20 jednostavnih psiholoških tehnika koje zaista rade

Postoji mnogo psiholoških trikova i NLP tehnika i o njima je napisano dosta knjiga i održano mnogo predavanja. Mnoge od njih zaista pomažu stručnjacima da neprimetno manipulišu ljudima ili da sami izbegnu tuđi uticaj. Ali kakvim se trikovima najčešće služe obični smrtnici?

Femina se zainteresovala za ovo pitanje i našla odgovor na forumima Redit, gde ljudi iz različitih profesija dele psihološke tehnike, koje zaista rade.

♦ Nikad ne govorite muškarcu: Zar ne bi mogao… – zato što će to pitanje shvatiti kao teoretsko. Na primer, ne treba postaviti pitanje: Zar ne bi mogao da nazoveš komšije? – jer bi odgovor „da“ značio: Da, teoretski bih to mogao da učinim. Zato je bolje preformulisati takav skriveni zahtev u: Molim te, nazovi komšije.

♦ Ako želite da nekome bude nezgodno ili neprijatno, za vreme razgovora povremeno pogledajte u centar njegovog čela.

♦ Ukoliko vaš sagovornik izbegava pitanje ili zbog nečega ne daje odgovor, samo napravite pauzu u razgovoru, nastavljajući da ga gledate u oči. Pauza u razgovoru će mu biti neprijatna i nastaviće da govori. Možda će čak i detaljnije otkriti ono što želite da znate ili će reći istinu (ako je lagao), vjerujući da su vaše ćutanje i uporan pogled znak da vam je sve postalo jasno.

♦ Ako želite da s nekim uspostavite dobar odnos (na primer, u kancelariji), obratite se toj osobi s molbom da vam nešto ispriča ili objasni, čak i ako znate odgovor. To će poboljšati njegov stav prema vama.

♦ Dok postavljate pitanje, malo klimnite glavom. Skoro sigurno ćete dobiti potvrdan odgovor. Budi oprezni: ovu tehniku najčešće koriste ugostiteljski radnici, da bi gosti naručivali više i birali skuplja jela.

♦ Kad je čovek koncentrisan na nešto što radi (na primer, ozbiljan telefonski razgovor), ukoliko posegnete rukom, on će vam dati ono što u tom trenutku drži u rukama. Možda se kasnije neće toga ni sećati. Primanje radi obrnuto – možete mu nešto dati, a on to neće ni primetiti.

♦ Dovoljno je samo da sagovorniku kažete da nešto nije u njegovoj moći i nije sposoban da to uradi, pa će dati sve od sebe da dokaže suprotno.

♦ Ako s vremena na vreme klimate glavom tokom razgovora, sagovornik će postati podložniji vašim rečima, čak i ne shvatajući zašto se to dešava.

♦ Ako ste generalno zadovoljni ponudom neke osobe, ali želite da dobijete malo više, napravite pomalo razočaran izgled. Na primer, to može da pomogne kod visoke cene ili male plate.

♦ U trenutku kad vam zvoni budilnik, treba da se na sekundu naglo podignete, stisnete pesnice i viknete: Da! – kao da ste fudbaler koji je upravo postigao gol. Deluje čudno, ali to će vas odmah ispuniti energijom i lako ćete ustati iz kreveta.

♦ Ako se stalno brinete da li ste zaključali vrata i isključili peglu, dok to radite izgovorite naglas neku apsurdnu frazu (svaki dan izaberite neku drugu). Na primer, kažite: Zeleni zec – i isključite peglu, Kraba autokrata – i zaključajte vrata. Kad se budete zapitali jeste li zaključali vrata, setićete se da ste tom prilikom izgovorili tu čudnu frazu i umirićete se.

♦ Kad neko pokušava da vas svim silama uvuče u veliku raspravu ili skandal, samo mu recite nešto prijatno. To će ga zbilja razbesneti.

♦ Ako radite u timu i imate vrlo lenjog saradnika, nemojte mu davati zadatak rečima: Uradi to.Zamenite to sa: Počni s ovim. Tako će psihološki delovati da ima manje posla, a treba početi od malog. Zatim, kada to bude uradio, recite: Dobro, nastavi. Verovatno će u ovom slučaju uspešno obaviti zadatak, jer će mu se činiti da nije ostalo puno posla.

♦ Kad govorite u javnosti, uvek nosite sa sobom bocu vode. Kad shvatite da ne znate šta treba da kažete, samo uzmite nekoliko gutljaja i niko neće primetiti da u stvari pravite pauzu jer ste ostali bez teksta.

♦ Ako neko zuri u vas dok ste u javnom prevozu, počnite da gledate u njegove cipele. Budite uporni. Verujte, to će ga izbezumiti.

♦ Ako se veoma uzbudite svaki put kad vidite nekog od svojih poznanika, na kraju će i ta osoba početi da se nesvesno uzbuđuje kada vas sretne.

♦ Kada nekome imate šta da zamerite, ali ne želite da ga direktno optužite za to, govorite indirektno. Na primer, izjavu: Niste zatvorili prozor,  može zameniti sa: Prozor je ostao otvoren.

♦ Ako ste loše spavali, čvrsto recite svom mozgu: Spavao sam dobro. Zvuči čudno, ali ako ste zaista sigurni u svoje reči, one će sto posto delovati.

♦ Nosite flašicu vode kada javno govorite. Ako se osećate nesigurno ili ste zaboravili šta je sledeće, napravite pauzu za nekoliko gutljaja dok se ne setite i niko neće primetiti da ste se zbunili.

♦ Ljudi najbolje pamte ono što se dogodi na početku i na kraju dana. Sve što se dešava između te dve tačke – pamti se maglovito. Zbog toga zakažite razgovor za posao vrlo rano ili vrlo kasno, da vas poslodavac dobro upamti i ne pomeša sa nizom drugih kandidata.

Koristite li i vi neke tajne psihološke trikove?

Izvor: uspesnazena

izvor:pozitivanstav.com

Greška uloženih sredstava: Nekad je najracionalnije odustati

Kada se govori o donošenju odluka, mnogi ljudi smatraju da donose odluke koje će im u budućnosti donijeti maksimalnu dobit uz minimalne troškove.

To se ne odnosi isključivo na ekonomske odluke, već i na odluke iz drugih aspekata života. Tako "trošak" mogu biti naše vrijeme ili trud koje smo uložili u neku aktivnost, emocionalno ulaganje u vezu ili prijateljstvo i sl.Greška uloženih sredstava se ispoljava na različite načine - pri odlukama o nastavku intimne veze u kojoj više nismo sretni, finansiranju projekata koji donose više gubitaka nego dobitaka, nastavku saradnje sa zaposlenim koji je ranije bio efikasan, ali više nije, pretjerano učestalom korištenju proizvoda koji je mnogo plaćen, ali ne mnogo upotrebljiv, nastavku gledanja dosadnog filma jer smo već platili ulaznicu itd.

Ona se može manifestovati i kao prerano napuštanje aktivnosti koja bi mogla biti profitabilna, ali nije donijela rezultate onda kada se to očekivalo.Pored toga, moguće je da osoba nastoji da ispoštuje lične norme, kao što je ta da se uvijek treba završiti započeta aktivnost. I nedostatak informacija i finansijskih sredstava mogu biti jedan od razloga.

Veoma često, prilikom započinjanja nekog projekta, nemamo potpune informacije o tome kako će on teći i kakav će ishod imati.

Takođe, zbog ograničenih finansijskih sredstava kojima raspolažemo, nekad ne možemo napustiti započeti projekat i preći na drugi. U takvim situacijama najracionalnije može djelovati nastavak ulaganja.Ljudi se razlikuju u pogledu podložnosti grešci uloženih sredstava. Stariji ljudi će je rjeđe činiti, jer su iskusniji i važniji su im budući dobici od prošlih gubitaka.

Umorni i informacijama preopterećeni ljudi neće imati vremena niti energije da dobro osmotre situaciju, pa će više ulagati u neisplative projekte. Osobe koje postižu više rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti (pažnja, pamćenje, mentalna obrada, manipulacija informacijama i sl.) će prije odustati od aktivnosti koje ne donose dobiti. I struktura ličnosti ima značajnu ulogu: ljudi koji imaju tendenciju da više razmišljaju o prošlim neuspjesima umjesto o načinima njihovog izbjegavanja u budućnosti, biće više podložni grešci uloženih sredstava.

Bitno je uvidjeti da prošla ulaganja ne treba da utiču na sadašnje odluke. Uloženo vrijeme, trud ili novac u nešto što se pokazalo pogrešnim nećemo kompenzovati tvrdoglavim odbijanjem da od te aktivnosti odustanemo. Neizbježno je da ćemo mnogo puta u životu pogriješiti - posvetiti se ljudima koji nam ne uzvraćaju istom mjerom, obavljati posao koji nas ne ispunjava ili nositi cipele koje nas žuljaju, jer smo ih mnogo platili. Međutim, prestanak ulaganja ne znači da smo nekonzistentni u svojim odlukama, već da shvatamo da je nekad najracionalnije odustati.   (nezavisne)

Nametnuti ideali ljepote opasnost za mentalno zdravlje mladih

Svakodnevno smo preplavljeni sadržajima koji propagiraju trend savršenog tijela, pri čemu se zaboravlja da to u stvarnosti ne izgleda u potpunosti tako. Nameću se ideali ljepote, kao što je lice bez bora, velike grudi i mali struk kod žena, a kod muškaraca istaknuti mišići, često sa tetovažama. Postavljanje nerealnih i nedostižnih normi može da utiče na našu sliku o vlastitom tijelu, posebno u periodu adolescencije.

Slika o vlastitom tijelu predstavlja osjećanja, misli i način ponašanja koji osoba ima prema svom tijelu. U periodu adolescencije tinejdžeri počinju pojačano sagledavati svoje tijelo i stvaraju pozitivnu ili negativnu sliku o vlastitom tijelu.

To je period u kojem se većina mladih, u strahu da ne bude odbačena od društva, konformira onome što društvo nametne. Pronalaze svoje idole u pjevačima, glumcima, poznatim influenserima, na koje se ugledaju te ih idealizuju. Međutim, kada se tijelo koje imamo ne uklapa u kalup koji posmatramo kao ideal, dolazi do stvaranja negativne slike o vlastitom tijelu. Negativna slika vlastitog tijela često je povezana sa ozbiljnim mentalnim poremećajima.

Poremećaji koji se najčešće javljaju su depresija, anksioznost, poremećaji u ishrani i nisko samopoštovanje. Ovi poremećaji mogu se javiti samostalno ili u kombinaciji.

Samopoštovanje i slika o vlastitom tijelu direktno utiču jedno na drugo - ako vam se ne sviđa vaše tijelo, vaše samopoštovanje biće narušeno. Kako bi svoje narušeno samopoštovanje izgradili, ljudi obično pribjegavaju metodama koje propagiraju osobe koje su idealizovane od strane društva. Te metode obećavaju rezultate za kratko vrijeme, ali mogu da dovedu do ozbiljnih posljedica, kao što su poremećaji u ishrani.

Poremećaji u ishrani često se uzimaju zdravo za gotovo i često im se ne pridaje značaj. Međutim, oni mogu imati velike posljedice po fizički, psihički i socijalni razvoj mlade osobe. Najčešći poremećaji u ishrani su anoreksija i bulimija.

 Anoreksija je poremećaj u ishrani koji karakteriše niska tjelesna težina te opsesivan strah od dobijanja na težini. Bulimija je poremećaj u ishrani kod koga se patološki pretjeran apetit smjenjuje sa epizodama pražnjenja (samoizazvanom mučninom).

Statistički podaci pokazuju da na području Evrope od anoreksije boluje između jedan do četiri odsto žena, a od bulimija jedan do dva odsto. Kada je u pitanju muška populacija, između 0,3 i 0,7 odsto osoba boluje od nekog poremećaja u ishrani.Mediji i društvene mreže imaju značajnu ulogu u stvaranju pogrešne slike o ljudskom tijelu. Pohvalno je to što se u posljednje vrijeme na društvenim mrežama mogu sve više vidjeti fotografije na kojima je predstavljen stvaran izgled muškog i ženskog tijela te što se počinje razgovarati o ovoj temi. Kako je ovaj problem ozbiljan i aktuelan, medijski prostor treba da bude ispunjen sadržajem koji će obrazovati mlade i sadržajem koji će propagirati zdravi način života, bez brzih dijeta i štetnih metoda, koje mogu narušiti, kako fizičko, tako i psihičko zdravlje mladih.  (nezavisne)

I sedma umjetnost dovodi do raširenosti mitova u psihologiji.

Postoji veliki broj mitova, odnosno pogrešnih uvjerenja vezanih za psihički život čovjeka. Ti mitovi se mogu naći u svakoj od oblasti kojima se bavi psihologija.

Postoje pogrešna uvjerenja o funkcionisanju našeg mozga, o načinima na koje opažamo svijet oko nas, o razvoju i starenju, o pamćenju, o inteligenciji i učenju, o svijesti, o emocijama i motivaciji, o strukturi ličnosti, o interpersonalnim odnosima, o psihičkim poremećajima, o psihoterapiji itd. Razlozi zašto postoji tako veliki broj pogrešnih uvjerenja, u koja često slijepo vjerujemo, brojni su i kompleksni.

Jedan od razloga koji dovode do raširenosti mitova u psihologiji je i filmska umjetnost. Igrani film se, za razliku od dokumentarnog i edukativnog filma, ne mora zasnivati na činjenicama. Odnos činjenice - fikcija na filmu nije jednostavan, u smislu: ili je istina, ili je fikcija. Kad je riječ o psihološkim fenomenima, oni obično posluže kao inspiracija, a zatim se činjenice slobodno interpretiraju radi veće "filmičnosti".

Može se naći veliki broj primjera koji ilustruju ulogu filma u stvaranju psiholoških mitova. Jedan od najupečatljivijih slučajeva je vjerovanje da je elektrokonvulzivna terapija (šok terapija) fizički nasilan tretman, zbog kojeg ljudi postaju biljke ili zombiji. Prva asocijacija na ovaj postupak je pacijent vezan za krevet, koji se grči i ispušta jezive krike dok ga medicinsko osoblje pokušava obuzdati. Za ovakvu sliku zaslužni su brojni filmovi koji prikazuju elektrokonvulzivnu terapiju u pogrešnom svjetlu, prije svega "Let iznad kukavičjeg gnijezda", sa sjajnim Džekom Nikolsonom u glavnoj ulozi, ali i "Kuća na ukletom brdu", "Obični ljudi" itd. Iako je na početku šok terapija možda i bila donekle opasan postupak, danas ona nije ništa opasnija od anestezije. Koristi se u slučajevima teške depresije i šizofrenije, kada medikamentozna terapija ne djeluje. Pacijenti koji su prošli kroz ovaj tretman kažu da je manje neprijatan nego odlazak zubaru.

Drugi ilustrativan primjer kako filmovi doprinose stvaranju pogrešnih uvjerenja vjerovanje je u to da većina autističnih osoba posjeduje jednu ili više izdvojenih izuzetnih intelektualnih sposobnosti, odnosno da su savanti. Ove sposobnosti mogu biti raznolike, kao na primjer tačno preračunavanje datuma, muzičke ili likovne sposobnosti, izuzetna sposobnost pamćenja, rješavanje matematičkih zadataka itd. Iako je ovaj mit veoma raširen, čemu je vjerovatno doprinio i "Kišni čovjek", sa izvanrednim Dastinom Hofmanom, procjene su da tek 10 odsto autističnih osoba posjeduje karakteristike savanta.

Filmska umjetnost, kao i svaka druga, govori o nama samima, o životu, vrijednostima i životnim izazovima. Film nas podstiče na razmišljanje i preispitivanje, oplemenjuje nas ako shvatimo poruku na pravi način. Ali uloga filma nije da edukuje, upravo iz razloga što se filmska priča gradi oslanjanjem na umjetničku interpretaciju činjenica. I to ne treba da zaboravimo.

Piše: Strahinja Dimitrijević

IZVOR: Nezavisne novine

Psiholog Nela Marinković: Realnost nam pokazuje koliko zapravo možemo

Mi smo vrlo adaptibilni, a to smo i iskustveno mogli vidjeti od početka pandemije do danas. Mnoge stvari koje su za nas nezamislive kada o njima pokušamo razmišljati, ispostavi se da su zapravo savladive, rekla je u intervjuu za "Nezavisne" psiholog Nela Marinković.

 

Istakla je da mentalno zdravlje štitimo, najopštije govoreći, prevencijom i intervencijom.

NN: Pandemija virusa korona traje već 10 mjeseci. Jesu li ljudi na ivici snage?

MARINKOVIĆ: Ne. Da preciziram svoj odgovor: možda jesmo umorni i možda nam je teško živjeti u ovim okolnostima, ali nismo na ivici snage. To što nismo na ivici snage ne znači da nam je lijepo i da uživamo, već da živimo i prilagođavamo se u skladu s cjelokupnom situacijom. Mi smo daleko rezilijentniji, otporniji,  nego što to svakodnevno komuniciramo. Nerijetko možemo čuti "ne mogu više" ili "neću izdržati", a onda vidimo da najčešće izdržimo i da možemo da podnesemo mnogo toga. Kada procjenjujemo svoje kapacitete u pogledu neke situacije koja za nas može biti izazovna, imamo tendenciju da precjenjujemo ozbiljnost, izazovnost i težinu date situacije, a da potcjenjujemo vlastite kapacitete nošenja tom situacijom. Naposlijetku nam realnost pokaže koliko mi zapravo možemo.

NN: Brinući o fizičkom, zaboravili smo donekle na mentalno zdavlje. Kako da ga zaštitimo?

MARINKOVIĆ: Iako intuitivno lakše i više brinemo o fizičkom zdravlju (tako smo naučili), ipak brinemo i o mentalnom zdravlju. Za mentalno zdravlje se vezuju predrasude i negativne konotacije, pa često ne pričamo o mentalnom zdravlju s prijateljima, komšijama i teže se odlučujemo za traženje pomoći, za razliku od fizičkog zdravlja. Mnogi će se usaglasiti da je zaštita mentalnog zdravlja i normalizacija priče o njemu jedna od najboljih stvari koje je pandemija donijela, jer uviđamo svakodnevno koliko su mentalno i fizičko zdravlje podjednako važni. Mentalno zdravlje štitimo, najopštije govoreći, prevencijom i intervencijom. Prevencija znači edukaciju o tome šta se sve podrazumijeva pod prirodnim i tipičnim reakcijama svojstvenim čovjeku u određenim situacijama, ali i kada je vrijeme za traženje pomoći. Intervencija se odnosi na prepoznavanje kada nam je pomoć potrebna i odlučivanje da se javimo stručnjacima s kojima ćemo raditi na unapređenju vlastitog mentalnog zdravlja, prevazilaženju prepreka i građenju života za nas vrijednog življenja. Zapravo, kada govorim o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, mislim na sve uzrasne grupe.

NN: Emocije su dio ljudi, da li maske otežavaju njihovo pokazivanje drugima?

MARINKOVIĆ: Samo jedan segment ispoljavanja emocija uključuje facijalne ekspresije. Zapravo, u ispoljavanju emocija učestvuje cijelo naše lice i tijelo. Možda su naše usne pod maskom, ali oči i obrve nisu. Pored facijalne eksperesije, ispoljavanje emocija podrazumijeva i naše ponašanje. Uzevši sve ovo u obzir, možda ne možemo da vidimo jedan dio lica našeg sagovornika, ali možemo i dalje da ga čujemo, kao što i on može da čuje nas, da se međusobno razumijemo i ponašamo u skladu s emocijama.

NN: S kojim se sve specifičnim problemima javljaju ljudi psiholozima u doba korone?

MARINKOVIĆ: Ljudi se javljaju za pomoć s problemima koji jesu i nisu direktno povezani s korona virusom. Nekako nam se čini kada slušamo i čitamo o tome kako se cjelokupna situacija odražava na naše funkcionisanje, da se ljudi za pomoć javljaju samo zbog situacija i problema koji su u direktnoj vezi s pandemijom. Ali ako se fokusiram na pandemiju, iz mog iskustva, ljudi se javljaju najčešće zbog simptoma anksioznosti, brige za zdravlje, posao i svoje bližnje, depresivnosti, ali i zbog posljedica koje je korona donijela: nemogućnost putovanja, preseljenja, studiranja ili smrti članova porodice, kao i usljed mnogobrojnih drugih faktora koji utiču na čovjeka svakodnevno.

NN: Praznici su iza nas. Kako se na ljude odrazilo obilježavanje pod ovim mjerama?

MARINKOVIĆ: Mnoge stvari su prije pandemije bile jednostavnije, o tome nismo ni mislili jer je to za nas bila realnost koju poznajemo. Usljed vrlo restriktivnih mjera u svijetu, ali i kod nas, ove godine su okupljanje i dolazak članova porodice koji žive, rade ili studiraju u inostranstvu bili otežani ili čak i nemogući. Mnoge porodice su bile odvojene od drugih članova svoje porodice. Kod onih koji su u istom domaćinstvu, ukoliko poštuju preproučene mjere, praznici su bili rezervisani za druženje unutar najužeg kruga porodice. Dakle, preporučene mjere i ograničenja u kretanju su nas doveli i do toga da su mnogobrojna putovanja i zimovanja otkazana, te smo izabrali ili smo bili prinuđeni ostati u svojim domovima i svojoj zemlji. Praznici su nam omogućili i kratak predah od užurbanog tempa, posla, od škole i studija, vjerujem da je za pojedine ovo dobar aspekt proteklog perioda.

NN: Šta možemo očekivati u pogledu mentalnog zdravlja nakon pandemije?

MARINKOVIĆ: Mi smo vrlo adaptibilni, a to smo i iskustveno mogli vidjeti od početka pandemije do danas. Mnoge stvari koje su za nas nezamislive kada o njima pokušamo razmišljati, ispostavi se da su zapravo savladive. Kontekst oko nas i u nama se neprestano mijenja. Istina, te promjene nisu često velike poput ovih koje proživljavamo usljed pandemije, ali ih imamo u iskustvu, jer život svakom od nas donese i stresne događaje, neizvjesne, tužne i one lijepe. Ono čemu se lično nadam jeste da ćemo nastaviti da govorimo o zdravlju: mentalnom, ali i fizičkom, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo u datom trenutku.

Stres ne utiče podjednako na sve

NN: Prijeti li nam globalni PTSP?

MARINKOVIĆ: Nezahvalno je o tome govoriti u ovoj situaciji, jer bi procjena struke mogla izgledati kao neka vrsta nagađanja, ali rekla bih da ne. Svoju pretpostavku temeljim na nalazima istraživanja, u kojima je ispitivano kako se visokostresna i traumatska iskustva odražavaju na mentalno zdravlje pojedinaca te je ustanovljeno da se stresna i traumatska iskustva ne odražavaju podjednako na sve ljude. Kod nekih se razviju simptomi PTSP-a, dok kod drugih ne. Dakle, ne treba da potcjenjujemo naš kapacitet za adaptaciju i našu rezilijentnost, kao i kapacitet za učenje i prilagođavanje novonastalim situacijama.

izvor: Nezavisne novine

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top