Zvali su je “TIFUSNA MERI” – zarazila je silne bogataše, pa je stavljena u doživotni KARANTIN!

Meri Melon, koja je dobila nadimak “tifusna Meri” najpoznatiji je “nulti pacijent”, koji je odgovoran za podsticanje epidemije tifusne groznice u Njujorku 1906. godine.

Poreklom iz Irske, Melonova je emigrirala u Sjedinjene Države, gde je radila za bogataše kao kuvarica. Posle brojnih slučajeva tifusa među članovima bogatih njujorških porodica, lekari su ustanovili da je izvor bolesti upravo Meri, zbog čega je ona ujedno i prva osoba u Sjedinjenim Državama identifikovana kao asimptomatski nosilac bolesti.

 
 

Veruje se da je Meri zarazila 53 osobe tifusnom groznicom, od kojih su tri umrle.

Ona je bila zdravi kliconoša – osoba koja nosi bakteriju, ali nema nikakve simptome bolesti, pa zato i lakše prenosi zarazu na druge.

Sve je više dokaza da su neki ljudi delotvorniji od ostalih kada je posredi širenje virusa, a slučaj Meri Melon prvi je zabeležen slučaj takve osobe, koja se još naziva i superkliconoša.

Tada je tifusnom groznicom u Njujorku zaraženo nekoliko hiljada stanovnika, a stopa smrtnosti iznosila je deset odsto.

I izraz “nulti pacijent” sa sobom nosi stigmu. Brojni lekari su protiv toga da se identifikuje prvi dokumentovani slučaj zaraze, jer strahuju da bi to moglo rezultirati dezinformacijama o bolesti ili čak viktimizacijom određene osobe.

Meri Melon stavljena je u doživotni karantin 27. marta 1915. godine.

Bila je smeštena u karantinu na ostrvo Nort Brader. Reč je o ostrvcetu usred Ist Rivera u Njujorku, nedaleko od četvrti Bronks.

U karantinu je Meri preživela više od 23 poslednje godine života. Umrla je u dobu od 69 godina i to ne od tifusa, nego od upale pluća. Za vreme boravka u karantinu postala je slavna osoba, pa su je posećivali i novinari (dobila je nadimak “Typhoid Mary” – Tifusarka Meri). Međutim, novinarima je bilo zabranjeno čak i da uzmu čašu vode od nje.

Izvor: Srbijadanas

IZVOR:LOLAMAGAZIN.COM

 
 

Svaka bolest potječe od nedostatka ljubavi!

Ciste i tumori su posljedica sakupljanja, nemogućnost da otpustimo, pogledajmo kako izgleda tumor i znat ćemo da postoji energetska matrica koja zapovijeda tijelu da sakuplja i zadržava. Svaki dio tijela (njegovo zdravstveno stanje) ima svoj mentalni ekvivalent koji je često matrica negativnih uvjerenja i sjećanja.

Naše fizičko tijelo ima svog dvojnika u eteričnom tijelu (astralni dvojnik) i svaki naš organ ima svog dvojnika.

Naši unutrašnji organi održavaju se u životu po principu razmjene između stanica. To je jedna ogromna radionica u kojoj rade milijarde zaposlenih stanica koje surađuju i daju jedna drugoj ono što im je potrebno, obavljajući prijenos informacija, električnih impulsa i razne procese, da bi nam u konačnici prezentirale taj fizički oblik koji imamo.

Mi i naše stanice crpimo snagu iz istog izvora koji nas napaja energijom. Mi smo isto tako jedna stanica koja stvara odnos s drugim osobama (stanicama) i vrši razmjenu energije u neprekidnom ciklusu života.

Naše stanice su kopija naše sveukupnosti – osobnosti, ponašanja, osjećaja, mišljenja, temperamenta i karaktera. Sve je jedno. Kako se mi odnosimo prema sebi i drugima – tako će se i naše stanice međusobno odnositi stvarajući kompoziciju koja će se zvati našim imenom.Mi smo prije svega svjetlosno, mentalno i emocionalno tijelo. Preuzimajući, dakle, od roditelja razne mentalne i emocionalne obrasce, mi iz potpuno nesvjesnih sfera izranjamo u materijalni svijet i često se rađamo bijesni, bolesni. Zašto se dijete rodi s poremećenim vidom?

Zato što nije željelo vidjeti nešto što se događalo za njegovog “stvaranja” ili boravka u majčinoj utrobi. Zašto su neka djeca jako bijesna u najranijem djetinjstvu, ponašaju se agresivno i histerično? Zato što su “pokupila” neispoljeni majčin bijes prema ocu.

Žene često od majke preuzimaju model potisnute agresije prema muškarcima i kasnije nikako ne mogu uspostaviti normalne i zdrave odnose sa suprotnim spolom. Dobili smo nešto na što nismo nikako mogli utjecati i ako nastavimo živjeti nesvjesno, ostat ćemo s nametnutim uvjerenjima do kraja života. To je život vezanosti, a ne slobode.

Prije svega, nama se rođenjem nameće religija, no mi ne moramo nužno biti kršćani ili muslimani, jer naša kasnija uvjerenja mogu znatno odstupati od toga, a društvo nam zbog toga vezuje snažan osjećaj krivice. Zamislimo onda pod kakvim pritiskom živi taj naš astralni dvojnik i kako se on s vremenom iskrivljuje.

Tako, u svim sferama života, dobivamo nametnuta pravila – da “moramo” završiti školu, moramo biti uzorni, vrijedni, poslušni, moramo sklopiti brak i dobiti potomstvo, moramo biti vjerni, monogamni, moramo zatomljavati svoje strasti, želje, emocije i misli. Ne uspijemo li na nekom od ovih polja – mi smo izopćeni od porodice i društva i imamo vlastitu sliku niže vrijednosti.

Da, netko je rekao da ne vrijedimo, nismo dostojni ljubavi i mi smo u to čvrsto povjerovali. Život se sastoji od ograničavajućih pravila i nitko nam ne kaže da imamo pravo na potpunu slobodu. Jer, ljubav je nešto što se potvrđuje izvana, što se mora zaslužiti. Baš čudno, ali za nas jedino istinito. Ako nam drugi ne potvrde da vrijedimo, ako od njih ne dobijemo ljubav, jedino nam preostaje da se samouništimo.

Zato, slobodno možemo reći da svaka bolest potječe od nedostatka ljubavi. Imunitet je zdravlje i on je dirigiran iz zapovIjednog centra, bez dobrog imuniteta, (pravilne zapovijesti) nema zdravlja.

Što se tiče liječenja, prije svega priroda – med i bilje – oni imaju “urođenu” zapovijest ljubavi i zdravlja za razliku od farmaceutskih lijekova koji imaju potpuno drugačiju energetsku matricu (novac na prvom mjestu). Međutim, naš organizam ima moć samoiscjeljenja i samo besplatan lijek je pravi lijek.

Sve što nam je potrebno nalazi se u nama! (uspešnažena)

Da li usamljenost skraćuje život ili ne?

Nakon više istraživanja, naučnici su došli do zaključka da usamljenost na specifičan način utiče na naš organizam i pokreće određene procese u našem tijelu koji mogu povećati šanse da obolimo od nekih bolesti.

Neka od novih istraživanja su pokazala na koji način usamljenost utiče na naše zdravlje. Naime, usamljenost utiče a razvoj bijelih krvnih zrnaca, čime se urušava naš imuni sistem, a prirodna borba protiv bolest zakazuje, prenosi ddl.rs.

Slabiji imunitet dovodi do toga da lakše podlegnemo upalama i oboljevanju od različitih bolesti, a kada su starije osobe u pitanju – usamljenost može prouzrokovati niz fizičkih i mentalnih poremećaja.

Kada smo u društvu i kada smo socijalni, kada razgovaramo i dijelom svoja znanja i razmišljanja, tada imamo priliku da svoje probleme podijelimo sa drugima, da radimo na sebi, a i više razmišljamo – što sve zajedno čini da se naš organizam bori sa svim što ga ugrožava.

Dovoljno je samo da nam nedostaje društvo i neko sa kim bismo dijelili svakodnevicu i da naše tijelo nema taj podsticaj da se bori. (stil)

Dr. Joe Dispenza: “Ako mislima možemo stvoriti bolest – mislima je možemo i uništiti!”

Znanstvenici su ostali zaprepašteni kada su se pacijenti koji su uzimali placebo lijek iznenada spontano izliječili. Kad su pojedinci vjerovali da su uzimali ‘pravi’ lijek – dosljedno i iznova, oni su ozdravljali! Nekoliko je studija pokazalo da su placebo operacije – gdje je pacijent otvoren, ali se ne izvodi operacija – jednako djelotvorne kao i prave operacije. To je promatrano u uvjetima koji se kreću od angine do artritisa u koljenima!

Dr Joe Dispenza tvrdi da smo placebo mi sami i da moć našeg uma ima kontrolu nad našim tijelom. Dr Joe Dispenza je nevjerojatan znanstvenik i istraživač, pionir znanosti o promjeni, iscjeljenju i o čudima. On uči o snazi ​​našega uma da promijeni naš život i izliječi naše tijelo.

Njegove knjige “Placebo ste vi” i “Stvorite novo ja“ govore o tome kako doći s mjesta gdje se sada nalazite na mjesto na kojem želite biti i doživjeti život iz vaše mašte. Njegova se učenja temelje na godinama istraživanja u mapiranju mozga i radionicama koje održava po cijelom svijetu na kojima se događaju radikalne promjene.

Dr. Joe Dispenza: “Ako mislima možemo stvoriti bolest – mislima je možemo i uništiti!”

 

Dr Joe Dispenza tvrdi da smo placebo mi sami i da moć našeg uma ima kontrolu nad našim tijelom. Dr Joe Dispenza je nevjerojatan znanstvenik i istraživač, pionir znanosti o promjeni, iscjeljenju i o čudima. On uči o snazi ​​našega uma da promijeni naš život i izliječi naše tijelo.

Njegove knjige “Placebo ste vi” i “Stvorite novo ja“ govore o tome kako doći s mjesta gdje se sada nalazite na mjesto na kojem želite biti i doživjeti život iz vaše mašte. Njegova se učenja temelje na godinama istraživanja u mapiranju mozga i radionicama koje održava po cijelom svijetu na kojima se događaju radikalne promjene.

 

O djelovanju placeba

U knjizi „Placebo ste vi“, Dr. Joe Dispenza proučava znanost placebo učinka. Istraživanja posljednjih desetljeća pokazala su da ljudski um ima snažnu sposobnost iscjeljivanja tijela. Znanstvenici su nenamjerno otkrili ovu činjenicu dok su testirali farmaceutske lijekove protiv placeba. Placebo je obična šećerna tableta ili otopina slane otopine koja se koristi u medicinskim ispitivanjima za testiranje protiv učinkovitosti “stvarnog” lijeka.

Znanstvenici su ostali zaprepašteni kada su se pacijenti koji su uzimali placebo lijek (koji nije imao iscjeliteljske učinke) iznenada spontano izliječili. Kad su pojedinci vjerovali da su uzimali ‘pravi’ lijek – dosljedno i iznova, oni su ozdravljali.

Razmotrite sljedeće primjere gdje je um iscijelio tijelo:

Nekoliko je studija pokazalo da su placebo operacije – gdje je pacijent otvoren, ali se ne izvodi operacija – jednako djelotvorne kao i prave operacije. To je promatrano u uvjetima koji se kreću od angine do artritisa u koljenima.

U jednom su istraživanju istraživači rekli pacijentima da im ubrizgavaju snažan lijek za Parkinsovu bolest koji se naziva apomorfin, ali umjesto toga injektirali su im slanu otopinu. Ispitivanja mozga pokazala su da injekcije slane otopine imaju učinke koji se ne razlikuju od stvarnog lijeka. Valium, koji je široko propisan za anksiozne poremećaje, nema učinka, osim ako pacijenti znaju da ga uzimaju.

 

Razmotrite sljedeće primjere gdje je um iscijelio tijelo:

Nekoliko je studija pokazalo da su placebo operacije – gdje je pacijent otvoren, ali se ne izvodi operacija – jednako djelotvorne kao i prave operacije. To je promatrano u uvjetima koji se kreću od angine do artritisa u koljenima.

U jednom su istraživanju istraživači rekli pacijentima da im ubrizgavaju snažan lijek za Parkinsovu bolest koji se naziva apomorfin, ali umjesto toga injektirali su im slanu otopinu. Ispitivanja mozga pokazala su da injekcije slane otopine imaju učinke koji se ne razlikuju od stvarnog lijeka. Valium, koji je široko propisan za anksiozne poremećaje, nema učinka, osim ako pacijenti znaju da ga uzimaju.

 

Sve to upućuje na to da učinci intervencije – bilo da su farmaceutski, biljni, prehrambeni ili nešto drugo – velikim dijelom ovise o našim mislima, osjećajima i vjerovanjima o toj intervenciji.

Uvidi iz knjige „Placebo ste vi“  Dr. Joe Dispenze

1. Stvorite svoju novu stvarnost

Ako se želimo mijenjati i postati najbolja, najzdravija verzija sebe, moramo je stvoriti. U knjizi, dr. Dispenza govori o tome kako “Vaša osobnost stvara vašu osobnu stvarnost”.

Vaša osobnost jednostavno se sastoji od misli koje mislite, emocija koje osjećate i akcija koje odaberete – stoga, sve je pod vašom kontrolom. Ako želite novu osobnu stvarnost, trebate promijeniti svoju osobnost kako bi odgovarala onome što tražite.

Život koji trenutno doživljavate temelji se na vašim prošlim mislima i izborima. Očigledno, da bi to promijenili, morate napraviti nove misli i izbore. To je neugodno na početku.

Kada počnete misliti i djelovati na nove načine, osjećate se čudno, jer stvarate nove puteve u mozgu umjesto da samo koristite iste puteve koje upotrebljavate cijeli život. Ako nastavite, možete stvoriti novog sebe, koji će vas voditi do novog tijela, zdravlja i beskrajnih prilika.

Dr. Dispenza naziva ovaj proces “prelazak rijeke promjena”. S jedne strane nalazite se vi kakvi ste sada, a s druge strane nalazite se vi kakvi želite biti – i morate prijeći preko rijeke kako bi postigli trajnu promjenu. Drugim riječima, morate umrijeti da bi se ponovno rodili.

2. Misli mijenjaju tijelo

Dr. Joe Despenza govori o novoj znanosti o epigenetici. Znači, možemo promijeniti naš DNK na temelju naših misli i okoliša. Svaka misao koju zadržavamo signalizira našim genima da se izražavaju na određeni način. Toksično razmišljanje dovodi do otrovne ekspresije i problema u tijelu – pozitivno razmišljanje dovodi do pozitivne ekspresije gena i zdravlja.

Naglašava poantu da ako se želimo izliječiti od nečega, moramo signalizirati novim genima na nove načine kako bismo stvorili nove rezultate. On ističe da se većina ljudi ne izliječi jer se bave neprestano istim problemima, jer jednostavno samo signaliziraju isto istim genima iz dana i dana, misleći iste misli i radeći istu rutinu svakodnevno.

Morate shvatiti koje vaše misli i ponašanja signaliziraju genima da vam daju probleme s kojima sada imate posla.

Stvari koje treba istražiti koje se mogu promijeniti:

  • Vaše misli o nečemu u vašem životu (jeste li negativni, nesigurni, tjeskobni, uplašeni, ljuti). Ako živite ovako, hormoni stresa neće dopustiti da tijelo ozdravi ili ostane zdravo.
  • Vaša uvjerenja o vašem tijelu i životu (što vjerujete vezano za vaše zdravlje, tijelo i život?)
  • Hrana koju jedete
  • Jeste li negativni i uključujete li se u tračanje?
  • Kritični ste (o sebi, svom životu, svijetu)

Da biste promijenili gene, morate promijeniti signale koje im dajete:

Razmislite o osobi koja želite biti i prepoznajte navike i misli koje bi ta osoba imala – i počnite vježbati! Što bi zdrava, radosna i uspješna osoba mislila, vjerovala i činila?

Što više vježbate ovaj novi način razmišljanja – brže će vaše tijelo slijediti.

3. Mentalna proba

Da bi novi geni mogli signalizirati na nove načine i da bi se vaši geni najbolje izražavali, mentalne su probe najmoćniji način da to učine. Sportaši to znaju to već godinama. Kada vježbate i opišete kako želite djelovati, kako se želite osjećati i kako želite izgledati – doslovce mijenjate svoj mozak i stvarate nove neuronske putove kako bi se podudarali s tim mislima.

Kada nešto zamislite i osjetite emociju kao da se već dogodilo – vaš mozak ne zna razliku između onoga što se zapravo događa ili što se zamišlja.

Joe Despenza misli da je jedna od najvažnijih stvari koje trebate učiniti kako bi promijenili svoj život – odlučiti tko želite biti, zatim sjesti i meditirati na to svako jutro dok se ne počnete osjećati kao druga osoba. Doslovno mijenjate svoj mozak i stvarate nove puteve u njemu na nove načine kako bi se to pretvorilo u stvarnost.

Trebamo emocionalno prihvatiti ishod i razmišljati o tome dovoljno vremena kako bi mogli signalizirati novim genima na nove načine, prije nego što imamo dokaze o svemu što se događa. Kada to činimo, naša tijela više nemaju sjećanja na prošlost, već nacrt naše budućnosti, što čini da se to i dogodi.

Hebrejima 11,1: „Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo; ona je dokaz stvarnosti koju ne vidimo.“

“Blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.“- Ivan 20:29

To je ono što stvara promjenu unutar naših tijela. Naša uvjerenja o tome što je moguće čine da vaš mozak doslovno misli kao da se to već dogodilo. Morate obnoviti tijelo da bude ispred vremena. Ne morate se oslanjati na okoliš kako biste se osjećali na određeni način. Nemojte se oslanjati na vaša osjetila da vam kažu što se događa i ne događa. Uvjeravate svoj um dosljedno, a vaše tijelo će slijediti.

Vizualizacija s emocijama + intenzitet + frekvencije – sve to mijenja vaš mozak i on počinje pretvarati vašu buduću stvarnost u vašu sadašnju stvarnost. Činite to svako jutro čim se probudite i podsjećajte se tko želite biti i tko više ne želite biti kako bi kreirali posve novog sebe!

4. Generirajte emocije

Nevjerojatno je važno dovesti emocije u naše misli. Najmoćnija emocija u ljudskom tijelu je zahvalnost. Kada ste zahvalni za vašu percipiranu budućnost i za ono što želite da se dogodi, stvarate snažne promjene u mozgu i tijelu.

Nije samo misao ono što mijenja tijelo i mozak, to je i emocija koja ju prati. Ovo je nešto što većina ljudi krivo shvaća. Pokušavaju početi razmišljati pozitivno – ali još uvijek osjećaju brigu, strah, tjeskobu, sramotu itd. To uzrokuje kaos unutar tijela, jer um i emocije nisu u skladu.

Ključna stvar koju treba znati – istinsko iscjeljivanje i promjena u tijelu počinju se događati kada se emocije usklade s vašim pozitivnim mislima. Ovdje dolazi do koherentnosti. Usklađenost je kad se misli i emocije poravnavaju.

Kada se to dogodi, zapanjujuće stvari počinju se događati u vašem tijelu! Na primjer, kad razmišljate o nečemu za što ste zahvalni i zaista osjećate zahvalnost – vaše tijelo je na vrhuncu iscjeljivanja.

Većina znanstvenika i istraživača danas je fascinirana tjelesnim stanjem pod nazivom koherencija. Sva istraživanja pokazuju da što više možete iskusiti koherentnost, to se više vaše tijelo iscjeljuje, popravlja i mijenja na bolje.

5. Meditacija

Kako bi promijenili svoj život moramo promijeniti svoje razmišljanje i emocije – što mijenja naše uvjerenje – koje mijenja naše navike – a to mijenja naš život. Da bi promijenili uvjerenja, moramo pristupiti našem podsvjesnom umu.

Da biste pristupili podsvjesnom umu, trebate ući u stanje niskih moždanih valova. Kada doživljavamo visoke moždane valove, naš analitički um je prepun misli, brige, planova i nevjerice. Kada usporite um, možete nadići te misli i povezati se sa svojim podsvjesnim umom.

Stanja mozga:

Beta stanje: U tom stanju funkcioniramo većinu dana, beta stanje je povezano s “radom” ili “aktivnim razmišljanjem”: analitikom, planiranjem, procjenom i kategoriziranjem.

Alfa stanje: Moždani valovi počinju usporavati, sve su manje u modu razmišljanja. Osjećamo se mirnije  i uzemljeno. Često se nalazimo u “alfa stanju” kada se opuštamo u kupki, kada šećemo šumom ili tijekom bilo koje aktivnosti koja pomaže opuštanju tijela i uma.

Theta stanje: Tu počinje meditacija. Ovo je točka u kojoj verbalni / misaoni um prelazi u meditativni / vizualni um. Počinjemo se odmicati od uma koji planira i idemo do dubljeg stanja svijesti (često se osjećamo pospani), imamo jaču intuiciju, više kapaciteta za cjelovitost i složeno rješavanje problema. Theta stanje povezano je s vizualizacijom.

Theta je stanje u kojem je vaš um otvoren za stvaranje novih uvjerenja i misli. Stalno ste u beta stanju ako stalno provjeravate e-poštu, društvene mreže, tekstove i istovremeno obavljate više zadataka. Na taj način teško ćete mijenjati mozak, misli i uvjerenja. Zato je toliko važno usporiti, odvojiti vrijeme za tišinu i duboko razmišljanje tijekom dana.

Dr. Joe preporučuje da svaki dan započnete s meditacijom, vizualizirajući i stvarajući novo sebstvo. Razmišljajte o tome tko želite biti, tko više niste i što želite. U tom se stanju mozak i tijelo počinju se mijenjati.

Djelovanja

Pogledajte simptom u svom životu (fizički ili emocionalni). Razmislite o tome koje misli ili navike imate koje su doprinijele tom problemu. Sjetite se anksioznosti, stresa, brige, ljutnje, zavisti, itd. Sve to stavlja vaše tijelo u stanje u kojem se ne može izliječiti.

Pogledajte gdje ste sada i razmislite o tome tko želite biti.

Kako bi ta osoba djelovala? Koje bi navike imale ta osoba? Što bi činila? Što bi govorila?

Odvojite vrijeme svakog jutra i osjećajte se kao ta osoba. Osjetite zahvalnost za vaše iscjeljenje i novi život. Vizualizirajte kako bi to bilo i kako bi se tada osjećali.

Na taj način možete stvoriti svoj vlastiti placebo učinak u svom tijelu!

ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić

Izvor: atma

 

 

Golotinja zimi

Danas nije nikakva retkost da čujete savete da nosite za broj manji grudnjak kako bi vam grudi delovale veće (nema veze što će vas to boleti i loše vam uticati na kičmu), da pokažete što više gole kože bez obzira na vremenske uslove i slično.

Ukoliko nosite grudnjak pravog broja (onaj iz kojeg vam ne ispadaju grudi), ako zimi nosite pantalone i džemper, vi se oblačite „bapski“, smatraju vas nesigurnom i stidljivom devojkom. A nesigurne su upravo one devojke koje će se razgolititi po svaku cenu ne bi li privukle pažnju momaka.
Dobra riba je dobra riba i ako je zakopčana do grla i ako joj se od kože vide samo šake, vrat i lice (ili joj je i vrat pokriven maramom ili šalom).

Golotinja može da privuče pažnju, ali ne i da nekog učini lepšim nego što jeste (eventualno može da privuče momke koji je smatraju „lakom ribom“ i nadaju se da ne moraju mnogo da se potrude oko nje, pošto se oblači kao da se nudi „na izvol’te“).

Pored toga što će privući momke koje mrzi da se potrude oko devojke, golišavost po hladnom vremenu privući će i svakakve bolesti, a vremenom i oslabljen imunitet i slabije zdravlje – a teško da možete nekoga da privučete ako ste najveći deo vremena suviše bolesne da ustanete iz kreveta.

Nemamo ništa protiv minića i kratkih majičica (mada oba istovremeno izgledaju neukusno), ali hladno vreme nije za njih. A što se privlačenja pažnje tiče, šta će vam pažnja onih koje možete da privučete jedino ako se maltene skinete gole?  (stil)

Nije šala: Muškarci zaista teže podnose gripu od žena

Ako je suditi po istraživanju njemačkih naučnika, problematika “muške prehlade” nije samo mit. Prehlade, viroze i temperature od 37,2 muškarci izgleda zaista podnose teže od žena.

Dr. Beatrix Grubeck-Loebenstein je imunologinja na univerzitetu u Innsbrucku i bavi se istraživanjem razlika u imunosnim sistemu među spolovima. Rezultati njenih istraživanja su bez kakve sumnje muzika za uši muškaraca koje žene ne uzimaju dovoljno ozbiljno kad je posrijedi patnja kroz koju moraju proći tokom jedne viroze.

– Jednostavno rečeno, zbog samih razlika u imunosnoj reakciji na bolesti muškarci se češće razbolijevaju od žena- rekla je dr. Grubeck-Loebenstein. Pojasnila je kako se protiv patogenih mikroorganizama koji napadaju organizam bore stanice specifične imunosti i stanice nespecifične imunosti. Nespecifične su stanice učinkovite isključivo u borbi protiv određenih patogenih mikroorganizama, kao što je virus gripe, i one u tom slučaju organizmu omogućavaju da se sam brani protiv cijelog niza bakterija, virusa i parazita.
Ipak, relativno je malen broj svake vrste specifičnih stanica. Kako bi se uništio patogeni mikroorganizam specifične se imune stanice trebaju multiplicirati milion puta. Tu dolaze do izražaja one razlike u imunosnoj reakciji između spolova: dok ženski hormon estrogen pomaže pri umnožavanju specifičnih imunosnih stanica, djelovanje muškog hormona testosterona je suprotno. I prijašnja su istraživanja pokazala kako estrogen ima jaka antiviralna svojstva protiv HIV-a, virusa hepatitisa i ebole.

-Dakle, estrogen stimulira imunosni sistem, a testosteron ga potiskuje i suzbija- potvrdio i dr. Marcus Altfeld, inače voditelj Odjela za imunološka istraživanja na hamburškom Institutu Heinrich Pette, a tamo istražuje biologiju humanih patogenih virusa.

-Ženski imuno sistem reagira znatno brže i agresivnije na patogene mikroorganizme od muškoga- pojasnio je.
Napomenuo je i da je, što je razina muškog testosterona viša, imunosni sistem muškaraca slabiji. Naučnici priznaju da im nije posve jasno zbog čega hormon koji muškarcima daje odličja muškosti, je ujedno taj faktor koji muški rod čini zdravstveno “slabijim”. Vjeruju kako bi se jedan od mogućih odgovora trebao tražiti u dalekoj prošlosti, s obzirom na to da se imuno sistem čovjeka razvija već milion godina.

– U kameno doba su naši preci živjeli u pećinama i tako bili izloženi raznim opasnostima. Svrha ženskoga imuno sistema tada je bila, kao što je i danas, uglavnom jednaka – zaštititi nerođeno dijete ili novorođenče. Zbog toga je takav imunitet morao biti iznimno snažan- poručuje dr. Altfeld.

I Grubeck-Loebenstein povezuje žensku imuno reakciju s porođajem i majčinstvom: “Učinak estrogenom ojačanog imunitet naročito je snažan kod mladih žena poslije puberteta. To se poslije smanjuje s godinama, a osobito nakon menopauze.”
Svejedno, dodaje kako testosteron nije jedini faktor zbog kojega muškarci virusne prehlade i slične tegobe podnose teže, jer su tu i ostali čimbenici.

-Muškarci se češće nezdravije hrane, generalno su manje disciplinirani kad su u pitanju bolesti, a naročito su nedisciplinirani kada je upitanju cjepljenje- kazao je doktor.

Oko 50 miliona ljudi oboljelo od epilepsije

BIJELJINA - Nešto manje od jedan odsto ukupne svjetske populacije pogođeno je najčešćom hroničnom neurološkom bolesti - epilepsijom, od koje, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije /SZO/, boluje oko 50 miliona ljudi.

Povodom Međunarodnog dana epilepsije, koji se obilježava 11. februara, stručnjaci napominju da ta bolest predstavlja ogroman socio-ekonomski teret oboljelima, njihovim porodicama i cijelom društvu.

Razlog je što su oboljeli na neki način "označeni", pa kriju epilepsiju bojeći se otkaza na radnom mjestu, nemogućnosti zapošljavanja i daljeg školovanja, neravnopravnog učešća u društvenim aktivnostima, uticaja na sklapanje poznanstava, propasti prijateljstva i braka.

Isključivanje lica sa epilepsijom iz posla i društvenih aktivnosti dodatno pogoršava samu bolest jer utiče na psihički status osobe, uzrokujući osjećaj odbačenosti, manje vrijednosti, a u težim slučajevima i depresivni poremećaj.

Ljekari upozoravaju da se epilepsija manifestuje nizom simptoma koje oboljeli i okolina često ne prepoznaju, odnosno pogrešno dijagnostikuju, pa je onda i liječenje neuspješno.

U više od polovine epileptičnih napada bolesnik nema gubitak svijesti, a simptomi su razni kratkotrajni poremećaji motoričkih, čulnih ili funkcija unutrašnjih organa /srce, pluća, crijeva/, uz djelimično ili potpuno očuvanu svijest.

Od epilepsije su bolovale poznate istorijske ličnosti, poput filozofa Sokrata, Aristotela, Pitagore, te vojskovođa Aleksandra Velikog, Julija Cezara, Napoleona Bonaparte, kao i političara Martina Lutera Kinga, Teodora Ruzvelta.

Neki poznati umjetnici i naučnici imali su epilepsiju - Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Čarls Dikens, Agata Kristi, Mikelanđelo, Betoven, Alfred Nobel, Isak NJutn, Tomas Edison.

Izvor:Nezavisne

Preti nam šest opasnih epidemija koje su već aktivne

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da je u junu ove godine prvi put u istoriji istovremeno svijetom haralo čak šest smrtonosnih virusa.

Katastrofalna epidemija ebole ubila je 11.300 ljudi i potrošeno je na milijarde dolara da se spreči širenje. WHO postavlja nove temelje za buduće prevencije širenja epidemija kako se slične situacije više ne bi ponavljale.

WHO je sastavio listu prioriteta sa najopasnijim virusima koji bi mogli da ugroze svijet, a to su: ebola, MERS, zika, Nipah virus, Lasa groznica i Rift veli groznica.

Još 2015. godine oni su započeli studiju kojom utvrđuju od kojih bolesti preti slična opasnost i kako preventivno djelovati.

Od nabrojanih šest bolesti i patogena ove godine već je umrlo 190 ljudi, a zaustavljanje epidemije koštalo je milione dolara. Ali problem nije rješen i velika je vjerovatnoća da će se ponovo pojaviti i zaraziti još više ljudi. Predviđa se da bi mogle da ubiju hiljade ljudi i izazovu pogubne posljedice, a gotovo da se i ne zna da su sve ove bolesti bile aktivne tokom prošlog mjeseca.

Doktor Majk Rajan iz WHO kaže da se ovakva aktivnost svih smrtonosnih bolesti nije dogodila u posljednjih 25 godina, pa su oni neprestano u pripravnosti. Svet obično sazna za četiri-pet različitih epidemija godišnje, ali one se obično ne događaju u isto vrijeme.

I dok su ove godine uspjeli epidemije da zadrže pod kontrolom, stručnjaci su zabrinuti zbog sve manjih ulaganja u istraživanje i razvoj, što je najvažniji faktor u suzbijanju rizika od širenja epidemija.

I američki Kongres traži redovne i ažurirane izvještaje. Republikanac Ami Bera tražio je da se poveća izdvajanje za sprečavanje ebole, a ovih dana jednoglasno je to usvojeno. Istovremeno se pojavio i dokument koji traži od direktora DNI-ja, nacionalne obavještajne službe, da razmotri opasnost od zaraznih bolesti i pandemija.

Izvor:Nezavisne

Hladne ruke alarm za bolesti

Iako mnogi ljudi vjeruju da je normalno da imaju hladne ruke, ljekari upozoravaju da nije uvijek tako, odnosno da to može biti znak zdravstvenog problema.

Kako vanjska temperatura pada, normalno je da vam rukama postaje hladnije. Smanjenje cirkulacije način je na koji tijelo održava toplinu.

Čak i kada je spoljašnja temperatura umjereno hladna, hladne ruke mogu samo označavati da vaše tijelo pravilno funkcioniše kako bi regulisalo tjelesnu temperaturu.

Ipak, na hladne ruke treba obratiti pažnju jer to može biti simptom i nekih zdravstvenih problema.

Najčešće bolesti povezane s hladnim rukama su anemija, dijabetes, periferna arterijska bolest i neke druge tegobe koje mogu smanjiti cirkulaciju krvi u udovima. Doktor može dijagnostikovati vaš problem i predložiti liječenje.

Uporno hladne ruke i stopala mogu biti i reakcija na neke lijekove poput lijekova za štitnjaču, migrene…


Poprilično je uobičajeno da se ruke smrzavaju tokom zime, posebno na skijanju, klizanju ili bavljenju drugim aktivnostima na otvorenom, a najbolji način zaštite je nošenje kvalitetnih vodootpornih rukavica.

Rukavice ne smiju previše stezati ruke kako ne bi dodatno smanjile cirkulaciju. Ako treba nešto da radite na nižoj temperaturi, nosite rukavice bez prstiju koje će zaštititi ruke, a ostaviti prste učinkovitim.

Kada se javiti doktoru:

  •  Konstantno hladne ruke i stopala
  •  Promjene u boji kože
  •  Utrnulost
  •  Trnci
  •  Čirevi ili plikovi
  •  Previše zategnuta koža

nezavisne.com

Ovo su simptomi leukemije: Neki liče na grip, rijetko ko shvata šta se dešava!

izično starosno doba za odrasle je između 50. i 70. godine života, ali u novije vrijeme leukemija napada i mnogo mlađe ljude

Vjerovali ili ne, većina mladih krvnih zrnaca koje tijelo proizvodi dolazi iz koštane srži - masne supstance koja se nalazi u loptastim završecima kostiju.

Kod oboljelih od leukemije, jedna od ćelije iz koštane srži mutira i postaje kancerogena, a zatim se klonira - pravi sopstvene kopije i na ovaj način opaka bolest napreduje.

Doktorka Marta Vedlej otkriva da je rizično starosno doba za odrasle između 50. i 70. godine života, iako u novije vrijeme leukemija napada i mlađe ljude.


"Postoji nekoliko podtipova leukemije, koji se određuju prema vrsti ćelije koja mutira, kao i u kojoj fazi proizvodnje ćelije mutacija počinje", objasnila je onkolog Meredit Barnart.

Kada je riječ o simptomima leukemije, obe doktorke su se složile - ne postoji jasan simptom.

"Simptomi zavise od podtipa, ali mnogi od njih se zamjenjuju za običan grip", kaže Barnart.

Ipak, one savjetuju da obratite pažnju na sljedeće promjene:

Blijeda koža

"Kada se leukemija razvija, mlade krvne ćelije oštećene kancerom mogu da preplave koštanu srž i tako otežaju proizvodnju zdravih ćelija. Zbog toga što u tijelu imate manje zdravih, a više oštećenih ćelija, može da dođe do anemije, a samim tim i blijedila kože, naročito lica", objasnila je Barnart. Anemija može da izazove i stalan osjećaj hladnih ruku.

Umor

"Kao i kod mnogih drugih bolesti, umor je uobičajeni simptom leukemije", kaže Vedlej. Ako se konstantno osjećate iscrpljeno i nemate energije, a ranije ste je imali dosta, trebalo bi da se obratite ljekaru. Anemija takođe može biti uzrok umora.

Infekcije i temperatura

Krvne ćelije su veoma važne komponente imunog sistema. Ako one nisu zdrave, kao što je to slučaj kod leukemije, osoba se mnogo češće razboljeva. Vedlej kaže da su infekcije i temperatura još jedni od simptoma koji se najčešće viđaju kod leukemije.

Kratak dah

"Zajedno sa nedostatkom energije, kratak dah je nešto na šta takođe treba obratiti pažnju", istakla je Barnart. Obratite pažnju na trenutke tokom fizičke aktivnosti - ako primjetite da nemate vazduha ili vam se čini da je disanje drugačije nego ranije, ispričajte to vašem ljekaru.

Sporo zarastanje rana

Ako vam posjekotine dugo zarastaju, a modrice se lako pojavljuju, to može biti simptom leukemije. Male crvene tačkice na koži, poznatije kao petehije, takođe mogu da se jave zbog leukemije, a kod ove bolesti one se javljaju najčešće na nogama, kažu doktorke.

Drugi simptomi leukemije

"Pored navedenih, simptomi leukemije mogu biti i noćno preznojavanje i osjetljivi i bolni zglobovi", otkriva Barnart, a Vedlej kaže da treba obratiti pažnju i na gubitak težine. Krvarenje iz nosa, natečeni ili uvećani limfni čvorovi, pad ili skok tjelesne temperature takođe su simptomi ove opake bolesti.

Dijagnoza

Ako doktor posumnja na leukemiju, poslaće vas na dodatne testove, kako bi se utvrdio broj crvenih krvnih zrnaca i trombocita.

Ako rezultati potvrde pretpostavljenu dijagnozu, ljekar će vas poslati kod hematologa, doktora specijalizovanog za poremećaje i rak krvi, koji će odrediti tip bolesti i način liječenja.

mojdoboj.info

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top