najava

Ljudi greše ako misle da je kod svih onih večito nasmejanih, pozitivnih entuzijasta, to njihovo stanje duha isključivo urođeno. Da, ima i takvih. Rodi se veseo i ostane veseo do groba. Ali, retki su. Većina „pozitivaca“ mora konstantno da radi na tome da ne skida osmeh sa lica.

A zašto je teško biti pozivian i ostati optimističan u ovom ludom svetu, ovim ludim vremenima? Zato što su pozitivci poprilično retki i okruženi su namršenim, zabrinutim licima, ljudima koji su večito spremni da ih kritikuju zbog njihovih pogleda na život.

Nije lako biti “pozitivac” jer lakše je biti nervozan, nego smiren. Lakše je kuditi nego hvaliti. Lakše je napadati nego se braniti. Lakše je odustati, nego istrajati. I to mnogo lakše.

Postati i ostati optimista zahteva mnogo, mnogo rada i truda. Zahteva nesalomivu veru. Istrajnost. Strpljenje. Izdržljivost. Ogromno znanje! Instrospekciju. Analizu događaja. Svakodnevnu samo-motivaciju. Disciplinu. Upornost, upornost, upornost…

A zašto bi se onda toliko trudili da postanemo i ostanemmo optimisti? Zato što je optimizam mnogo zdraviji od pesimizma. I za telo, i za um. Šta mislite koliko bi ovaj svet bio lepši, a naše društvo zdravije, kad bi bilo više nasmejanih, više onih koji veruju u pozitivan ishod svake situacije, više onih što vide dobro u ljudima?

Zar ne bi život bio lakši da ima više ljudi koji ne vole da se svađaju? Ljudi koji kažu ono što misle? Ljudi koji se svojski trude da drugoga ne povrede iako su napadnuti? Ljudi koji samo gledaju kome bi mogli pomoći, a ne odmoći ili zloupotrebiti? Ljudi koji žive da ohrabre, motivišu, uteše, inspirišu? Ljudi koji ne vole da se nadmudruju, takmiče, verbalno nadmeću? Ljudi koji vole život, šta god im on doneo? Zamislite da je većina takva! Kakav bi to fantastičan svet bio!

Ali ima tu još jedna cakica. Optimizam ne samo da ima isceljujuća svojstva, da čuva vaše srce, vaš krvni pritisak i vaše ukupno duševno zdravlje, nego u vaš život privlači svet o kome već dugo maštate. Svet bez trzavica, svet bez drame, svet bez jeda, muke i bola. Svet pun blagostanja, ljubavi, zdravlja, uspeha. Svet, koji verujete da postoji, a nikako da vam dođe.

Taj svet ne može da odoli samo onima sa širokim osmehom na licu, onima što stalno viču „ma, sve je to dobro“, onima što veruju da im stižu bolji dani. Da, tim pozitivcima sa početka ove priče. Zato se toliko i trude da ostanu pozitivni.

Autor: Bojana Čupić

Izvor: uspesnazena

izvor:pozitivanstav.com

Neuronauka pjevanja pokazuje da kada pjevamo naši neurotransmiteri se sjedinjuju na novi način.

To pokreće desni temporalni režanj u mozgu, oslobađajući endorfine koji nas čine pametnijim, zdravijim, srećnijim i kreativnijim. Kada pjevamo sa drugim ljudima ovaj efekat se pojačava.

Dobra osjećanja koja dobijamo od pevanja u grupi su neka vrsta nagrade za timski rad.
Istraživanja govore da stvaranje muzike u grupi se koristilo kao instrument društvenog života. Grupe i plemena pjevali su i plesali zajedno da bi izgradili lojalnost, prenijeli važne informacije i otjerali neprijatelje.

Nauka podržava pjevanje

Ono što do nedavno nije bilo jasno, je da pjevanje u grupama izaziva oslobađanje serotonina i oksitocina - hormona, i čak sinhronizuje naš srčani ritam.

Grupno pjevanje bukvalno je stimulisalo zajednicu na "ujedinjenje svakog stanovnika pećine". Oni koji su pjevali zajedno bili su snažno povezani i preživljavali su.

U svojoj knjizi "Nesavršena harmonija: traženje sreće, pjevanje s drugima" (Imperfect Harmony: Finding Happiness Singing With Others) Stacy Horn kaže da je pjevanje:

"Infuzija idealnog smirujućeg sredstva koje umiruje vaše nerve i podstiče vaš duh."

Pjevanje usrećuje

Već deset godina, nauka naporno radi pokušavajući da objasni zašto pjevanje ne samo da ima tako umirujuće dejstvo, već i energetsko dejstvo na ljude. Brojne studije su pokazale da pjevanje oslobađa endorfin i oksitocin, koji oslobađaju od napetosti i stresa i koji su povezani sa osjećajem povjerenja i vezivanja.

Pjevanje pomaže ljudima sa depresijom i smanjuje osjećaj usamljenosti, čini ljude mirnijim, srećnijim i povezanijim.

Britanska pjevačica i direktor hora Sofija Eftimiu opisuje pjevanje kao proces svjesne kontrole našeg disanja i grla, kada sjedinjujemo to sa ritmom i stihovima za stvaranje pjesama.

U grupnoj postavci, svaki član grupe osjeća muzičke vibracije koje istovremeno prolaze kroz njihovo tijelo. Naši srčani ritmovi postaju sinhronizovani. Sofija objašnjava:

"Mi bukvalno formiramo ujedinjen srčani ritam."

Svako može pjevati

Jedna od velikih stvari pjevanja je u tome, da možete dobiti dobro stanje, čak i ako nijeste dobri u tome. Jedna studija pokazala je da:

"Grupno pjevanje može donijeti zadovoljavajuće i terapeutske senzacije, čak i kada zvuk koji se stvara vokalom ima osrednji kvalitet."

​Tania de Jong, - pjevačica i osnivač "Creative Australia", efikasno koristiti sposobnost grupnog pjevanja da digne svakog člana grupe, nezavisno od njihove sposobnosti da pjevaju.

Projekat organizacije "One Voice" ujedinjuje mnogo različitih ljudi da pevaju. Tania kaže:

"Jedna od sjajnih stvari u pjevanju je što vas povezuje sa desnom stranom mozga. To je strana odgovorna za intuiciju, imaginaciju i sve naše kreativne funkcije. To nas povezuje sa svijetom mogućnosti. U savremenom životu, stalno nas bombarduju sa toliko mnogo informacija koje obrađujemo i analiziramo. Uglavnom smo zaglavljeni u lijevom dijelu našeg mozga. Zato je od suštinskog značaja da se obrazuju atributi koji nas razlikuju od mašina. Najbolji način za to je pjevanje."

Pjevajte bilo gdje i u bilo koje vrijeme

Ove pogodnosti su besplatne i dostupne svima. Svi imamo glas. Svi možemo pjevati, čak i ako ne mislimo da možemo.

Bilo je vrijeme kada smo svi pjevali. Pjevali smo u crkvi, oko logorske vatre, u školi. Od tada kada je grupno pjevanje stvaralo preporod, mnogi od nas ne pevaju. U nekom trenutku, neko nam je rekao da budemo smireni ili da razmislimo o našem nesavršenom pjevačkom glasu.

​Dignite svoj glas

Američka operska pevačica Keti Ket želi sve nas da podstakne da pjevamo češće, bez obzira na naše umjeće.

"Pjevanje povećava samosvijest, samopouzdanje i sposobnost komuniciranja sa drugima. Smanjuje stres, umiruje nas i pomaže nam da jačamo naš identitet i utiče na naš svijet.

Kada pjevate, muzička vibracija se kreće kroz vas, mijenjajući vaše fizičko i emocionalno stanje. Pjevanje je staro koliko i brda. Ovo je zaista jedna od najaktivnijih stvari koje možemo učiniti." Keti nastavlja:

"Međutim, društvo je iskrivilo stavove o vrijednosti pevanja. Pjevanje je postalo nešto što je rezervisano za elitne talente, ili zvijezde sa visokim performansama, menadžmentom, datumima koncerata, ostavljajući sve nas sa destruktivnom kritikom naših sopstvenih glasova."

Ona tvrdi da je pjevanje instinktivno i neophodno za naše postojanje. Nije obavezno da ste izuzetan pjevač koji će imati koristi od osnovnih bioloških prednosti pjevanja.

​Svima se dopadaju autentične osobe, koje rade sa srcem koje vibrira sa njihovim snovima, koje preuzimaju odgovornost za svoje odluke i postupke.

​Ne volimo kada se govori drugima šta da rade, niti volimo zlonamjerne komentare čija namjera je samo da se neko uništi. Mi volimo prave i zahvalne ljude, one koji ne traže nagradu, one koji rade nesebično, koji nam vjeruju i podstiču nas da slijedimo svoje snove.
Ne, nije lako baviti se osobama koje sa svojim zlim pokušajima pokušavaju da naprave katastrofu u našim životima. Veoma je teško kada se nađete u situaciji kada su namjere skrivene, a osjećanja nas zaslijepe.

Koliko god može izgledati neobjašnjivo, izloženi smo životu u ovim vezama, jer potiskujemo naš um i sve radimo sa mukom izazvanom očekivanjima i nevjericom. Ne shvatamo da je jako teško emocionalno se distancirati i početi se oslobađati od loših ljudi. Zbog toga je ovaj proces jako težak.

Dobri ljudi su stvarno važni u našim životima

Ljudi koje volimo da budu u našem okruženju, poznaju vrijednost sreće i tuge, pokušavaju da ne povrijede ili umrtve druge, daruju osmijehe i nude svoj kiseonik kada neko ostane bez vazduha.Ljudi koji govore iskreno, su vjerni i odani, istrajani su u ostvarivanju svojih snova. To su ljudi koje volimo da nas okružuju, jer oni igraju sa pravim vrijednostima koje čine da se osjećate dobro i iscjeljuju rane iz prošlosti.
​​To su ljudi koji stvaraju radost i čine da umre žal, oni koji se ne stide da priznaju svoje greške, koji prihvataju svoje greške i uče od njih. To su osobe koje nas prihvataju i sjedinjuju naše polomljene dijelove, omogućavajući našim tegobama da nestanu u moru zaborava.Oni se odupiru presudama i omogućavaju ti da pokažeš svoju priču, ignorišu ogovaranja i ne izmišljaju tvoj život. Oni se oslobađaju od glasina, " imaju ličnost" i djeluju sa hrabrošću u lice nepravdi.

Ljudi sa kojima rastemo su oni koji govore jezikom osjećanja, koji su solidarni, dobri i savjesni; oni koji ne truju naše živote, oni koji znaju prave vrijednosti i stavljaju ih na pravo mjesto.

Znamo da im možemo vjerovati, jer oni deluju sa poniznošću i zahvalnošću u vezi sa životom. To su mudre osobe sa svojim snovima i imaju hrabrosti da vode svoje odnose prema cijenjenju a ne prema interesu.Sklanjanje od bola, približava nas sreći

Vrijedi otvoriti oči prema svijetu i izbjegavati kontak sa ljudima koji gase život i pokušavaju da spriječe naše postojanje. Moramo pokušati da sijamo, da pronađemo svoj put i riješimo se etiketa.

Kada se emotivno distanciramo od ljudi koji nas povređuju, oslobodićemo se straha, tuge i toksičnosti. Na ovaj način, naše samopoštovanje zavisi samo od nas, izbjegavajući da ostanemo bez zaštite i ne dozvoljavajući drugima da se zbog njih osjećamo inferiorno.
Ne radi se o fizičkom radu, ali postizanje emotivne distanciranosti od tih osoba, nam omogućava da riješimo ono što se svaki dan dešava kako ne bi postali ogorčeni u isčekivanju svojih budućih namjera.

​Ne zaboravite da smo mi oni koji daju validnost stavovima i postupcima drugih. Iz tog razloga, dajte značaj ljudima koji se dobro odnose prema vama i koji vas vole. Pokušajte da pobjegnete bez kajanja od toksičnih ljudi: vaše emocionalno zdravlje će vam biti zahvalano.

Strpljen - spasen, kaže izreka koja nam je, čini se, potrebnija nego ikad. Živimo u doba kad hoćemo sve odmah - trubimo istog sekunda kada auto ispred nas zastane, negodujemo u prodavnici jer red sporo odmiče, cupkamo u hodniku ordinacije čekajući da nas doktor konačno prozove, histerišemo čim sistem na kompjuteru padne, odustajemo ako dijeta prvih dana nije dala rezultate... Tako je i u odnosima s ljudima, lako i brzo odustajemo od drugih.