Lozinka kao koncept postoji vjerojatno oduvijek, tako pokazuju stari zapisi. Ipak, u naredna 24 mjeseca, lozinke će vjerojatno iščeznuti.
Tako kaže Frank Abagnale, najpoznatiji prevarant svijeta, koji je svojim životom nadahnuo hollywoodski film “Uhvati me ako možeš” sa Dikapriom u naslovnoj uluzi. Danas je on jedan od vodećih stručnjaka za sprječavanje prijevara i cajber sigurnost. Godinama upozorava na niz manjkavosti koncepta lozinke, kojeg smatra staromodnim načinom dokazivanja identiteta.
Abagnale je zato nekoliko godina sarađivao s CIA-om razvijajući tehnologiju “Truesona” (dobiveno od: true + persona) koja omogućuje, navodno, sto posto sigurnu provjeru identiteta. U projekt je uloženo deset miliona dolara, a Microsoft je početkom februara najavio revolucionarnu promjenu u novim Windowsima koji će biti lišeni lozinke.
Iako neki sumnjaju da će dosadašnji način zaštite identiteta tako skoro otići na deponiju istorije, napomenimo na zanimljivu statistiku koja ide u prilog novim metodama. Naime, čak 90 posto svih online računa koristi jednu od 10 hiljada najpopularnijih lozinki svijeta. Takođe, 80 posto svih zlonamjernih proboja u tuđe račune je uspješno upravo zbog naivnog odabira lozinke.
Loš odabir se ne odnosi samo na nemaštovitost lozinke u pojedinačnom smislu, nego i na to da pojedini korisnik, čak i ako jest maštovit i oprezan, ima sklonost korištenju jedne te iste lozinke za sve svoje račune i potrebe, kako bi sebi olakšao pamćenje. A ako podsjetimo na činjenicu da je čak Mark Zuckerberg bio žrtva otkrivanja lozinke, šta onda očekivati od običnih ljudi koji nisu moćni tehnološki gurui poput oca Facebooka.
Sama ideja uništenja lozinke kao koncepta nema samo u pozadini nagon za zaštitom pojedinca na internetu, nego ponajprije zaštitu moćnih kompanija, pa i država te bitno smanjenje troškova. Da se izbrišu podaci o matičnim brojevima građana na primjer, troškovi bi vjerojatno bili enormni.
Još je nešto enormno, recimo, troškovi Bank of America koja mjesečno troši stravičnih šest miliona dolara za plaćanje pozivnog centra za promjenu pristupnih podataka klijenata, a to su onda 72 miliona dolara godišnje utrošena samo na izmjenu lozinki. Skup je to sistem, dakle.
Neki stručnjaci se ne slažu s Abagnaleovim predviđanjima baš tako brzog nestanka lozinke, ali činjenica je da sve ide u nekim novim smjerovima.
Izgledno je da će autentifikacija razvijati u biometrijskom smjeru. Mnogo pametnih telefona koristi već otisak prsta za otključavanje, a s obzirom na to kako većina računala ima ugrađenu kameru, nije suludo za pretpostaviti kako bi se uređaji mogli uskoro otključavati i skeniranjem šarenice, odnosno mnogi uređaji to već rade.
Svako srce takođe kuca na jedinstven način, stoga je kompanija Nymi razvila narukvicu koja bilježi otkucaje srca čime potvrđuje identitet nositelja. Uzorak vena na šaci je isto tako nešto jedinstveno, što je iskorišteno za Samsungov pametni sat. Google, recimo, radi na tehnologiji koja, uz pomoć kamere, mjeri dimenzije nekih dijelova tijela te odnose među njima, a kao neke od nepresušnih metoda identifikacije mogli bi se koristiti selfiji, način micanja usana tokom govora, boja i ton glasa, itd.
Šta god bude bilo od svih tih metoda, jedno je sigurno, krađa identiteta će postati puno teža.
(geek.hr)
