Bez obzira kako ih ostvaruješ, važni su ciljevi, zar ne? Jasno postavljanje ciljeva često je pola uspjeha, ali ne mora nužno garantovati da ćeš doći do cilja. U stvari, postoji dosta pogrešaka koje možeš napraviti tokom puta (što može dovesti do frustracije i, na kraju, odustajanja). Zato, može biti korisno znati uobičajene zamke, tako da je postupak što je moguće manje stresniji. Postizanje ciljeva nikada nije lako, ali nema smisla sebi to otežavati. Donosimo ti 5 grešaka koje ljudi najčečše prave u ovom procesu.

Postavljanje ciljeva samo u januaru

Jedna od najvećih grešaka kada je riječ o postavljanju ciljeva je ta što većina ljudi koristi godišnju metodu postavljanja ciljeva, tj. donosi novogodišnje odluke. Godišnja metoda postavljanja ciljeva u osnovi je pristup sa puno minusa, a do kraja januara uzrokuje neuspjeh više od 90% novogodišnjih odluka.

Umjesto da ciljeve postavljaš samo na početku godine, razmisli o procjeni ciljeva iz mjeseca u mjesec, omogućavajući im da se prilagode životnim promjenama i drugim okolnostima. Što se tiče postavljanja ciljeva, godina je predugačak vremenski period. Svi smo tek proživjeli 2020. godinu i previše smo svjesni da se puno toga može promijeniti za godinu dana.

Ipak, to ne znači da ne trebaš zapisati i dugoročni cilj koji želiš da ostvariš do kraja godine, već da fokus treba biti na manjim mjesečnim ciljevima, koji će voditi do ostvarenja godišnjeg cilja.

Nedostajanje osjećaja hitnosti

Uobičajeni kamen spoticanja kod postavljanja ciljeva je nedostatak osjećaja hitnosti. Tokom godine nas često zavarava osjećaj da stalno imamo još mnogo vremena do kraja godine za ostvarivanje zacrtanog cilja, zbog čega ga nesvjesno zanemarujemo i stavljamo u drugi plan. Tako gubimo veći dio godine, a zatim očajnički pokušavamo nadoknaditi izgubljeno vrijeme kako se bliži kraj godine. Ali, kada se prema njima od početka ponašamo sa odgovornošću i osjećajem hitnosti, onda pametnije i racionalnije upravljamo vremenom koje nam je na raspolaganju.

Normalno je da se ciljevi mijenjaju, razvijaju i usput kroje. Ako na pola godine shvatiš da želiš promijeniti svoj cilj, to je sasvim u redu. Ali ukoliko čekaš 1. januar naredne godine da kreneš sa ostvarivanjem izmijenjenog cilja, nećeš uspjeti napredovati.

Nerealna očekivanja

Kada postaviš novi cilj, primamljivo je zamisliti život u kojem taj cilj postižeš za samo nekoliko sedmica. Ali, ovo gotovo nikada nije moguće, kada je riječ o kompleksinijim ciljevima. Za njih treba vremena.

“Želim vježbati jogu svaki dan”, “Želim kupiti kuću do kraja godine” – ovo su ciljevi koji zahtijevaju značajne promjene u načinu života i nemoguće ih je ostvariti preko noći. Ljudi griješe jer otpočetka u glavi taj cilj ne mogu razlučiti na više manjih i realnih ciljeva. Na primjer, ako je nekom cilj da uspije svaki dan meditirati, prvo treba početi pet minuta jedan dan sedmično, zatim dva puta, dok ne dođe do sedam puta sedmično. Jednom kada se postigne uspjeh sa nekoliko manjih ciljeva, sam put do velikog cilja izgleda realniji i lakši.

Bez kompromisa

Iako je idealno biti fokusiran i posvećen svom cilju, nije ni zdravo da svi imaju stroge i oštre smjernice koje ne dopuštaju bilo kakvu krivulju učenja. Još jedna prepreka za uspjeh u postavljanju ciljeva je ta što većina svoje ciljeve uparuje s beskompromisnim propisima. Ovo je recept za poraz, a da ne spominjemo osjećaj još veće frustracije u ovim situacijama, kada ne uspijemo ostvariti apsolutno sve što smo zamislili.

Istraživanja pokazuju da je za odvikavanje od navike potrebno približno 10 sedmica ili dva i po mjeseca. Takođe, pokazuje da je potrebno od 18 do 254 dana da pojedinac stvori novu naviku, a 66 dana da ta navika postane automatsko ponašanje. Uz sve to rečeno i zabilježeno, zašto smo u svijetu toliko strogi prema sebi kada je u pitanju postizanje nečega što je novo? Moramo dopustiti pad, poraz, pauzu, odvajanje, pa čak i povremene greške dok putujemo prema novom cilju. Malo samoopraštanja je normalno i drži nas na dobrom putu ka našem cilju.

Postavljanje ciljeva, jer su popularni

Kad čuješ da svi isprobavaju novi prehrambeni plan, rutinu vježbanja ili praksu meditacije, lako možeš i te ciljeve prilagoditi svojim. Ali to što je cilj u trendu ili popularan ne znači da će se i tebi isplatiti. Umjesto toga, odaberi cilj koji je ličan i odgovara tvojim potrebama. Nemamo svi koljena koja su opremljena za kilometre svakodnevnog trčanja. Ne trebamo svi izbaciti gluten iz ishrane.

Psiholozi često podstiču ljude da se pitaju prije postavljanja ciljeva. Jedna od najvećih grešaka koju ljudi čine prilikom postavljanja ciljeva je kreiranje onih koji nisu u skladu s njihovom dugoročnom vizijom. Izbjegavaj postavljati ciljeve koji nisu usklađeni sa tvojim životnim ciljevima. Prije postavljanja ciljeva, osiguraj da znaš ka čemu te vodi njegovo ostvarivanje i treba li ti uopšte to u životu.

Izvor: byrdie.com

Obrve su “detalj” na licu koji, pored zuba, najviše utiče na sam fizički izgled lica. One mogu učiniti da oči izgledaju veće ili manje, a cijelom području oko očiju daju konačan izgled. Zbog toga nije neobično da im se pridaje mnogo pažnje, a mi ti otkrivamo najznačajnije informacije, savjete i trikove kako da postigneš savršen izgled lijepih obrva!

Kroz istoriju se mijenjala percepcija kod ljudi, koji izgled i oblik obrva je najprihvatljiviji. Posljednjih nekoliko godina su u modi prirodne i guste obrve, ali nemaju svi tu sreću da su se rodili sa takvim obrvama. Srećom, danas postoji sjenčenje, odnosno puder obrve – najpopularnija tehnika za postizanje lijepih obrva iz snova.

Kako je riječ o trajnom procesu, najbitnija stvar je izabrati provjereno i stručno lice, koje će od tvojih obrva izvući maksimum. Jelena Rosić iz Cacao Beauty Centra u Banjaluci jedan je od najboljih browmastera u regionu, a prošla je brojne obuke, kako bi tehniku puder obrva dovela do savršenstva.

Ova bezbolna i bezbijedna estetska tehnika, podrazumijeva korigovanje, mijenjanje i uljepšavanje određenih nedostataka na obrvama, a sastoji se od ubacivanja pigmenta u površinski sloj kože, pomoću posebnog aparata, namijenjenog izradi trajne šminke i tetovaža.

Tokom tretmana nema krvarenja, nema bola, intenzitet i prirodnost boje, zavisi od kože klijenta i procesa apliciranja boje, koji se ponavlja 3 do 4 puta. Na ovaj način se podešava boja novih obrva, odnosno traži se najidealnija nijansa. Pigment se uvijek prilagođava prirodnoj boji obrva, tonu i podtonu kože, boji očiju, a preporučuje se da se na prvom tretmanu ide sa svjetlijom bojom, koju je kasnije uvijek lako potamniti i korigovati.

Tehnika sjenčenja se razlikuje od drugih tehnika trajne šminke obrva. Manje je agresivna i bolna, jer aparat ne prodire u dublje slojeve kože. Nema krvarenja, ožiljaka, grudvica. Odabrana regija tretira se lokalnom anestezijom u vidu gela. Nakon tretmana, obrve će neko vrijeme biti tamnije nego što se očekuje, ali vremenom će sve doći na svoje. Optimalno je da prave rezultate vidiš kroz tri do četiri nedjelje. Za to vrijeme, tretiranu regiju potrebno je njegovati u skladu sa instrukcijama, koje dobiješ od stručnjaka.

Kako bi klijenti imali što realniju predstavu, kako će im obrve izgledati poslije tretmana, Jelena Rosić iz Cacao Beauty centra u Banjaluci, prvo praktikuje crtanje obrva olovkom i njihovo sjenčenje, što je uključeno u besplatne konsultacije i probu, koje je moguće zakazati.

Zanima te koliko dugo ćeš imati savršene obrve?

Puder obrve zadržaće se na tvom licu u zavisnosti od tipa kože. Optimalno je da se na licu zadrže od godinu do godinu i po dana, međutim kod nekih klijenata su one potpuno reprezentativne, čak i nakon tog perioda, sve do 2 godine nakon tretmana. Nakon mjesec dana od tretmana radi se prva korekcija, jer je toliko potrebno da se puder obrve u potpunosti formiraju i da koža zaraste i obnovi se.

Kako je koža lica posebno osjetljiva i podložna iritacijama, Jelena Rosić ističe da je najbolje da prvo posjetiš Cacao Beauty Centar u Banjaluci, gdje ćeš dobiti sve informacije i konsultovati se dodatno u vezi puder obrva, ali i ostalih tretmana trajne šminke. Možda, osim obrva, odlučiš da uljepšaš i kapke diskretnim ajlajnerom ili usne, i tako upotpuniš prirodan izgled.

Ono što se nama najviše sviđa kod ove tehnike je što se nakon tretmana, ne vidi da su žene radile trajnu šminku, a efekat je itekako vidljiv i utiče na cjelokupan izgled lica.

izvor:Ultra.ba

Emitovan je prvi pogled na intervju Meghan Markle i princa Harryja s voditeljkom Oprah Winfrey. U nedjelju, na CBS-u je predstavljena najava intervjua, Oprah with Meghan i Harry: CBS Primetime Special, koji će biti emitovan 07. marta.

“Samo želim svima jasno staviti do znanja da nema teme koja je zabranjena”, rekla je Winfrey, i dodala “Jeste li ćutali ili su vas ućutkali?” i “Gotovo neizdrživo zvuči kao da je došlo do preloma.”

“Moja najveća briga bila je ponavljanje istorije”, rekao je Harry koji s Meghan očekuje svoje drugo dijete.

Na kraju najave, Winfrey, koja takođe živi u blizini Meghan i Harryja u njihovom kvartu Montecito u Kaliforniji, rekla je paru: “Ovdje ste rekli neke prilično šokantne stvari.”

Kao što se vidi u najavi, Meghan i Harry imaće pored zajedničkog i pojedinačne intervjue s Winfrey.

U drugoj najavi, koja se takođe emitovala tokom programa 60 minuta, Harry je govorio o svojoj pokojnoj majci, princezi Diani.

“Znate, meni je zaista laknulo i sretan sam što sjedim ovdje i razgovaram s vama sa suprugom pored sebe, jer ne mogu zamisliti kako joj je bilo kad je prošla kroz ovaj proces sama prije svih tih godina”, rekao je o pritisku javnosti s kojim se Diana nosila.

“Jer nam je bilo nevjerojatno teško, ali barem imamo jedno drugo”, rekao je Harry, dok se Meghan složila.

Winfrey, koja je prisustvovala vjenčanju para u maju 2018. u dvorcu Windsor, snimila je “intimni razgovor” s vojvodom i vojvotkinjom od Sussexa koji će se emitovati na CBS-u, 07. marta.

“Winfrey će razgovarati s Meghan, vojvotkinjom od Sussexa, u dugom intervjuu, pokrivajući sve od stupanja u kraljevsku porodicu, braka, majčinstva, filantropskog rada do načina na koji se ona nosi sa životom pod jakim pritiskom javnosti”, objavila je mreža. “Kasnije im se pridružuje princ Harry dok govore o preseljenju u Sjedinjene Države i budućim nadama i snovima i svojoj proširenoj porodici.”

Intervju dolazi nekoliko sedmica nakon što je Buckinghamska palata potvrdila da se Meghan i Harry službeno neće vratiti svojim kraljevskim ulogama. Meghan i Harry više neće zadržavati pokroviteljstvo (kraljevsko učestvovanje u brojnim britanskim dobrotvornim organizacijama), a Harry će izgubiti počasna vojna imenovanja, koja će nakon toga biti preraspodijeljena “među radnim članovima kraljevske porodice”.

Iako Meghan i Harry više ne koriste svoje naslove Kraljevskog Visočanstva, zadržaće ih – zajedno sa svojim naslovima Vojvoda i Vojvotkinja od Sussexa. “Iako su svi tužni zbog odluke, vojvoda i vojvotkinja ostaju vrlo voljeni članovi porodice”, navodi se u saopštenju Buckinghamske palate.

izvor: Ultra.ba

Film Oscarom nagrađenog reditelja Kevina Macdonalda “Mauritanac: Dnevnik iz Guantanama” je u kategoriji najbolje glumice u sporednoj ulozi osvojio Zlatni globus, koji je otišao u ruke fenomenalnoj Jodie Foster. Dvostruka oskarovka trijumforala je na dodjeli Zlatnih globusa i osvojila svoj treći u karijeri i to za ulogu Nancy Hollander, advokaticu koja preuzima slučaj Mohamedoua Oulda Slahija, Mauritanca koji je optužen da je angažovao teroriste koji su zabili avione u tornjeve World Trade Centra 11. septembra.

Film je zasnovan na istinitoj priči i memoarima Guantanamo Diary, a uz Foster u filmu glume i Tahar Rahim u ulozi  Mohamedoua Oulda Slahija, koji je upravo za ovu ulogu bio u konkurenciji za nagradu Zlatni globus, te za Oscara nominovani Benedict Cumberbatch, koji u filmu glumi vojnog tužioca, pukovnika Stuarta Coucha, koji za Salahija traži smrtnu kaznu.

Priča prati Slahija koji je uhapšen i zatvoren u Guantanamu zbog sumnje da je angažovao teroriste, koji su izvršili napad na WTC. Nakon godina zatvoreničkog života, bez sudskog epiloga njegov slučaj preuzima advokatica Nancy Hollander i njena saradnica Teri Duncan, koju tumači Shailene Woodley. Počinje potraga za istinom koja će donijeti iznenađujuća i šokantna otkrića.

Film Mauritanac: Dnevnik iz Guantanama, u distribuciji Blitz filma pogledaj od 4. marta u CineStaru i ostalim kinima, a ulaznice kupi online ili na blagajnama kina.

izvor: Ultra.ba

Ako udana žena izgleda dobro, unatoč svojim godinama – trebate pružiti ruku njezinim suprugom. I s poštovanjem ga gledati u oči. To je njegova zasluga.

Nije mučio svoju ženu gadnim stvarima. Nije joj priuštio prljavi posao. Nije je kritikovao i nije na nju vikao grubim glasom. Grlio ju je, ljubio i volio. Davao joj je komplimente i pohvale. I stalno štitio od opasnosti i očaja.

I zahvaljujući dobrom tretmanu i ponašanju, dobio je lijepu ženu. U dobi od četrdeset godina, to je potpuno jasno! Žena dobrog supruga je lijepa, elegantna, smirena. Sjedi i smiješi se. Ili raditi nešto po kući. Ili šeta navečer držeći muža za ruku, a svi drugi muževi su zavidni. I misle: zašto moja žena nije takva? Dakle, jasno je zašto – ženu morate paziti i njegovati, kao ratnog konja, kao skup auto, jednostavno kao pravi muškarac.

Pored svake udane ne više tako mlade ljepotice stoji onaj, kome treba ruku pružiti – njen muž.

Naravno, postoje i usamljene prekrasne dame. I vjerojatno postoje žene koje su zadržale ljepotu i dostojanstvo u nesretnom braku – ali takve žene nisam vidio. Morate se brinuti o svojoj ženi od mladosti – a onda će sigurno ostati lijepa i pametna djevojka. I svi će onda reći kako vam se posrećilo što imate takvu ženu!

Možda se i posrećilo. No, prije svega, to je zasluga mudrog i ljubaznog muža. Izgled žene i njen karakter uveliko ovisi o njenom tretmanu. Od ljubaznih riječi sijamo i postajemo mlađi. Od zagrljaja vitkiji. Od poljubaca postajemo ljepši i ljubazniji… I po starijoj ženi uvijek možete vidjeti kakav joj je muž – dobar ili baš i ne. Muškarci biraju koga žele vidjeti pored sebe: ljepotu ili baš i ne.

Mi, žene, trebamo samo malo topline i ljubavi. Lijepe riječi i podršku. A ostalo i tako opraštamo, kad si voljen puno se toga može i oprostiti…

Anna Kirjanova

Izvor: inpearls

Tekst preveo i prilagodio: pozitivanstav

Glavni znak zavisti – vrlo je jednostavan i primetan. Ali on nas obično zbunjuje. Jer onaj koga smatramo prijateljem, rođakom, žali nas kada nam se nešto loše dogodi.

Šta je neverovatno! Na primer,čovek se prilično hladno odnosio prema nama. Kritikovao, obraćao oštrim rečima, čak ismejavao. Nije nas hvalio za uspeh, nije podržao u poduhvatima… A čim se desilo nešto lose,  potpuno je promenio svoj stav prema nama!

Verovatno smo pogrešili u vezi s njim? Verovatno je dobar prema nama. Ispituje detalje, uzdiše, daje savete i čak nudi pomoć. Malu, ali pomoć! I ponovo saznaje kako smo toliko pogrešili i upali u nevolje. Kako smo se razboleli ili od čega je umro nama blizak  čovek. I zašto nas je muž napustio? Kakav nitkov. Šta je rekao na oproštaju? Šta smo osećali?

Takvo saosećanje čovek iznenada počinje pokazivati  ako imamo problema. Takav se interes za nas probudio. A sumnjali smo da je taj čovek zavidan! 

Često nam u životu smetaju psihološke barijere, lažna ubeđenja i uska svest.

Kako bi izašli iz tog začaranog kruga, mnogi čitaju klasike, naučno-popularne i verske publikacije. Poznati psiholog, Mihail Litvak objavio je knjigu u kojoj u tezama navodi ono što su, po njegovom mišljenju, glavne prepreke na putu ka srećnom i zdravom životu.

Femina je odabrala deset teza o kojima možete da razmišljate usput ili u slobodno vreme i da se ovim postulatima stalno iznova vraćate.

10. Sreća je samo sporedni efekat dobro organizovanog života.

Sreća, radost i uspeh, kao što je svojevremeno tvrdio psihijatar Viktor Frankl, samo je nusproizvod dobro organizovane aktivnosti. Upravo vam ta aktivnost i donosi sve te emocije.

Onaj ko postavi sebi za cilj da ostvari gorepomenute “nusprodukte”, ide prema njima kao prema liniji horizonta – što se više približava svojim najlepšim snovima, oni se sve više od njega udaljavaju.

9. Kad razgovarate sa nekim, setite se da on takođe ima dobro mišljenje o sebi, kao i vi o sebi

Nikada nemojte zaboraviti da je čovek s kojim razgovarate isto što i vi – ličnost. On ima formiran pogled na stvari i za to ima svoje razloge. Svi koje srećete na svom putu biju soptvene bitke, o kojima vi ništa ne znate. Uvek treba paziti na čovekovo samopoštovanje, koje ne smete povrediti.

8. Ukoliko sami ništa ne preduzimate, kako vam se može pomoći? Može se upravljati samo automobilom u pokretu.

Reči su uvek prolazne. U našem jeziku postoji čak i izraz za to – voditi prazne razgovore. Čoveka pre svega određuju njegova dela. Niko vam neće pomoći, ako samo budete išli okolo i pričali svima koliko biste voleli da napišete knjigu. Zaista, kako vam u tome pomoći?

Kad se budete odlučili i odneli rukopis izdavaču, uvek će se naći prijatelji i poznanici koji će biti spremni da vas podrže. Onda kada se vaš rad bude materijalizovao, drugi će dobiti priliku da vam pomognu – i to ne samo rečima.

7. Postanite uspešni i sve uvrede će magično nestati

Mnoge uvrede se formiraju unutra, usled sopstvenog osećanja neostvarenosti. Ponekad ostajemo uvređeni i verujemo da situaciju može popraviti samo onaj koja nas je uvredio. Međutim, taj mehanizam funkcioniše drugačije.

Jedna učenica Mihaila Litvaka je rekla: “Moji uspesi su pomračili moje neuspehe” – i to je u osnovi tačno. Počnite da radite ono što volite i u tome dostignite visine. Nećete ni primetiti kako sve uvrede nestale same od sebe.

6. Hoćete da upoznate svog najvećeg neprijatelja? Pogledajte se u ogledalo

Mnogi se bore protiv stranih neprijatelja, a u stvari treba da se izbore sa sopstvenim. Naš jedini i najveći neprijatelj je u nama samima. Ne možemo izaći iz beskonačnog kruga nevolja, ako ne uklonimo unutrašnje barijere, koje nam ometaju rast i razvoj.

Mi se praktično nalazimo u čvrstim okvirima koje su oko nas stvorili društvo, obrazovanje i vaspitanje. Smatramo ih svojom suštinom i trošimo na njih dobar deo svoje energije.

Celokupna moderna psihologija usmerena je na borbu protiv njih. Ponekad oni nastupaju samostalno i to se naziva psihoza. Isto tako, oni po pravilu govore u naše ime, a mi to čak i ne primećujemo.

5. Tražite pravi put, ali ne prav, jer pravi put nije uvek prav

Zamislite da ste na 30. spratu i da treba da siđete. Najkraći put je proz prozor. Međutim, time će se vaše putovanje najverovatnije i završiti. Najbolje i najispravnije rešenje je da potražite lift, a u najgorem slučaju stepenice, čak i ako je u zgradi mračno i teško se snaći.

Zato se može reći da čovek koji izabere prav, umesto pravog puta, podseća na muvu koja udara u staklo i ne shvata da će mnogo brže izleteti kroz vrata.

4. Kada čovek nema cilj, ništa ne vidi. I obrnuto – cilj izoštrava vid

Jeste li nekad primetili da ste, kad vas je voljena baka zamolila da joj donesete gajbice za rasad, počeli da ih primećujete svuda – u prodavnicama, u rukama pijačnih prodavaca? Čak i kad vam više nisu potrebne, uhvatite sebe da zagledate divne drvene gajbice u piljarnicama.

Tako je i sa opštim ciljevima. Vaša pažnja je ograničena i zapažate samo ono što vam je potrebno. Cilj je kao trik: ukoliko ga pogrešno postavite, nećete videti ono što vam zaista treba.

3. Ukoliko želite da nekom nešto dokažete, to znači da živite za tu osobu

Ako hoćete da budete srećni, prestanite da dokazujete svoju ispravnost. Razmislite šta je suština svakog dokazivanja: to je apelovanje na drugu osobu, pokušaj da izmenite njeno mišljenje o nečemu. Zašto vam je to uopšte potrebno?

Ispada da vam je tuđe mišljenje sto puta važnije od sopstvenog, pošto u to ulažete toliko truda. Ukoliko živite za sebe, nikome ništa ne morate da dokazujete.

2. Sposobnost da volite i dobro podnosite samoću – pokazatelj je duševne zrelosti. Najbolje radimo kad smo sami

Samoću loše podnosi onaj ko je sam sebi odbojan. Takav čovek odlazi u društvo verujući da će tamo postati nešto drugo. Duševno zrela osoba koristi samoću za sopstveni razvoj i prikupljanje informacija koje može da podari drugima. Važan deo komunikacije nije samo primiti, nego i drugoj osobi dati ono što može da joj bude zanimljivo.

Zato Mihail Litvak pita sve kojima se dopadaju njegove knjige: „Šta mislite, dok sam ovo pisao, koliko je ljudi bilo oko mene?“

1. Sreća se sastoji u tome da HOĆU, MOGU i MORAM imaju isti sadržaj

Čovek je često rastrzan u tri pravca: moram, ali ne želim; hoću, ali ne mogu i slično. Čuvena zdravica u kojoj se kaže kako je najvažnije da nam želje budu u skladu sa mogućnostima ima vrlo moćnu psihološku podlogu. Jedino što čovek mora jeste da se razvija, sve ostalo je neobavezno.

Ono što hoćete mora obavezno biti u skladu sa onim što morate (razvojem). A ono što možete – to je sila kojom dopunjavate ovaj sistem, njen motor. Mihail Litvak preporučuje da obavezno sastavite spisak o sva tri pravca i na taj način zavedete red u svom sistemu vrednosti.

Slažete li se sa psihologom? Jesu li vas njegovi saveti naveli da se zamislite?

Izvor: uspesnazena

Iskreni zagrljaj grije dušu, duboko hrani naše srce, čuva ga, čini nas drhtavim, čini kožu osjetljivom, zagrijava kuću. Činjenica je da prihvatanje ljudi koje volimo čini da se osjećaju posebno, jedinstveno i sretno.

Toplina zagrljaja izgrađuje staze, tjera nas da se bacimo i razmišljamo o tišini. Zahvaljujući ovim gestama naklonosti, imamo priliku sjetiti se onoga što nas tješi, imati to na umu čak i ako toga nismo svjesni i nasmiješiti se iako nemamo razloga.

Zagrljaji ne rješavaju ništa, ali pomažu u suočavanju s nevoljama, sprječavaju ih da nas nadvladaju, da razbiju našu obranu i da uništavaju našu sigurnost.

Zagrljaji su način da kažemo našim voljenima da ih volimo, a da ne moramo reći ni jednu riječ. Biti u stanju uroniti u ugodno sjećanje zagrljaja znači osloboditi se naših osjećaja i pustiti ih da zagrijavaju našu kožu.

Zagrljaji su plod iskrene naklonosti, saučesništva u kojem svako pokazuje svoje istinsko ja.

Zagrljajem dajete i primate energiju koja njeguje emocionalno blagostanje. Stvoreni smo da osjetimo kontakt, da nas dodiruju i da kroz dodir prenosimo emocije.

Iz tog razloga, važno je potaknuti taj osjećaj; zahvaljujući dodiru možemo ojačati veze, pružiti utjehu i ojačati komade koji su se možda slomile zbog životnih teškoća.

Ljubav nas tjera da rastemo, označava naše najintimnije emocije i misli. Iz tog razloga zagrljaji, izraz ljubavi par excellence, omogućuju nam da pratimo one koje volimo kad god nam zatrebaju.

Zbog toga vrijedi dati milijune zagrljaja koji su izvor utjehe kada nevolja ometa naš put i nada se počinje njihati.

Činjenica je da zagrljaji postaju vjerno svjetlo koje vodi naše putovanje i bdi nad našim snovima kad se sunce i tijelo trebaju odmoriti. Zagrljaji postaju ponizni kada naši uspjesi postanu preveliki, natjeraju nas da rastemo i čine nas boljima.

Zagrljaji postaju mjera, sigurnost i razboritost, genijalnost, unutarnji mir, snaga i ravnoteža. To je moguće jer je zagrljaj poput eliksira protiv svih zla.

Mnogo smo puta daleko od ljudi do kojih nam je stalo i, prema tome, nismo ih u mogućnosti fizički zagrliti onako kako bismo željeli. Međutim, postoje psihološki zagrljaji, iskreni i jednako valjani kao i oni na koži.

Psihološki zagrljaj je vrsta zagrljaja koji se ne može dati fizički, ali koji ipak uspijeva napraviti tisuće kilometara dok leti, prevladava prepreke ili jednostavnu barijeru telefona prilikom poziva.

Što misliš? Svakodnevno grlimo svojim postupcima, riječima, brigama i pažnjom. Zagrljaj postaje najuniverzalniji dokaz naklonosti koji postoji jer nam omogućava da prenosimo podršku i ljubav našim najmilijima.

Kad je zagrljaj psihološki, tj. kad dolazi iz dubine naše duše i naših namjera, on uspijeva pružiti naklonost koliko i fizički zagrljaj. Zagrljaji koji zaista vrijede su oni koji postaju psihološki, emotivni, koji nas tjeraju da zatvorimo oči i posvetimo se mislima. Konačno, iskreni zagrljaji su oni koji hrane naše biće, našu suštinu.

Izvor: pozitivanstav

Luksuz nisu ni šminka, ni restorani, ni visoke štikle. Pravi luksuz je živeti kako ti se sviđa. U udobnim čizmama i bojom ruža koji ti se dopada ili uopšte bez šminke. Jesti ono što voliš, družiti se s onim s kim ti je lepo, biti zajedno iz ljubavi, a ne zbog osećaja dužnosti.

Naučite da odbacite nepotrebno, ono što je postalo zastarelo i istrošeno, ali čuvajte ono volite. Petogodišnja ćerka moje prijateljice ceo svoj mali život nosi u goste svoju kašičicu. Može da sebi dozvoli luksuz da jede kašikom koja joj se dopada. Njena majka se toga stidi i svaki put pokušava da se opravda. A ja sam počela da nosim na izlete svoje posuđe i escajg, jer ne volim da jedem iz plastike. I briga me šta drugi o tome misle.

Luksuzan život nije „zato što ti to zaslužuješ“, već zato što je ta stvar tebe dostojna. Šolja, koju ti je poklonila sestra. Tatina majica, u kojoj je tako prijatno spavati. Kolač po maminom receptu. Poljubac voljenog čoveka. Zanimljive knjige. Dobri filmovi. Omiljene pesme. Sveža posteljina. Čist stan. Život koji si sama izabrala.

Luksuzan život nije nerviranje kad nešto ne ide kako treba. Čarape mogu da ti se pocepaju. Testo može da ne naraste. Prijatelji ne žele da gledaju tvoj omiljeni film. Voljena osoba može da te napusti. Možda ne dobiješ unapređenje na poslu. Svašta se može dogoditi. Ako ti nešto ne uspeva, to nikako ne utiče na tvoju vrednost. To samo znači da trenutno ne ide sve kako želiš.

Luksuzan život znači imati mogućnost izbora. Da zakrpiš pocepane čarape ili da kupiš nove. Baciš kolač i naručiš picu ili da pokušaš da ispečeš drugi. Da sama gledaš film ili da pođeš s prijateljima u kafić. Da se prepustiš ili boriš. Potražiš novi posao ili revidiraš svoje ciljeve na starom.

Luksuzan život je živeti po svojim pravilima. Ići ka svojim ciljevima. Ne tražiti opravdanja. Ne podilaziti. Ne pravdati se za svoje izbore, svoje snove, interesovanja.

Moći da kažeš: Ne može tako sa mnom.

I reći: Može mi se.

Izvor: uspesnazena