Šta se dešava kad narcisi postanu roditelji?

Stalno lupamo glavu na temu – šta da činimo sa našom narcioidnom decom. Ali, niko ne postavlja pitanje, šta se dešava kada narcisi postanu roditelji?

Narcističke crte ličnosti šire kao epidemija, istom brzinom kao i gojaznost. Milenijalci su generacija koja veruje da uvek zaslužuje najbolje, a nema upečatljivijeg simbola njihove samozaljubljenosti od selfi manije. Stalno lupamo glavu na temu – šta da činimo sa našom narcioidnom decom. Ali, niko ne postavlja pitanje, šta se dešava kada narcisi postanu roditelji?

Narcizam odlikuju nedostatak empatije, pridavanje sebi preterane važnosti i stalna potreba za obožavanjem od strane okoline. Taština i pohlepa su u srži narcisoidne ličnosti, kaže Ramani Durvasula, autorka knjige “Kako preživeti vezu sa narcisom”.

Naravno, svi smo mi pomalo narcisi, to je sasvim ljudski i zapravo predstavlja razvojnu fazu kod mladih. Problem nastaje kada narcizam počinje da utiče na naš posao i međuljudske odnose. Narcisi veruju da su posebni i da zaslužuju bolji tretman nego ostali. “Većina nas prestane da tako misli o sebi oko šeste godine, i ne bi smelo da se desi da takvi budemo i sa 40 godina,” kaže Durvasula.

Međutim, kada narcizam opstane kao odlika ličnosti i u zrelom dobu, dešava se da roditeljstvo postaje izvor frustracije. Deca ne pružaju narcisima tretman za kojim oni žude. “Nenahranjeni” narcizam čini da roditelji reaguju na dva načina. Jedni sasvim izgube interesovanje za svoju decu i obožavanje počnu da traže na drugoj strani. Drugi na svoju decu gledaju kao na sopstveni odraz i počinju suviše da se unose u roditeljstvo i preterano kontrolišu decu. U oba slučaja, narcisoidni roditelj je emocionalno udaljen i suštinski hladan. 

Narcisoidni roditelji svoju decu koriste kao sredstvo za napredovanje. Uspeh deteta je razlog da se oni osećaju dobro, pa takvo dete zapravo postaje njihov “trofej”, kaže Kit Kempbel, profesor psihologije sa Univerziteta Džordžija i stručnjak za narcizam. Roditelji narcisi imaju visoka očekivanja od dece – pritiskaju ih da budu uspešna u sportovima, da pohađaju vrhunske fakultete i ostvare karijere koje obezbeđuju visoki status. Oni veruju da su njihova deca posebna i da zaslužuju vanredne prilike i privilegije. Ne prihvataju ništa osim savršenstva. Na decu gledaju kao na deo sebe, a kada im očekivanja ne budu ispunjena, uskraćuju pažnju i otuđuju se, objašnjava Durvasula.

Deca nisu u stanju da izađu na kraj sa hladnim i uzdržanim stavom roditelja. Potrebno im je da osete bezuslovnu ljubav kako bi se osećala sigurnom. Od toga zavisi da li će u životu moći da uspostavljaju zdrave odnose sa drugima, kako će gledati na sebe i reagovati na stres. Kada se u detinjstvu ne uspostavi vezanost između roditelja i deteta, posledice su doživotne.

Deca narcisa pate od niza psiholoških problema. Sklonija su depresiji, anksioznosti, nedostatku samokontrole, poremećajima u ishrani, niskom samopouzdanju, poremećenom identitetu, zloupotrebi hemijskih supstanci i perfekcionizmu. Sara Šo je ćerka narcisoidne majke, kojoj je najvažnije bilo kako ona izgleda i da li je vitka. Od rane mladosti ju je doterivala i pripremala da se uda za bogatog muža. Kada je Sara završila u bolnici teško povređena u saobraćajnoj nesreći i borila se za život, majčina prva reakcija bila je da pozove frizera da joj sredi kosu. “Najstrašnije od svega bilo je što sam ja pomislila da će me majka sada možda voleti, jer me je zamalo izgubila.”

Budući da ne živimo u vakumu, narcizam drugih roditelja utiče i na način kako svi podižemo decu. Njihova opsednutost dečjim potignućima stvara takmičarski odnos  i među decom i među roditeljima. 

Većina ljudi koji upadnu u zamku takmičarskog roditeljstva nisu narcisi, već žrtve takmičarske kuture u kojoj se uspeh meri ocenama, ugledom škola, bogatstvom i statusom. “Stvorili smo svet u kome je praktično nemoguće uspeti ako niste narcis, ” kaže Durvasula.

Čak i najdobronamerniji roditelji bivaju uvučeni u ovu igru, a time izlažu svoju decu riziku da i sama postanu narcisi, jer od tolike jurnjave za uspehom ne ostaje vremena da se kod dece razviju osobine kao što su saosećajnost i briga za druge.

Roditelji narcisi podižu lestvicu za sve, kupujući svojoj deci skupe telefone i organizujući im raskošne rođendanske proslave, zbog čega i ostala deca počinju da žele iste stvari. Onda i ostali roditelji popuštaju pa društvo u celini postaje sve više materijalstičko i opsednuto statusom. Uskoro, postaje nenormalno da svako dete nema preskup telefon, pa narcisoidni roditelji moraju da traže neke još bizarnije načine da dokažu da su njihova čeda bolja od ostalih.

Narcizam nije od juče – naučnici njegove korene nalaze još u individualizmu 19. veka. Međutim, tehnologija je učinila da individualizam danas postane vladar. Sada, kupci očekuju da svaki proizvod bude prilagođen njihovom ukusu, a televizijski program njihovim interesovanjima. Svaki aspekt onlajn sveta je u znaku individualizma. Svako ima priliku da se oseća posebnim, a to je plodno tle za razvoj narcisoidnosti.

Kada su naučnici sa univerziteta Prinston pručavali nastanak narcizma kod dece, utvrdili su da je u njegovom korenu preterano pridavanje značaja detetu od strane roditelja. Kada roditelj svojoj deci pridaje preveliku važnost, deca usvajaju isto gledište. A narcisoidni roditelji su majstori u tome.

Nema jednostavne formule kojom je moguće predvideti ko će postati narcis, ili kako će dete reagovati na narcisoidnost roditelja. Osim vaspitanja, važna je i uloga genetike i nasleđenih crta ličnosti. Prema nekim preliminarnim istraživanjima, manje od polovine dece narcisa i sama postanu narcisi, ali za sada nema dovoljno podataka jer generacija narcisoidnih roditelja tek treba da bude temeljno proučavana.

“Jedno je sigurno – deca narcisa u životu će patiti od nesigurnosti i sumnje u sebe,” kaže Durvasula. “Pitanje je – kako će se to ispoljiti?”

mojdoboj.info

Majke, osluškujte bebe i pratite njihov ritam

Rođenje djeteta unosi radost u porodicu, ali i strah od novog i nepoznatog, posebno ako se radi o prvoj bebi. Dolaskom novog malog bića na svijet dobija se potpuno nova uloga i koliko god literature pročitali praksa ponekad umije biti drugačija.

Uznemirenost roditelja, pogotovo majke, koja se nalazi u veoma osjetljivoj situaciji, može da bude otežavajuća okolnost, ali ukoliko izmakne kontroli, može i da prouzrokuje probleme.

O poteškoćama koje se javljaju nakon dolaska bebe razgovarali smo sa dr Mirom Gavrić, pedijatrom u banjalučkom Savjetovalištu za djecu.


Dr Gavrić objasnila je da već po izlasku iz bolnice dolazi do dilema, a dojenje je prvi problem s kojim se većina majki susreće.

"Majke koje su opredijeljene za dojenje imaju dileme jer ne znaju koliko je beba uzela hrane i praktično svaki plač se tumači na način da je beba gladna. U toj fazi uspostavljanja laktacije potrebno je petnaestak dana kako bi moglo nadoći pravo mlijeko, a ako je rađena sekcija to može biti duži period i za sve to potrebno je jako puno strpljenja", kazala je dr Gavrić.

Njeno višegodišnje iskustvo je pokazalo da je najveći broj slučajeva neuspješnog dojenja zapravo nepravilna tehnika, jer se beba ne stavi pravilno na dojku i zbog toga podoj nije efikasan.

Dojka se obično stavi preplitko i pritisak se stavi samo na bradavicu, zbog čega se javlja bolno dojenje i kvarenja. Majka je u nezavidnoj situaciji, a sa druge strane beba nije dovoljno nahranjena.

"Pravilna tehnika podrazumijeva da se mama udobno smjesti, a čim se stvore uslovi dobro je da pređe u sjedeći položaj, namjesti jastuke tako da može dojiti dovoljno dugo. Ako je blago nagnuta naprijed i sila Zemljine teže pomoći će da mlijeko curi. Sa dojenjem ne treba žuriti već sačekati da beba jako otvri usta i kompletnu areolu staviti u bebina usta, tako da se pritisak vrši i na rubnim mjestima na kojima se nalaze kanalići. Kada nadođe mlijeko mama prvo ručno treba da razmekša dojku tako da mlaz poteče kako bi olakšale dojenje, posebno ako se radi o bebama sa malom porođajnom težinom", istakla je dr Gavrić.

Najvažnije je, kako kaže, da majka osluškuje bebu i prati njen ritam, dok okolina može djelovati zbunjujuće i zato je veoma važno slijediti instinkt.

Bebu nakon podoja treba prebaciti preko ramena, nježno lupkati preko plećkica, a njena glavica treba da padne preko majčinog ramena da se mlijeko slegne, a vazduh izađe.

Ako se govori o emocionalnoj vezi, koja je suštinski bitna, prema riječima dr Gavrić, sam čin presijecanja pupčane vrpce kratkotrajan je i oštar gest presijecanja tako jake veze i zato se insistira da se odmah po porođaju beba stavlja na majčine grudi, jer je naučila da sluša otkucaje srca.

"Kada se prekine crvena veza, treba da se uspostavi ta bijela, mliječna veza, zato je jako važno da beba dobije mlijeko. Veoma je važan i miris majčine kože i zato je taj akt dojenja tako uzvišen i bitan, jer ne predstavlja samo čin hranjenja nego tu vezu i privilegiju majčinstva. Majka koja doji bebu je najljepša slika koja postoji u našoj prirodi", kaže dr Gavrić.

Ističe da svaka žena mora da bude svjesna uloge koja joj je data jer još u pubertetu počinje priprema za ulogu koja je data ženi. To je najjača veza između dva bića, majčistvo treba ozbiljno da se shvati i sa takvim emocijama majka treba da provede cijelu trudnoću.

"Jako je važno da se majke tome prepuste. Sve je to prirodno osmišljeno i svojim razmišljanjem to možemo samo da pokvarimo. Obično kod majki koje puno razmišljaju o tome hoće li sve proteći kako treba postoji emotivna blokada, koja sve može da poremeti. Dojenje je prirodan čin i osim pogrešne tehnike i psihičke blokade objektivno ne postoje razlozi za neuspješno dojenje, osim, naravno, ako se radi o nekim drugim poremećajima kod majke ili bebe, ali to je rijetkost", kaže doktorica.

Zbog nepravilnog dojenja mlijeko ne izlazi dovoljno, a samim tim i ne nadolazi, javljaju se stres i brzina da se uvede dohrana.

"Svi koji imaju problem ili misle da ga imaju, na svoju ruku ne treba da preduzimaju ništa i nikako ne treba da žure sa dohranom, jer se na vrijeme može lakše otkloniti problem ukoliko on postoji. Jako važna stvar je da ne treba previše razmišljati, već pratiti elementarne stvari, uživati uz laganu muzika, pričati bebi, jer bebi prija majčin mlaz i majčin glas", zaključuje doktorica Gavrić.

Bebine početne aktivnosti

  • Diže glavicu u kratkom periodu
  •  Pomjera glavicu s jedne na drugu stranu
  •  Više voli ljudsko lice od drugih oblika
  •  Pravi nagle, grčevite pokrete rukama
  • Prinosi ruke licu
  •  Ima jake refleksne pokrete
  •  Može da se fokusira na predmete udaljene 20 do 30 centimetara
  •  Okreće se prema poznatim zvukovima ili glasovima
  • Reaguje na glasne zvukove
  • Trepće na jako svjetlo

nezavisne.com

Kada se uvodi kravlje mleko u ishranu bebe?

Svetska zdravstvena organizacija preporučuje da se bebe doje majčinim mlekom prvih šest meseci života zbog izuzetne nutritivne vrednosti tog mleka neophodnog za rast i zdrav razvoj novorođenčadi. Međutim, odluka da prestanete da dojite bebu je samo vaša i razlikuje je se kod svake žene. Neke majke su prinuđene da ranije to učine, pa zbog toga beba mora da pređe na veštačku hranu, bez obzira što majka želi da je doji.


Takođe, neke bebe lakše podnose ove promene u načinu ishrane, dok se druge teško navikavaju na novi ukus mleka. Kako preći na veštačko mleko?Ukoliko ste prinuđeni da odviknete bebu od sisanja i pređete na veštačku hranu, budite spremni na to da bi trebalo da neke stvari isplanirate unapred, naravno ako je to izvodljivo, kako bi vaša beba što bezbolnije prebrodila ovaj period. Međutim, budite spremni da će verovatno biti potrebno nekoliko nedelja dok bebac ne prihvati novi način ishrane, pa ako je moguće, povedite računa posebno na sledeće stvari:

Prvi korak:

Ukoliko ste do sada isključivo dojili vašu bebu, prvi korak prelaska na veštačko mleko trebalo bi da bude navikavanje na flašicu i cuclu. Ovo može biti velika poteškoća za neke bebe, dok druge nemaju problem da se brzo naviknu na cuclu. Neke mame određeno vreme izmlazaju svoje mleko i hrane bebu na flašicu kako bi se navikla na ukus cucle.

Drugi korak:

Ne treba zaboraviti na navikavanje na novu teksturu, jer postoji razlika između gustine, ali i ukusa majčinog i veštačkog mleka. Neke majke savetuju da za početak pomešate devet delova majčinog i jedan deo veštačkog mleka i da postepeno povećavate procenat veštačkog, kako bi se lagano navikla na novi ukus mleka.Kako beba prihvata promenu u načinu ishrane? Svaka beba različito prihvata odvikavanje od sisanja i prelazak na veštačko mleko.

Neka prihvataju veoma brzo, drugima je potrebno određeno vreme, dok neka nikako ne prihvataju promene i potrebno je mnogo upornosti i strpljenja dok ne prihvate novu naviku.U većini slučajeva dete ne treba toliko često hraniti, jer je veštačko mleko mnogo kaloričnije, a beba je navikla često da sisa i da se mazi, pa bi trebalo praktikovati određene rituale kako bi zadržali bliskost sa svojim mališanom.Takođe, najverovatnije ćete primetiti promene u bebinoj stolici, koja će biti malo tvrđa i ne toliko česta kao dok ste je dojili.

Ne treba paničiti, jer je to potpuno normalna pojava.Kada smem uvesti kravlje mleko u ishranu bebe? Stručnjaci savetuju da ne dajete detetu kravlje mleko pre nego što napuni godinu dana, zbog toga što digestivni sistem mališana još uvek ne može da vari proteine koji se nalaze u kravljem mleku.Osim što se kravlje mleko ne vari tako lako kao majčino ili veštačko mleko, ne sadrži ni dovoljne količine gvožđa koje su bebi potrebne. Stoga pre nego što odlučite da date bebi kravlje mleko (naročito ukoliko beba još nije napunila godinu dana), konsultujte se obavezno sa pedijatrom ili nutricionistom.

mamaibeba.com

Studija dokazala: Prvorođene bebe su bucmastije

Prvorođena djeca su punija i krupnija od braća i sestara, pokazala je studija naučnika sa Univerziteta Okland.

Novozelandski istraživači uporedili su trudnoće 30.000 žena i došli do zanimljivih zaključaka.


Sklonost ka gojenju prvenaca naučnici su doveli u vezu sa komplikacijama tokom prve trudnoće, zbog kojih nerođene bebe nisu dobijale dovoljno hranljivih sastojaka. To se odrazilo na metabolizam tako što je organizam izgradio više masnih ćelija kao zaštitu od teških vremena.

Osim toga, porodica se kod prvog djeteta više brine oko bebine ishrane, združeno ga hrani i više nego što je potrebno, kako dijete slučajno ne bi ostalo gladno. Nepotrošene kalorije se tako skladište u masnim ćelijama iz kojih se kasnije teško oslobađaju.

nezavisne.com

Izumljen test koji pokazuje ženama kada je najbolje vrijeme da zatrudne

Razlog je broj "prirodnih ćelija ubica", odnosno specijalnih imunoloških stanica koje oblažu maternicu. Neke žene proizvedu prevelik broj ovih ćelija, što dovodi do kolabiranja posteljice. 

Tim profesora Jana Brosensa s Univerziteta Warwick napravio je ovaj test koji se pokazao uspješnim na 150 osoba. Potrebno je uraditi još kliničkih testiranja, ali se profesor nada kako će ovaj test biti u regularnoj upotrebi za nekoliko godina. Ističe kako je bitan balans između "prirodnih ćelija ubica" i "matičnih ćelija" u utrobi.

Kod zdravih žena matične ćelije naprave oblogu maternice od 10-ak milimetara deset dana nakon menstruacije. To je čini dovoljno jakom da se oplođeno jaje "primi". Ali neke ćelije se prestanu dijeliti i uzrokuju upalu koja ugrožava trudnoću. "Ćelije ubice" pomažu da se unište druge ćelije koje stvaraju upalu te kreiraju tzv. mrežu poput saća, u koju se embrij smjesti. 

Žene koje imaju problem s brojem ovih ćelija najčešće pobace. Test pokazuje broj ćelija te kada je taj broj u balansu žena je spremna da zatrudni.

Jedna od šest trudnica izgubi bebu, a četvrtina trudnoća završi pobačajem do 23. sedmice. Jedna od 100 žena ima nekoliko pobačaja.
klix.ba

Neka vremenske prilike ne utiču na vašu djecu

Hronične bolesti, razdražljivost, umor i glavobolja kod djece mogu se znatno regulisati

Učestalost reakcija na vrijeme zavisi od djetetove dobi, a poteškoće s vremenom imaju većinom djeca od pet i šest godina, što se podudara s razdobljem intenzivnog rasta. Ipak, u toj grupi mogu biti i djeca u prve dvije do tri godine života. Razlikujemo dva tipa meteoropatije. Prvi je karakterističan za djecu koja zbog određenih vremenskih uslova obole od neke dječje infekcije ili im se naglo pogorša hronična bolest od koje pate (npr. astma). Drugi tip reakcije je da zbog vremenskih uslova djeca postanu plačljiva, loše spavaju, umaraju se bez vidljivog razloga, žale se na glavobolju i drugo...


Kako olakšati djetetu?

1. Svakodnevno boravite s djetetom na vazduhu. Ako se dijete dobro osjeća i nema simptome meteoropatije, šetajte zajedno bez obzira na to pada li vani kišica, je li oblačno ili nije idealan vazdušni pritisak. Imate li psa kao kućnog ljubimca, on će vam vjerovatno biti još jedna motivacija više za izlazak iz kuće.

2. Navucite gumene čizme i naučite zajedno s djetetom uživati u druženju na otvorenom, gaženju simpatičnih lokvica kiše, ganjanju lopte po livadi... Odrasli često izbjegavaju izlazak iz kuće ako vremenske prilike nisu idealne i taj običaj s vremenom usvoje i djeca. No, upravo to i uzrokuje tegobe.

3. Vikendom otiđite na izlet u prirodu. Zajedno s djetetom izaberite neki cilj, posjetite obližnje eko-selo, jezero, neko od izletišta i ne zaboravite sportske rekvizite. U slučaju kišice, ponesite i rezervnu odjeću i obuću i kabanice.

4. Vozite bicikl. Odvezite se na mjesta koja još niste upoznali.

5. Bez smoga, buke i opasnosti provedite barem pola sata na otvorenom, ne računajući šetnju do vrtića ili prodajnog centra. Zaštitite dijete od saobraćajne buke i smoga ili nekih opasnosti iz okoline.

6. Dajte djetetu više tekućine, a manje nezdrave hrane. Neka se odmara od fizičkih i mentalnih aktivnosti. Uravnotežite količinu igre, učenja i odmora.

7. Zaštitite kožu dječjom kremom prije izlaska, jer vjetrovito i sunčano vrijeme pojačavaju isušenost kože.

8. Provjetravajte sve prostorije u stanu, održavajte ugodnu temperaturu (ne veću od 22 stepena), izbjegavajte prekomjerno rashlađivati ili grijati sobe, ako je regulacija moguća.

9. Jačajte djetetov imuni sistem s mnogo voća i povrća, svježe iscijeđenim sokovima, vježbom kroz igru, pozitivnim emocijama, smijehom, ravnotežom u međusobnim odnosima. Tako će se dijete osjećati ugodno, zadovoljno i razvijati svoje pune potencijale.

nezavisne.com

Kako da smirite ljutog tinejdžera

Tinejdžeri se ljute na roditelje, ali se i roditelji ljute na tinejdžere. U tom začaranom krugu, teško je uspostaviti dobre odnose, osim ako se odrasli ne postave iznad situacije.

Oni moraju da se približe djeci i umjesto naredbi i prijetnji, izaberu razgovor i podršku. U knjizi "Pet jezika ljubavi tinejdžera" autor Gari Kampan objašnjava zbog čega je važno da odrasli prekinu sa negativnim reakcijama.


- Kada adolescent ne posluša savjet mame i tate da promijeni svoje ponašanje, oni često pribjegnu hladnom i grubom stavu - kaže Kampan. - "Učini to, inače...", glasno naređuje roditelj. S obzirom na to da ne želi da bude dijete, tinejdžer bira ovo "inače" i bitka između njih poprima žešće razmjere.

Prije završetka sukoba, oni jedno drugom izgovaraju grube i ružne riječi. I potom odlaze sa bojišta u ranama, odbačeni i nevoljeni. Zbog toga je potrebno da se ljutnjom adolescenata pravilno upravlja, kako se obe strane ne bi loše provele.

nezavisne.com

Igrajte se s bebom od prvog dana

Potreba bebe za igrom prisutna je od rođenja i svakim danom se razvija. Kroz igru, novorođenče upoznaje svijet oko sebe, uči i otkriva svoje sposobnosti.

Roditeljima se, zato, savjetuje da se igraju sa svojom bebom od samog rođenja jer na taj način razvijaju njene vještine.


Prvi mjesec

Tokom prvog mjeseca igrajte se sa vašom bebom nakon što je nahranite, jer je beba tada najopuštenija. Možete joj pričati, nježno je maziti i lagano se smijati. Beba će pratiti vaš pogled i izraze vašeg lica i početi da vas prepoznaje.

Drugi mjesec

U drugom mjesecu beba može razlikovati različite zvuke, a to je i prilika da joj poklonite prvu igračku/zvečku sa kojom će početi da se zanima.

Treći mjesec

Već u trećem mjesecu beba se počinje sama igrati; prvo sa ručicama, a onda i sa nogicama. Bebici su tada interesantne zvučne igračke koje možete postaviti iznad njenog kreveca, u kolica ili na autosjedište. Beba će početi da hvata te šarene igračke i da se igra s njima.

nezavisne.com

 
 

Uspavljivanje u naručju, da ili ne?

Mnogi roditelji tvrde da njihova beba ne može da zaspi ako je ne drže u naručju, a drugi opominju da je to štetna navika. Istina je, čini se, negdje između.

- Bebe do četiri mjeseca je sasvim normalno da mama uspavljuje u naručju i potom je spusti u krevetac - kaže američki pedijatar dr Satja Nariseti.


- Kad počne da razvija redovnije navike i duže spava tokom noći, možete da je odvikavate od ljuljuškanja. Važno je samo da ono ne traje i kada beba prohoda, ali prije toga ne može da joj škodi.

Ona savjetuje roditeljima da polako navikavaju dijete da se samo uspava tako što će ga staviti u krevetac dok je još budno i pustiti ga da lagano utone u san.

 

nezavisne.com

Kako prepoznati anemiju kod djece?

Blaga anemija može da se pojavi bez ikakvih simptoma. Kako nivo gvožđa postaje manji, vaše dijete može da ima sljedeće simptome:

  • Djeluje razdražljivo
  • Povremeno kao da ostaje bez daha
  • Manje jede
  • Djeluje umorno i slabo
  • Ima glavobolje i vrtoglavice
  • Boja kože postaje bljedunjava
  • Nokti postaju slabi i lomljivi

Malokrvna djeca su relativno dobro raspoložena, ali se brže umaraju pri naporu, a može se javiti i otežano disanje. Kod veće djece mogu se primijetiti i teži znaci poremećaja snabdjevanja kiseonikom, posebno od strane mozga i srca jer su ova dva organa u tom smislu najosjetljivija (vrtoglavica, zujanje u ušima, titranje pred očima, glavobolja, ubrzan rad i lupanje srca ili neodređeni bolovi u grudima oko srca).

Simptomi koje roditelj najčešće prepoznaje kao moguće znakove malokrvnosti kod svoje bebe i malog djeteta su jače ili slabije izraženo bljedilo kože i sluznica (bljedilo kože nije pouzdan znak anemije jer boja kože zavisi od njene debljine, prokrvljenosti i pigmentacije). Drugi znakovi anemije su nezainteresovanost za igru, slabiji apetit, pojačano znojenje. Kod djece sa jačom anemijom javlja se  lomljivost noktiju i kose.

Kako se anemija dijagnostilkuje?

Dijagnozu anemije uspostavlja ljekar pregledom i obaveznim laboratorijskim nalazima krvi. Rade se testovi krvi koji mjere nivo gvožđa u organizmu kao i sposobnost vezivanja gvožđa (TIBC). Pored ispitivanja broja krvnih ćelija, sastavnim djelom analize krvi se smatra i utvrđivanje nivoa hemoglobina i hematokrita koji pokazuju kvalitet krvi.

Po kriterijumima Svetske Zdravstvene Organizacije anemijom se smatra smanjena koncentracija hemoglobina u krvi ispod  110gr/l za djecu od šestog mjeseca do pete godine života, ispod 115gr/l od pete do dvanaeste godine i ispod 120gr/l za djecu uzrasta od dvanaeste do petnaeste godine života.

Ukoliko sumnjate da je vaše dijete anemično, obratite se ljekaru. Nemojte na svoju ruku davati djetetu suplemente gvožđa.

nezavisne.com 

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top