Ko je uticajniji - roditelji ili društvene mreže?

Tokom prethodnih nedelja medije su preplavile informacije o Tiktok izazovima u kojima deca učestvuju. U nekim zemljama mladi ljudi su zbog takvog izazova izgubili živote. Sva je prilika da je i kod nas jedan mladi život izgubljen ovakvim izazovom.

Naime, deca na društvenoj mreži Tiktok postavljaju jedni drugima neke vrste izazova na koje moraju da odgovore. Jedan od njih bio je i da sebi na neko vreme zaustave disanje, pa se sumnja da je nekoliko dece izgubilo život tokom ovog eksperimenta. Ma koliko govorili o većoj sigurnosti dece na internetu, čini se da nismo dovoljno vešti, odlučni ili spremni da ovaj problem rešimo.

Ono što znamo je da za svaku društveni mrežu postoji starosna granica. Ona se često ne poštuje i događa se da sami roditelji, kršeći pravila neke mreže, deci otvaraju iste.

Tokom pandemije, koja već dugo traje, postali smo otuđeni. Lične kontakte i susrete zamenili smo virtuelnim. Zbog nemogućnosti da se družimo i viđamo uživo počeli smo da komuniciramo putem društvenih mreža. Međutim, mi kao odrasli ljudi lakše ćemo se vratiti druženju kakvo smo imali pre pandemije. Deca, sa druge strane, koja su i ranije bila više upućena na društvene mreže, biće u većem problemu.

Socijalizacija dece jedna je od značajnijih lestvica u odrastanju. Tražeći svoje 'mesto pod suncem i grupu kojoj će pripadati, nesigurna deca često pristaju na sve što ta grupa od njih traži. Tu se otvaraju potencijalni problemi i situacije o kojima roditelji često ne znaju ništa. Tada društvene mreže postaju samo alati koji se koriste u dobre ili loše svrhe. Nisam za zabrane, jer svako ko se bavi decom zna da ono što je zabranjeno, primamljivije je.

Alati koji se koriste ne mogu biti predati u ruke deci, a da im se ne pokaže namena, dobre strane, opasnosti, mogući problemi. Što više razgovaramo sa decom i stičemo njihovo poverenje, veće su šanse da u borbi roditelj - društvene mreže ipak pobedi roditelj. Naša podrška oblikovaće dete tako da ono bude stabilno i sigurno u sopstvene kapacitete. Takvo dete teško može biti 'plen predatora ili žrtva 'igre' na Tiktoku ili nekoj drugoj društvenoj mreži. (yumama)

Šta kada dete neće da spava u vrtiću? 6 važnih saveta koje vaspitačice preporučuju

Mnogi roditelji čija deca pohađaju jaslice ili vrtić susreću se s istim problemom i istim pitanjem – šta da uradim kada dete ne želi da spava u vrtiću?Kako kažu, pre svega bolje je i u razgovoru s decom koristiti termin dnevni ili popodnevni odmor, jer on ne mora nužno da podrazumeva spavanje, ali podrazumeva odmor od aktivnog prepodneva.

Tu treba uzeti u obzir i uzrast deteta. Dok se za one najmlađe od prve do treće godine života preporučuje dnevni odmor u vidu spavanja, kod starije dece treba osluškivati njihove želje i ritam.

Izdvojili smo nekoliko saveta za prevazilaženje ovog problema.

Odredite razlog zbog kojeg dete ne želi da spava

"Prvo je važno odrediti razlog zbog kojeg dete ne želi da spava u vrtiću. Deci u uzrastu od prve do treće godine je bitan odmor i najveći broj njih ima potrebu za odmorom. Ako se dogodi da dete ne želi da spava, najčešće iza toga stoji određen razlog. U rešavanju tog problema najviše će pomoći iskren razgovor roditelja i vaspitača. Kažite otvoreno vaspitaču da li je dete loše spavalo tokom noći, da li je imalo noćne more, kasno leglo, možda čulo roditeljsku svađu i slično", govori vaspitačica Jelena.

Sarađujte s vaspitačem

Obe vaspitačice su se složile da je ključ dobrog boravka mališana u vrtiću zapravo dobra saradnja roditelja i vaspitača.

Prilagođavanje na jaslice ili vrtić jako je stresno razdoblje za dete, ali i za roditelje i vaspitače. Upravo je zato važno da vaspitač odmah zna vaše navike i rutine odmora. Otvoreno recite da li vaš mališa voli maženje, nošenje ili nešto slično, što bi moglo da pomogne detetu da se oseća sigurno.Neka dete uz sebe ima najdražu igračku

Kako vaspitačice dalje ističu, veoma je važno da dete uz sebe ima svoju omiljenu igračku jer će mu ona dati osećaj sigurnosti. Bilo da je to ćebence, duda ili meda, dopustite mu da ga nosi sa sobom u vrtić.

Poštujte detetove potrebe

Svako dete ima svoj ritam i svoje potrebe, pa tako i kada je u pitanju spavanje ili odmor. Kako kaže vaspitačica Mateja Mavrinac, vrlo je važno da roditelj uvažava te potrebe.

Iako je uobičajenije da je detetu od tri godine potrebno više sna nego onome od šest, uvek postoje mlađa deca koja imaju manju potrebu za snom i starija, kao što su predškolci, koji još uvek imaju potrebu da odspavaju i tokom dana. Često roditelji kažu da dete nema potrebu za spavanjem, a onda se događa da takvo dete u vrtiću ipak zaspi.Budite dosledni rutini i tokom vikenda

Obe vaspitačice ističu da je rutina veoma važna kod dece i da bi roditelji trebalo da je primenjuju u tokom vikenda. Rutina je važna i u igranju, spavanju, ali i u ručkanju.

Dakle, podržite mališane, uspostavite rutine i biće sve super.  (yumama)

Šta se dešava kada roditelji forsiraju djecu da budu odlični učenici

Roditelji često griješe kada, umjesto motivacije i podrške, djeci stavljaju do znanja da je školski uspjeh važniji od njihovih socijalnih vještina i emocija. Istraživanja pokazuju da djeca takva očekivanja mogu protumačiti kao pritisak, a on im ne pomaže u uspjehu.

Ono što djeca misle da njihovi roditelji očekuju od njih, može imati značajnu ulogu u oblikovanju motivacije i želje za uspjehom. Pritisak roditelja može povećati dozu stresa, ali i negativno uticati na njihovu produktivnost i efikasnot u školi. To je veoma važno jer bi roditelji trebalo da cijene emocije, osjećanja, vrline, dobrotu i socijalne vještine više od školskih obaveza i uspjeha.

Naučnici Univerziteta u Arizoni pokrenuli su istraživanje koje pokazuje kakva je uloga roditelja u psihološkom zdravlju i školskom uspjehu djece. Istraživanje je obuhvatilo 506 učenika šestog razreda, koji su dali odgovore na pitanja koja se tiču njihovog odnosa sa roditeljima i očekivanja koje roditelji imaju od njih.

Prva vrijednost se odnosila na lične uspjehe djece, poput dobijanja dobrih ocjena i kreiranje uspješne karijere kasnije u životu. Ostale vrijednosti vezane su za dobrotu, pristojnost i socijalne vještine koje njihova djeca razvijaju sa drugim ljudima. Nakon toga su uporedili sve dobijene odgovore sa realnim uspjehom djece u školi, gledajući ocjene i izvještaje o njihovom ponašanju.

Najbolji rezultati bili su kod mališana koji su vjerovali da njihovi roditelji dobrotu i vrline cijene jednako ili čak više od školskih postignuća.Sa druge strane, djeca koja su smatrala da njihovi roditelji stavljaju veći naglasak na školski uspjeh, a ne na to da budu ljubazni prema drugima, imala su veći rizik od negativnih ishoda, poput depresije, anksioznosti, manjeg samopoštovanja, problema u ponašanju, kritike roditelja, problema sa učenjem i strahom od nižih ocjena.

“Čak i kad samo jedan roditelj naglašava i forsira dijete da mu školski uspjeh bude što bolji, može se javiti kontraefekat i ocjene mogu biti lošije”, kaže autorka ovog istraživanja Meri Lutar.

Naravno, nema ništa loše u tome da djecu podstičete da se trude i rade na sebi što više mogu. Problemi se javljaju kada roditelji forsiraju, kritikuju djecu i šalju poruku da mališani moraju biti najbolji po svaku cijenu ili da njihovo samopoštovanje treba da proistekne iz socijalnih faktora (poput nagrada ili najviših ocjena), umjesto naučenog ponašanja koja proističe iz kuće.

Postoje pozitivni načini za motivaciju djece za uspjeh u školi. Lutar savjetuje da fokus ne stavljate isključivo na učenje, da ne ističete školski uspjeh ili najvišu ocjenu kao jedino mjerilo vrijednosti djece. Ne bi trebalo da ih kritikujete kada dobiju lošu ocjenu, već da vidite da li im je potrebna pomoć kako bi savladali gradivo. Jednostavno, ne ističite njihove neuspjehe i nemojte stavljati fokus samo na njihove greške.

Najbolje bi bilo, ukoliko vaše dijete popusti u školi, da ispitate šta je uzrok tome i da pokušate da mu pomognete. Podrška roditelja i motivacija su najvažniji za djetetovo samopouzdanje, socijalni razvoj i što je najbitnije za vaš dobar odnos sa djetetom. Ono će rasti u mentalno zdravu osobu i, što je najvažnije, razviće se u kvalitetnu ličnost.  (yumama)

Istraživanja su dokazala: Vršnjačko nasilje ostavlja posljedice za cio život

Svako od nas je bar jednom naišao na problem ugnjetavanja i maltretiranja tokom svog školovanja. I uvreda i ismijavanje i pogrdni nadimci spadaju u nasilje, samo je razlika u vrsti maltretiranja.

Ukoliko se ono desi (u vidu ismijavanja) nastavnici mogu i da zažmure, jer se može smatrati dječjom šalom. Ipak, ukoliko ono nastavi da se ponavlja i fokusira se na jednu osobu to već prerasta u vrstu maltretiranja, zvanu VRŠNJAČKO NASILJE.

Pod vršnjačkim nasiljem se podrazumijeva svaki vid ugnjetavanja i maltretiranja vršnjaka. Nasilje je širok pojam i ne obuhvata samo fizičku silu i prinudu, već i emocionalno zlostavljanje.

Kako reaguje žrtva?

Žrtve vršnjačkog nasilja veoma često upadaju u depresiju, povlače se u sebe i izdvajaju iz grupe. Tim mališanima je veoma teško da se povjere nekome i da priznaju kakav problem imaju, a pogotovo im je teško da svoja osjećanja ispolje i otvore dušu.

Kako izgleda društveni život žrtve?

Djeca samim tim što su isključena iz određenog društvenog statusa, ona su i izbačena iz školskog okruženja. Bezvoljni, nemotivisani i povrijeđeni, mališani, postaju slabiji učenici. Školski uspjeh se dovodi u pitanje, a samim tim se oni kao pojedinci eliminišu malo po malo iz društva.Istraživanje pokazalo da je trećina djece doživjela nasilje

U Americi je vršeno istraživanje koje je imalo za cilj da pokaže psihičke posljedice djece koja su kroz vršnjačko nasilje prošla. Naime, učenici su podijeljeni u četiri grupe: mališane koji su zlostavljani u prošlosti, učenike koji trenutno proživljavaju maltretiranje, one koji su bar jednom bili žrtve i djecu koja nikada nisu doživjela nasilje.

Rezultati ovog istraživanja su pokazali da djeca koja su u zlostavljana u prošlosti imaju bolje rezultate od mališana koji su u tom trenutku bili žrtve. Pored toga, mališani koji su bar jednom trpjeli nasilje su imali najlošije rezultate u svim kategorijama.

Naučnici su došli i do rezultata koja pokazuju da nasilje na djecu ostavlja velike posljedice. Naime, djeca koja nisu nikada doživjela nasilje su psihički zdravija od djece koja su trpjela zlostavljanje.

Važna poruka za roditelje i nastavnike

Vodite računa o svojoj djeci i učenicima, obratite pažnju na njihove postupke, emocije i probleme – tako ćete im sigurno pružiti podršku, a ujedno ćete spriječiti nasilje i pomoći jednom mališanu više. Veoma je važno da se svijest o nasilju podigne, kako kod djece, tako i kod odraslih. Mališani su naše blago i njihovo djetinjstvo i odrastanje moraju da budu svima prioritet. Bez izuzetka!  (yumama)

Zašto djeca više vole YouTube od klasične televizije?

Zašto je to tako?

U stvarnosti se ove dvije platforme na neki način spajaju. TV emisije koje se emituju na televiziji mogu se naći i na YouTube-u, ali taj servis je djeci privlačniji iz nekoliko razloga.

Kada dijete koristi YouTube za gledanje sadržaja, ono kontroliše šta je na njemu. Kad gledaju TV kanal, moraju da gledaju ono što se prikazuje. Pomoću YouTube-a mogu da biraju šta će da gledaju, pa i se umore od određene emisije, u sekundi lako mogu da promijene ono što gledaju.

Uz to, YouTube-u je lako pristupiti. Prema Mercury Newsu, djeca pametni telefon u prosjeku dobijaju s navršenih 11 ili 12 godina. Budući da posjeduju te uređaje, mogu da pristupe YouTubeu- kad god požele, čak i na putu do škole ili u parku s društvom, prenosi Index.

Gledanje YouTube-a može biti korisno, ali i imati negativne posledice jer dijete ima pristup informacijama o svemu što ga zanima. Ako je na primjer zainteresovano za svemir, životinje ili nauku, na YouTube-u ima pregršt sadržaja o bilo kojoj temi.

To je i platforma koja omogućava interakciju. Djeca mogu da komentarišu sadržaj i osjećaju se kao da su dio zajednice, a osjećaj zadovoljstva koji to budi “tjera” ih da požele da se vrate po još.

Osim toga, na YouTube-u se svakodnevno pojavljuje nov sadržaj i to na različitim jezicima te svako dijete u svakom trenutku može da pronađe nešto zanimljivo za sebe.

Batina nije iz raja izašla!!!

Najrasprostranjenije pogrešno uvjerenje vjerovatno je uvjerenje o upotrebi fizičke kazne u vaspitavanju djece. Iako ne postoji niti jedan dokaz da fizička kazna ima pozitivne efekte, batine su nešto što većina roditelja primjenjuje.

 

Zagovornici fizičke kazne mogu se naći i među psiholozima, psihoterapeutima i drugim profesionalcima koji rade s djecom, uprkos argumentima, logičkim i činjeničnim, koji govore o neefikasnosti i štetnosti te kazne.

Prilikom opravdavanja korištenja batina roditelji posežu za brojnim argumentima, koji su logički nevalidni. Možemo čuti da neko tuče svoje dijete zato što svi to oduvijek rade. Međutim, ako nešto većina radi, to ne znači da je ispravno, kao što je, navodno, rekao Sv. Avgustin: "Ispravno je ispravno, čak i kada niko to ne čini; pogrešno je pogrešno čak i kada svako to čini". S druge strane, nailazimo i na opravdavanje roditeljskih batina. Tvrdnje "roditelji su me tukli, pa šta mi fali", "zato što su me roditelji tukli postao sam dobar čovjek" su, takođe su nevalidne zato što se ne mogu provjeriti. Nikada nećemo moći saznati da li bi neko ko je dobijao batine bio bolji da je vaspitavan bez njih.

Često se može čuti da postoje okolnosti kada je fizičko kažnjavanje opravdano, na primjer kada se dijete nađe u opasnoj situacija, a ne može da razumije moguće posljedice, kada je agresivno prema drugoj djeci, kada ne reaguje na druge kazne. Istraživanja su, međutim, pokazala da se batine ne koriste selektivno, već su preferirani vaspitni postupak koji roditelji koriste bez primjene alternativnih mjera. Zabrinjavajući je podatak da je više od trećine beba fizički kažnjavano, a da skoro svako dijete dobije batine poneki put.

Pri tome, gubi se iz vida da, ako je dijete suviše maleno i nema kapacitet da razumije posljedice svog ponašanja, ono ne može razumjeti te posljedice ni nakon što dobije batine. 

Djeca koja nikad nisu bila fizički kažnjavana pokazuju najmanje antisocijalnog ponašanja. I obratno, djeca koja su više kažnjavana, više su agresivna prema drugima. Veća je i šansa da takva djeca, kad postanu roditelji, nastave da fizički kažnjavaju svoju djecu. Pri tome, fizička kazna samo kratkotrajno prekida radnju, a tri četvrtine djece (75%) u narednih desetak minuta nakon kažnjavanja ponovo radi ono za šta je dobilo batine.

Osim toga, ona nije ništa efikasnija od nenasilnih disciplinskih mjera, dok njena upotreba može ostaviti ozbiljne neželjene posljedice.  

Mnoga su istraživanja pokazala da tjelesno kažnjavanje, uključujući udaranje po turu, batine i druge načine nanošenja boli, može dovesti do povećane agresije, antisocijalnog i nasilničkog ponašanja, samopovređivanja, depresije, anksiznosti, zaostajanja u kognitivnom razvoju, problema s pažnjom, lošijeg školskog postignuća, zloupotrebe droga itd.

Na kraju, možemo se zapitati zašto bi bilo opravdano da roditelji tuku djecu, koja su fizički slabija, zavisna od njih, koja se ne mogu braniti, niti im se suprostaviti, a nije etički udarati odrasle ljude koji se ponašaju na sličan način, npr. agresivni su prema drugima, ponovljeno krše zakonske norme ili su dementni, pa im se ne može objasniti da ne smiju na ulicu.

Fizičko kažnjavanje djece predstavlja kršenje principa neagresivnosti, koji se ničim ne može opravdati. Zbog toga, društvo treba da postigne konsenzus o nultoj stopi tolerancije za ovaj vid nasilja. Ovo je potrebno učiniti kako bi se prekinuo intergeneracijski krug nasilja, što je preduslov za smanjenje drugih vidova nasilja nad djecom, ali i nasilja generalno. U tome najznačajniju ulogu imaju profesionalci koji rade s djecom. Oni treba da savjetuju roditelje da ne koriste fizičku kaznu i edukuju ih o nenasilnim vaspitnim strategijama, koje su efikasnije od batina, a ne ostavljaju negativne posljedice po kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.

Piše: Strahinja Dimitrijević

Časovi muzike podstiču timski rad djece

Darežljivost, saradnja i timski duh mogu se dodatno podstaći kod djece uz pomoć časova muzike, pokazuju rezultati studije predstavljene u Britanskom psihološkom udruženju.

Istraživanje je obuhvatilo djecu uzrasta od četiri godine: 24 djevojčice i 24 dječaka, koji su nasumično bili podijeljeni u muzičku ili običnu grupu.

Mališani u muzičkoj grupi su pjevali i svirali udaraljke, dok su djeca u drugoj grupi slušala priče. Nakon časova, sva djeca su igrala igre kojima je mjerena njihova spremnost da pomažu drugima i rješavaju probleme. U poređenju sa djecom koja su bila u običnoj grupi, mališani iz muzičke grupe bili su spremniji da pomognu drugima, željeli su da sarađuju šest puta više, a četiri puta lakše su rješavali probleme.

Naučnici su objasnili da ovo istraživanje samo potvrđuje rezultate ranijih studija koje su se ticale uticaja muzičkog obrazovanja na jačanje socijalnih veza i humanosti kod djece.

„Časovi muzike u školi, naročito oni u kojima se vježba pjevanje, mogu da ohrabre učenike koji imaju emocionalne i poteškoće u učenju, da se osjete manje otuđenim u školskom okruženju“, kaže Ri Dejvis, autor studije. (cdm.me)

 

Svet posle vakcine

Ovih nedelja i meseci, kada se milioni pelcuju protiv koronavirusa i kada izgleda da će se pandemija uskoro okončati, naučnici razmatraju kako bi mogao da izgleda svet posle vakcine. A ono što vide deluje utešno.

Virus će ostati, ali u trenutku kada većina odraslih osoba bude imuna – bilo usled prirodne infekcije ili vakcinacije – on neće predstavljati problem veći od obične prehlade, kaže studija objavljena u žurnalu “Science” 12. januara.

Virus sada predstavlja pretnju jer je posredi neobični patogen koji može da nadjača imunološki sistem odrasle osobe, nenaučen da se bori sa njim. To neće biti slučaj kada svako bude eksponiran ili virusu ili vakcini.

Deca su stalno na udaru patogena koji su novi za njihova tela, i to je jedan od razloga što su mnogo bolji u odupiranju koronavirusu.

Kako vreme prolazi, kaže ova studija, virus će predstavljati problem samo za decu mlađu od pet godina, i mučiće ih ili samo običnom kijavicom ili uopšte neće imati simptome. Drugim rečima, koronavirus će postati “endemski”, patogen koji cirkuliše u nižim nivoima i koji tek retko izazove ozbiljniju bolest.  (nedeljnik.rs)

Zašto djeca grickaju nokte?

Da li ste primijetili da vaše dijete ima besmislenu naviku koju smatrate vrlo nepristojnom i potencijalno opasnom po zdravlje djeteta, kao što je grickanje noktiju?

Dijete je promijenilo ponašanje

Kao i mnoga druga specifična ponašanja djeteta i ova navika može služiti djetetu samo da privuče vašu pažnju i da vam saopšti: „Tu sam, trebaš mi, imam nešto da ti kažem, ali ne znam kako.” Ili: “Šta još treba da uradim pa da shvatiš da mi nedostaješ?”. Ovo je samo jedno od tumačenja ove prisilne radnje.

Možemo pretpostaviti i da je grickanje noktiju ili onikofagija način da se dijete izbori sa nekom situacijom koja je za njega frustrirajuća ili ugrožavajuća na neki način i u kojoj se osjeća nesigurno, nezaštićeno. Ovu nervoznu naviku u tom slučaju može da ponavlja zbog osjećanja tjeskobe, neznanja kako da se izbori sa novo nastalom situacijom ili uznemirenošću (anksioznosti).

Grickanje noktiju može biti povezano i sa nekim drugim poremećajima, kao što je sindrom hiperaktivnosti, ili trenutnim dešavanjima u porodici pa se tada udruženo često javlja i problem sa pisanjem, čitanjem, mucanjem, nerazumijevanjem.Šta je uzrok grickanja noktiju?

Grickanje noktiju može pratiti problem u učenju koji se ogleda u lošim strategijama učenja i problemima u čitanju i pisanju, lošem pamćenju diktiranog teksta (diktat u školi), kada dijete zapamti dvije od tri riječi i tada gubi dalji tok pisanja. Roditelji tada primjećuju da dijete ima problem u usvajanju školskog gradiva, gdje se navika grickanja noktiju udruži sa teškoćama u učenju.

Dijete koje doživljava neuspjeh u školi prilikom usvajanja vještina čitanja i pisanja svoju frustraciju može da ispolji i tako što će usvojiti ovu nervoznu i lošu naviku, koja vremenom dobija šire razmjere.

Kako pomoći djetetu koje gricka nokte?

Svako grickanje noktiju je individualan fenomen i možemo otkriti da iza toga stoje različite dječje potrebe i osjećanja.

Ono što je zajedničko jeste da je ta navika jedna od prisilnih radnji i da se svrstava u emocionalne poremećaje pri čemu dijete najčešće nije svjesno toga što radi, kao ni toga šta ta navika “radi za njega”. Djetetu treba pomoći da osvijesti šta radi i kako to radi.

Prvi korak ka promjeni jeste da postanemo svjesni da naše dijete ima problem i da ne zna da ga riješi a rješava ga tako što gricka nokte, da postanemo svjesni nečega kod nas samih, da smo možda mi uzrok tog problema (roditelj, škola) da to prihvatimo, sagledamo, uočimo, pripišemo mu značenje i osmislimo način kako da ga riješimo, a pritom da mu damo ime tj. da nađemo uzrok.Djeca sve to ne mogu sama. Potrebna im je pomoć stručnjaka, logopeda, psihologa, učitelja ili roditelja. (yumama)

Najbolje i nasmješnije izjave djece

Često kada ste previše umorni i džangrizavi, jedini koji uspjevaju da vam izmame osmjeh jesu djeca. Nekad to čine tako što prave razne nestašluke, a nekada genijalnim izjavama.

 

Svi znamo da klinci pomno prate sve što se događa oko njih, pa često primećuju stvari koje mi sami ne vidimo, prenosi ddl.rs.

Potom nam onako usput "otvore oči" i otkriju nam da su od "A do Š" čuli naše svađe sa supružnicima, trenutke u kojima smo sočno psovali, ali i da su primetili naše promjene raspoloženja.

Ovih dana internetom kruži spisak dječijih izjava, koje su do suza nasmijale mnoge. One su još samo jedan dokaz da su klinci genijalci i da sve kapiraju mnogo bolje nego što mi mislimo. Ove umotvorine nisu izgovorili klinci iz Srbije, ali su svakako genijalne, pa smo se potrudili da ih i vi pročitate.

- Kada je tata ljut i pita te: "Da li ti ja izgledam kao neki glupak?", ni slučajno mu ne odgovaraj - izgovorio je jedan Majkl.

- Kada je mama ljuta nešto na tatu, nemoj joj dati da te češlja - mudrolija male Tajle.

- Nikad ne dozvoli da tvoj trogodišnji brat i tvoj domaći zadatak budu nasamo u istoj sobi - zaključak djevojčice Trejsi.

- Kučićima i dalje smrdi iz usta, čak i ako im daš mentol bombonu - provjerio je devetogodišnji Endru.

- Brokoli je nemoguće sakriti u čaši mlijeka - konstatovao je Amir.

- Ako želiš da ti mama i tata kupe mačku, počni da ih ubeđuješ tako što ćeš im tražiti da ti kupe konja - kaže Naomi.

- Vodootporni markeri nisu zamena za karmin - ustanovla je Loren.

- Ne svađaj se sa sestrom dok drži palicu u rukama - shvatio je desetogodišnji Džoel.

- Ako si u školi dobio lošu ocenu, pokaži to mami dok priča telefonom - zaključak je male Alejše.

- Nikad ne govori mami da joj dijeta nije uspješna - posavjetovao je mali Majkl.

izvor:Nezavisne novine

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top