Ljubimci

Agresivna igra je najčešći oblik mačje agresije prema članovima ljudske obitelji. Prilikom takve igre mačke se ponašaju kao prilikom lova, odnosno vrebaju iz zasjede, trče, skakuću, uhvate, ugrizu i ogrebu čovjeka. Jedan od najčešćih znakova agresivne igre je hvatanje za noge, ali može biti usmjerena i na ruke, pogotovo ako ih se koristi za igru s mačkom.

Agresija prilikom igre ponekad može biti vrlo intenzivna, pa može biti teško utvrditi razliku između grube igre i agresije. Za razlikovanje je potrebno pratiti mačje glasanje i govor tijela. Agresivna igra je obično tiha, a mačke prilikom igre bočno skakuću tijela savinutog u luk, držeći uši i rep uspravno. Međutim, kada mačka uši okrene prema natrag i počne frktati i režati, igra se preokrenula u agresiju.

Dakle, tijekom agresivne igre obično nećete čuti frktanje ili režanje, te mačje lice neće izgledati kao da se bori za svoj život.Agresivnoj igri najviše su skloni mačići, odnosno mlade mačke do dvije godine starosti. Takve mačke vrlo su energične, sve im brzo dosadi te imaju kratak period pažnje. Međutim, agresivna igra ​​može se pojaviti kod starijih mačaka.

Glavni razlog zbog kojeg mačke postanu agresivne prilikom igre je što nemaju dovoljno prilike za igru. Dakle, ova vrsta agresije češća je kod mačaka s kojima se vlasnici rijetko igraju, koje često ostaju same doma i kod onih s kojima se vlasnici previše grubo igraju. Vlasnici/skrbnici mačaka ne bi trebali poticati mačke da jure i napadaju njihove ruke i noge u igri.

Kao kod svih društvenih vrsta, za mačiće je važna rana socijalizacija. Mačići koji su imali priliku biti odgojeni u leglu, naučili su što je prijateljski način igranja. S druge strane, mačići koji nisu adekvatno socijalizirani, mogu razviti agresivno ponašanje u igri.

Mačja igra započinje čim mačići dovoljno sazriju da mogu stajati na nogama. Svaki mačić lovit će se i hrvati sa svojom braćom i sestrama. Vrijeme provedeno u igri omogućuje mačićima da razviju odgovarajuće vještine, odnosno da nauče kontrolirati intenzitet grickanja, grebanja, hvatanja i hrvanja. Tijekom igranja mačići uče kako uvući kandže i ne nanijeti ozljede. To je jedan od razloga zašto mlade mačiće uvijek treba udomiti s drugim mačićem iz legla, ili u kućanstvo s drugim mačićem ili mladom odraslom mačkom. Mačićima nisu dovoljne samo igračke jer će jedino kroz igranje s drugom mačkom naučit da grickanje i grebanje boli.

Mačići koji su prerano odvojeni od mame mačke i svoje braće, propustili su važne društvene lekcije i mogu razviti igru koja uključuje agresivnije grickanje i grebanje. Kod ručno hranjenih mačića i onih koji su ranije odvojeni od mama postoji veća vjerojatnost da će razviti takvo ponašanje. Oni će biti manje skloni uvući kandže ili kontrolirati intenzitet ugriza. Stupanj do kojeg pojedine mačke nauče inhibirati grubu igru ​​varira, ali što su ranije postale siročad više je vjerojatno da nisu dobile priliku naučiti kontrolirati svoje ponašanje prilikom igre. Osim vlasnika, takve mačke napadaju stidljive, plašljive mačke, gnjave manje mačiće i stare mačke.

Ovo ponašanje u većini slučajeva doseže vrhunac ujutro i navečer – baš kao i mačji lov.

Što ne činiti

Ne koristite ruke kao igračke. Mački trebate postaviti ista pravila za cijeli njen život, stoga nikad nemojte koristiti ruke, noge ili bilo koji drugi dio svog tijela kao da je igračka. Ako ste udomili malenog mačića, možda će vam se mahanje prstima činiti prikladnim pozivom na igru, ali tako se uči mačku da je ugristi ruku prihvatljivo. Ugrizi i ogrebotine vjerojatno vam neće smetati dok je mače maleno, ali oni će biti sve intenzivniji kako mačić raste. Mačke će smatrati ruku igračkom i neće razumjeti zašto je u redu zgrabiti i udarati miša, ali ne ruke.

Osim toga, ne želite da vaša se mačka tako igra s vašim malim djetetom ili starijim rođakom jer će oni sasvim sigurno biti ozlijeđeni. Nadalje, ako ne želite da vas mačka ugrize kad je uznemirena, nemojte je učiti da je grickanje ljudi tijekom igre u redu.

Ne kupujte rukavice za igru. Može vam se učiniti zgodnim da koristite one uzbudljive rukavice koje imaju igračke obješene s prstiju. Međutim, ruka je još uvijek ruka, čak i ako se nalazi u rukavici.

Ako vas je mačka uhvatila, ne povlačite nogu ili ruku – ona vas neće pustiti zato što se tako ponaša plijen. Kada povlačite, mačka će još više ugristi. Umjesto toga, jako lagano gurnite nogu ili ruku prema mački, pa ćete je na trenutak zbuniti i to će olabaviti njen ugriz. Dakle, prestanite se kretati, ne činite nagle pokrete, smirite se jer će time mačka uvidjeti da ugrizi i ogrebotine rezultiraju trenutnim prestankom igre.

 Što trebate raditi

Da biste riješili problem agresivne igre, naučite mačku koji su prihvatljivi načini igranja, poput igranja s igračkama na potezanje, igračkama za razmišljanje i općenito kroz obogaćenje okoliša. Zatim, obratite pažnju na okolnosti koje dovode do agresije kako biste je mogli predvidjeti i zaustaviti prije nego eskalira.

Najučinkovitije igračke su one koje potiču prirodni lovački instinkt mačke, one će potaknuti mačku na igru i pomoći u sagorijevanju njenog viška energije. Nemojte jednostavno staviti igračku ispred mačke i nadati se da će se ona igrati. Svakodnevno se trebate igrati s vašom mačkom, barem dva puta dnevno po 10-20 minuta. Periodi igranja usrećit će mačku i ojačat će vaš emocionalni odnos. Uspostavite rutinu i odredite vrijeme igranja tako da ga maca redovno očekuje.

Najbolji periodi za igru su ujutro i navečer jer je mačka tada najaktivnija ili najnemirnija. Ako imate mogućnosti igrati se s mačkom samo dva puta dnevno, preporuča se jedna igra ujutro prije nego što izađete iz kuće na posao, a zatim jedna navečer.  (argos.hr)

Mnoga istraživanja su pokazala da je poslednjih godina sve zastupljenije nasilje u kome su devojčice glavni akteri. Zapravo, kod pojedinih devojčica se budi želja za moći, za ispoljavanjem nasilja i agresije nad svojim vršnjakinjama. Stučnjaci se trude da istraže uzrok ove pojave u kojoj su ženska deca nasilnici. Zapravo, stručnjake zanima da li je njihova priroda nasilna ili žele da se dopadnu društvu kao jedinke koje poseduju moć i kojih se drugi plaše.

Zašto su devojčice nasilne?

Ova tema svakako nije novost, a pokazalo se da kod devojčica postoje drastično drugačiji razlozi za nasilje, nego kod dečaka. Zapravo, u muškoj prirodi je da su fizički nadmoćniji, pa je ta želja za dokazivanjem moći i snage dosta prisutna, pogotovo kod dece koja su rasla u porodicama u kojima je nasilje svakodnevna pojava.Želja za kontrolom, maltretiranjem i izlivima besa na svojim vršnjacima su jedna od karakteristika devojčica koje su nasilne.

Kod devojčica je nasilje uzrokovano ljubomorom, osećajem supreriornosti (pogotovo nad decom koja su povučena i stidljiva), lošom kontrolom (javlja se kod dece sklone besu i histeriji), nedostatkom empatije (deca koja su zapostavljana tokom detinjstva). Često su skivena nesigurnost i nezadovoljstvo sobom, usled nedostatka podrške roditelja, uzrok nasilja koje se završava ispoljavanjem agresije nad drugarima.

Roditeljski nadzor

Roditelji su često ogledalo ponašanja svoje dece. Neretko možemo naići na slučaj da devojčice snimaju kako maltretiraju, ismevaju i prozivaju svoje drugarice, a to predstavlja primer ponašanja koje su videle u svojoj kući ili bliskom okruženju. Nekada roditelji ni ne znaju da im deca imaju tendencije ka agresivnom ponašanju, pa kada im učitelji/nastavnici skrenu pažnju, oni se brane rečenicom: "Nemoguće, moja ćerka je dobro dete". Stvar je u tome da takve stvari roditelji često ne primećuju, da svoju decu idealizuju do te mere da ne prihvataju kritiku na njihov račun - što je greška. Najbolje bi bilo da obratite više pažnje na ponašanje svoje dece, da razgovarate sa njima i da im svakodnevno ukazujete da je nasilno ponašanje loše. Ukoliko se vaše dete druži sa agresivcima skrenite mu pažnju da se udalje od njih, a ne bi bilo loše da potražite savet stručnjaka. (yumama)

Mališani znaju da budu agresivni i udaraju drugu djecu, ali i roditelje, da ih šutiraju, čupaju, grizu i govore ružne riječi. Nemojte da se pravite da ne primjećujete takvo ponašanje svog djeteta.

Ako ništa ne preduzmete, grubo ponašanje može da postane navika i da vaše dijete ima ozbiljan problem u odnosu sa drugom djecom. Tada je već kasno.

Kada dijete prvi put opsuje nemojte da pređete preko toga kao da niste čuli, a pogotovo ne smijete da se smijete. Objasnite mu značenje tih riječi i recite da će mu se drugi smijati kada ih ponovo izgovori, ali ne zato što je zanimljiv, već zato što će misliti da je prost i nekulturan.

Utvrdite kaznu za psovanje i budite dosledni. Neka kazna bude ukidanje nekih privilegija, recimo, zabrana gledanja crtaća, korišćenja mobilnog ili igrica. Budite dobar primjer, pa i sami izbacite iz rječnika ružne riječi.

Ako dijete ugrize ili udari drugo dijete odmah ih razdvojte. Onda se posvetite djetetu koje je žrtva i tješite njega, a dijete koje ga je udarilo prvo ignorišite. Dijete mora da shvati da je to što je uradio neprihvatljivo. Od malih nogu moraju da se uče samokontroli.

Djeca ujedaju kada nisu u stanju da se nose sa situacijom u kojoj se nalaze, ali i da bi pokazali uzbuđenje, strah, anksioznost, ljubomoru, dosadu… Hronično ujedanje može da bude pokazatelj da dijete ima teškoće sa prilagođavanjem. (cdm.me)