Mame i bebe

Mama Kristijana Ronalda (Cristiano) Dolores Aveiro preživjela je moždani udar, zbog čega je najbolji fudbaler Juventusa munjevito otputovao za Madeiru da bi bio uz nju.

Dolores je u 65. godini doživjela moždani udar i primljena je u bolnicu ''Nelio Mendonka'' u Funšalu na Madeiri poslije pet ujutro u utorak, a tu informaciju su nekoliko sati kasnije objavili lokalni mediji.
Saopćeno je da je sada u stabilnom stanju, ali da će uskoro biti podvrgnuta novim testiranjima kako bi se ispitalo njeno trenutno stanje. Porodica je zamolila sve da poštuju privatnost dok je na intenzivnoj njezi, a Ronaldo nije mnogo oklijevao kada je saznao vijesti iz rodnog grada.

Vratio se iz Madrida u Torino poslije ''el klasika'', ali je morao brzo krenuti na novo putovanje, kako bi što prije bio uz mamu.

Ona je već jednom pobijedila rak dojke, a Ronaldo to nije zaboravio, donirao je 100.000 funti (114.626 eura) bolnici koja se pobrinula da je izliječi.

Opekotine od sunca, bore, suha koža, neki su od najvećih problema svake žene. Zato vam donosimo popis namirnica koje biste trebale uvrstiti u dnevni meni kako bi vaša koža, uz kreme, imala dodatnu zaštitu.

Maslinovo ulje
Bobičasto voće - Borovnice, maline, kupine, brusnica i ribizle imaju veliku količinu biološki aktivnih sastojaka koji su glavni borci protiv slobodnih radikala. Slobodni radikali oštećuju membranu i stanice kože, dok ih antioksidansi i druge fitohemikalije štite.

Konzumacija bobičastog voće smanjuje rizik od oštećenja kože i pruža zaštitu od preranog starenja. Borovnice se smatraju najvećim izvorom antioksidansa koji zbog svog djelovanja imaju „anti-aging“ učinak.

Maslinovo ulje - Bogato je mononezasićenom oleinskom kiselinom koja pomaže koži da se dubinski hidrira i prevenira nastanak akni. Također, prirodno je bogato antioksidansima i vitaminom E te olakšava eliminaciju toksina iz organizma. Najbolje je konzumirati sirovo djevičansko maslinovo ulje, kako bi njegovo djelovanje bilo još izraženije.

Citrusi - Narandža, limun i drugo citrusno voće odlični su za masnu kožu sklonu aknama, jer djeluju antibakterijski. Njihova konzumacija pomaže u smanjenju pora i potiče prirodni proces čišćenja kože. Citrusi imaju i visok sadržaj vitamina C, koji je građevni element kolagena i elastina i veoma je važan za obnovu kože.

Zeleno lisnato povrće - Povrće poput špinata i raštike bogato je vitaminima C i A. Vitamin A pomaže pri očuvanju prirodne elastičnosti kože i održava njenu vlažnost. Koristan je u borbi protiv akni, smanjuje sitne bore i zaustavlja djelovanje slobodnih radikala. Vitamin C može ublažiti i smanjiti fotooštećenja kože nastala djelovanjem UV zraka.

Bez oštećenja
Zeleno lisnato povrće pomaže i u detoksikaciji te održavanju kože lijepom, mladolikom i zdravom. Bogato je i beta-karotenom koji štiti kožu od oštećenja izazvanih sunčevim zračenjem, pa biste ga trebali redovno konzumirati.

Dinja, lubenica, orašasti plodovi

Dinje i lubenice imaju nizak glikemijski indeks, a odličan su izvor vitamina C i beta-karotena. Veća količina beta-karotena može potaknuti stvaranje melanina i neutralizirati djelovanje štetnih slobodnih radikala i tako smanjiti negativan učinak sunčevih zraka. Dinja zbog svog visokog sastava vode pomaže u hidraciji kože, isto kao i lubenica.

Lješnici, orasi i bademi bogati su omega-3 masnim kiselinama koje djeluju protuupalno i sprečavaju nastanak akni. Osim toga, bogati su vitaminom E, koji prevenira ranu pojavu bora i prištića.

Sok od mrkve

Sadrži velike količine beta-karotena i drugih spojeva korisnih za zdravlje, kao što su vitamin A, minerali i antioksidansi. Beta-karoteni iz mrkve u tijelu se pretvaraju u vitamin A koji pomaže u regeneraciji tkiva kože i pruža zaštitu od sunčevih zraka. Antioksidansi i karotenoidi štite kožu, a konzumacija soka od mrkve ljeti djeluje kao prirodan način zaštite od sunca, ali i od opekotina.

Omega-3 i omega-6

Riba, naročito ona masna poput lososa, sardine, tune i skuše, bogata je vitaminom A, omega-3 i omega-6 masnim kiselina. Idealno bi bilo konzumirati je dva do tri puta sedmično jer je najbolji saveznik u obnavljanju epitela tkiva i postizanju zdravog izgleda kože. Dodavanjem omega-3 masnih kiselina prehrani možemo poduprijeti sloj lipida koji u koži čuvaju vlagu i sprečavaju iritaciju. Osim što učvršćuju kožu, omega-3 masne kiseline mogu poboljšati hronična stanja poput crvenila lica i atopičnog dermatitisa.

Likopen iz paradajza

Paradajz obiluje vitaminima A i C, B1, B2, B5 i E koji doprinose lijepom izgledu kože. Sastoje se od 90 posto vode, a sadrže likopen, antioksidans koji štiti tijelo od štetnog djelovanja slobodnih radikala koji uzrokuju starenje.

Možete ga pronaći i tamo gdje ga ne očekujete: recimo u ajvaru, pored paprika koje su osnovna sirovina za izradu ovog tradicionalnog namaza. Ovo ne znači da ste prevareni, a koliko je patlidžan zdrava namirnica tek ćete saznati.

U nas se ovo jajasto povrće uzgaja nekoliko stotina godina, a postojbina su mu Kina i Indija. Te bogate svjetske kuhinje obiluju receptima u kojima je ovo povrće integralni sastojak.

Sezona patlidžana u nas je nekad počinjala u augustu i trajala do kraja oktobra. Danas je dostupan tokom cijele godine i iz uvoza, a neizostavan je za svaki iole ozbiljniji vegetarijanski roštilj.

Ima specifičan, pomalo gorak, okus i spužvastu teksturu. U sirovom obliku patlidžan daje 24 kcal na 100 g. Kada se skuha, energetska vrijednost mu je 35 kcal/100 g.

Najvećim dijelom sastoji se od vode (92 procenta), na ugljene hidrate otpada šest, na masti 0,2 te bjelančevine jedan procenat. Ne može se reći da je bogat mineralima i vitaminima, ali ima dosta celuloze, što je dobra vijest ako patite od zatvora.

Patlidžan sadrži i pektin, što utiče na smanjenje nivoa holesterola. Zbog prisustva kalija on je prava namirnica za zdravlje čitavog kardiovaskularnog sistema.

Saponini iz patlidžana su fitohemikalije koje imaju veliku ulogu u borbi protiv slobodnih radikala, upala i alergija. Antocijanin i nasunin također su prisutni u patlidžanu, a ovi fitonutrijenti su jaki antioksidansi koji čuvaju ćelije od ddjelovanja slobodnih radikala.

Dijetalna vlakna prisutna u patlidžanu razlog su što se ovo povrće koristi u dijetalnoj ishrani, jer ona daju osjećaj sitosti i utiču na bolji rad crijeva.

Patlidžani su neobično povrće koje pruža niz jedinstvenih zdravstvenih prednosti.
1. Mogu pomoći u prevenciji osteoporoze, ublažiti simptome anemije, poboljšati kognitivne funkcije i zdravlje kardiovaskularnog sistema.

2. Patlidžani štite zdravlje probavnog sistema, potiču mršavljenje, pomažu u boljoj kontroli dijabetesa, reguliraju nivo stresa i mogu smanjiti rizik od nastanka raka.

Izvrsna ljekovita svojstva patlidžana dolaze upravo iz njegove nutritivne vrijednosti. U sastavu patlidžana pronalazimo:

- vitamine C, K, B6, tiamin, niacin, folnu kiselinu

- magnezij, fosfor, bakar, kalij i mangan.

- Patlidžani sadrže jako malo zasićenih masnih kiselina, a jako mnogo vrlo korisnih dijetalnih vlakana.

Zbog visokog udjela vlakana i niskog udjela ugljikohidrata, patlidžani su odlični za regulaciju nivoa šećera u krvi i inzulina. Ako je nivo inzulina stabilan, prestat će nagle promjene nivoa šećera u krvi.

Patlidžani su odličan izvor fitonutrijenata koji poboljšavaju kognitivne funkcije i mentalno zdravlje. Ne štite tijelo od slobodnih radikala, već potiču oslobađanje toksina. Redovitom konzumacijom patlidžana ćete potaknuti dotok krvi i hranjivih tvari u mozak i potaknuti komunikaciju između neurotransmitera.

Patlidžani će regulirati nivo holesterola. Istovremeno povećavaju nivo dobrog (HDL) holesterola i smanjuju nivo lošeg (LDL) holesterola. Što je nivo HDL holesterola veći, niži je rizik od nastanka niza bolesti kardiovaskularnog sistema. Smanjenjem nivoa LDL holesterola smanjuje se rizik od nastanka srčanog i moždanog udara.

Kada kupujete patlidžan, po njegovom izgledu znat ćete je li svjež. Svana patlidžan ne bi trebalo da ima oštećenja, a kora bi morala biti glatka i čvrsta.

Najbolje je uzeti patlidžan srednje veličine koji nema puno sjemenki jer ga one čine gorkim. Kada dođete kući, stavite ga u frižider u kutiju za povrće, ali dalje od jabuka.

Kada se patlidžan peče na roštilju, ne gulite ga, već narežite na kolutove, kao tikvice. Možete ga peći i na teflonu ili keramičkoj tavi, što je bolje nego da ga pripremate u rerni.

Kada ga pečete u tavi, ne stavljajte ulje ili ga veoma malo stavite, jer zbog spužvaste strukture patlidžan može upiti puno ulja, a prženje nije zdrav način pripreme.

Priprema u rerni relativno dugo traje. Ukoliko se peče u rerni u komadu, probušite ga na nekoliko mjesta kako ne bi eksplodirao. Ako ga solite, količina vode će mu se smanjiti, kao i gorčina, ali će se izgubiti i ona spužvasta struktura.

Iako se patlidžan priprema na različite načine širom svijeta, primat svakako drže zemlje Mediterana. Italija, Grčka i Turska mogu se pohvaliti s preko 100 različitih načina pripreme ovog povrća.

Marokanska kuhinja priprema patlidžane kao pire, u kombinaciji s usitnjenim bijelim lukom, mljevenim biberom i paprikom, a poslužuje ih se uz pogače s kimom.

Poznati bliskoistočni specijalitet baba ganoush priprema se od pečenih patlidžana, bijelog luka, limunova soka i tahini sosa pa se nudi uz uz svježe narezano povrće, pogaču ili lepinju.

Patlidžani vole slojevitost u jelima, pa ih Talijani i Grci slažu u tepsijama i peku u pećnicama u čuvena jela poput patlidžana alla parmigiana i musake. Pečene ploške patlidžana slažu se s umakom od paradajza, svježe nasjeckanim bosiljkom, na ploške narezanom mozzarellom i naribanim parmezanom.

Kod musake se redovi pečenih ploški patlidžana izmjenjuju s pirjanom mljevenom janjetinom i obilno zalijevaju bešamel umakom.

Najčešće ćemo naći velik, ljubičast, ovalan patlidžan, ali uzgaja se još puno različitih sorti. Taj uobičajeni patlidžan može biti malen ili velik, a raspon boja je od tamno-ljubičaste do neobičnog patlidžana na bijele i ljubičaste pruge.

Manji i tanji patlidžan (azijski patlidžan) uzgaja se u svim nijansama ljubičaste. Doista, verzije su gotovo neiscrpne: od plodova veličine klikera do patlidžana jarke narančaste i crvene boje.

Ako nije naznačeno drugačije, u većini recepata možete uzeti bilo koju sortu.

Osim kao hranjiva povrtna kultura, patlidžan se u pojedinim zemljama primjenjuje i u medicinske svrhe.

- Tradicionalna kineska medicina priznaje ovu biljku kao odlično sredstvo za liječenje gastritisa, kostobolje, reume, opeklina kože pa čak i raka.

- U Nigeriji je na glasu kao izvrstan lijek protiv išijasa, mišićnih grčeva i hemoroida.

- U mnogim istočnim kulturama vrlo je cijenjen čaj od svježe ili od sušene kore patlidžana. Poznata je i primjena obloga od lišća biljke ili od mesa ploda u svrhu ublažavanja upala.

Iako tokom cijele godine možete naći gotovo sve vrste svježeg povrća, neke bi trebalo izbjegavati van sezone. Ovo se posebno odnosi na špinat iz staklenika koji je nutritivno osiromašen, a sadrži povećanu količinu hemikalija neophodnih za uzgoj, opominju nutricionisti.

Zbog toga u jesen i zimu ne konzumirajte ga u velikoj meri, iako važi za kralja povrća. U njegovo kraljevstvo bogato vitaminima A, B1, B2 i C, kao i mineralima treba ulaziti u proljeće.

Špinat je niskokalorična namirnica koja se može jesti u neograničenim količinama. Jedino zbog prisustva oksalne kiseline ne smiju ga konzumirati bubrežni bolesnici.

​Avokado je namirnica koja je postala jako popularna, i zbog toga što je dobra za srce i zbog toga što se od nje može napraviti dodtak koji odgovara uz razna jela. Ali, jeste li znali da avokado ne biste smjeli rezati metalnim nožem?

Prva pomisao je da je to sigurno zbog povreda, koje su potaknule nastanak naziva avokado ruka, gdje ljudi koriste noževe kako bi izvadili košticu iz avokada, ali je promaše i umjesto toga se ubodu u ruku. Iako je to dobar razlog zašto biste trebali paziti na nož za vrijeme rezanja, postoji i drugi razlog, piše mashed.com.

Nakon rezanja, kao i većina voća, avokado potamnjuje zbog enzima koji sadrži u sebi koji u kontaktu s kiseonikom mijenja boju. Korištenje određenih metalnih noževa, poput onih od bakra ili željeza, ubrzava taj proces zbog hemijske reakcije koju metali imaju s avokadom.

S druge strane, keramički noževi nemaju reakciju s avokadom te on ostaje duže svjež. Možete koristiti i plastične noževe. Avokado s njima reaguje, ali puno sporije nego s metalnim noževima. Stoga, za duže svježi avokado najsigurniji su vam plastični i keramički noževi.

Izuzetan psiholog, čije smo citate odabrali danas, poznat je svima.
Pažljivo pročitajte razmišljanja Aleksandra Grigoreviča Svijaša, može se ocijeniti kao individualna psihoanaliza, a uz srećne okolnosti, i kako psihoterapija.

-Ko je rekao da čovjek mora imati porodicu? To je mit i ništa više. Srećna neženjena/neudata osoba izgleda mnogo bolje od nesrećnog para u kome se svi muče, i muče jedni druge.

-Uvijek dobijate ono što osuđujete, sa čime se borite. I tako će se nastaviti sve dok ne promijenite svoj odnos prema ljudima ili okolnostima kojima nijeste zadovoljni, dozvolite im da budu onakvi kakvi jesu u stvarnosti, a ne onakvi kakvi biste željeli da budu. To jest, treba da se mijenjate vi, a ne drugi ljudi.

-Ako se pojavila kod tebe ljubav prema nekom čovjeku, on ti ništa nije obavezan!

-Osjeti sebe danas takvim, kakav želiš biti sjutra.

-Muž se ljuti na ženu, jer je mislio, da će pretpostaviti da će mu sjutra trebati bijela košulja. Žena se ljuti na muža, jer je mislila da će se on sjetiti da joj kupi cvijeće. Dijete se ljuti ne roditelje, jer su oni trebali da pretpostave da mu je potreban novi konstruktor, i tako dalje. To jeste, mi prvo smislimo kako treba da se ponašaju drugi ljudi. Onda se uvjerimo da se oni tako ne ponašaju. I ljutimo se na njih zbog toga.

-Svaki čovjek izmišlja za sebe svoj niz nedostataka, a onda se decenijama ubija po tom povodu. Pa, to je takođe zanimanje.

-Čovjek može promijeniti samo sebe, ali ko će se složiti s tim? Mnogo je prihvatljivije osuditi okruženje i ući u borbu za njihovo poboljšanje.

-Ako je vaš "oponent" našao način da dopre do vas, trebalo bi da ste mu zahvalni, jer je pronašao upravo tu vrijednost kojoj vi pridajete preveliki značaj! Stoga, bilo koji skandal - je dobar! Faktički, to je besplatna dijagnostika vaših idealizacija! I ne samo dijagnostika, već i liječenje.

-Omogućite voljenom (ili voljenoj) da idu na maksimalno dugom povodcu - on je najtrajniji.

-Ako pokušavate da shvatite smisao svih događaja koji vam se dešavaju, tada ćete se veoma brzo naći na prijemu kod psihijatra.

-Naš organizam nije rezervoar za emocionalni otpad. On može da ga apsorbuje i bori se sa njim, a zatim se predaje. Bolest je oblik protesta organizma protiv toga što ste od njega napravili smetlište.

-Život ne može biti ni pravedan, niti nepravedan, jer sve u njemu ima uzroke i posljedice.

-Naš duh opredjeljuje naše bivstvovanje. Zdravlje je u glavi, a ne u apoteci!

-Svaka situacija koja vam ne odgovara, nije povod za zabrinutost, već samo povod za razmišljanje o uzrocima događaja.

-Svima se sviđa - zadatak praktično nemoguć. Barem, za života.

-"Ne sudi" uopšte ne znači da treba da postanete takvi, kao čovjek koji vam se ne sviđa. Možete ostati takvi kakvi želite, ali važno je da ne upadate u duga preživljavanja ako se nešto ne podudara sa vašim očekivanjima.

-Ljubav je - supstanca, pri čijem postojanju uopšte nije strašno uhvatiti za vrat sopstveni egoizam, već, naprotiv, prijatno je.

-Život bira ljude u porodičnim parovima tako, da svaki od supružnika uništava vrijednosti, kojima drugi supružnik pripisuje prekomjerni značaj.

-Obično brzo zaboravljamo naše uspjehe i koncentrišemo se na neuspjehe. Ovo nije ispravno, uvjek treba da se sjećamo svojih dostignuća - oni nam daju snagu za postavljanje novih granica.

-Ako je na vašem prozoru natpis: "Život - je borba." ili "Ja nikada neću naći svoju srodnu dušu." vama će se ljubazno organizovati takav život, koji ste najavili.

Šuma je magično okruženje, sa bezbroj tački gledišta. Upravo zbog ove osobenosti trebamo često ići u šumu, svakodnevno i sve češće, jer je to izuzetna ishrana za dušu odraslih i djece.

Pokušajte da uđete u šumu i iskusite senzacije koje pokreću ovo iskustvo. Prvo odmah shvatimo da nije čovjek koji zapovijeda kao u gradovima, već priroda, veličanstvena stabla koja nas gledaju, životinje slobodne da žive onako kako im odgovara. Tišina vlada, mir, očigledna samoća. Često je šuma zastrašujuća upravo zato što se čovjek ne osjeća kao gospodar okruženja, ne zna šta da očekuje, ne zna puteve, nije svjestan zakona prirode.
Izgubili smo sebe u sigurnosti cementa, zaglušujućih zvukova, životinja zarobljenoih u svojoj slobodi.

Zbog toga moramo što je moguće češće posjećivati šume, vratiti se u posjed naših korijena, našeg odnosa s prirodom, našeg instinkta. Polako ćemo sve više zavisiti od života u šumi: veoma važan znak naše detoksikacije. Ima onih koji u nekom trenutku detoksikacije više ne mogu da žive u gradovima i bježe u šumu, ali ne moramo ići tako daleko da bismo se ponovo našli.
Život u selu, u gradu ili na selu nije loša stvar, ali teži da nas otuđuje od ostatka prirodnog svijeta. Naša staništa su sada građevine napravljene ad hoc, vještačka prirodna mjesta koja nemaju nikakve veze sa samom prirodom: dječja igrališta, bašte, uređene i razgraničen, drveće posađeno tu i tamo, postavljeno od strane čovjeka.

​Sve to nije loše, to je vještački način doživljavanja prirode (bolje nego ništa!) Ali odlazak u šumu omogućava nam da stupimo u kontakt sa najprimitivnijim dijelom nas, sa čistim svijetom, ne zagađenim čovjekom gdje vlada prirodni poredak, gdje se drveće rađa i raste u skladu sa preciznom božanskom voljom, gdje nema profita, drugog cilja ili ograničenja prostora. Sve je priroda i čovjek ne može ništa drugo osim da joj se divi, živi, miriše i sluša u sebi.

"Odvedite dijete u šumu i oslobodićete ga. Odvedite odraslu osobu u šumu i ona će pronaći dijete u sebi "

​Šuma je magično okruženje, sa bezbroj tački gledišta. Upravo zbog ove osobenosti trebamo često ići u šumu, svakodnevno i sve češće, jer je to izuzetna ishrana za dušu odraslih i djece.

Pokušajte da uđete u šumu i iskusite senzacije koje pokreću ovo iskustvo. Prvo odmah shvatimo da nije čovjek koji zapovijeda kao u gradovima, već priroda, veličanstvena stabla koja nas gledaju, životinje slobodne da žive onako kako im odgovara. Tišina vlada, mir, očigledna samoća. Često je šuma zastrašujuća upravo zato što se čovjek ne osjeća kao gospodar okruženja, ne zna šta da očekuje, ne zna puteve, nije svjestan zakona prirode.

Izgubili smo sebe u sigurnosti cementa, zaglušujućih zvukova, životinja zarobljenoih u svojoj slobodi.

Zbog toga moramo što je moguće češće posjećivati šume, vratiti se u posjed naših korijena, našeg odnosa s prirodom, našeg instinkta. Polako ćemo sve više zavisiti od života u šumi: veoma važan znak naše detoksikacije. Ima onih koji u nekom trenutku detoksikacije više ne mogu da žive u gradovima i bježe u šumu, ali ne moramo ići tako daleko da bismo se ponovo našli.
​

Život u selu, u gradu ili na selu nije loša stvar, ali teži da nas otuđuje od ostatka prirodnog svijeta. Naša staništa su sada građevine napravljene ad hoc, vještačka prirodna mjesta koja nemaju nikakve veze sa samom prirodom: dječja igrališta, bašte, uređene i razgraničen, drveće posađeno tu i tamo, postavljeno od strane čovjeka.

​Sve to nije loše, to je vještački način doživljavanja prirode (bolje nego ništa!) Ali odlazak u šumu omogućava nam da stupimo u kontakt sa najprimitivnijim dijelom nas, sa čistim svijetom, ne zagađenim čovjekom gdje vlada prirodni poredak, gdje se drveće rađa i raste u skladu sa preciznom božanskom voljom, gdje nema profita, drugog cilja ili ograničenja prostora. Sve je priroda i čovjek ne može ništa drugo osim da joj se divi, živi, miriše i sluša u sebi.

Šetnja šumom donosi nebrojene fizičke i mentalne koristi. Odvedite svoju dijecu, odvedite starije na piknik, idite tamo što prije možete (samo to je nezaboravno inicijacijsko iskustvo): šuma je u početku slaba i mirna, ali postaje sve urgentnija i hitnija.

"Ko odluči da hoda u šumi traži drugačiju, unutrašnju slobodu koja ga čini gospodarom svog života, sposobnim da se ponaša kao drveće i ptice koje žive iznad svega."

Romano Battaglia

Kada biste inače mogli čuti tišinu? Kada imate priliku da čujete tok potoka? I divite se plesu veličanstvenih stabala potresenih vjetrom? A kada imate priliku da vidite male i velike životinje u njihovom prirodnom staništu? Samo šuma nudi ove i druge nezaobilazne prilike!

"Više ćete naći u šumi nego u knjigama. Drveće i kamenje će vas naučiti stvarima koje vam ni jedan učitelj neće reći. "
​
San Bernardo di Chiara

"Ne gubite želju da šetate: ja šetam svaki dan, stičem blagostanje i ostavljam iza sebe svaku bolest; Imam najbolje misli dok šetam, i ne znam za tako tešku misao koju ne mogu zaborviti dok šetam ... a dok stojimo mirno, mi se sve više približavamo bolestima ... Zato samo nastavi da hodaš, i sve će biti u redu."
​
(Bruce Chatwin)Šetnja. Moje tijelo u poslednje vrijeme osjeća hitnu potrebu za šetnjom. To je najprirodnija, zadovoljavajuća i smislena fizička aktivnost za čovjeka.

Treba svaki dan šetati ne samo zbog fizičkog blagostanja, već prije svega zbog mentalnog i duševnog zdravlja.

Često dok šetam, posmatram automobile na putu, a misao koja me uvijek dodirne je "mi smo ludi!". U većini automobila je samo jedna osoba, a često je i kratka putanja automobila koji putuju. Malo je, malo je ljudi koji hodaju. Zimi izgleda da živimo u betonskoj pustinji. Podsjeća me na scene filmova naučne fantastike sa višestrukim svemirskim brodovima koji lupaju okolo kao ludi ... nažalost, nijesmo daleko od ovog načina života.

Bilo bi bolje da to uradimo usred prirode, ali čak i u gradovima šetnja je terapija sa svih tačaka gledišta.
​
"Šetnja pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekom njegovom aspektu i da se nešto mijenja u nama"
​
(Italo Calvino)

​Na svakom koraku naša noga dolazi u kontakt sa zemljom, da bi se onda odvojila i vratila ubrzo nakon toga, ritam koji je stvoren je naša ravnteža, tijela i uma. Dok je tijelo u harmoničnoj akciji, naš um takođe putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kada je tijelo mirno. I samo zato što je um slobodan, ideje se rađaju.
​
​"Ako tražite kreativne ideje, idite pješke. Anđeli šapuću čovjeku kad on ode u šetnju."
​
( Raymond I. Myers)
Šetnja je dobra, zaista jako dobra za rast duše iz više razloga: to je aktivnost koja dovodi djecu u svijet, tjera ih da iskuse umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama došli do određenog mjesta, dovela ih u kontakt sa zemljom, korak po korak, pomaže djeci da vjeruju u svoj fizički i mentalni potencijal, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju mogućnost da harmonično dišu zajedno sa ritmom svojih koraka. Upravo iz tih razloga, Waldrof vrtići provode mnogo dana u sedmici, šetajući ujutro, po suncu, kiši, hladnoći ili vrućini.
Šetnja sa nekim je deljenje ne samo mentalnog i verbalnog, već i fizičkog, dva ili više tijela koje zajedno stvaraju harmoniju od 360 stepeni. Šetnja sama po sebi je inicijatorsko putovanje, to je način slušanja sopstvenih tekućih misli dok tijelo zahtjeva adekvatan pokret.
​
"Nema tuge koja, dok hodate, ne blijedi i polako se topi."
​
(Romano Battaglia)
​
Šetajte jer vaše tijelo to traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte sa svojom djecom, s prijateljima, zajedno sa partnerom, bosi ili sa cipelama, u prirodi, u šumi, radite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo vremena za šetnju svijetom ...
​
​"Šetajući učimo život,
ljudi koji šetaju poznaju sebe,
šetnja lječi rane od prethodnog dana.
Šetajte, gledajte zvijezde, slušajte glas,
prateći šum drugih koraka."

(Ruben Blades)

Neuronauka pjevanja pokazuje da kada pjevamo naši neurotransmiteri se sjedinjuju na novi način.

To pokreće desni temporalni režanj u mozgu, oslobađajući endorfine koji nas čine pametnijim, zdravijim, srećnijim i kreativnijim. Kada pjevamo sa drugim ljudima ovaj efekat se pojačava.

Dobra osjećanja koja dobijamo od pevanja u grupi su neka vrsta nagrade za timski rad.
Istraživanja govore da stvaranje muzike u grupi se koristilo kao instrument društvenog života. Grupe i plemena pjevali su i plesali zajedno da bi izgradili lojalnost, prenijeli važne informacije i otjerali neprijatelje.

Nauka podržava pjevanje

Ono što do nedavno nije bilo jasno, je da pjevanje u grupama izaziva oslobađanje serotonina i oksitocina - hormona, i čak sinhronizuje naš srčani ritam.

Grupno pjevanje bukvalno je stimulisalo zajednicu na "ujedinjenje svakog stanovnika pećine". Oni koji su pjevali zajedno bili su snažno povezani i preživljavali su.

U svojoj knjizi "Nesavršena harmonija: traženje sreće, pjevanje s drugima" (Imperfect Harmony: Finding Happiness Singing With Others) Stacy Horn kaže da je pjevanje:

"Infuzija idealnog smirujućeg sredstva koje umiruje vaše nerve i podstiče vaš duh."

Pjevanje usrećuje

Već deset godina, nauka naporno radi pokušavajući da objasni zašto pjevanje ne samo da ima tako umirujuće dejstvo, već i energetsko dejstvo na ljude. Brojne studije su pokazale da pjevanje oslobađa endorfin i oksitocin, koji oslobađaju od napetosti i stresa i koji su povezani sa osjećajem povjerenja i vezivanja.

Pjevanje pomaže ljudima sa depresijom i smanjuje osjećaj usamljenosti, čini ljude mirnijim, srećnijim i povezanijim.

Britanska pjevačica i direktor hora Sofija Eftimiu opisuje pjevanje kao proces svjesne kontrole našeg disanja i grla, kada sjedinjujemo to sa ritmom i stihovima za stvaranje pjesama.

U grupnoj postavci, svaki član grupe osjeća muzičke vibracije koje istovremeno prolaze kroz njihovo tijelo. Naši srčani ritmovi postaju sinhronizovani. Sofija objašnjava:

"Mi bukvalno formiramo ujedinjen srčani ritam."

Svako može pjevati

Jedna od velikih stvari pjevanja je u tome, da možete dobiti dobro stanje, čak i ako nijeste dobri u tome. Jedna studija pokazala je da:

"Grupno pjevanje može donijeti zadovoljavajuće i terapeutske senzacije, čak i kada zvuk koji se stvara vokalom ima osrednji kvalitet."

​Tania de Jong, - pjevačica i osnivač "Creative Australia", efikasno koristiti sposobnost grupnog pjevanja da digne svakog člana grupe, nezavisno od njihove sposobnosti da pjevaju.

Projekat organizacije "One Voice" ujedinjuje mnogo različitih ljudi da pevaju. Tania kaže:

"Jedna od sjajnih stvari u pjevanju je što vas povezuje sa desnom stranom mozga. To je strana odgovorna za intuiciju, imaginaciju i sve naše kreativne funkcije. To nas povezuje sa svijetom mogućnosti. U savremenom životu, stalno nas bombarduju sa toliko mnogo informacija koje obrađujemo i analiziramo. Uglavnom smo zaglavljeni u lijevom dijelu našeg mozga. Zato je od suštinskog značaja da se obrazuju atributi koji nas razlikuju od mašina. Najbolji način za to je pjevanje."

Pjevajte bilo gdje i u bilo koje vrijeme

Ove pogodnosti su besplatne i dostupne svima. Svi imamo glas. Svi možemo pjevati, čak i ako ne mislimo da možemo.

Bilo je vrijeme kada smo svi pjevali. Pjevali smo u crkvi, oko logorske vatre, u školi. Od tada kada je grupno pjevanje stvaralo preporod, mnogi od nas ne pevaju. U nekom trenutku, neko nam je rekao da budemo smireni ili da razmislimo o našem nesavršenom pjevačkom glasu.

​Dignite svoj glas

Američka operska pevačica Keti Ket želi sve nas da podstakne da pjevamo češće, bez obzira na naše umjeće.

"Pjevanje povećava samosvijest, samopouzdanje i sposobnost komuniciranja sa drugima. Smanjuje stres, umiruje nas i pomaže nam da jačamo naš identitet i utiče na naš svijet.

Kada pjevate, muzička vibracija se kreće kroz vas, mijenjajući vaše fizičko i emocionalno stanje. Pjevanje je staro koliko i brda. Ovo je zaista jedna od najaktivnijih stvari koje možemo učiniti." Keti nastavlja:

"Međutim, društvo je iskrivilo stavove o vrijednosti pevanja. Pjevanje je postalo nešto što je rezervisano za elitne talente, ili zvijezde sa visokim performansama, menadžmentom, datumima koncerata, ostavljajući sve nas sa destruktivnom kritikom naših sopstvenih glasova."

Ona tvrdi da je pjevanje instinktivno i neophodno za naše postojanje. Nije obavezno da ste izuzetan pjevač koji će imati koristi od osnovnih bioloških prednosti pjevanja.

​Svima se dopadaju autentične osobe, koje rade sa srcem koje vibrira sa njihovim snovima, koje preuzimaju odgovornost za svoje odluke i postupke.

​Ne volimo kada se govori drugima šta da rade, niti volimo zlonamjerne komentare čija namjera je samo da se neko uništi. Mi volimo prave i zahvalne ljude, one koji ne traže nagradu, one koji rade nesebično, koji nam vjeruju i podstiču nas da slijedimo svoje snove.
Ne, nije lako baviti se osobama koje sa svojim zlim pokušajima pokušavaju da naprave katastrofu u našim životima. Veoma je teško kada se nađete u situaciji kada su namjere skrivene, a osjećanja nas zaslijepe.

Koliko god može izgledati neobjašnjivo, izloženi smo životu u ovim vezama, jer potiskujemo naš um i sve radimo sa mukom izazvanom očekivanjima i nevjericom. Ne shvatamo da je jako teško emocionalno se distancirati i početi se oslobađati od loših ljudi. Zbog toga je ovaj proces jako težak.

Dobri ljudi su stvarno važni u našim životima

Ljudi koje volimo da budu u našem okruženju, poznaju vrijednost sreće i tuge, pokušavaju da ne povrijede ili umrtve druge, daruju osmijehe i nude svoj kiseonik kada neko ostane bez vazduha.Ljudi koji govore iskreno, su vjerni i odani, istrajani su u ostvarivanju svojih snova. To su ljudi koje volimo da nas okružuju, jer oni igraju sa pravim vrijednostima koje čine da se osjećate dobro i iscjeljuju rane iz prošlosti.
​​To su ljudi koji stvaraju radost i čine da umre žal, oni koji se ne stide da priznaju svoje greške, koji prihvataju svoje greške i uče od njih. To su osobe koje nas prihvataju i sjedinjuju naše polomljene dijelove, omogućavajući našim tegobama da nestanu u moru zaborava.Oni se odupiru presudama i omogućavaju ti da pokažeš svoju priču, ignorišu ogovaranja i ne izmišljaju tvoj život. Oni se oslobađaju od glasina, " imaju ličnost" i djeluju sa hrabrošću u lice nepravdi.

Ljudi sa kojima rastemo su oni koji govore jezikom osjećanja, koji su solidarni, dobri i savjesni; oni koji ne truju naše živote, oni koji znaju prave vrijednosti i stavljaju ih na pravo mjesto.

Znamo da im možemo vjerovati, jer oni deluju sa poniznošću i zahvalnošću u vezi sa životom. To su mudre osobe sa svojim snovima i imaju hrabrosti da vode svoje odnose prema cijenjenju a ne prema interesu.Sklanjanje od bola, približava nas sreći

Vrijedi otvoriti oči prema svijetu i izbjegavati kontak sa ljudima koji gase život i pokušavaju da spriječe naše postojanje. Moramo pokušati da sijamo, da pronađemo svoj put i riješimo se etiketa.

Kada se emotivno distanciramo od ljudi koji nas povređuju, oslobodićemo se straha, tuge i toksičnosti. Na ovaj način, naše samopoštovanje zavisi samo od nas, izbjegavajući da ostanemo bez zaštite i ne dozvoljavajući drugima da se zbog njih osjećamo inferiorno.
Ne radi se o fizičkom radu, ali postizanje emotivne distanciranosti od tih osoba, nam omogućava da riješimo ono što se svaki dan dešava kako ne bi postali ogorčeni u isčekivanju svojih budućih namjera.

​Ne zaboravite da smo mi oni koji daju validnost stavovima i postupcima drugih. Iz tog razloga, dajte značaj ljudima koji se dobro odnose prema vama i koji vas vole. Pokušajte da pobjegnete bez kajanja od toksičnih ljudi: vaše emocionalno zdravlje će vam biti zahvalano.