„Ah, sama je kriva“, čujemo i čitamo komentare na mnogo ženskih nevolja koje nam dođu do ušiju, mobitela i ekrana računala.
„Sama si kriva“, čula je gotovo svaka od nas kada se požalila na veliki problem, zatražila pomoć ili podršku ili barem rame za plakanje.
„Ma što joj ja mogu, sama je kriva“, rekli su mnogo puta, perući ruke od naših nevolja, otresajući našu tugu s ramena i ostavljajući nas same i krive.
Same i krive potpuno je isto i kada smo same i nevine. Možda još i gore. Ostati sam sa svojom krivicom duplo je gore nego ostati sam u problemu koji nije tvoja krivica.
Ipak, tko određuje jesmo li same krive?
Rekla bih da sud donose redovito oni koji priželjkuju da smo krive. Lakše im je odbiti pomoći nam. Imaju opravdanje pred savješću. Imaju opravdanje pred društvom. Imaju opravdanje pred institucijama. Imaju opravdanje pred karmom, svevišnjim i svemirom.
Kad si sama kriva, kao da ne zaslužuješ ni pomoć ni podršku.
Dobro se sjećam svih svojih problema za koje sam sama bila kriva. Odgovornost za te probleme sam osvijestila kasnije, kopajući po vlastitoj svijesti i podsvijesti. Mnogo puta sam sama bila kriva, ali to nikad nije promijenilo činjenicu da sam i dalje često bila sama.
Ima li podrške i barem razumijevanja za one koje su same krive?
Kada ćemo prestati nabijati samokrivicu ženama koje od nas traže pomoć, podršku, razumijevanje i saslušanje?
Je li žena koja je dijelom zaista kriva za svoj problem manje vrijedna od žene koja ima problem za koji nije sama kriva?
Neki kažu da su u razgovorima sa stručnim licima doživljavali prosvjetljenje kada su čuli rečenicu „Nitko neće doći. Nitko te neće spasiti“. I meni se to dogodilo. U tom trenutku ostaješ očajan, jer te u životu očito može samo neka druga ti, koja je istovremeno kriva zbog stanja u kojemu jesi.
Zaista nitko neće doći i nitko te neće spasiti osim tebe same. Međutim, da bi spasila samu sebe, ta druga ti ne smije više biti toliko kriva, jer te tako kriva ne može spasiti.
Otkako smo u rješavanju mojih problema ostale samo ja i dio mene koji je kriv, nije preostalo ništa drugo nego da oprostim sebi krivicu. Jer, nitko neće doći. Ili će doći samo da kaže da sam sama kriva, okrene se i ode s opravdanjem za svoju savjest.
Zato, kad si sama kriva i kad ostaneš sama i kriva, budi najnježnija prema sebi. Da krivica prođe i da se spasiš.
Onda će se u tebi probuditi žena koja će, gledajući neku sličnu tebi, pomisliti: Možda je sama kriva. Pomoći ću joj da oprosti sebi. Da se spasi.
izvor:lolamagazin
