vezana za odgoj djece šteti mentalnom zdravlju žena, pokazalo je novo istraživanje.
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Sex Roles pokazalo je da, iako više muškaraca radi kućanske poslove i brine o djeci nego što je to bio slučaj u prošlosti, žene i dalje upravljaju domaćinstvo, čak i kada su zaposlene.
Istraživači s univerziteta u Arizoni i Oklahomi pokušali su doći do zaključka kako je "nevidljivi rad" povezan s osjećajem preopterećenosti i osjećajem praznine u svakodnevnom životu žena.
Skoro devet od deset žena izjavilo je da se osjećaju odgovornim za organiziranje reda u svojoj porodici. Profesorica Suniya Luthar, jedna od autorica izvještaja, kaže da je ovo "ekstremno veliki" postotak s obzirom na činjenicu da je 65 posto žena zaposleno.
Najmanje sedam od deset žena je također izjavilo da su odgovorne i za druge oblasti porodičnih rutina kao što je to, primjerice, briga o kućanskim poslovima. Veliki broj žena smatra i to da su one uglavnom odgovorne za praćenje ukupnog emocionalnog stanja svoje djece.
Upravo ovaj "nevidljivi rad", koji služi za osiguravanje dobrobiti djece, predstavlja jaku i jedinstvenu vezu sa stresom kod žena. Isto tako, ovo stanje se može povezati i s nezadovoljstvom životom u braku ili životom u cjelini.
"Istraživanje pokazuje da je majka prva osoba koja odgovara na probleme svoje djece. To je veoma težak posao. Može biti zastrašujuće to što samostalno donosite odluke, što bi zapravo moglo pogoršati, a ne poboljšati stvari vezane za sreću vaše djece", stoji u studiji.
Istraživači su anketirali 393 žene s djecom mlađom od 18 godina. Uzorak je uključivao žene iz srednje društvene klase, ali koje su bile visokoobrazovane, tj. više od 70 posto ispitanih žena je imalo najmanje fakultetsku diplomu.
Nalazi studije pokazuju da su žene koje se osjećaju odgovornim za upravljanje kućanstvom i djecom manje zadovoljne, kako svojim životima tako i brakom ili vezom. Istraživači također kažu da ovi zadaci zahtijevaju mentalne i emocionalne napore.
"Iako žene rade fizički manje zahtjevne poslove, one su i dalje odgovorne za to da uvijek bude deterdženta u kući, da sva odjeća bude na vrijeme oprana i da uvijek ima čistih peškira", kazala je jedna od autorica studije dr. Lucia Ciciolla.
Žene koje su bile zadužene za domaćinstvo kazale su da su bile potpuno okupirane svojom roditeljskom ulogom, imale su malo vremena za sebe i osjećale su se iscrpljeno, piše Independent.
Izvor:Klix.ba