Prije otprilike mjesec dana kada sam u društvu s poznanicima (a bilo je to muško društvo) na terasi jednog zagrebačkog kafića sudjelovao u zanimljivoj raspravi o braku i odnosima sa ženom, u trenutku kada sam istaknuo da sam i dalje sretan u braku i da nemam potrebu prevariti svoju ženu, pogodilo me nekoliko pogleda nevjerice i izraza lica koji su jasno otkrivali kako smatraju da sa mnom nešto nije u redu.
Moram priznati da sam do sada nekako bio uvjeren da je sklonost muškaraca švrljanju malo pretjerana i da među muškarcima, prosjek onih koji su spremni prevariti ili već jesu prevarili ženu, i nije tako visok. Moja je slobodna procjena bila da na 10 muškaraca dolaze jedan ili dva takva. A sada mislim da sam bio naivan.
Ono što me je zapravo iznenadilo je stav takvih muškaraca da o tome zapravo nemaju stav, nego je to nešto što je jednostavno tako. Da je to nešto s čime žive kao da je riječ o odlasku na posao, na tehnički pregled ili na roditeljski sastanak. Oni su si odredili da su brak/obitelj i tajni život dva odvojena svijeta iz kojeg ulaze i izlaze prema potrebi ili prilici.
Kada govorim o prevari, onda pri tome ne mislim na novu romantičnu vezu ili neku zabranjenu ljubav, nego o iskorištenoj prilici za seks s drugom ženom koji se može, ali i ne mora ponoviti i na tome i ostaje, govorim o potrebi da muškarac ima “nekog sa strane”.
Ne želim ulaziti u razloge zbog kojih se upuštaju u prevare, jer svaka medalja ima dvije strane i nikada ništa nije onako kako se čin na prvi pogled pa tako ni svaki odnos muža i žene, zajedno s njihovim problemima u odnosu, nije isti. Ali ono što je uvijek isto su posljedice koje iz toga proizlaze, a njih nema puno. To su prevara, rastava ili daljnji život u braku u kojem su se oboje prešutno pomirili da stvari nisu iste kao prije.
Ovaj razgovor u muškom društvu s početka teksta, kada su me svi čudno gledali jer sam rekao da nemam potrebu prevariti ženu, sam spomenuo zato što je to zapravo bio poticaj da razmislim zašto se tako osjećam. Da pokušam otkriti koji su razlozi zašto sam i dalje sretan u braku. Što je u biti paradoks, jer se ja ne bi trebao osjećati drugačijim zato što sam sretan sa svojom ženom.
Razlozi zbog kojih nemam potrebu prevariti ženu ne tiču se samo nje, već i mojih stavova, principa. Shvatio sam da sam možda i pomalo staromodan, ali zbog nekih razloga sam uistinu ponosan na sebe. Evo zašto sam i dalje vjeran svojoj ženi.
Poštenje i čast
Na dan kada smo se vjenčali, pogledao sam je u oči i dao joj svoje obećanje. Moja čast mi ne dozvoljava da to obećanje prekršim. I zato ću se uvijek truditi da na bilo koji mogući način spriječim ili popravim probleme koji bi mi mogli “olakšati” da prevarim svoju ženu. Kada je u pitanju naš odnos, nikada si neću dovoliti da mi se nešto ne da.
Općenito mislim da muškarci danas premalo drže do svoje časti i poštenja. Ne govorim o njihovom ugledu, kako ih drugi vide. Govorim o integritetu koji osjećaju kada se pogledaju u ogledalo. A ja znam da mi se nikako ne bi svidjelo što vidim u ogledalu da sam prevario svoju ženu.
Ja volim s njom razgovarati
Sa svojom ženom mogu razgovarati o bilo čemu. I to nam je dio svakodnevice. Doslovno ne prođe niti jedan dan, a da mi ne sjednemo barem na pola sata i ne popričamo iskreno, u miru, o svemu što nam padne na pamet.
Pod ovo ne podrazumijevam stvari vezane uz obitelj, djecu ili poslove. Moja žena ima predivan um i stvarno uživam u kvalitetnim razgovorima s njom bilo da je riječ o našoj politici, izbjegličkoj krizi ili problemu školske reforme.
Ona drži do sebe i svog izgleda
Nitko od nas ne izgleda onako kao prije 20 godina kada smo se upoznali, ali moja žena je i dalje predivna i fizički i psihički. Pazi na sebe, svoj izgled, redovito vježba, redovito hrani svoj um bilo da je riječ o knjigama ili istraživanju aktualnih stvari iz života.
Uvijek kada ju gledam, ja sam svjestan da se s godinama mijenja, ali zajedno s tim godinama ja i dalje volim svaku njenu novu nepravilnost koja je svima nama neminovna kako starimo. I zato i dalje uživam s njom. Zbog nje se i ja trudim uvijek biti bolji i zato nikad nije dosadno :).
Ona je moj dom
Ništa se ne može usporediti s onim što smo moja žena i ja prošli, stvarali i gradili posljednjih 20 godina.
Ono štoimamo, veza i prošlost koju dijelimo ima toliku snagu da je zapravo besmisleno uopće govoriti kako se s tim može usporediti neka mlada cura koja još ništa ne zna o životu osim što ima lijepo tijelo. Naravno, muškarac će uvijek pogledati lijepu mladu curu – pa nismo zombiji, ali ja sam uvijek svjestan što imam kod kuće.
Uvjeren sam da su sve one priče kako ne mogu odoljeti, a posebno ono da su se zaljubili i da to nije pod njihovom kontrolom, budalaštine. Pa nemamo više 16 godina.
Ono što ja smatram njenim manama nikad nije na prvom mjestu
Prigovaranja, promjene raspoloženja, pogešne reakcije… postoji tisuću stvari koje su me znale iznervirati tijekom svih ovih godina.
Ali one dođu i prođu i nikada nisam došao u situaciju da nju gledam kroz prizmu tih negativnih trenutaka jer znam koliko je sve ostalo vezano uz nju predivno.
Znam koliko joj značim i ona zna što je ona meni
Ovo je možda i najsnažniji razlog. Svako malo mi daje do znanja da me voli, da me cijeni i da smo ravnopravni i da je svjesna toga što imamo u životu.
Isto tako se i ja prema njoj ponašam. Bilo da se radi o riječima, postupcima, pomaganju ili obavljanju zadataka. Ja nešto radim zbog nje, ona nešto radi zbog mene. Zajedno radimo za nas.
Bliskost i intimnost
Više se ni ne sjećam kada je ona zaspala, a da nije bila stisnuta uz mene ili na mojem ramenu. To je pravilo svake noći, bez obzira jesmo li došli kući u tri ujutro s tuluma ili smo zajedno večer provodimo uz film.
Osjećaj bliskosti i intimnosti je nešto što se prožima kroz sve druge aspekte odnosa bilo da je riječ o komunikaciji, prepirkama ili povjerenju. Bez toga sve drugo počinje polako umirati.
Smijanje
Nakon 20 godina ona se i dalje smije mojem humoru do suza. Smijemo se zajedno. Ona misli da imam odličan smisao za humor, a ja je obožavam nasmijavati i mislim da je njeno lice ozareno osmijehom nešto prekrasno.
Ovdje je sve jasno, zar ne?
Dajemo si prostora tako da svoj mir žrtvujemo jedno za drugo
Mi se međusobno jako dobro poznajemo. Ova stavka možda nije jasna na prvu i zato ću je pokušati objasniti na jednom primjeru. Bio sam s muškim društvom i svi smo malo previše popili.
Druženje je bilo stvarno lijepo i ja sam se osjećao iznimno dobro i ugodno s tom ekipom. Bila je subota, dan za odmaranje. Nazvao sam suprugu i rekao da bi ih pozvao kod nas da nastavimo druženje.
Znao sam da je ona imala planove za poslove po kući, ili se opustiti uz dobru knjigu. Ali, nakon par trenutaka šutnje preko telefona, samo je rekla – nema problema. Njena rekacija ne znači da je ona “poslušna ženica” ili da sam ja gazda u kući.
Ona je to rekla jer je u tom trenutku osjetila koliko mi to znači i da će me to usrećiti. I dočekala nas je nasmijana i ozarena i družila se s nama.
U zraku je bila samo pozitiva. Te sam se večeri opet zaljubio u nju. Ali ovo djeluje samo ako je obostrano. I zato, kada osjetim da njoj nešto puno znači i da će je to usrećiti, onda ću to uvijek napraviti bez obzira koliko zbog toga žrtvujem svoj mir i udobnost (pa makar to bilo i peglanje zavjesa).
Sve ovo je razlog zašto je volim
Ljubav između dvoje ljudi koji su dugo zajedno nisu samo riječi “volim te”, već tu ljubav čine svi ti razlozi zbog kojih imamo iskrenu potrebu izgovoriti ih ili pokazati da to osjećamo. Sjećate se da sam na početku teksta napisao kako su me u društvu neki muškarci čudno pogledali nakon moje izjave da nemam potrebe prevariti svoju ženu.
Zapravo, više bih volio da se i oni ovako osjećaju. Tko zna, da sam to sve rekao tada, možda bi rekli da živim u oblacima, da sam papak, itd… Ali sam u jedno siguran, u sebi bi mi zavidjeli.
