Evo kako roditelji nesvesno razaraju psihu djeteta: 10 gestova ostavlja teške posljedice zauvijek!

Možda u nekom od ovih problema prepoznate sebe, ali neka vam to bude za nauk da ovo ne radite svom djetetu.

Vjerovali ili ne, naučno je dokazano da su za veliki broj psihičkih problema odgovorne emocije i iskustva proživljena u djetinjstvu!

Sljedeći problemi direktna su posljedica roditeljskog ponašanja prema djeci, za koje vjerujemo da je normalno i uobičajeno!

1. Anksioznost, depresija i nedostatak nezavisnosti

Da li vaši roditelji ili vi spadate u "Roditelje helikoptere"? To su roditelji koji neprestano nadgledaju, proučavaju i kritikuju život deteta. Iako to rade iz dobre namere, previše zaštite vodi do psiholoških problema. Ako vam je teško da donesete odluku bez konsultacije sa roditeljima, vi ste baš tako odgajano dete, samtraju psiholozi.

2. Štetne navike, zavisnost i ekstremni sportovi

Ukoliko roditelji stalno govore deci da prave mnogo problema, oni će vremenom zaključiti da bi svet bio bolji bez njih. Rezultat su mladi ljudi koji nesvesno traže put da unište sami sebe, obično kroz alkohol, pušenje, drogu ili ekstremne sportove.

3. Nesposobnost potpunog odmora i relaksacije

"Uozbilji se!", "Ne glupiraj se okolo!", "Ne mazi se!" Česte, ali veoma štetne rečenice upućene deci. One kreiraju previše ozbiljne odrasle osobe, koje ne umeju da se opuste, ne razumeju decu i preziru detinjaste ljude.

4. Nedostatak samopouzdanja, želja da se bude poput nekog drugog

Roditelji koji svoju decu često porede sa "boljom" decom dobiće previše samokritičnog tinejdžera, a zatim i odraslu osobu sa kompleksom niže vrednosti, prenosi BrightSide. Oni u životu uvek pokušavaju da urade nešto bolje, dok istovremeno mrze sebe jer nisu superiorni u odnosu na neku drugu osobu.

5. Teškoće u privatnom životu

Ako kao dete dobijate instrukcije da nikome ne verujete, logično je da ćete izrasti u osobu koja veruje da je svet neprijateljski nastrojeno mesto puno opaskih zamki, bez trunke dobrote.

6. Traženje roditelja u partneru

"Suviše si mali za to!" Savršen način da odgajite odraslo dete. Ovakvo dete verovatno će zauvek ostati "suviše malo", nezavisno i u partneru će tražiti roditelja da se o njemu stara.

7. Potiskivanje talenta, nedostatak inicijative, destruktivna zabava

Ako roditelj često koristi fraze poput "Nemoj meni da pametuješ" ili "Prestani da maštaš", odgajiće dete koje nema svoje mišljenje, inicijativu niti sposobnost vođstva. Kad odrastu, ovakva deca veoma često utapaju svoje ambicije i talente u alkoholu i opasnoj zabavi.

8. Zatvorenost i potiskivanje emocija

Deca i te kako primećuju nedostatak emocija i osetljivosti kod roditelja. Kad često slušaju da treba da prestanu da plaču ili se žale, deca se zatvaraju u sebe. Ta potisnuta osećanja mogu da prerastu u psihosomatske poremećaje.

9. Teška depresija i osećaj krivice

"Svega smo se odrekli da bi ti imao to!" Klasično nabijanje krivice koje preplavljuje dušu deteta i retko nestaje. Isti efekat daju i pretnje u vezi ocena u školi - dete je pod konstantnim stresom, što lako vodi u depresiju.

10. Neodgovornost i nezrelost

Postoji poseban tip previše zaštitnički nastrojenih roditelja, koji ne dozvoljavaju deci da rade baš ništa. "Ne diraj mačku, ogrebaće te" - samo je jedan od primera zastrašivanja deteta da donese bilo kakvu odluku ili proba nešto novo. Uz ovakvo odrastanje, obavezno dolazi i pasivnost i neodgovornost, kao i nesamostalnost.

Sine, danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time

Sada dođi, stresi tu prašinu sa sebe, pomjeri malo tu kapu u stranu, tek toliko da ti vidim oči i sjedi pored mene. Reći ću ti šta u njima vidim.
Vidim nebo, vidim zvijezde, vidim more i talase, vidim budućnost. Vidim da si isto tako srećan kao što si danas bio, pa zapinješ, padaš, valjaš se u prašini, tužan si, onda plačeš … Osjećaš i kako te peče ranna od pada, ali ne želiš da zaustaviš igru i zato juriš dalje. I dopada ti se to što ne staješ, jer se sebi činiš još većim junakom.
Onda vidiš da pobjeđuješ, pa si opet srećan. Ti zapinješ još hiljadama puta, ali uvek ustaješ, ideš dalje i dostižeš više. Sa uvijek istim sjajem u oku, i kada si na zemlji i kada si gore. I ne obraćaj previše pažnju na tu prašinu što ti je ostala na licu. Neka stoji kao dokaz da si se iz nje izdigao. Dozvoli joj da ti zaprlja obraze, košulju i da ti posivi cipele, ali nikada ne daj da ti zaprlja dušu, iskrivi osmijeh i izoppači snove. Jer snovi su važni.
Važno je šta sanjaš. Hoćeš li sanjati kako dotičeš zvijezde, ploviš morima, osvajaš prostranstva, nečije osmjehe i osjećanja ili ćeš sanjati skupa kola i gomilu para?
Ja ti novac želim na javi, ali nemoj njime prljati snove. Snovi o novcu se brzo potroše, a ti ne želiš da budeš čovjek bez snova. I čuvaj svoje snove, ako su pravi. Nemoj ih dijeliti, neka budu samo tvoji i ničiji više. Kad se probudiš ponekad, samo mi namigni i pusti da nagađam gdje si sve bio.

Tvoje oči mi kažu i da ćeš biti dobar dečko, kao i sada, pomalo stidljiv. Znam šta ćeš mi reći – danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time.

Pusti da ti obrazi porumene, koljena zadrhte i dlanovi se oznoje. I pokaži da ti je stalo… Da ti je barem malo stalo šta će reći djevojčica koja ti se baš sviđa i šta će misliti neko ko ti se učini važnim. Nije moguće da važnih neće biti. Onih koji puštaju zmajeve bez vjetra i gospodare nemirnim morima.

I nije moguće da ti zbog nijedne djevojčice neće zaklecati koljena i zatreperiti srce, jer ćeš baš sa njom i ni sa jednom drugom, poželjeti da dijeliš sladoled. Oni će ti takvi, ostaviti trag na srcu i iskrojiti uspomene. Gledaj ih tamo gdje i ja tebe sad gledam i ponekad se ozbiljno postidi pred njima. Brineš se kako će stid u tuđim očima izgledati? Ako su stvarno velike, izgledaćeš i ti velik u njima.

Sada idi, imaš još malo vremena, uskoro će mrak.

Zdravo sine. Vratio si se kući. Ovo je tvoja sestra. Djevojčica, sjutra mama, žena. Jednog dana, imaćeš i ti svoju. Njena snaga će biti ogromna. I nemoj da te ona plaši. Nikada se nemoj borriti protiv te snage, jer ćeš izgubiti. Izgubićeš zadovoljnu ženu, a ja ti samo takvu želim. Ti si muško. I tvoja uloga je velika.

Budi jak oslonac, podrška, budi dobar sagovornik i još bolji prijatelj, budi zaštitnik i budi hrabar. Uvijek hrabriji od nje. Ali ako ikada na bilo koji način pokušaš da dokažeš svoju muškost, znaj da si je izgubio. I ako je nikada ne budeš dokazivao, tek onda ćeš biti pravi muškarac. Za nju. Za tvoju ženu.

A ja? Ja znam da ti to jesi. Jer pravi muškarci imaju sjaj u oku. Oni se stide, sanjaju, padaju, plaču, ustaju, idu dalje… a iznad svega vole i poštuju žene.
Napravio si sebi večeru!? Bravo sine! Sada, laku noć!

Kako raznovrsna hrana utječe na razvoj djece

Dijete svaki dan treba pojesti raznolike vrste mesa, ribe ili jaja kao osnovnih izvora visoko kvalitetnih proteina neophodnih za rast i razvoj

Da bi sačuvali zdravlje djece roditelji bi trebali znati osnove zdrave ishrane, koja podrazumijeva redovne obroke i izbalansiranu ishranu. Doručak je obavezan, jer djeca koja doručkuju bolje napreduju.

Evo koje bi se namirnice trebale naći na jelovniku djece u uzrastu od tri do pet godina.

Izbor namirnice

- Dijete svaki dan treba pojesti raznolike vrste mesa, ribe ili jaja kao osnovnih izvora visoko kvalitetnih proteina neophodnih za rast i razvoj.

- Nikako ne treba zaboraviti mlijeko i/ili mliječne proizvode koje bi svako dijete trebalo konzumirati minimalno 500 mililitara dnevno u bilo kojem obliku.

- Mliječni proizvodi najbolji su izvor lako iskoristivog kalcija za razvoj kostiju i zuba, ali su bogati vitamina i ostalih minerala. Uz to, sadrže laktozu - mliječni šećer koji je dobar izvor energije, a služi i za podsticaj rasta korisnih bakterija u crijevima i olakšava apsorpciju minerala poput željeza.

- Danas se jogurti i neke vrste mlijeka obogaćuju posebno korisnim bakterijama - probioticima koje dokazano djeluju tako što snaže imunitet. Nerijetko ovi proizvodi smanjuju i alergijski odgovor organizma.

- Voće i povrće je važno jer, osim vitamina i minerala, sadrži i vlakna koja podstiču pražnjenje crijeva i reguliraju varenje. Stvaraju osjećaj sitosti i daju nam visokokvalitetne i brzo iskoristive ugljikohidrate, kao što su fruktoza, glukoza i skrob.

Svakodnevni jelovnik

- Svaki dan ponudite dijete voćem. Mijenjajte voće da djetetu ne dosadi uvijek jedna te ista vrsta voća, ali i način serviranja: voće ili voćna salata bez šećera, voćni frape...

- Svakodnevno ponuditi dvije različite vrste povrća. Mijenjajte povrće i način pripreme: krem supe, skuhano, pire od povrća, variva ili gulaši s povrćem. Povrće možete narendati u lazanje i špagete (narendajte tikvice i mrkvu, jer dijete to neće osjetiti).

- Nemasno meso - svaka vrsta mesa je dobrodošla, i suprotno mišljenju, crveno meso je zdravo, ali ni s jednom vrstom mesa ne treba pretjerivati. Od četiri dana u sedmici složite razne vrste mesa, a preostale dane ostavite za ribu ili jaja ili jedan dan bez mesa, ali s mahunarkama.

- U meni obavezno uvrstite plavu ribu (barem jednom sedmično) kao najvažniji izvor omega 3 masnih kiselina.

- Žitarice, pahuljice - svaki dan za doručak, ručak i večeru dobro je ponuditi žitarice u nekom obliku, jer su izvor ugljikohidrata koji se polako oslobađaju u organizmu i dugo nas drže sitima.

- Prednost treba dati kombinaciji različitih žitarica umiješanih u ukusne muslije ili integralnim verzijama pahuljica za doručak. Za ručak su to riža, integralna tjestenina, a za večeru lako varljivi griz ili rezanci.

Zdrava užina

Za užinu je djeci najbolje nuditi voće ili voćni jogurt, kao i voćne salate ili frape (zato što djeca ne jedu voće za doručak). Ukoliko je doručak bio slabiji, uz voće mogu ići i žitarice.

Popodnevni međuobrok zavisi od toga gdje je dijete ručalo i šta je ručalo. Neka to bude manja porcija ručka zajedno s roditeljima ili ponovo servirano voće. Dijete se može počastiti u ovo doba i nekim desertom: puding, palačinka ili sladoled s voćem.

Amniocenteza ili Nifty test za buduće roditelje

Amniocenteza je u prošlosti bila prva odluka svake trudnice, koja je željela biti potpuno sigurna u zdravlje svojeg djeteta, međutim posljednjih se godina sve više trudnica, kako bi izbjegle nepotrebne rizike, odlučuje za neinvazivni prenatalni test Nifty.
Već u prvim tjednima trudnoće svaka se buduća majka susreće sa prenatalnim testovima, koji ispituju postoje li kod djeteta neke hromosomske nepravilnosti.

Amniocenteza je naime, invazivni postupak, koji se izvodi uz pomoć ultrazvučne sonde. Iglom se pristupa u maternicu buduće majke i uzima se pribižno 15-20 ml plodne vode, potrebne za analizu. Zahtjevna priroda postupka amniocenteze sa sobom nosi određene rizike, sa kojima se trudnica susreće za vrijeme trudnoće ili poroda, neki od njih su rizik od pobačaja, krvarenje ili infekcija.

Upravo zbog neugodnosti postupka i rizika koje sa sobom povlači amniocenteza, sve više budućih roditelja se odlučuje za prenatalni test Nifty.

Nifty test je, za razliku od amniocenteze, neinvazivni test, što znači da ne zahtjeva ulaz u tijelo trudnice i ne donosi dodatne rizike za trudnicu ili bebu. Test se provodi jednostavnim, uobičajenim laboratorijskim postupkom uzimanja 10 ml venske krvi trudnice, koji se potom šalje na analizu.

Za vrijeme trudnoće sama DNA ploda iz posteljice cirkulira krvotokom majke, tako jednostavno možemo doći do plodove DNA iz majčine krvi. Provjeru zdravstvenog stanja djeteta vršimo analizom slododne DNA ploda i otkrivamo prisutnost prevelikog ili premalog broja hromosoma, a tom metodom također možemo odrediti i spol djeteta.

Prednost Nifty testa je također ta da se, u usporedbi sa amniocentezom, koju možemo napraviti između 15. i 20. tjedna trudnoće, može napraviti već od 10. tjedna trudnoće nadalje. Također je vrijeme dobivanja nalaza Nifty testa od 6 do 8 dana, dok rezultate amniocenteze možemo čekati i do 3 tjedna.

Nifty je također pouzdaniji od mjerenja nunhalnog nabora i standardnog testa probira (Double test), stupanj lažno pozitivnih rezultata je manji od 0,05%, a stopa otkrivanja Down sindroma je veća od 99%. Nifty test je vodeći neinvazivni prenatalni test na svijetu, preporučaju ga zadovoljne trudnice, majke, kao i liječnici u više od 60 svjetskih država.

Izvor:Klix.ba

Pravilno vaspitanje djece je jedan od preduvjeta uspjeha u kasnijoj životnoj dobi

Jedan od najočiglednijih poslova vezanih za roditeljstvo je njegovanje, ali postavlja se pitanje da li roditelji na adekvatan način odgajaju vlastitu djecu. Herald Tribune donosi nekoliko savjeta kako u različitim fazama djetinjstva pristupiti odgajanju i koje životne poruke prenijeti djeci.
Naime, poruke koje prenosimo su ključ efikasne duševne higijene vaše djece. Pitanje koje roditelji treba sebi da postavljaju jeste koje vrste poruka prenosimo djeci da bismo mogli efikasno njegovati njihovu dušu? Kao što namjenski planiramo svoje obroke s najboljom mogućom hranom, trebamo pažljivo isplanirati poruke koje prenosimo u svakoj fazi djetinjstva.

Roditelji u najranijoj fazi djetinjstva bebe trebaju naučiti da su one dostojne ljubavi i povezanosti s drugom djecom. Također, bebe u ovoj fazi treba naučiti da stvore adekvatne preduvjete da se uvijek osjećaju sigurno i zaštićeno.

Vrlo važno u cijeloj ovoj priči jeste da roditelji svoju djecu ne trebaju tjerati da budu njihove kopije, već djeca od najranije dobi trebaju graditi svoju osobnost. Svaki čovjek ima posebne talente i sposobnosti koje će moći iskoristiti na sebi svojstven način i zbog kojih će postati vrijedan član zajednice čiji je sastavni dio pa stoga u djeci treba podstaknuti kreativni razvoj. Djeci je također potrebno da roditelji budu direktni s njima, posebno kada su mali.

Kako djeca rastu tako se i poruke mijenjaju pa je potrebno drugačije pristupiti kako bi ih roditelji adekvatno pripremili za odraslu dob. Posebno u fazi puberteta djeci trebate govoriti da ona ne mogu kontrolirati druge ljude ili odrediti ishod određene društvene situacije. Treba im kazati da ona mogu kontrolirati isključivo sebe i svoje reakcije na stanja u kojima se nalaze.

Isto tako, djecu od malih nogu treba učiti da su odgovorna, kako za svoje uspjehe tako i za greške. Naučite ih da jedan uspjeh podstakne sljedeći, a da greška bude lekcija koju ne bi smjeli ponavljati. Ukažite im na važnost shvatanja šta je krenulo naopako i kako mogu poboljšati stanje.

Jednom kada djeca usvoje ove poruke od roditelja, veća je vjerovatnoća da će prerasti u zdrave i jake odrasle osobe koje će znati nositi se u vanrednim životnim situacijama.

Izvor:Klix.ba

Odlazak u vrtić - trauma za dijete i roditelje

Roditelji trebaju znati da je ta reakcija potpuno normalna. Takvo ponašanje zapravo pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Također, i način adaptacije ovisi o nekoliko faktora.

Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.

Laka adaptacija

To je normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uslove i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tokom deset do 15 dana boravka u vrtiću ili jaslicama.

Adaptacija srednje težine

Promjene u ponašanju su produžene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću.

Teška adaptacija

Ovo je dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati dva do šest mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: obolijevanje, nepovoljni porodični uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje.

Kako djeca reagiraju

Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).

Jedna od mogućih reakcija je regresivnost, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu).

Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja odnose sa odgojiteljem. Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu, a taj proces može potrajati i godinu.

Od čega zavisi način prilagođavanja

- Individualne osobine;

- Stepen djetetovog razvoja;

- Dob djeteta;

- Zdravstveno stanje;

- Porodična atmosfera;

Koja se djeca teže prilagođavaju

- Emocionalno labilna djeca;

- Nesamostalna i egocentrična djeca;

- Ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Izvor:Nezavisne

Roditelji bi trebali ostavljati telefone daleko od kreveta navečer

Penzionisani učitelj Ian Bauckham je za Daily Telegraph rekao da savjetuje roditeljima da ograniče vrijeme koje njihova djeca provode na internetu.

On savjetuje da se striktno odredi period kada je dopušteno korištenje interneta te da se i roditelji i djeca pridržavaju toga.

"Odaberite kada sigurno nećete koristiti telefon, neka to bude naprimjer porodični ručak. Tada svi odložite mobitele i fokusirajte se na jelo i porodičnu atmosferu", rekao je Bauckham.

Naglasio je da su mlađe generacije podložnije stresu i da su osjetljiviji zato što su izloženi utjecaju s društvenih mreža i generalno s interneta.

"Fizički su sigurniji nego starije generacije, jer zbog interneta ne izlaze vani, ali su psihički veoma ugroženi", poručio je Bauckham.

Dodao je da su djeca često izolovanija te samim tim rjeđe izlaze i rjeđe se viđaju s prijateljima, što se dešava zbog upotrebe društvenih mreža.

"Roditeljima bih poručio da kolektivno isključe telefone dva sata prije spavanja te da zabrane pristup internetu u spavaćim sobama", zaključio je Bauckham.

Izvor:Klix.ba

12 pravila za roditeljstvo bez stresa

Toni Vajt, psiholog i psihoterapeut, učitelj i supervizor transakcione analize, sastavio je listu od 12 pravila kako bi roditeljima pomo-gao da bez stresa prođu kroz odrastanje svoje djece.


1. Niko nije savršen.

2. Ljutnja i konflikti su normalni.

3. Nemojte biti sluga vašem djetetu.

4. Pazite na sebe.

5. Nemojte zanemarivati vašu vezu sa suprugom.

6. Podržite vašeg supruga u vaspitanju.

7. Nemojte se zadržavati na teškim temama, npr. kako je dete "nemoguće", jer ga time potkrepljujete u neželjenom ponašanju.

8. Zadržite smisao za humor.

9. Ne shvatajte bijes vašeg djeteta lično.

10. Dobro je da imate mrežu podrške - osobe s kojima možete pričati o teškoćama u rodi-teljstvu.

11. Naučite tehnike relaksacije.

12. Podsjetite se da djetinjstvo neće trajati vječno.

nezavisne.com

ne

Kako biste uvijek bili informisani posjetite Nezavisne novine. Svakodnevno imaju najnovije vijesti iz državeregiona i svijeta. Nezavisne novine su 24 sata sa Vama, a vijesti na njihovom portalu su provjerene, pouzdane, brze, tačne, istinite i jasne.

Takođe, na portalu http://www.nezavisne.com možete pročitati vijesti iz ekonomijesportanauke, tehnologije i kulture, kao i dnevni horoskop. Možete prelistati male oglase, potražiti i oglas za posao, a dostupna je i kursna lista koja je svakodnevno ažurirana.

Osam smiješnih poređenja odgoja prvog i drugog djeteta

Nakon prvog djeteta još uvijek imamo energije i nade te smo predani ideji da sve moramo napraviti savršeno. Međutim, onda dobijemo drugo dijete i shvatimo kako moramo revidirati našu viziju roditeljstva i u nekim stvarima popustiti, a neka pretjerana pravila i zaobići.


1. Hrana

Prvo dijete: Sve organsko, domaće i strogo provjereno. Hrana je uvijek svježe pripremljena, sokići iscijeđeni, a za brzu hranu na jelovniku nema mjesta. Barem dok mu baka ili djed ne daju prvi sok ili smoki.

Drugo dijete: Od malo smokija i štapića neće mu biti ništa. Sok je OK.

2. Odjeća

Prvo dijete: Odjeća provjerenog porijekla, stopostotni pamuk.

Drugo dijete: Dobra je i iznošena odjeća starijeg brata ili sestre.

3. Kupanje

Prvo dijete: Rituali kupanja svake večeri u isto vrijeme neizbježan su dio uspavljivanja. Beba se njeguje gelom za kupanje vrhunske marke.

Drugo dijete: Dvaput sedmično, ostale dane pere se guza. Može i šamponom starijeg brata ili seke.

4. Rutina uspavljivanja

Prvo dijete: Odlazak na spavanje svake večeri otprilike u isto vrijeme. Strogo poštivanje pravila rutine jer to djeci stvara sigurnost.

Drugo dijete: Zaspi u dnevnom boravku s prstićem ili bočicom u ustima negdje oko 22 časa.

5. Prijatelji

Prvo dijete: Organizovana druženja s prijateljima iz vrtića ili parkića.

Drugo dijete: Prijatelji starijeg brata ili sestre.

6. Igračke

Prvo dijete: Igračke vrhunskog kvaliteta.

Drugo dijete: Autić "Made in China", jer je bitno da je barem nešto novo i samo njegovo.

7. TV pravila

Prvo dijete: Samo crtani i to 23 minute na dan.

Drugo dijete: Već je s dvije godine pogledalo "Kralja lavova", s tri zna listati slike na mobilnom telefonu i igrati "Minions".

8. Fotografisanje

Prvo dijete: Fotografije mame u prvom, drugom i trećem tromjesečju. Fotografije prvog zuba, prve kašice, prvih koraka, prvog izlaska u parkić.

Drugo dijete: Nekoliko slika u zagrljaju starijeg brata ili sestre. I, naravno, slike s rođendana.

nezavisne.com

Šta se dešava kad narcisi postanu roditelji?

Stalno lupamo glavu na temu – šta da činimo sa našom narcioidnom decom. Ali, niko ne postavlja pitanje, šta se dešava kada narcisi postanu roditelji?

Narcističke crte ličnosti šire kao epidemija, istom brzinom kao i gojaznost. Milenijalci su generacija koja veruje da uvek zaslužuje najbolje, a nema upečatljivijeg simbola njihove samozaljubljenosti od selfi manije. Stalno lupamo glavu na temu – šta da činimo sa našom narcioidnom decom. Ali, niko ne postavlja pitanje, šta se dešava kada narcisi postanu roditelji?

Narcizam odlikuju nedostatak empatije, pridavanje sebi preterane važnosti i stalna potreba za obožavanjem od strane okoline. Taština i pohlepa su u srži narcisoidne ličnosti, kaže Ramani Durvasula, autorka knjige “Kako preživeti vezu sa narcisom”.

Naravno, svi smo mi pomalo narcisi, to je sasvim ljudski i zapravo predstavlja razvojnu fazu kod mladih. Problem nastaje kada narcizam počinje da utiče na naš posao i međuljudske odnose. Narcisi veruju da su posebni i da zaslužuju bolji tretman nego ostali. “Većina nas prestane da tako misli o sebi oko šeste godine, i ne bi smelo da se desi da takvi budemo i sa 40 godina,” kaže Durvasula.

Međutim, kada narcizam opstane kao odlika ličnosti i u zrelom dobu, dešava se da roditeljstvo postaje izvor frustracije. Deca ne pružaju narcisima tretman za kojim oni žude. “Nenahranjeni” narcizam čini da roditelji reaguju na dva načina. Jedni sasvim izgube interesovanje za svoju decu i obožavanje počnu da traže na drugoj strani. Drugi na svoju decu gledaju kao na sopstveni odraz i počinju suviše da se unose u roditeljstvo i preterano kontrolišu decu. U oba slučaja, narcisoidni roditelj je emocionalno udaljen i suštinski hladan. 

Narcisoidni roditelji svoju decu koriste kao sredstvo za napredovanje. Uspeh deteta je razlog da se oni osećaju dobro, pa takvo dete zapravo postaje njihov “trofej”, kaže Kit Kempbel, profesor psihologije sa Univerziteta Džordžija i stručnjak za narcizam. Roditelji narcisi imaju visoka očekivanja od dece – pritiskaju ih da budu uspešna u sportovima, da pohađaju vrhunske fakultete i ostvare karijere koje obezbeđuju visoki status. Oni veruju da su njihova deca posebna i da zaslužuju vanredne prilike i privilegije. Ne prihvataju ništa osim savršenstva. Na decu gledaju kao na deo sebe, a kada im očekivanja ne budu ispunjena, uskraćuju pažnju i otuđuju se, objašnjava Durvasula.

Deca nisu u stanju da izađu na kraj sa hladnim i uzdržanim stavom roditelja. Potrebno im je da osete bezuslovnu ljubav kako bi se osećala sigurnom. Od toga zavisi da li će u životu moći da uspostavljaju zdrave odnose sa drugima, kako će gledati na sebe i reagovati na stres. Kada se u detinjstvu ne uspostavi vezanost između roditelja i deteta, posledice su doživotne.

Deca narcisa pate od niza psiholoških problema. Sklonija su depresiji, anksioznosti, nedostatku samokontrole, poremećajima u ishrani, niskom samopouzdanju, poremećenom identitetu, zloupotrebi hemijskih supstanci i perfekcionizmu. Sara Šo je ćerka narcisoidne majke, kojoj je najvažnije bilo kako ona izgleda i da li je vitka. Od rane mladosti ju je doterivala i pripremala da se uda za bogatog muža. Kada je Sara završila u bolnici teško povređena u saobraćajnoj nesreći i borila se za život, majčina prva reakcija bila je da pozove frizera da joj sredi kosu. “Najstrašnije od svega bilo je što sam ja pomislila da će me majka sada možda voleti, jer me je zamalo izgubila.”

Budući da ne živimo u vakumu, narcizam drugih roditelja utiče i na način kako svi podižemo decu. Njihova opsednutost dečjim potignućima stvara takmičarski odnos  i među decom i među roditeljima. 

Većina ljudi koji upadnu u zamku takmičarskog roditeljstva nisu narcisi, već žrtve takmičarske kuture u kojoj se uspeh meri ocenama, ugledom škola, bogatstvom i statusom. “Stvorili smo svet u kome je praktično nemoguće uspeti ako niste narcis, ” kaže Durvasula.

Čak i najdobronamerniji roditelji bivaju uvučeni u ovu igru, a time izlažu svoju decu riziku da i sama postanu narcisi, jer od tolike jurnjave za uspehom ne ostaje vremena da se kod dece razviju osobine kao što su saosećajnost i briga za druge.

Roditelji narcisi podižu lestvicu za sve, kupujući svojoj deci skupe telefone i organizujući im raskošne rođendanske proslave, zbog čega i ostala deca počinju da žele iste stvari. Onda i ostali roditelji popuštaju pa društvo u celini postaje sve više materijalstičko i opsednuto statusom. Uskoro, postaje nenormalno da svako dete nema preskup telefon, pa narcisoidni roditelji moraju da traže neke još bizarnije načine da dokažu da su njihova čeda bolja od ostalih.

Narcizam nije od juče – naučnici njegove korene nalaze još u individualizmu 19. veka. Međutim, tehnologija je učinila da individualizam danas postane vladar. Sada, kupci očekuju da svaki proizvod bude prilagođen njihovom ukusu, a televizijski program njihovim interesovanjima. Svaki aspekt onlajn sveta je u znaku individualizma. Svako ima priliku da se oseća posebnim, a to je plodno tle za razvoj narcisoidnosti.

Kada su naučnici sa univerziteta Prinston pručavali nastanak narcizma kod dece, utvrdili su da je u njegovom korenu preterano pridavanje značaja detetu od strane roditelja. Kada roditelj svojoj deci pridaje preveliku važnost, deca usvajaju isto gledište. A narcisoidni roditelji su majstori u tome.

Nema jednostavne formule kojom je moguće predvideti ko će postati narcis, ili kako će dete reagovati na narcisoidnost roditelja. Osim vaspitanja, važna je i uloga genetike i nasleđenih crta ličnosti. Prema nekim preliminarnim istraživanjima, manje od polovine dece narcisa i sama postanu narcisi, ali za sada nema dovoljno podataka jer generacija narcisoidnih roditelja tek treba da bude temeljno proučavana.

“Jedno je sigurno – deca narcisa u životu će patiti od nesigurnosti i sumnje u sebe,” kaže Durvasula. “Pitanje je – kako će se to ispoljiti?”

mojdoboj.info

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top