Najbolje i nasmješnije izjave djece
Često kada ste previše umorni i džangrizavi, jedini koji uspjevaju da vam izmame osmjeh jesu djeca. Nekad to čine tako što prave razne nestašluke, a nekada genijalnim izjavama.
Svi znamo da klinci pomno prate sve što se događa oko njih, pa često primećuju stvari koje mi sami ne vidimo, prenosi ddl.rs.
Potom nam onako usput "otvore oči" i otkriju nam da su od "A do Š" čuli naše svađe sa supružnicima, trenutke u kojima smo sočno psovali, ali i da su primetili naše promjene raspoloženja.
Ovih dana internetom kruži spisak dječijih izjava, koje su do suza nasmijale mnoge. One su još samo jedan dokaz da su klinci genijalci i da sve kapiraju mnogo bolje nego što mi mislimo. Ove umotvorine nisu izgovorili klinci iz Srbije, ali su svakako genijalne, pa smo se potrudili da ih i vi pročitate.
- Kada je tata ljut i pita te: "Da li ti ja izgledam kao neki glupak?", ni slučajno mu ne odgovaraj - izgovorio je jedan Majkl.
- Kada je mama ljuta nešto na tatu, nemoj joj dati da te češlja - mudrolija male Tajle.
- Nikad ne dozvoli da tvoj trogodišnji brat i tvoj domaći zadatak budu nasamo u istoj sobi - zaključak djevojčice Trejsi.
- Kučićima i dalje smrdi iz usta, čak i ako im daš mentol bombonu - provjerio je devetogodišnji Endru.
- Brokoli je nemoguće sakriti u čaši mlijeka - konstatovao je Amir.
- Ako želiš da ti mama i tata kupe mačku, počni da ih ubeđuješ tako što ćeš im tražiti da ti kupe konja - kaže Naomi.
- Vodootporni markeri nisu zamena za karmin - ustanovla je Loren.
- Ne svađaj se sa sestrom dok drži palicu u rukama - shvatio je desetogodišnji Džoel.
- Ako si u školi dobio lošu ocenu, pokaži to mami dok priča telefonom - zaključak je male Alejše.
- Nikad ne govori mami da joj dijeta nije uspješna - posavjetovao je mali Majkl.
izvor:Nezavisne novine
Ne učite djecu da se uklapaju, bitna je zdrava pobuna
Obrazovanje i škole vremenom su postali sistemi sa zadatkom da objedine um djece, kako bi ih učinili pitomima i prilagodljivima ovom svijetu. Oni koji su drugačiji, kreativni, oni koji odstupaju od poznatog, označeni su kao “teški ljudi“ i moraju odmah da se vrate na pravi put.
Obrazovana osoba nije osoba koja apriori slijedi pravila društva, a da prethodno nije razmišljala o njima i shvatila da li su u skladu sa njegovim osjećanjima. Zato zdrava pobuna treba da bude rezultat svakog obrazovanja. piše
Zdrava pobuna znači miran, hrabar i kreativan unutrašnji protest koji dovodi do konstruktivne akcije. Ova velika kriza kroz koju prolazimo prilika je da probudimo odraslu osobu u nama, natjeramo je da razmisli o značenju obrazovanja, pokrene svoju kreativnost i akciju.
Djeca i mladi koji razmišljaju na ovaj način sada su nam potrebni više nego ikad ranije. A takođe i odrasli sa željom da nastave svoje obrazovanje.
“Ne učite svoju djecu da se prilagođavaju društvu, da budu zadovoljna onim što postoji, da prave kompromise sa onim što je pred njima; dajte im unutrašnje vrijednosti pomoću kojih mogu da promijene društvo i odupru se dijaboličnom projektu globalizacije svih mozgova”, Tiziano Terzani, “Ideja sudbine”. (m.cdm.me)
Kako razvod utiče na mentalno zdravlje djeteta
Koje su emocionalne posledice razvoda po djecu?
Razvod braka stvara teške emocionalne krahove za cijelu porodicu, ali za djecu situacija može biti prilično zastrašujuća, zbunjujuća i frustrirajuća. Mala djeca se često ne shvataju zašto su rastrzani između dva doma, zašto roditelji žive odvojeno i slično. Djeca kada iz mirne luke dožive takve neuspjehe, dešava se da ih muče problemi da li se roditelji i dalje vole i da li će roditelji i njih prestati da vole.
Djeca školskog uzrasta ponekad pomisle da je razvod njihova krivica, kao i da su oni uradili nešto pogrešno pa je došlo do toga. Tinejdžere takve situacije baš pogode i mogu osjećati bijes i ljutnju na svoje roditelje, što može trajati danima. Dešava se i da krive jednog roditelja za prekid braka ili mogu zamjeriti jednom ili oba roditelja zbog raspada porodice.
Svaka situacija je jedinstvena i svaka porodica sa sobom nosi posebnu priču. Ipak, javljaju se i ekstremne situacije u kojima dijete može osjetiti olakšanje kada dođe do razvoda, jer im razvod predstavlja smanjenje stresa i neprijatnosti koje su doživljavali.Da li je stres kod djeteta povezan sa razvodom?
Razvod obično znači da će djeca izgubiti kontakt sa jednim roditeljem – najčešće ocem. Smanjen kontakt utiče na vezu roditelja i djeteta, a prema jednom istraživačkom radu objavljenom 2014. godine, istraživači su otkrili da se mnoga djeca poslije razvoda osjećaju manje bliskim sa svojim očevima. Nakon razdvajanja od jednog roditelja, djeca osjećaju stres i strah, a javlja se i nesigurnost koja može ostati i kada dijete zakorači u odraslo doba.
Razvod takođe utiče na odnos djeteta i roditelja sa kojim živi i koji se o njemu stara – najčešće je to majka. Ti roditelji se često žale na stres koji je uzrokovan samohranim roditeljstvom i situacijom u kojoj su sami sa jednim ili više djece. Studija objavljena 2013. ističe da majke često imaju manju podršku nakon razvoda i društvo na njih ne obraća pažnju.Rizično ponašanje
Ne tako mali broj adolescenata iz razvedenih porodica se odaje opijatima i postaje agresivnije. Djeca u tom periodu žele da probaju sve, poput upotrebe nedozvoljenih supstanci i ranih seksualnih aktivnosti. U Sjedinjenim Državama, djeca razvedenih roditelja počinju ranije da piju alkohol i da koriste više marihuane, duvana i droga nego njihovi vršnjaci.Ukoliko vi uspostavite dobar odnos sa vašom djecom i ukoliko oni osjete ljubav i privrženost oba roditelja uprkos razvodu, navedene probleme nećete imati. (cdm.me)
Ko su najbolje tate na svetu? Izdvajamo 8 poznatih očeva koji uživaju u roditeljstvu
Danju su idoli milionima širom sveta, a noću postaju sasvim obični očevi koji bi sve učinili za svoje mališane.
Poznate holivudske ličnosti imaju ne tako jednostavan zadatak da pronađu balans između karijere i svakodnevnih obaveza i privatnog života, odnosno svoje porodice. Mnogima od njih ovo i te kako polazi od ruke, pa uspevaju da se i pored užurbanog stila života posvete svojoj deci i razmaze ih svojom ljubavlju.
1. Dvejn Džonson - Rok
Penzionisani glumac i profesionalni rvač obožava da provodi vreme sa svojim ćerkicama Simonom, Džezmin Lijom i Tijanom, a njihove svakodnevne dogodovštine često podeli sa svojim pratiocima na društvenim mrežama.
Njegova najstarija ćerka krenula je njegovim stopama i ušla u svet rvanja, što je njemu posebno drago i pri čemu joj pruža potpunu podršku.
2. Džejson Momoa
Poznati Akvamen je otac dvema devojčicama i očuh još jednoj - Zoi Kravic. I pored brojnih obaveza koje ima, glumac uvek stiže da se posveti svojoj mezimicama.
Svoju ulogu oca ponekad poredi sa ulogom sportskog trenera jer, kako kaže, on je taj koji devojčice odvodi u skejt parkove, na penjanje, igranje sa lukom i stelom i druge aktivnosti. Ono što je najvažnije jeste da se konstantno trudi da bude što bolji i uči od svojih ćerkica..
3.Džon Ledžend
Poznati američki pop pevač je tata maloj Luni i dečaku Majlsu. On neretko avanture koje proživljava sa svojim mališanima podeli na društvenim mrežama, a s vremena na vreme ih takođe povede sa sobom na posao.
4. Riki Martin
Kralj latino popa, Riki Martin, sa svojim partnerom Džuan Jozefom ima četvoro dece - ćerku i tri sina. Jednom je podelio zanimljivu anegdotu - kada ga je jedan od sinova pitao da li je on bio u njegovom stomaku, Riki je odgovorio da je bio i uvek će ostati u njegovom srcu.
5. Džef Goldblum
Džef se možda kasno pridružio klubu očeva, ali je zato već profesionalac u uspavljivanju dece u 7 uveče. Glumac ima dva sina - Čarli Oušn i River Džoi.
6. Džared Padaleki
Džared i njegova supruga imaju troje dece: Tomasa (8), Ostina (7) i trogodišnju ćerkicu Odet. Iako je u proteklih 15 godina bio okupiran poslom oko serije "Supernatural" i nedavno započeo da radi i na novoj seriji, Padaleki uvek pronađe vremena za svoju decu, što često podrazumeva obavljanje više stvari istovremeno.
7. Rajan Filipi
Rajan Filipi i Riz Viterspun razveli su se davnih dana, međutim to nije uticalo na njihov odnos prema deci - ćerki Avi i sinu Dekonu. Bivši par deli starateljstvo nad decom, koja praznike provode naizmenično, jednom kod mame, jednom kod tate.
8. Vil Smit
Trej, Džejden i Vilou, deca poznatog glumca, krenula su njegovim stopama i polako grade svoje karijere, bez ikakvog posebnog tretmana zbog toga što im je otac glumac. Vil je izjavio da u potpunosti podržava sve njihove odluke, pa i ovu i dodao da ne misli da su dobre ocene jedino što je važno. (glas.ba)
Nasilje u medijima kao uzor: Kako deca sa interneta i televizije upijaju loše obrasce ponašanja
Jutjub, rijaliti programi, filmovi.... Deca nesvesno mogu upijati loše obrasce ponašanja koje gledaju na televiziji i internetu i primeniti ih u sopstvenom životu među vršnjacima.Vršnjačko nasilje je postalo jedna od najučestalijih pojava današnjice. Ima ga svuda oko nas, na televiziji, na internetu, društvenim mrežama, u učionici, u parku - svuda je oko nas.
Ne može se izbeći. Bolno je. Kobno je. Poražavajuće je.Vršnjačko nasilje je iz učionice premešteno na internet i društvene mreže, a psiholozi često znaju da kažu da je to nasilje "iza tastature", piše Yumama.
Savremena kultura donela nam je pregršt dobrih stvari, od toga kako izračunati površinu kvadrata, kako izgleda druga strana planete, kako žive ljudi iz drugih kultura, ali ona ima i svoju lošu stranu.
Pojavom interneta i opštedostupnog sadržaja, pojavili su se i kanali koji emituju negativne formate pune nasilja i vulgarnosti.
Od televizijskih serija, emisija, rijalitija, pa do video-igrica, nasilje je primarni izvor zabave.
Poslednjih godina su zastupljenije serije, crtani filmovi i emisije za decu u kojima se glavni junaci često koriste nasilnim metodama da bi došli do cilja. Upotreba oružja, vulgarnih reči postali su svakodnevnica većine televizijskih programa i internet sadržaja.
Psovke, ismevanje vršnjaka i prozivke su postali normalna pojava, ali i surove stvari sa kojima se deca susreću. Pogotovo je Jutjub postao meta za decu i maloletnike, jer se tu često plasira sadržaj koji mahom nije ispraćen i kontrolisan.
Imitirajući svoje uzore, deca se menjaju, postaju agresivna, nasilna, ne poštuju svoje vršnjake i tako dolazi do glavnog problema - VRŠNJAČKOG NASILJA.
Pojavom rijaliti programa i sličnih kanala, deca su ponašanje koje tamo vide pokušala da primene na svoje okruženje. Tako deca preslikavaju i one loše obrasce ponašanja, ponižavaju vršnjake, prete, a neretko se javlja i fizički kontakt.
Današnja omladina sve više sluša muziku u kojoj su narkotici, alkohol i tuče primarni motivi. Deca, ugledajući se na izvođače, koji su najčešće i njihovi uzori, počinju da se prema okolini ponašaju isto tako, da padaju pod uticaj štetnih supstanci i dapreuzimaju taj nasilni model ponašanja.
Postoji mnogo filmova koji prikazuju nasilje i vulgarnost. Mališani, ugledajući se na omiljene glumce, počinju da se ponašaju isto, gubeći svest o tome da je film fikcija i da je događaj izmišljen, da su junaci samo glumci koji se u privatnom životu ponašaju drugačije. Izgubila se linija između realnosti i virtuelnog sveta.
Najčešći oblik današnjeg nasilja jeste internet nasilje, koje počinje iza tastature, a završava se ko zna gde. Deca kao male duše čija svest nije u potpunosti razvijena, lako nasedaju na manipluacije i veoma brzo postaju glavni akteri.
Uloga roditelja je u ovoj priči od velike važnosti. Iako nije lako, roditelji treba da se potrude da isprate šta to dete gleda na televiziji i internetu, na koga se ugleda i koje obrasce ponašanja upija i prenosi u sopstveni život.
(yumama.com)
Korona virus i nasilje
S obzirom na trenutnu situaciju sa pandemijom koronavirusa u svetu, učenici su više nego ikada prikovani za ekrane. Konzumiranjem Internet sadržaja sva deca su izložena opasnostima, a jedna od njih je vršnjčko nasilje.Provodeći sate i sate na "mreži", sva deca su izložena riziku, naročito onom da postanu žrtve virtuelnog zlostavljanja. Kako kažu psiholozi, nasilje među vršnjacima najprisutnije je na društvenim mrežama, piše Yumama.
Kako izgleda Internet nasilje?
Ovakav vid maltretiranja drugara najčešći je na platformama za dopisivanje, putem kojih bi nasilnik žrtvi slao uznemirujuće poruke ili fotografije. Nije retka pojava i da nasilnici naprave lažne profile (pod tuđim imenom, najčešće imenom žrtve) i da tako plasiraju eksplicitan i nedozvoljen sadržaj, naravno, pod tuđim imenom. Dešava se i da sa lažnih profila uznemiravaju žrtve, sakrivajući identitet. Slanje poruka drugoj deci, objavljivanje fotošop fotografija (na kojima nije žrtva) su samo neki od vidova internet nasilja.Kovid nasilje?
Decu koja su pozitivna na koronavirus vršnjaci ismevaju, prave šale na nihov račun, izbacuju ih iz pojedinih društvenih grupa i etiketiraju ih na najgori način. Vređaju ih. Diskriminišu. Isključuju. Stučnjaci se svaki put preneraze činjenicom šta sve deci pada na pamet i koji su sve vidovi nasilja prisutni danas.
Ko stoji iza tastature?
Deca koja su inače sklona nasilju su svoju agresiju prenela na internet i društvene mreže. To su deca koja bi inače maltretirala svoje vršnjake. Situacija je sada malo drugačija, pa deca koja su žrtve ne mogu sa sigurnošću da tvrde ko sedi iza ekrana i ko im šalje uvredljiv sadržaj. Virtuelnom nasilju je malo teže ući u trag, ali ono se kao i svako nasilje na kraju otkrije.Prevencija Internet nasilja
Ukoliko je dete već doživelo ovaj vid nasilja treba da se obrati roditeljima i da se nasilje zaustavi istog trenutka.
Kako? Prvo, tako što će dete tu osobu da blokira, da ne odgovara na poruke, a da zajedno sa roditeljima prijavi nasilje nastavnicima i školskoj službi.Prevencija Internet nasilja. (yumama)
Ne možete ih voljeti previše: kako povezanost pomaže djeci da se razvijaju
Postoji generalni strah i sveprisutan mit da ako se fokusiramo na izgradnju odnosa sa djecom možemo sputati razvoj njihove nezavisnosti i samostalnosti. Postoji paradoksalan odnos povezanosti i odvajanja, a često je pogrešno shvaćen.
Kratka verzija priče glasi: povezanost ne usporava razvoj. Podstiče ga.
Ako posmatrate krupnu sliku, ultimativni cilj odgajanja djeteta jeste da im pomognete da postanu samostalne ličnosti. Trebalo bi da želimo da razmišljaju za sebe, postavljaju sopstvene ciljeve, formiraju razloga, donose odluke, znaju svoje granice i kreiraju namjere. Ono što bi zapravo trebalo da se pitamo jeste: šta treba da uradimo da bi i naša djeca odrasla ovako?
Djeca mlađa od tri godine se rutinski drže roditelja. Mogu ih ganjati, plakati kada oni nisu tu i biti nesrećni kada moraju dijeliti pažnju roditelja sa još nekim.
Mala djeca su gladna pažnje jer im nedostaje samostalnosti i za sve što im je potrebno zavise od nas. U periodu između 5 i 7 godina bi trebalo da se mogu slobodnije igrati sami, preuzeti odgovornost za jednostavnije zadatke kao što je oblačenje i početi imati obaveze kao što je pospremanje svojih igračaka.
Djeca ne mogu biti suviše bliska sa roditeljima, mogu samo biti ne duboko povezana. Bliskost treba da učini djecu ovisnim o nama kako bismo ih mogli voditi. To je naš poziv za odnos koji ih oslobađa da prestanu tražiti ljubav i fokusiraju se na rast.
Kada djeca mogu uzeti zdravo za gotovo da će njihove potrebe za bliskošću biti ostvarene, slobodni su da se igraju, otkrivaju, zamišljaju, slobodno kreću i obraćaju pažnju. Možda se to čini paradoksalno, ali ako ispunimo njihove potrebe za ovisnošću guramo ih ka nezavisnošću. Kako dijete raste postaje sposobnije da preuzme volan sopstvenog života a mi se možemo povući u ulogu savjetnika.
Kada djeca mogu uzeti zdravo za gotovo da će njihove potrebe za bliskošću biti ostvarene, više se neće brinuti o tome da ganjaju nas. Drugim riječima, kada možete računati na osobu koja vodi računa o vama, više se ne morate držati njih. Djeca koja se drže nas u periodu kada već krenu u školu to možda rade uz nesigurnosti. Upravo sigurnost u odnose bliskosti oslobađa djecu i dopušta im da nas puste; bliskost nije neprijatelj zrelosti, ali nesiguran odnos jeste.
DRUGI NAČINI NA KOJI DJECA MOGU TRAŽITI BLISKOST
Preduslov za razvoj jeste vjera u brigu odrasle osobe. Drugim riječima, dijete ne bi trebalo da se trudi da zasluži ljubav. Postoje mnogi načini na koje se djeca mogu truditi da se ispune njihove potrebe za bliskošću, kao što su:
– Dijete ulaže mnogo ruda u to da se uklopi, da pripada, da bude dovoljno dobro i da bude jednako dobro kao i ostali.
– Kada je dijete skromno ili samokritično ili se trudi da bude naročito dobro prema drugima kako bi ga voljeli.
– Ako se dijete trudi da pridobije pažnju – recimo da bude dvorska luda razreda – i trudi se da bude važno, da bude voljeno, primjećen ili smatrano posebnim na neki način.
– Ponekad se dijete trudi da bude lijepo, pametno ili dobro kako bi se svidjelo drugima ili bilo voljeno.
– Hvalisanje, razmetljivost i prekomjerni takmičarski duh u svrhu postizanja superiornosti mogu biti pokazatelji urođene nesigurnosti djeteta.
Kako bi dijete moglo biti stabilno u nečijoj njezi ono mora biti u stanju da odnos te osobe prema njemu uzme zdravo za gotovo. Kada dijete osjeća da je važno takvo kakvo je ne mora da se mijenja kako bi zaslužilo bilo čiju ljubav.
KAKO ODRASLI MOGU PODSTAĆI BLISKOST?
Moramo preuzeti inicijativu u nastojanjima da održimo djecu blizu, da im iskazujemo ljubav, da obraćamo pažnju na njih i pružamo im poziv u odnos koji je bezuslovan. Kada im dajemo do znanja da njihovo ponašanje nije u redu, takođe se moramo pobrinuti da razumiju da je odnos i dalje tu.
Najvažnije što moramo da uradimo jeste da se postaramo da njihova glad za odnosom uvijek bude nadjačana njihovom vjerom u to da ćemo im to i dati. Moraju vjerovati u našu sposobnost kao osobe koja im to pruža i ne osjećati da moraju da se trude kako bi njihove potrebe bile ispunjene.
Cilj je istovremeno biti brižan i čvrst dok ih pozivamo da zavise od nas. Postoji nekoliko stvari koje možemo uraditi kako bismo učinili značajnu razliku:
– Učiniti bezbjednim po njih da zavise od nas tako što nećemo ono do čega im je stalo koristiti protiv njih (sankcije i zabrane) kao ni sprovoditi disciplinu zasnovanu na odvajaju.
– Moramo zaslužiti njihovo povjerenje tako što ćemo biti dosljedni u svojoj brizi, kao i biti velikodušni u pažnji i znacima toplote, užitka i zadovoljstva.
– Preuzeti vođstvo u pokazivanju da se možemo nositi sa njima i svime što ide uz njih, kao što su nagle promjene raspoloženja, otpor i odbijanja.
– Biti osoba koja ih tješi, vodi, štiti i tu je uz njih.
– Ne ispunjavati njihove zahtjeve već njihove potrebe.
– Stvorite situacije u kojima moraju zavisiti od bas, kao što su izlasci van kuće i učenje novog hobija ili vještine.
Na kraju svega, najvažnija lekcija je ova: djecu ne treba gurati da se odvoje ili odrastu. Ono što je djeci najpotrebnije jesu duboki odnosi i da ih se oslobodi od gladi za prisnošću.
Čime ‘dojimo’ našu divnu decu u haosu koji nam se dešava
U stanu pored grmi televizor, odzvanja statistika, broj umrlih prolazi kroz zidove.
U stanu s leve strane odzvanja Zadruga, neko se psuje, vrišti i jebe naizmenično.
Da li je Vesna Dedić ušla? Kažu da je žena imala 500 evra mesečnu platu na RTS-u, dala otkaz, korona zaustavila promociju romana, ona odlučila da uđe da zaradi 500 evra po nedelji. Tragedija ili komedija?
Čime “dojimo” našu divnu decu? Šta im ostavljamo u naslađe?
Hoće li im biti bolje od nas koji smo pretumbali građanski rat, inflacije, tuče za litar ulja, hvatanje vekne hleba iz kamiona, bombe nad glavom dok spakovani ko sardine sedimo u podrumima punim vlage, čekajući da stigne struja na sat vremena da se operemo i skuvamo tanki paprikaš?
Šta možemo da uradimo za njih?
Kako možemo ovu stvarnost koju sa svih strana polivaju crnom bojom da im učinimo svetlijom?
Gde da prokopamo rupu u tunelu da im pustimo svetlo da rastu, jer deca treba da rastu, da idu ka gore, a ne da ostaju uplašena gledajući u nas.
Jer na momente smo prilično sjebani i čini se da pojma nemamo kako da se iz sjebanosti izvučemo. Kao da decenijama, ne danima, žele da nas uvere da smo nebitni sa svojim znanjem trudom, optimizmom, ambicijom, poštenjem, zalaganjem.
Kao da decenijama žele da nas gurnu pod voz pun neškolovanih, zatucanih budala sa koščatijim laktovima i dužim jezicima. Kao da decenijama žele da nam pokažu da je strah ovde dominatna emocija, koja otvara prostor za manevar. Za jebanje sluđenih, preplašenih, zbunjenih.
O, mi se smejemo ljudima u rijalitiju, a i sami smo deo jednog ogromnog rijalitija, samo iz njega ne možemo tako lako van. Nemamo pojma ni gde je kapija.
Danima mi se komešaju osećanja, centrifuga u stomaku. Plašim se, pa sam gorda i hrabra, pa bih samo spavala, prespavala, pa bih jurcala ko pomahnitala ulicama, neka hapse, nek vode u Lazu Lazarević, srećna sam čak što više nemam strah ni da tamo završim.
Ljudi su ljudi, govna su govna, mesto boravka malo tu šta menja. Mir iovako nikad nećeš naći izvan sebe.
Igrala sam se sa detetom celo poslepodne, čajanka, pa slikovnice, pa pravljenje palačinaka i kolača od nekih kobajagi sastojaka. Osmeh je skakao na njenom licu ko ping pong loptica. Bila je toliko uzbuđena, toliko srećna, deci su potrebni roditelji da se igraju sa njima, pričaju sa njima, da ih slušaju.
Potrebni su im pribrani roditelji koji će ugasiti jebeni televizor i prestati da slušaju na 25 pojačanog Kona i Vučića.
Potrebni su im roditelji koji neće pred njima pričati o haosu, o umrlima, o tome kako će ekonomija otići dovraga i pitanje je kako će se uopšte živeti.
Mi smo ta svetla rupa u dugačkom mračnom tunelu.
Ne smemo im preneti svoje brige, preispitivanja, svoje zlosutne misli, svoj očaj, lako se poseje strah. Svet u kom rastu nije baš magično mesto, mnogo je budala potrpanih u brzi voz spreman da pogazi svakog ko misli svojom glavom.
Možda im nećemo moći uvek obojiti stvarnost,
Možda ih nećemo moći uvek nasmejati,
Možda nećemo biti uz njih svaki dan onoliko koliko su očekivali,
Možda nećemo uvek imati snage da ih penjemo na leđa i pričamo sa njima mirnim tonom,
Ali bismo zaista trebali da ih naučimo da misle svojom glavom, koliko god to zvučalo visokorizično, jer nema ničeg goreg, evo pokazuje trenutna situacija, od onoga kada na ramenima glavu nosaš samo radi reda, pa ti je puni ko kako hoće, sa čim hoće, uglavnom strahom i budalaštinama.
A kada imamo toliko puno glava u kojima žive strah i budalaštine, onda lako svi skupa možemo da skliznemo u provaliju i tada više nije važno da li se ta provalija zove korona ili politika ili kolektivni rijaliti.
Pali smo i nema nazad.
Evo kako roditelji nesvesno razaraju psihu djeteta: 10 gestova ostavlja teške posljedice zauvijek!
Možda u nekom od ovih problema prepoznate sebe, ali neka vam to bude za nauk da ovo ne radite svom djetetu.
Vjerovali ili ne, naučno je dokazano da su za veliki broj psihičkih problema odgovorne emocije i iskustva proživljena u djetinjstvu!
Sljedeći problemi direktna su posljedica roditeljskog ponašanja prema djeci, za koje vjerujemo da je normalno i uobičajeno!
1. Anksioznost, depresija i nedostatak nezavisnosti
Da li vaši roditelji ili vi spadate u "Roditelje helikoptere"? To su roditelji koji neprestano nadgledaju, proučavaju i kritikuju život deteta. Iako to rade iz dobre namere, previše zaštite vodi do psiholoških problema. Ako vam je teško da donesete odluku bez konsultacije sa roditeljima, vi ste baš tako odgajano dete, samtraju psiholozi.
2. Štetne navike, zavisnost i ekstremni sportovi
Ukoliko roditelji stalno govore deci da prave mnogo problema, oni će vremenom zaključiti da bi svet bio bolji bez njih. Rezultat su mladi ljudi koji nesvesno traže put da unište sami sebe, obično kroz alkohol, pušenje, drogu ili ekstremne sportove.
3. Nesposobnost potpunog odmora i relaksacije
"Uozbilji se!", "Ne glupiraj se okolo!", "Ne mazi se!" Česte, ali veoma štetne rečenice upućene deci. One kreiraju previše ozbiljne odrasle osobe, koje ne umeju da se opuste, ne razumeju decu i preziru detinjaste ljude.
4. Nedostatak samopouzdanja, želja da se bude poput nekog drugog
Roditelji koji svoju decu često porede sa "boljom" decom dobiće previše samokritičnog tinejdžera, a zatim i odraslu osobu sa kompleksom niže vrednosti, prenosi BrightSide. Oni u životu uvek pokušavaju da urade nešto bolje, dok istovremeno mrze sebe jer nisu superiorni u odnosu na neku drugu osobu.
5. Teškoće u privatnom životu
Ako kao dete dobijate instrukcije da nikome ne verujete, logično je da ćete izrasti u osobu koja veruje da je svet neprijateljski nastrojeno mesto puno opaskih zamki, bez trunke dobrote.
6. Traženje roditelja u partneru
"Suviše si mali za to!" Savršen način da odgajite odraslo dete. Ovakvo dete verovatno će zauvek ostati "suviše malo", nezavisno i u partneru će tražiti roditelja da se o njemu stara.
7. Potiskivanje talenta, nedostatak inicijative, destruktivna zabava
Ako roditelj često koristi fraze poput "Nemoj meni da pametuješ" ili "Prestani da maštaš", odgajiće dete koje nema svoje mišljenje, inicijativu niti sposobnost vođstva. Kad odrastu, ovakva deca veoma često utapaju svoje ambicije i talente u alkoholu i opasnoj zabavi.
8. Zatvorenost i potiskivanje emocija
Deca i te kako primećuju nedostatak emocija i osetljivosti kod roditelja. Kad često slušaju da treba da prestanu da plaču ili se žale, deca se zatvaraju u sebe. Ta potisnuta osećanja mogu da prerastu u psihosomatske poremećaje.
9. Teška depresija i osećaj krivice
"Svega smo se odrekli da bi ti imao to!" Klasično nabijanje krivice koje preplavljuje dušu deteta i retko nestaje. Isti efekat daju i pretnje u vezi ocena u školi - dete je pod konstantnim stresom, što lako vodi u depresiju.
10. Neodgovornost i nezrelost
Postoji poseban tip previše zaštitnički nastrojenih roditelja, koji ne dozvoljavaju deci da rade baš ništa. "Ne diraj mačku, ogrebaće te" - samo je jedan od primera zastrašivanja deteta da donese bilo kakvu odluku ili proba nešto novo. Uz ovakvo odrastanje, obavezno dolazi i pasivnost i neodgovornost, kao i nesamostalnost.
Sine, danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time
Sada dođi, stresi tu prašinu sa sebe, pomjeri malo tu kapu u stranu, tek toliko da ti vidim oči i sjedi pored mene. Reći ću ti šta u njima vidim.
Vidim nebo, vidim zvijezde, vidim more i talase, vidim budućnost. Vidim da si isto tako srećan kao što si danas bio, pa zapinješ, padaš, valjaš se u prašini, tužan si, onda plačeš … Osjećaš i kako te peče ranna od pada, ali ne želiš da zaustaviš igru i zato juriš dalje. I dopada ti se to što ne staješ, jer se sebi činiš još većim junakom.
Onda vidiš da pobjeđuješ, pa si opet srećan. Ti zapinješ još hiljadama puta, ali uvek ustaješ, ideš dalje i dostižeš više. Sa uvijek istim sjajem u oku, i kada si na zemlji i kada si gore. I ne obraćaj previše pažnju na tu prašinu što ti je ostala na licu. Neka stoji kao dokaz da si se iz nje izdigao. Dozvoli joj da ti zaprlja obraze, košulju i da ti posivi cipele, ali nikada ne daj da ti zaprlja dušu, iskrivi osmijeh i izoppači snove. Jer snovi su važni.
Važno je šta sanjaš. Hoćeš li sanjati kako dotičeš zvijezde, ploviš morima, osvajaš prostranstva, nečije osmjehe i osjećanja ili ćeš sanjati skupa kola i gomilu para?
Ja ti novac želim na javi, ali nemoj njime prljati snove. Snovi o novcu se brzo potroše, a ti ne želiš da budeš čovjek bez snova. I čuvaj svoje snove, ako su pravi. Nemoj ih dijeliti, neka budu samo tvoji i ničiji više. Kad se probudiš ponekad, samo mi namigni i pusti da nagađam gdje si sve bio.
Tvoje oči mi kažu i da ćeš biti dobar dečko, kao i sada, pomalo stidljiv. Znam šta ćeš mi reći – danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time.
Pusti da ti obrazi porumene, koljena zadrhte i dlanovi se oznoje. I pokaži da ti je stalo… Da ti je barem malo stalo šta će reći djevojčica koja ti se baš sviđa i šta će misliti neko ko ti se učini važnim. Nije moguće da važnih neće biti. Onih koji puštaju zmajeve bez vjetra i gospodare nemirnim morima.
I nije moguće da ti zbog nijedne djevojčice neće zaklecati koljena i zatreperiti srce, jer ćeš baš sa njom i ni sa jednom drugom, poželjeti da dijeliš sladoled. Oni će ti takvi, ostaviti trag na srcu i iskrojiti uspomene. Gledaj ih tamo gdje i ja tebe sad gledam i ponekad se ozbiljno postidi pred njima. Brineš se kako će stid u tuđim očima izgledati? Ako su stvarno velike, izgledaćeš i ti velik u njima.
Sada idi, imaš još malo vremena, uskoro će mrak.
Zdravo sine. Vratio si se kući. Ovo je tvoja sestra. Djevojčica, sjutra mama, žena. Jednog dana, imaćeš i ti svoju. Njena snaga će biti ogromna. I nemoj da te ona plaši. Nikada se nemoj borriti protiv te snage, jer ćeš izgubiti. Izgubićeš zadovoljnu ženu, a ja ti samo takvu želim. Ti si muško. I tvoja uloga je velika.
Budi jak oslonac, podrška, budi dobar sagovornik i još bolji prijatelj, budi zaštitnik i budi hrabar. Uvijek hrabriji od nje. Ali ako ikada na bilo koji način pokušaš da dokažeš svoju muškost, znaj da si je izgubio. I ako je nikada ne budeš dokazivao, tek onda ćeš biti pravi muškarac. Za nju. Za tvoju ženu.
A ja? Ja znam da ti to jesi. Jer pravi muškarci imaju sjaj u oku. Oni se stide, sanjaju, padaju, plaču, ustaju, idu dalje… a iznad svega vole i poštuju žene.
Napravio si sebi večeru!? Bravo sine! Sada, laku noć!