Ciste i tumori su posljedica sakupljanja, nemogućnost da otpustimo, pogledajmo kako izgleda tumor i znat ćemo da postoji energetska matrica koja zapovijeda tijelu da sakuplja i zadržava. Svaki dio tijela (njegovo zdravstveno stanje) ima svoj mentalni ekvivalent koji je često matrica negativnih uvjerenja i sjećanja.
Naše fizičko tijelo ima svog dvojnika u eteričnom tijelu (astralni dvojnik) i svaki naš organ ima svog dvojnika.
Naši unutrašnji organi održavaju se u životu po principu razmjene između stanica. To je jedna ogromna radionica u kojoj rade milijarde zaposlenih stanica koje surađuju i daju jedna drugoj ono što im je potrebno, obavljajući prijenos informacija, električnih impulsa i razne procese, da bi nam u konačnici prezentirale taj fizički oblik koji imamo.
Mi i naše stanice crpimo snagu iz istog izvora koji nas napaja energijom. Mi smo isto tako jedna stanica koja stvara odnos s drugim osobama (stanicama) i vrši razmjenu energije u neprekidnom ciklusu života.
Naše stanice su kopija naše sveukupnosti – osobnosti, ponašanja, osjećaja, mišljenja, temperamenta i karaktera. Sve je jedno. Kako se mi odnosimo prema sebi i drugima – tako će se i naše stanice međusobno odnositi stvarajući kompoziciju koja će se zvati našim imenom.Mi smo prije svega svjetlosno, mentalno i emocionalno tijelo. Preuzimajući, dakle, od roditelja razne mentalne i emocionalne obrasce, mi iz potpuno nesvjesnih sfera izranjamo u materijalni svijet i često se rađamo bijesni, bolesni. Zašto se dijete rodi s poremećenim vidom?
Zato što nije željelo vidjeti nešto što se događalo za njegovog “stvaranja” ili boravka u majčinoj utrobi. Zašto su neka djeca jako bijesna u najranijem djetinjstvu, ponašaju se agresivno i histerično? Zato što su “pokupila” neispoljeni majčin bijes prema ocu.
Žene često od majke preuzimaju model potisnute agresije prema muškarcima i kasnije nikako ne mogu uspostaviti normalne i zdrave odnose sa suprotnim spolom. Dobili smo nešto na što nismo nikako mogli utjecati i ako nastavimo živjeti nesvjesno, ostat ćemo s nametnutim uvjerenjima do kraja života. To je život vezanosti, a ne slobode.
Prije svega, nama se rođenjem nameće religija, no mi ne moramo nužno biti kršćani ili muslimani, jer naša kasnija uvjerenja mogu znatno odstupati od toga, a društvo nam zbog toga vezuje snažan osjećaj krivice. Zamislimo onda pod kakvim pritiskom živi taj naš astralni dvojnik i kako se on s vremenom iskrivljuje.
Tako, u svim sferama života, dobivamo nametnuta pravila – da “moramo” završiti školu, moramo biti uzorni, vrijedni, poslušni, moramo sklopiti brak i dobiti potomstvo, moramo biti vjerni, monogamni, moramo zatomljavati svoje strasti, želje, emocije i misli. Ne uspijemo li na nekom od ovih polja – mi smo izopćeni od porodice i društva i imamo vlastitu sliku niže vrijednosti.
Da, netko je rekao da ne vrijedimo, nismo dostojni ljubavi i mi smo u to čvrsto povjerovali. Život se sastoji od ograničavajućih pravila i nitko nam ne kaže da imamo pravo na potpunu slobodu. Jer, ljubav je nešto što se potvrđuje izvana, što se mora zaslužiti. Baš čudno, ali za nas jedino istinito. Ako nam drugi ne potvrde da vrijedimo, ako od njih ne dobijemo ljubav, jedino nam preostaje da se samouništimo.
Zato, slobodno možemo reći da svaka bolest potječe od nedostatka ljubavi. Imunitet je zdravlje i on je dirigiran iz zapovIjednog centra, bez dobrog imuniteta, (pravilne zapovijesti) nema zdravlja.
Što se tiče liječenja, prije svega priroda – med i bilje – oni imaju “urođenu” zapovijest ljubavi i zdravlja za razliku od farmaceutskih lijekova koji imaju potpuno drugačiju energetsku matricu (novac na prvom mjestu). Međutim, naš organizam ima moć samoiscjeljenja i samo besplatan lijek je pravi lijek.
Sve što nam je potrebno nalazi se u nama! (uspešnažena)
