Šta kaže jedan Libijac u Beogradu: Za vrijeme Gadafija svaki Libijac je imao sve!
Libijac koji živi u Beogradu, Mohamed Alsakit Abdulgasem, smatra da je skoro sve što se u medijima govorilo o Gadafiju neistina i da stvari stoje potpuno suprotno.
– Libijci su pod Gadafijem živjeli normalno i slobodno kao što se živi ovdje u Evropi. Kažu da je Gadafi za 42 godine vlasti lividirao dvije do tri hiljade ljudi. U proteklih godinu dana u Libiji je lividirano preko 60.000 ljudi. Riječ je o samo jednoj godini!
Kažu da je Gadafi ukrao naš novac. On je živio u šatoru, a njegovi rođaci su živjeli kao i svi drugi. Čak i da je ukrao milione, znate li koliko smo milijardi izgubili zbog sukoba koji nas je zadesio i koliko sada gubimo?! Svi se sada prave da ne znaju i niko ne pominje našu naftu.
Govorili su da je Gadafi diktator. U njegovo vrijeme 17.000 ljudi je ležalo u zatvoru. I to su sve bili osuđeni kriminalci. Sada u zatvorima leži najmanje 27.000 ljudi.
Pritom, kriminalci su pušteni, a u zatvore su strpani oni čiji je jedini grijeh što su podržali Gadafija. Problem nije bila diktatura Gadafija, već to što velike zemlje i velike kompanije imaju ekonomske interese u Libiji.
Mohamed priznaje da je i u vrijeme Gadafija bilo grešaka, ali kaže i da je bilo kritičara koji su tražili da se stvari poprave.
– U Libiji nije bilo sve idealno i postojale su kritike. I sam sam pisao mnogo članaka za libijske novine o tome. Dakle, postojala je sloboda govora.
One koji su bili protiv Gadafija podijelio bih u tri grupe. Prvu čine oni koji su željeli da se u Libiji živi još bolje i da imamo još bolje uslove obrazovanja, rada i življenja. Sebe svrtstavam u tu grupu.
Drugu čine oni koji su došli spolja, sa NATO-om.
Treću grupu čine islamisti. Oni su najjači jer imaju veliki uticaj na lokalno stanovništvo. Veoma se plašim radikalnih islamista i mogućnosti da Libija postane novi Irak – da svaki dan budu bombaški napadi i lividacije.
Iako nije posjetio zemlju još prije sukoba, Mohamed kaže da se čuje sa rođacima i da prati šta se tamo dešava. O tome kako je u Libiji danas, kaže:
– Sve je u haosu. Jedan dan ima struje, pa deset nema. Interneta nema, a telefoni rade povremeno. Sve komunalne usluge su stale i sve je u haosu. U vrijeme Gadafija mogli ste da napunite rezervoar za tri evra, a sada je nekoliko mjeseci bila nestašica?!
Problem u Libiji je u tome što niko ne može da kontroliše plemena. Sada imate milion Gadafija u Libiji koji misle da im sve pripada i sve žele da prisvoje za sebe!
Volim Gadafija jer su u njegovo vrijeme svi imali sve! Gadafi je dao nadu Africi. Želio je da napravi jednu banku za cijelu Afriku. E, tu je pogodio Zapad i njihove interese.
Gadafi nam govorio da se školujemo u Srbiji.
– Srbija je uvijek predstavljana kao prijatelj Libije i tako smo učeni i u školi. Gadafi je volio Srbiju zato što ju je vidio kao neprijatelja zapadnih interesa. Podržavao je Srbiju i tako što je slao naše studente ovdje da se školuju. Govorio je da svako treba da ide u Srbiju i da se tamo obrazuje.
