žene

Zanimljive činjenice o adolescenciji iz ugla psihologije.

Najdžel Lata, autor knjige ,,Tinejdžeri – Kako im postaviti granice i pri tom sačuvati živce”, već dugo radi kao psihoterapeut sa ,,trudnim petnaestogodišnjakinjama koje se drogiraju i opijaju, kao i sa četrnaestogodišnjakinjama kojima je izgleda jedini cilj postao da agresivno reže na svaku moguću osobu na planeti“.

Ova knjiga namijenjena je roditeljima koji se bore sa svojim razuzdanim tinejdžerima. U narednom tekstu biće predstavljene neke korisne i zanimljive informacije koje se u njoj mogu pročitati.

Priča o ludom ujka Milovanu i ludoj Milici

U knjizi su to ujka Džek i Beti, ali mi ćemo to malo prilagoditi nama. Naime, jednom prilikom Lata je u svoju ordinaciju primio potpuno rastrojene roditelje zbog kćerke koja se od anđeoske djevojčice u trinaestoj pretvorila u neko vrlo čudno, prgavo i zlobno stvorenje – čudno do te mjere, da je majku nazivala glupom kučkom.

Lata, koji je tada bio u ulozi psihoterapeuta, rekao je: ,,Zamislite na trenutak da se cijela familija okupila i odlučila da se ludi ujka Milovan preseli kod vas. Niko drugi ne želi da ga primi, zato što nije normalan i smrdi na mokraću, te tako vama zapadne da se starate o njemu”.

Zatim, zamislite da jedne večeri sjedite i gledate televiziju. Kad krenu reklame, priđete ujka Milovanu i pitate ga hoće li šolju čaja. On vas gleda čitav minut, a zatim skoči na noge: ,,Ma nosi se!“, progunđa starina, ,,Nosi se, bestraga, kučko jedna, glupa kučko!“.

Potom pojuri u svoju sobu u podrumu, mrmljajući psovke i kletve. E sad, da li biste dopustili da vam to uništi veče, ili biste samo pomislili: ,,O, bože, ujka Milovan se ponovo razbjesnio – ništa novo“?… ljudi kažu da je adolescencija razvojna faza, ali to je samo legenda. Adolescencija je zapravo više poput neke mentalne bolesti.“

Prema riječima Najdžela Late, najveća greška koju roditelji čine je to što uzimaju te impulsivne ispade i dramatične scene previše ozbiljno. ,,Ako ne biste obraćali pažnju na ludog ujka Milovana, zašto biste onda slušali ludu Milicu?“.

Zašto ,,tinejdžerski mozak… nije čitav orah“?

,,Kako to da tinejdžeri gledaju niz liticu i vide priliku da naprave odličan snimak, dok se odraslima pri pogledu niz istu liticu zavrti u glavi?“

Naime, ispostavilo se da je tinejdžerski mozak značajno drugačiji i od dječijeg i od onog odraslog čovjeka. Promjene koje u tom periodu doživljava su drastične.

Centri za nagrađivanje u mozgu tinejdžera bivaju malo poremećeni, što izaziva to da su oni vrlo motivisani da traže kratkotrajna uzbuđenja, a zanemaruju važne dugoročne koristi.

Ti moždani centri im se još više razbuktaju u odnosu na odrasle kada su u društvu vršnjaka. Upravo zato su spremni da prave sve one silne gluposti kada su sa svojim drugovima i drugaricama. Dio mozga koji se smatra sjedištem razuma zaostaje u razvoju za centrom za nagrađivanje. 

Upravo zato, tinejdžeri su skloni pravljenju nestašluka jer ih nagrada koju mogu dobiti iz takvih postupka vuče snažnije nego što ih odbija zdrav razum koji ukazuje na moguće negativne posljedice. Okačiti sliku sa vrha litice na instagram je tako uzbudljivo zar ne?

To što možemo da se povrijedimo, budemo primjer drugima za takve potencijalne ishode i druge nevolje u tom slučaju se stavljaju na stranu.

Dijelovi mozga zaduženi za upravljanje i prepoznavanje emocija snažno se razvijaju u ovom periodu, te pokazuju povećanu aktivnost. Ako tome pridodamo zaostajanje u dijelovima zaduženim za zdravo rasuđivanje dobićemo jednu ludu Milicu koja prije plane i nazove majku kučkom, nego što uspije razmisliti kako bi bilo ispravnije postupiti.

Takođe, treba napomenuti i da ovi centri za emocije još uvijek nisu adekvatno razvijeni, te im ne omogućavaju da pravilno tumače kako se drugi ljudi osjećaju.

Svaka nervna ćelija obavijena je bijelom ovojnicom koja omogućava kvalitetan prenos impulsa kroz nervni sistem. Te ovojnice nisu do kraja formirane u adolescenciji. Taj se proces završava tek u dvadesetim. Takođe, ista bijela materija povezuje dvije hemisfere i kod tinejdžera ni ona nije do kraja razvijena.

Kada je tinejdžerima i odraslima postavljeno pitanje da li je dobro plivati sa ajkulama odrasli su mnogo brže odgovarali. Utješno je to što su tinejdžeri dolazili do pravog odgovora, ali je ovo istraživanje pokazalo da im je bilo potrebno značajno više vremena, piše Lata.

Dok su davali ove odgovore njihovi mozgovi posmatrani su pomoću MR uređaja. Naučnici su uočili da su tinejdžeri koristili potpuno druge dijelove mozga u odnosu na odrasle da bi došli do ovog zaključka.

Zato su odrasli odmah formirali mentalne slike mogućih posljedica (npr. oni kako na izdisaju krvavi leže u vodi), dok su tinejdžeri morali korak po korak dolaziti do rješenja. Da bi došao do mentalnih slika posljedica, prosječan adolescent potroši više vremena nego prosječna odrasla osoba.

A šta bi bilo kada biste sređivali i renovirali kuhinju, a majstor kojeg ste pozvali da to uradi došao napušen i pijan? Vjerovatno bi nastao popriličan haos i vaša kuhinja ne bi izgledala onako kako ste zamislili.

Upravo je to ono što se dešava u mozgu današnjih tinejdžera koji je u fazi intenzivnog reorganizovanja i sređivanja baš kada se oni najviše drogiraju i piju.  Zato su alkohol i droge jako štetni u periodu adolescencije kada ih zapravo mi najviše upotrebljavamo.

A da je tinejdžerima teško odbiti ove stvari, govori i činjenica da djeca tih godina daleko lakše postaju ovisna nego odrasli. Kada tome još dodamo njihovu slabiju moć odolijevanja pritisku društva dobijemo vjerovatno iza znaka jednakosti jednog napušenog i pijanog adolescenta s popriličnim haosom u glavi.

Još neke, što bi današnji tinejdžeri rekli, fun facts o pubertetu

Pređimo sad na jednu zanimljivu stvar o našim dječacima. Lata navodi kako većina dječaka u tinejdžerskom dobu postane izrazito homofobična, barem u javnosti. Međutim, kako kaže, mnogi od njih zapravo imaju pomiješana osjećanja i prema djevojčicama i prema dječacima.

Još jedna zanimljivost, koju u knjizi pominje, jeste da današnje djevojčice dobijaju prvu menstruaciju značajno ranije nego one u prošlosti. Prosječna djevojčica  u devetnaestom vijeku dobijala je menstruaciju sa otprilike sedamnaest godina, dok je danas ta granica spuštena na dvanaest, trinaest.

Međutim, neke tjelesne promjene svojstvene pubertetu javljaju se i prije ove pojave – kod djevojčica sa deset, a kod dječaka sa jedanaest i po godina. I tu nastaje veliki problem. On se sastoji u tome što fizički razvoj teče dosta brže od psihičkog.

Upravo zato, naša djeca bivaju suočena sa fizičkim promjenama koje u njima izazivaju značajne strahove i brige mnogo prije nego što su zapravo spremna da se kvalitetnim psihološkim mehanizmima suoče sa tim.

Bivaju suočena sa bolnom preokupacijom tjelesnim izgledom vrlo rano u svom životu. Brinući se da li su ,,previše debele ili mršave“ naše djevojčice sve ranije bivaju uhvaćene u vrtlog opasnih psiholoških poremećaja ishrane kakve su anoreksija i bulimija.

Takođe, primijećeno je da sve mlađa djeca pate od depresije, do te mjere da postoje zabilježeni pokušaji samoubistva djece od samo jedanaest ili dvanaest godina.

I na kraju bih izdvojila jednu važnu pouku koja je u knjizi opisana kroz vrlu interesantnu i živu priču koju ovdje zbog nedostatka prostora neću navoditi.

Ako ste saznali da vam je kćerka trudna, sjetite se da postoje roditelji koji umjesto ispred ginekološke ordinacije sjede na odjeljenju za onkologiju čekajući da ih primi specijalista za leukemiju.

Sjetite se ovoga i ako sjedite sa svojim sinom ispred suda jer se potukao ili napravio neku drugu glupost. Kako autor kaže, niko ne spori da je u redu da se u borbi sa svojim problemima nađete u situacijama kada osjećate krajnji očaj, bol i parališući strah, ali bitno je da osvijestite da dok ima života ima i nade. Dok god dišete, postoji nada da će se ono što vas sada muči ipak nekako pregurati.

izvor:lolamagazin

Ljudi koji 'ljube sliku svoju' i to dokazuju učestalim objavljivanjem selfie fotografija, označavanjem mjesta na kojima se nalaze i redovitim izvještavanjem javnosti o tome kako se osjećaju na društvenim mrežama to najčešće čine iz dosade ili kako bi privukli pažnju. Ipak, to ne mora biti tako bezazleno, a ovisnost o društvenim mrežama može se pretvoriti u pravi mentalni poremećaj.posljedice - ističe dr. Karrie Lager, dječja psiholog.

Nedavna je studija Sveučilišta Columbia otkrila da oko 70 posto tinejdžera društvene mreže posjećuju svakodnevno, a isti ti pet puta češće puše, tri puta češće piju alkohol i dva puta češće koriste marihuanu. Zbog sve većeg utjecaja interneta na oblikovanje ličnosti kod mladih, psiholozi upozoravaju da takvo ponašanje prerasta u psihičke probleme.

Izlaganje sebe i otkrivanje privatnih podataka te fotografija uzrokuje povećano lučenje dopamina, hormona ugode povezanog s ovisničkim ponašanjem, ističu znanstvenici sa Sveučilišta Harvard. Oni smatraju kako su društvene mreže samo katalizator sve češćeg "izgubljenog" ponašanja mladih, koji nemaju prave uzore i odrastaju u doba velike ovisnosti o tehnologiji.  (yumama)

Pandemija, karantin i neizvesnost do kada će sve ovo da traje i koliko dugo ćemo živeti u “novoj normalnosti” ostavila je posledice na sve nas, ali su tinejdžeri najviše pogođeni.

I u normalnim okolnostima to je “najranjivija” grupa, jer se u toj fazi završava psihološki razvoj svake osobe, pa su se svi njihovi strahovi u doba pandemije samo povećali i pogoršali. Mladima je od svih starosnih grupa najviše potrebno druženje s vršnjacima, a kretanje je ograničeno i zahteva se fizička distanca, piše Srpskainfo.Depresija

Posledica toga je povećan broj mladih ljudi kojima je potrebna stručna pomoć, a to potvrđuju i nadležni, koji se plaše da će uskoro njihovo stanje da bude i gore. Zato smatraju da je potrebno već sada osmisliti aktivnosti koje će biti preduzete kako bi spremno dočekali i odgovorili potrebama koje će biti zasigurno povećane.

U Centru za mentalno zdravlje Banjaluka kažu da imaju povećan broj mlađih pacijenata kod kojih je izražena socijalna otuđenost, anksioznost i depresivnost.Treći problem jeste definitivan porast broja ovisnosti mladih o društvenim mrežama, mladih koji su razvili kliničku sliku ovisnosti o društvenim mrežama. Navedeni faktori, porast anksioznosti, depresivnosti i socijalne otuđenosti, neminovno, kako ističe, dovode do toga da se mladi okreću virtuelnom svetu i društvenim mrežama, jer to je jedini način gde oni mogu da komuniciraju na način da to njih ne kompromituje.

- Kod te problematike zasigurno imamo i porast broja dece koja su žrtve sajber maltretiranja. Samim tim što više vremena provode na društvenim mrežama i više vremena su okrenuti onlajn platformama, što zbog praćenja onlajn nastave, što zbog provere znanja, a što zbog otuđenosti, veća je verovatnoća da će postati žrtve sajber maltretiranja – upozorava Kalinićeva.Trpe u četiri zida

Ovaj specijalista dečje psihijatrije kaže da se plaši da ćemo imati velikih problema s mentalnim zdravljem mladih u sledećem periodu, bez obzira na to kada će se pandemija završiti.

– Svi mi koji se bavimo mentalnim zdravljem mladih trebalo bi već sada da počnemo da razmišljamo o aktivnostima koje ćemo preuzeti kako bismo spremno dočekali i odgovorili   (blic.rs)

Od prvog seksualnog odnosa do srceparajućeg raskida, prva „prava“ veza tinejdžera pruža 1.001 priliku roditeljima da kažu ili učine pogrešnu stvar. Britanski Gardijan objavio je nekoliko saveta za preživljavanje.

Kad kažem svojoj deci da pišem o tome kako se roditelji nose s prvom ljubavlju svojih potomaka, prva reakcija je – neverica.

„Pišeš o tome kako se roditelji nose sa tim?“, kažu sve četvoro, jedno za drugim. „Zašto, kad su u pitanju klinci, a ne njihovi roditelji?“

E, baš u tom grmu leži zec.

Kada adolescenti stupe u prvu “pravu” vezu – često, ako se veruje anketama, u dobi od 14 ili 15 godina – misle da se to tiče samo njih i da ne treba da zanima njihove majke i očeve.Međutim, upravo u situacijama kroz koje njihova deca prolaze roditelji vide odjeke sopstvenog života. Oni strahuju da će se stvari ponoviti po istom šablonu i da će ljubavne priče naslednika biti ogledalo njihovih emotivnih veza.

Pored toga, roditelji se plaše da će dete dati prioritet odnosu koji oni ne odobravaju. Svakako to je uzbudljiv trenutak emocionalne nezavisnosti za tinejdžere, ali i prilika da roditelji „odstupe“.Šta je sa seksom? Za mnoge roditelje to je najteži aspekt.

Večito pitanje, bez obzira na starost deteta, je – da li ga zabraniti „pod vašim krovom“. Čini se da većina roditelja veruje da će, ako to zabrani, dete naći način da to uradi negde drugde (a možda i dalje pod istim krovom). Još gore, može da se desi na nekom mestu koje nije sigurno.

Jedna mudra majka rekla je svojoj kćeri: „Svako buduće seksualno iskustvo ćeš porediti sa prvim, tako da želiš da to bude neko do koga ti je zaista stalo i sa kim se osećaš bezbedno.“

Ta majka je svojoj kćeri takođe rekla: „Tvoja soba je topla i udobna i na raspolaganju ti je kad odlučiš da je pravi trenutak za to.“

Što nas dovodi do drugog pitanja u ovom vrtlogu: ta prva veza predstavlja jedan od ključnih trenutaka u životu i zato je podrška roditelja i poverenje neophodno.

Ako niste imali razgovore o seksu pre 15. godina, kaže Kolman, sada je prekasno.

Pored toga, veći efekat ima ono što radimo kao uzori nego ono što govorimo.

Neki roditelji jednostavno ne razumeju signale koje im deca šalju.Nekoliko lekcija u životu, na kraju krajeva, imaju toliko toga da podučavaju kao slomljeno srce.

Dakle, duboko udahnite, a pogotovo ako vaš sin ili ćerka pronađu partnera kojeg ne možete da podnesete ili verujete da je loš/a za njih. Napomena: ako se bojite da su u nasilnom odnosu, morate da se umešate i učiniti sve što je u vašoj moći da to sprečite. Međutim, ako su vaša osećanja vođena nečim drugim, a ne strahom za sigurnost vašeg deteta, klonite se po svaku cenu pokušaja da to okončate.

„Budite vrlo pažljivi. Čak i ako je partner vašeg deteta potpuno neprikladan, ono mora to da reši. Ako intervenišete, na kraju ćete ih možda još više zbližiti“, smatraju stručnjaci.

Osim toga, može da se desi da napravite nemerljivu štetu dugoročnom odnosu sa sopstvenim sinom i ćerkom.

Uvek treba imati na umu da su ljubav, osećanja i seks među najkomplikovanijim stvarima na planeti. Kad se dete prvi put zaljubi, to je jedan od onih trenutaka kad je roditeljska odgovornost na testu. Doneli su ih na svet, a sada će saznati kako život može da bude težak.

Na kraju, sve što možemo da uradimo je da ostanemo povezani, da budemo dostupni našoj deci i da priznamo da nemamo sve odgovore – i gotovo sigurno ne znamo sva pitanja.

(V. M. / Gardijan, Danas)

Roditelji tinejdžera se nekada nađu u vrlo teškoj situaciji, kada je potrebno doneti pravu odluku. Da li da pustim ćerku da putuje sa porodicom svog dečka? Pogledajte o čemu sve treba da mislite kako biste najbolje odlučili.Da, vrlo često se roditelji tinejdžera susretnu sa situacijom u kojoj sami ne mogu da donesu pravu odluku.

Da li da dopustim svojoj ćerki da putuje sa porodicom svog dečka - pitanje na koje retko koji roditelj može lako i jednostavno da pronađe odgovor.

Upravo to je situacija u kojoj bi najjednostavnije bilo da postoji neko drugi ko bi doneo tu odluku. Odgovor ipak zavisi od mnogo faktora - zrelosti, impulsivnosti, poverenja, emocija...

1. Kakva je porodica (i jedna i druga)

Od velike važnosti je to koliko imate poverenja u roditelje tog deteta. Morate sebi postaviti pitanje koliko dobro poznajete te ljude, da li se njihovi i vaši roditeljski stavovi podudaraju. Ako se ne poznajete dovoljno dobro, nemojte odmah reći - Ne, ali dobro istražite. Pitajte ih ono što vas zanima, na primer kakvi su planovi tokom odmora, šta će i kada posetiti, da li ćete biti u mogućnosti da uvek stupite u kontakt sa svojim detetom...

2. Kakva su deca

Sledeće stavka jeste u kakvom ste odnosu sa svojom ćerkom. Da li verujete njenim procenama? Koliko je odgovorna, savesna, iskrena, i da li ume da bude impulsivna, buntovna kada su velike stvari u pitanju? Dobro razmislite o poverenju u svoje dete.

Osmotrite i kakva je veza vaše ćerke sa tim dečakom. Da li se poštuju međusobno, da li su zreli, sigurni? Neke porodice prihvate partnera svog deteta vrlo lepo, pa postane kao deo porodice, dok sa druge strane deca često drže svoje veze izvan porodičnih krugova. Ukoliko ne znate na čemu se zasniva odnos njih dvoje, najbolje bi bilo da to preispitate i potražite još odgovora.

3. Sigurnost je važna

To je u većini slučajeva najveći strah roditelja - da li će njihova ćerka biti sigurna sa tim detetom, sa njegovom porodicom, da li je i sama lokacija u redu. Važno je da uvek možete da stupite u kontak, da imate mobilnu ili internet konekciju.   

4. Donošenje odluke

Uključite svoju ćerku u proces donošenja odluke, ali uz jasan stav da je poslednja reč ipak ćvaša. Ovaj proces je važan za vaš odnos sa detetom. Ukoliko pokažete da ste spremni da uvažite mišljenje i oseanja svog deteta, pokazaćete da ste ponosni na detetovu zrelost i ponašanje. Tada će vaša ćerka više verovati vašim odlukama, pre će vas slušati i razumeti pozitivnu ili negativnu odluku.

Budimo i realni. Ma koliko smireno rekli Ne, ona svakako može da se naljuti ili loše reaguje. Kada kažete ne na nešto što ona toliko snažno želi, vi aktivirate oluju emocija. To može i po vas same često biti bolno. Ipak, ukoliko smatrate da je to za vaše dete mnogo bolja opcija, ne odustajte i ne menjajte svoje mišljenje.  (yumama)

Kako deca rastu, tako se i smanjuje broj dečjih pitanja upućenih roditeljima.

U periodu do dvanaeste godine od bezazlenih pitanja dolazi se do pitanja o pubertetu, fizičkom nasilju i zabranjenim supstancama. Za devojčice su to pitanja o menstruaciji i primarna zdravstvena briga. Ta tema može biti neprijatna za roditelje, ali i ona je sastavni deo odrastanja pa je važno da roditelji pravilno usmere svoje dete.

Informisanost o zabranjenim supstancama takođe je važna za zdravlje dece jer ukoliko im se na vreme ukaže koliko su one opasne za zdravlje i kako se njihovom upotrebom zdravlje može samo upropastiti – tada je i veća verovatnoća da ih izbegavaju.

Što se tinejdžera tiče, za njih je potrebno da steknu prava saznanja o zdravlju i mogućim problemima poput telesne težine, cigareta, alkohola, spavanja i seksa.Rastući problem kod tinejdžera jeste telesna težina, koja uzima sve više maha. Kontrola veličie porcije i veća fizička aktivnost osnov su za poboljšanje ovakvog stanja.

Seks je još jedan primarni zdravstveni problem tinejdžera. Ta tema je često nedostupna roditeljima, pa je zato važno naučiti ih pravim vrednostima poput osećanja, razumevanja i nežnosti. Na taj način tinejdžeri će u životu izrasti u seksualno odgovorne osobe.

Alkohol, cigarete i droga takođe su teme od kojih i zavisi zdravlje tinejdžera i o kojima oni ne pričaju, pa se i tu treba potruditi za njihovo dobro.

Zapamtite, uloga roditelja ili staratelja jeste da pomogne detetu da napravi zdrav izbor u životu, a da li će uspeti – zavisi od samog deteta ili tinejdžera.

Tinejdžeri se ljute na roditelje, ali se i roditelji ljute na tinejdžere. U tom začaranom krugu, teško je uspostaviti dobre odnose, osim ako se odrasli ne postave iznad situacije.

Oni moraju da se približe djeci i umjesto naredbi i prijetnji, izaberu razgovor i podršku. U knjizi "Pet jezika ljubavi tinejdžera" autor Gari Kampan objašnjava zbog čega je važno da odrasli prekinu sa negativnim reakcijama.

- Kada adolescent ne posluša savjet mame i tate da promijeni svoje ponašanje, oni često pribjegnu hladnom i grubom stavu - kaže Kampan. - "Učini to, inače...", glasno naređuje roditelj. S obzirom na to da ne želi da bude dijete, tinejdžer bira ovo "inače" i bitka između njih poprima žešće razmjere.

Prije završetka sukoba, oni jedno drugom izgovaraju grube i ružne riječi. I potom odlaze sa bojišta u ranama, odbačeni i nevoljeni. Zbog toga je potrebno da se ljutnjom adolescenata pravilno upravlja, kako se obe strane ne bi loše provele.

nezavisne.com