Sačuvajte psihu u kriznim danima

​Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) objasnili su kako pandemija utiče na psihičko zdravlje ljudi te su savjetovali izbjegavanje gledanja, čitanja i praćenja vijesti koje mogu izazvati anksioznost i stres

Pandemija virusa korona izazvala je paniku, strah i stres širom svijeta. Najteže je, ipak, pogodila one koji već imaju psihičkih problema. Znate li kako zaštititi psihičko zdravlje u vrijeme virusa korona? Reakcije na kriznu sitauciju u svijetu su mnogobrojne. Šire se strah, tuga, nemoć i anksioznost. Neki su ljuti, drugi ne mogu spavati ili se skoncentrisati na svakodnevne obaveze.

Ljudi masovno izbjegavaju fizički kontakt s drugim ljudima, ne žele koristiti javni prevoz ili boraviti u prostorijama u kojima boravi veliki broj ljudi. Sve ono što se odražava na psihičko zdravlje, preslikava se i na fizičko pa mnogi imaju stomačne probleme ili poremećaj rada srca.

Ne čitajte i ne gledajte baš sve vijesti
Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) objasnili su kako pandemija utiče na psihičko zdravlje ljudi, te su savjetovali izbjegavanje gledanja, čitanja i praćenja vijesti koje mogu izazvati anksioznost i stres.

Karantin i samoizolacija mogu imati negativan uticaj na vas, prenosi istraživanje objavljeno u časopisu "Lancet" u februaru 2020. godine:

"Odvajanje od dragih ljudi, gubitak slobode i dosada mogu stvoriti negativan efekat na ljude. Već su prijavljeni neki slučajevi samoubistava, tako da je veoma važno da se prije zatvaranja u kuću odredi koliko je to neophodno i kako će to neko podnijeti.

Nije svaki kašalj korona
Stručnjaci savjetuju da se trudite izbjegavati društvene mreže što je više moguće, jer se putem njih podiže bespotrebna panika. Mnogo ljudi je prijavilo da su imali napad panike u momentu kada su običnu prehladu zbog vijesti i informacija na internetu pomiješali s virusom korona.

"Prepala me činjenica da sam počeo kašljati, mislio sam da sam se zarazio. Sjećam se da u tom momentu nisam mogao disati od šoka", objasnio je jedan student za "The Guardian". "Zatim sam pozvao svog doktora i razgovarao s njim, te smo utvrdili da sam samo prehlađen, kao i da sam imao napade panike i anksioznosti koji su trajali i do pola sata. Nisam mogao disati."

Pridržavajte se savjeta
Prema CNN-u, postoji nekoliko stvari koje treba da praktikujete ukoliko želite zaštititi svoje psihičko zdravlje u doba pandemije virusa korona.

Pronađite jedan provjeren izvor informacija i pratite samo te novosti, trudite se da vam praćenje novih informacija ne okupira veći dio dana - dakle, budite u toku, ali ne fokusirajte se samo na vijesti o virusu korona.

Kontrolišite koliko vremena provodite na društvenim mrežama, a ukoliko imate problema s anksioznošću i stresom - obratite se članu porodice, prijatelju ili terapeutu kako biste imali podršku i nekoga za razgovor. Održavajte higijenu, potrudite se da redovno i dovoljno spavate, pazite na ishranu i ne izbjegavajte fizičke aktivnosti.

Krompir - činjenice koje možda niste znali

Iako u svijetu postoje hiljade vrsta krompira, u svakodnevnoj prehrani razlikujemo dvije, i to po boji kore - bijeli i crveni krompir. Obično je bijeli (odnosno žućkasti) brašnastiji pa je prikladniji za čorbe, variva, pire i slično.

Kod sorti krompira crvene kore “meso” je čvršće strukture pa se crveni krompir koristi za pečenje i prženje. No, jeste li probali plavi krompir?

Sve je popularniji “egzotičan” krompir plavoljubičaste boje. Stručnjaci objašnjavaju da nije riječ o GMO “križancu” nego starinskoj sorti koja se u Južnoj Americi - pradomovini krompira - uzgaja već hiljadama godina.

Plavoljubičasta boja potječe od biljnog pigmenta antocijanina koji se ubraja u skupinu fitonutrijenata nazvanu flavonoidi. Antocijanin daje biljkama crvenu, ljubičastu ili plavu boju (npr. ima ga u borovnicama, višnjama, kupinama, brusnicama, jagodama...) te je snažan antioksidans koji sprečava oštećenje ćelija i djeluje protuupalno.

Plavi krompir pri kuhanju ili pečenju ne gubi boju nego je samo neznatno mijenja, a okus mu je sličan kao i kod klasičnih vrsta krompira. Prikladan je za spremanje svih jela kao i klasičan krompir, a zbog boje je vrlo dekorativan za krompir salatu, pire, pomfrit…

Vitamini i minerali
Krompir je bogat vitaminom C, kao i vitaminom B6 (piridoksin) i vitaminom K, a od minerala sadrži znatne količine bakra, cinka, fosfora, kalija, kalcija, mangana…

Krompir također sadrži visokokvalitetni škrob, bjelančevine i prehrambena vlakna.

Posebno je krompirova kora koncentrirani izvor prehrambenih vlakana, vitamina, minerala i mnogih hranjivih tvari. Stoga, ako vam je dostupan ekološki uzgojen krompir, preporučuje se jesti ga s korom (neposredno prije pripremanja samo pod hladnom tekućom vodom ukloniti prljavštinu četkom pa nožem ukloniti “oči” i oštećenja s krompira).

U narodnoj medicini od krompirove kore priprema se čaj koji se koristi u liječenju tumora.

Jedna od najvećih predrasuda o krompiru jest da je to namirnica koja deblja. Krompir se zapravo ubraja u dijetalne namirnice koje su poželjne za održavanje normalne tjelesne težine. Problem je u tome kako se krompir priprema - kalorije dobiva dodavanjem masnoća i prženjem. U 100 grama krompira ima 85 kalorija, dok pomfrit ima 270 kalorija, a čips 568 kalorija.

Ni smrznuti krompir, spreman za prženje, nije dobar izbor jer je industrijski pripremljen i obrađen hemijskim sredstvima odnosno aditivima.

Smatra se da je krompir najhranjiviji i najljekovitiji ako je kuhan ili pečen u ljusci bez dodavanja masnoća. Ako gulite krompir, preporučuje se 10-minutno kuhanje na pari (izrežite ga na kockice veličine 12 milimetara), a ne kuhanje u vodi jer tako gubi mnogo hranjivih tvari.
Ako se krompir skladišti predugo ili ako se ne čuva u prikladnim uslovima, može dobiti zelenu boju ili početi klijati. Ove promjene uzrokuje nakupljanje solanina, otrovna alkaloidnog spoja koji ne samo što mijenja okus krompira nego je štetan za zdravlje - može izazvati glavobolju, mučninu, povraćanje, proljev, tegobe s disanjem i krvotokom. Stoga je prije pripreme jela potrebno krompiru odstraniti klice i zeleni dio.

Krompir se ne smije čuvati u frižideru jer će dobiti nepoželjan okus, ali ne zbog niske temperature nego zbog vlage. Stoga je za čuvanje krompira najbolje vrlo svježe mjesto, suho i tamno poput podruma.

Stavite krompir u platnenu ili papirnatu vreću i čuvajte ga na svježem i tamnom mjestu. Čuvajte ga od svjetlosti da ne pozeleni. Spremate li ga u plastičnu vreću, pripazite da bude perforirana kako bi vlaga mogla izlaziti.

Važno je i da se čuva podalje od luka jer će plinovi koje emitiraju ove vrste povrća prouzročiti kvarenje i jednoga i drugoga. Često ga pregledavajte i izdvojite svaki proklijao ili smežuran jer će brzo utjecati na kvalitet ostaloga. Mladi krompir se mnogo brže kvari pa se čuva samo sedmicu dana. Krompir valja prati i rezati neposredno prije pripremanja da pri dodiru sa zrakom ne promijeni boju. Ne možete li pripravljati krompir odmah nakon što ste ga izrezali, stavite ga u zdjelu s hladnom vodom u kojoj je malo limunova soka (1 kašika limunova soka na 2 šolje vode). Tako “meso” krompira neće potamnjeti i tokom kuhanja će sačuvati oblik.

Mačke, andjeli čuvari naših života

Mačke su oduvijek bile misteriozne životinje, kreću se u mraku, prave nezamislive skokove i zure u vas kao da vide kroz vas, iz tih razloga se smatraju čuvarima, sposobnim da eliminišu stres i negativnu energiju iz naših života.


Misli se da mi biramo mačku, ali nije tako, ona je ta koja nas bira i dolazi uvijek kada nam je najpotrebnije, ponekad se stvori neočekivano u našoj bašti, ponekad nas posmatra iz daljine i upravo u tom terenutku postaje naš čuvar.

Da bismo shvatili ovu ideju mačake čuvara postoji pismo "Os gatos nos curam"(Caroline Connor) napisano na portugalskom, koje govori o važnosti ovih bića u našem životu.

Prevela sam ga za vas tako da možete u potpunosti da shvatite njegovo značenje.
Većina ljudi misli da mačke ne rade ništa, da su lijene i da samo jedu i spavaju. Nije tako!


Jeste li znali da mačke imaju misiju u našem životu?

Da li ste se ikad zapitali zašto toliko ljudi danas ima mačku? A da li je njihov broj veći od broja ljudi koji imaju pse?


Evo nekoliko informacija o tajnom životu mačke.

Sve mačke imaju moć uklanjanja negativne energije u našem tijelu nagomilane tokom dana. Dok spavamo, one apsorbuju ovu energiju. Ako porodicu čini više članova, a postoji samo jedna mačka, ona može akumulirati veliku količinu negativnosti, apsorbujući energiju mnogih ljudi. Kad spavaju, mačje tijelo oslobađa negativnost koju je uklonilo sa nas. Ako smo previše pod stresom, one možda nemaju dovoljno vremena da oslobode svu tu negativnu energiju, i stoga je akumuliraju kao masnoću dok je ne budu u stanju da oslobode. Stoga mačke počinju da se goje i nemojte misliti da je to zbog hrane kojom ih hranite!

Dobro je imati više mačaka kod kuće, tako da se teret podijeli između njih. One nas štite noću tako da neželjeni duh ne može ući u našu kuću ili sobu dok spavamo. Zato vole da spavaju u našem krevetu.

Ako znaju da smo dobro, neće spavati s nama. Ako se oko nas nešto čudno dešava, skočiće na naš krevet da nas zaštite.
Ako ljudi dođu u našu kuću i mačke osjećaju da nas ti ljudi povrijeđuju ili da su ti ljudi zli, mačke nas okružuju da nas zaštite. Kad su moje mačke počele ovo da rade, nijesam razumjela zašto su iznad mene ili mojih nogu. Tada sam saznala da me štite. Sada kada neko dođe u moju kuću, uši i oči mi se odmah okrenu da vidim reakciju mojih mačaka; ako se trljaju po toj osobi, njuše je ili žele da je prigrle, znam da se mogu opustiti.
Ako ne živite s mačkom i jedna od njih uđe u vaš dom, to je zato što vam je potrebna mačka kod kuće u tom određenom trenutku. Mačke lutalice su poput "dobrovoljaca" posvećenih pomaganju izabranima. Zahvalite im što su vas izabrali. Ako je ne možete zadržati, potražite dom za nju. Mačka vam je došla s razlogom, nepoznatom na fizičkom nivou, ali razlog je tu i može se pronaći u snovima; može se dogoditi da postoji karmički dug koji mora biti plaćen; duh koji vas prati možda vam je nanio neku štetu u drugom životu i mora se izmjeniti u ovome. Zato ne plašite mačku. Moraće da se vrati na ovaj ili onaj način da ispuni ovu obavezu.

U vrijeme Atlantide iscelitelji su u svom radu koristili mačke kao kanal lečenja. Kada su iscelitelji posjećivali udaljena sela, nisu mogli da koriste kristale jer im ljudi nisu vjerovali misleći da koriste crnu magiju. Kako nisu mogli da koriste kristale, iscelitelji su imali mačke koje su obavljale potpuno istu funkciju kao i kristali. Ljudi se nisu plašili mačaka i puštali su ih da uđu u njihove domove, pa su ih nebrojeno puta koristili u tehnikama liječenja.

Nije poznato da li je to tačno, ne postoje naučni dokazi o istinitosti ove priče, ali sigurno ko posjeduje mačku, zna njenu opuštajuću i smirujuću moć, kao i njenu moć da svojim smiješnim pokretima ukrade osmijeh, čak i u najmračnijim danima mačka je u stanju da nam podigne raspoloženje, možda čak i samo malo!

Avokado ne biste smjeli rezati metalnim nožem

​Avokado je namirnica koja je postala jako popularna, i zbog toga što je dobra za srce i zbog toga što se od nje može napraviti dodtak koji odgovara uz razna jela. Ali, jeste li znali da avokado ne biste smjeli rezati metalnim nožem?

Prva pomisao je da je to sigurno zbog povreda, koje su potaknule nastanak naziva avokado ruka, gdje ljudi koriste noževe kako bi izvadili košticu iz avokada, ali je promaše i umjesto toga se ubodu u ruku. Iako je to dobar razlog zašto biste trebali paziti na nož za vrijeme rezanja, postoji i drugi razlog, piše mashed.com.

Nakon rezanja, kao i većina voća, avokado potamnjuje zbog enzima koji sadrži u sebi koji u kontaktu s kiseonikom mijenja boju. Korištenje određenih metalnih noževa, poput onih od bakra ili željeza, ubrzava taj proces zbog hemijske reakcije koju metali imaju s avokadom.

S druge strane, keramički noževi nemaju reakciju s avokadom te on ostaje duže svjež. Možete koristiti i plastične noževe. Avokado s njima reaguje, ali puno sporije nego s metalnim noževima. Stoga, za duže svježi avokado najsigurniji su vam plastični i keramički noževi.

SADA BI GA DIGLI IZ GROBA: Živio je u šatoru dok posljednji Libijac nije dobio kuću, ovo je bio raj!

Šta kaže jedan Libijac u Beogradu: Za vrijeme Gadafija svaki Libijac je imao sve!

Libijac koji živi u Beogradu, Mohamed Alsakit Abdulgasem, smatra da je skoro sve što se u medijima govorilo o Gadafiju neistina i da stvari stoje potpuno suprotno.

– Libijci su pod Gadafijem živjeli normalno i slobodno kao što se živi ovdje u Evropi. Kažu da je Gadafi za 42 godine vlasti lividirao dvije do tri hiljade ljudi. U proteklih godinu dana u Libiji je lividirano preko 60.000 ljudi. Riječ je o samo jednoj godini!

Kažu da je Gadafi ukrao naš novac. On je živio u šatoru, a njegovi rođaci su živjeli kao i svi drugi. Čak i da je ukrao milione, znate li koliko smo milijardi izgubili zbog sukoba koji nas je zadesio i koliko sada gubimo?! Svi se sada prave da ne znaju i niko ne pominje našu naftu.

Govorili su da je Gadafi diktator. U njegovo vrijeme 17.000 ljudi je ležalo u zatvoru. I to su sve bili osuđeni kriminalci. Sada u zatvorima leži najmanje 27.000 ljudi.

Pritom, kriminalci su pušteni, a u zatvore su strpani oni čiji je jedini grijeh što su podržali Gadafija. Problem nije bila diktatura Gadafija, već to što velike zemlje i velike kompanije imaju ekonomske interese u Libiji.

Mohamed priznaje da je i u vrijeme Gadafija bilo grešaka, ali kaže i da je bilo kritičara koji su tražili da se stvari poprave.

– U Libiji nije bilo sve idealno i postojale su kritike. I sam sam pisao mnogo članaka za libijske novine o tome. Dakle, postojala je sloboda govora.

One koji su bili protiv Gadafija podijelio bih u tri grupe. Prvu čine oni koji su željeli da se u Libiji živi još bolje i da imamo još bolje uslove obrazovanja, rada i življenja. Sebe svrtstavam u tu grupu.

Drugu čine oni koji su došli spolja, sa NATO-om.

Treću grupu čine islamisti. Oni su najjači jer imaju veliki uticaj na lokalno stanovništvo. Veoma se plašim radikalnih islamista i mogućnosti da Libija postane novi Irak – da svaki dan budu bombaški napadi i lividacije.

Iako nije posjetio zemlju još prije sukoba, Mohamed kaže da se čuje sa rođacima i da prati šta se tamo dešava. O tome kako je u Libiji danas, kaže:

– Sve je u haosu. Jedan dan ima struje, pa deset nema. Interneta nema, a telefoni rade povremeno. Sve komunalne usluge su stale i sve je u haosu. U vrijeme Gadafija mogli ste da napunite rezervoar za tri evra, a sada je nekoliko mjeseci bila nestašica?!

Problem u Libiji je u tome što niko ne može da kontroliše plemena. Sada imate milion Gadafija u Libiji koji misle da im sve pripada i sve žele da prisvoje za sebe!

Volim Gadafija jer su u njegovo vrijeme svi imali sve! Gadafi je dao nadu Africi. Želio je da napravi jednu banku za cijelu Afriku. E, tu je pogodio Zapad i njihove interese.

Gadafi nam govorio da se školujemo u Srbiji.

– Srbija je uvijek predstavljana kao prijatelj Libije i tako smo učeni i u školi. Gadafi je volio Srbiju zato što ju je vidio kao neprijatelja zapadnih interesa. Podržavao je Srbiju i tako što je slao naše studente ovdje da se školuju. Govorio je da svako treba da ide u Srbiju i da se tamo obrazuje.

Duhovna moć šetnje

"Ne gubite želju da šetate: ja šetam svaki dan, stičem blagostanje i ostavljam iza sebe svaku bolest; Imam najbolje misli dok šetam, i ne znam za tako tešku misao koju ne mogu zaborviti dok šetam ... a dok stojimo mirno, mi se sve više približavamo bolestima ... Zato samo nastavi da hodaš, i sve će biti u redu."

(Bruce Chatwin)Šetnja. Moje tijelo u poslednje vrijeme osjeća hitnu potrebu za šetnjom. To je najprirodnija, zadovoljavajuća i smislena fizička aktivnost za čovjeka.

Treba svaki dan šetati ne samo zbog fizičkog blagostanja, već prije svega zbog mentalnog i duševnog zdravlja.

Često dok šetam, posmatram automobile na putu, a misao koja me uvijek dodirne je "mi smo ludi!". U većini automobila je samo jedna osoba, a često je i kratka putanja automobila koji putuju. Malo je, malo je ljudi koji hodaju. Zimi izgleda da živimo u betonskoj pustinji. Podsjeća me na scene filmova naučne fantastike sa višestrukim svemirskim brodovima koji lupaju okolo kao ludi ... nažalost, nijesmo daleko od ovog načina života.

Bilo bi bolje da to uradimo usred prirode, ali čak i u gradovima šetnja je terapija sa svih tačaka gledišta.

"Šetnja pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekom njegovom aspektu i da se nešto mijenja u nama"

(Italo Calvino)

​Na svakom koraku naša noga dolazi u kontakt sa zemljom, da bi se onda odvojila i vratila ubrzo nakon toga, ritam koji je stvoren je naša ravnteža, tijela i uma. Dok je tijelo u harmoničnoj akciji, naš um takođe putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kada je tijelo mirno. I samo zato što je um slobodan, ideje se rađaju.

​"Ako tražite kreativne ideje, idite pješke. Anđeli šapuću čovjeku kad on ode u šetnju."

( Raymond I. Myers)
Šetnja je dobra, zaista jako dobra za rast duše iz više razloga: to je aktivnost koja dovodi djecu u svijet, tjera ih da iskuse umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama došli do određenog mjesta, dovela ih u kontakt sa zemljom, korak po korak, pomaže djeci da vjeruju u svoj fizički i mentalni potencijal, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju mogućnost da harmonično dišu zajedno sa ritmom svojih koraka. Upravo iz tih razloga, Waldrof vrtići provode mnogo dana u sedmici, šetajući ujutro, po suncu, kiši, hladnoći ili vrućini.
Šetnja sa nekim je deljenje ne samo mentalnog i verbalnog, već i fizičkog, dva ili više tijela koje zajedno stvaraju harmoniju od 360 stepeni. Šetnja sama po sebi je inicijatorsko putovanje, to je način slušanja sopstvenih tekućih misli dok tijelo zahtjeva adekvatan pokret.

"Nema tuge koja, dok hodate, ne blijedi i polako se topi."

(Romano Battaglia)

Šetajte jer vaše tijelo to traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte sa svojom djecom, s prijateljima, zajedno sa partnerom, bosi ili sa cipelama, u prirodi, u šumi, radite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo vremena za šetnju svijetom ...

​"Šetajući učimo život,
ljudi koji šetaju poznaju sebe,
šetnja lječi rane od prethodnog dana.
Šetajte, gledajte zvijezde, slušajte glas,
prateći šum drugih koraka."

(Ruben Blades)

ASA Osiguranje sedmu godinu zaredom na prvoj poziciji

Prema zvaničnim podacima Agencije za nadzor osiguranja, ASA Osiguranje je i ove godine osiguravajuća kuća koja svojim klijentima najbrže isplaćuje odštetne zahtjeve. Ovo je sedma godina zaredom kako je naša kompanija zadržala lidersku poziciju u ovom, po mnogima i najbitnijem segmentu poslovanja.
Iako je ASA Osiguranje već etablirano kao najbrže u proteklim godinama, konstantan razvoj i ulaganje u Sektor obrade i isplate odštetnih zahtjeva rezultirao je dodatnim poboljšanjem rezultata u odnosu na prošlu godinu. Stopa od 98,77% obrađenih i isplaćenih odštetnih zahtjeva pokazuje da iako postoji rast premije od 18,7% i uz to rast broja polica osiguranja, ASA Osiguranje zadržava posvećenost svakoj polici i svakom odštetnom zahtjevu.
„Konstantno unapređenje internih procesa Društva je osnov za pružanje kvalitetne usluge našim klijentima. Građani Bosne i Hercegovine su to prepoznali te su nam ukazali povjerenje i zaključili police osiguranja u ASA Osiguranju. Nastavićemo da se trudimo, da opravdamo ukazano povjerenje, te u narednom periodu planiramo dodatno unaprijediti sve segmente poslovanja. Cilj je da svaki dan ASA Osiguranje bude bolje od onog ASA Osiguranja koje smo imali jučer.“ – istakao je Direktor Društva Feđa Morankić.

 

Najmudrije misli patrijarha Pavla

Njegova svetost patrijarh Pavle rođen je 11. septembra 1914. godine u Kućancima kao Gojko Stojčević, a preminuo je 15. novembra 2009. godine. Bio je primjer istinske vjere, dobrote, mudrosti, skromnosti, duhovnosti. Za njega se sa punim pravom može reći da je bio moralni i duhovni autoritet mnogih u Srbiji, autoritet je stekao poštovanjem i ljubavlju. I ovako je govorio."Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi", govorio je patrijarh Pavle koji je rano ostao bez roditelja pa se o njemu i bratu Dušanu brinula baka Draga i tetka, najstarija očeva sestra.

"Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvijek", isticala je njegova svetost koja je još kao dijete boravila u manastirima provodeći u njima ljetnje raspuste.

Osnovnu školu je završio u Kućancima, gimnaziju u Tuzli i Sarajevu, u Beogradu više razrede Šeste beogradske gimnazije, Bogoslovski fakultet i dvije godine na Medicinskom fakultetu.Postavši patrijarh svoju mudrost je rado prenosio drugima i često je pričao o ljubavi:

"Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate".

Doticao se i dobrog i lošeg u ljudima.

"Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.... Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi", isticao je patrijarh koji je prije monaškog života radio kao veroučitelj, a pre nego što ga je Srpska pravoslavna crkva proglasila poglavarem radio kao episkop raško-prizrenski.
I podsjećao nas je:

"Čovjek ne može da bira vrijeme u kojem će se roditi i živeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili kao nečovjek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja".

Umeo je da nam poruči:

"Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo".
I učio nas onom najvažnijem:

"Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi - jer, ljubav je veza savršenstva - kada bi se makar držali principa 'što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima', onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja".

Na čelu SPC bio je od 1990. dо 2009. godine, kada je i umro, 15. novembra.

Brojne priče prepričavaju se o životu patrijarha, a iz svih događaja koje su opisali svjedoci isijavaju osnovne poruke pravoslavlja, neokaljanog, izvornog, kakvo bi trebalo da bude i u dušama svih koji sebe smatraju ne vjernicima - već ljudima.
I sam početak patrijarha Pavla u SPC ukazivao je kakav će biti.

Toliko je, pričano je iz sveštenih krugova, bio skroman da ni u manastiru dugo nisu znali da je izabran za episkopa.

Nikada nije imao kola ni telefon..."Kome sam potreban, neka mi piše", govorio je.

Beograđani su patrijarha Pavla susretali na ulici, u tramvaju, autobusu…

Idući u crkvu na Banovom brdu i usred ljeta koristio je gradski prevoz. Pratilac mu je jednom predložio da ne ide autobusom jer je vruće, a autobus prepun ženskog razgolićenog sveta. Patrijarh mu je odgovorio "Znate, svako vidi ono što želi."
Jednom prilikom, dok je sam išao uzbrdo trotoarom ulice Kralja Petra, u kojoj je sedište Patrijaršije, sustiže ga, u najnovijem modelu "mercedesa", sveštenik jedne od najpoznatijih beogradskih crkava. Zaustavio je automobil, izašao i obratio se patrijarhu:

"Vaša Svetosti, dozvolite da vas povezem! Samo recite gde treba…"

Patrijarh ne htede da ga odbije, uđe i sjede. Čim krenuše, videvši kako luksuzno izgleda ovaj automobil, upita ga patrijarh:

"A, je l' te, oče, čiji je ovo auto?"

"Moj, Vaša Svetosti!" kao da se pohvali protojerej.

"Stanite!" zapovedi patrijarh Pavle. Izađe, prekrsti se i reče svešteniku: "Neka vam je Bog na pomoći!"


Sveštenici prepričavaju i da je patrijarh imao lijepe, udobne cipele. Te cipele, ustvari, nekada su bile ženske čizme, koje je neko bacio. Od njih je u svojoj radionici patrijarh načinio sebi dobre cipele.

Priča kaže da ga je obućarskom zanatu naučio neki čovek koji je popravljao cipele u blizini Patrijaršije, a neki kažu da je zanat "pendžetiranja đona" naučio u manastirima.

Jednog dana je video vozača ispred patrijaršije kako menja gumu i zatražio da mu pozajmi parče od gume koju je čovek nameravao da baci. Od te gume je izrezao kalup i tako zakrpio svoje cipele.
Umeo je patrijarh i da bude i strog.

Uoči jednog obeda, za trpezom su svi izgovarali molitvu. Jedan monah je ćutao. Patrijarh ga upita zašto ćuti, a monah je odgovorio da se moli u sebi. Patrijarh mu je na to rekao da onda treba i da - jede u sebi.

Priča se i da je dok je kao vaspitač radio u Banji Koviljači, iz ledene vode spasao dječaka koji se davio. Kao posljedicu tog poduhvata dobio je, u to vreme smrtonosnu, tuberkulozu. Međutim, iako mu doktori nisu davali više od tri mjeseca života, on je uspeo da se oporavi i doživi duboku starost.

Zanimljivo je i da je najbližim srodnicima, patrijarh Pavle ostavio samo budilnik i sat.

Njegovim ordenjem, ali i pisanim delima, neprocenjive vrijednosti - raspolagaže SPC.

Ovo je samo djelić onoga što nam je u amanet ostavio voljeni srpski patrijarh.

Srećni ljudi ne govore loše o drugima

Jedan od najistaknutijih znakova čovjekovog emocionalnog i vitalnog siromaštva je činjenica da svoje vrijeme i pažnju posvećuje kritikovanju drugih.

Nema ništa gore nego vidijeti osobu kako kritikuje i bijesni protiv svega što se kreće. Živjeti okruženi takvom negativnošću čini nam se vrlo loše: riječi i stavovi kritikona su poput virusa koji prodiru u naš um, devastirajući ga.

Bolje je skloniti se od ljudi koji kritikuju jer nas opijaju i guše . Život u miru je neprocijenjiv, pa ne dozvolite nikome da upada u  vaš fizički i psihološki prostor.

Koliko vremena provodite svaki dan slušajući kritike? Puno? Malo? Vrijeme je da se sklonite od toga, da se sklonite od ove vrste ljudi i situacija, jer oni ugrožavaju vaše blagostanje i emocionalnu ravnotežu.

 

Provedite svoje vrijeme poboljšavajući sebe i svoju okolinu. To će biti korisno iz dva razloga: održavat ćete zdrav odnos prema životu i podučavaćete sopstvenim primjerom druge.

Moramo lično da nadmašimo sebe i  samo tako možemo puno zaraditi u pogledu poštovanja, poniznosti, velikodušnosti i časti.

Nismo savršeni i ne smijemo se ni pretvarati da smo savršeni, ali važno je održati stav usmjeren ka stalnom unapređenju; na ovaj način, mi ćemo moći da živimo svoj život bez podvrgavanja emocionalnim stanjima drugih.

Najnesrećniji ljudi na svijetu su oni koji se previše brinu o tuđim prosuđivanjima.

 

Postoje ljudi koji iznose svoje mišljenje o nama, o našem životu, o našim odlukama ili o bilo čemu što se nas tiče. Oni to rade i pored toga što ih niko ne pita za mišljenje. Obično su to negativna mišljenja ili potpuno bez kriterijuma; njihova jedina svrha je povrijeđivanje, prezir i hranjenje od patnje drugih.

Generalno, to su ljudi niskog samopoštovanja, koji ni sami sebe ne prihvataju, pa jedva mogu da prihvate i druge. Pripisuju drugima etikete koje odražavaju način na koji se zapravo oni  osjećaju, eksternišući na taj način svoje emocionalne poteškoće.

"Ne obraćajte pažnju na stvari koje drugi rade ili ne rade, obratite pažnju na ono što vi radite ili ne radite." 
- Buda

Počnite zaliječiti svoje emocionalne rane, sjećajući se da je svako od vas jedinstven i izuzetan. Ne treba vam nečije prihvatanje da bi živijeli. Vi ste odrasli koji sa sigurnošću mogu samostalno donositi odluke, imate punu vlast.

 

Dajte vrednost svojim osjećanjima i emocijama, ne plašite se da slušate misli drugih, mislite o sebi. Stalno slušanje kritika i tračeva  guši sve, važno je da to ne govorite vi.

Zapamtite da ne osnovana kritika simbolizuje veliko emocionalno siromaštvo osobe koja je upućuje. Ako ovaj pojedinac odluči da se ne obogati mentalno, živi izolovano u svojoj muci i ne prihvata bilo kakvu pomoć, onda je bolje biti emocionalno sebičan: sklonite se, razmislite o svojoj sreći i zaštitite svoju unutrašnjost.

 

Građanska svijest u Švedskoj: “Ja sam taj koji plaća političare i ne vidim razloga da im pružim luksuzni život”

Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju u prepunim autobusima i vozovima, baš kao i građani koje zastupaju.

Ovo može zvučati čudno ljudima koji žive u drugim zemljama, ali Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima.

Bez prava na zastupnički imunitet, njima se može suditi na sudu kao i svakoj drugoj osobi. Bez sekretara na vratima, kancelarije parlamentaraca manje su od 8 kvadratnih metara.

Političari koji se usude da potroše javni novac na taksi putovanja, umjesto da se voze vozom, završavaju na naslovnicama novina. Čak i predsjednik parlamenta dobija karticu za korištenje javnog prevoza. Samo premijer ima pravo na trajno korišćenje automobila i lično obezbjeđenje.

Švedski parlamentarci žive u malim stanovima u glavnom gradu, gdje peru i peglaju vlastitu odjeću u praonicama veša. To se može činiti skromnim za tako istaknute ljude, ali zapravo je puno bolje nego što je nekad bilo.

Sve do kraja 1980-ih, svi parlamentarci su spavali na kauču u svojim kancelarijama.

Niko u javnom životu ne zarađuje veliku platu: plata za članove Riksdaga (parlamenta) je oko dva puta veća od plate učitelja osnovne škole.

Na opštinskom nivou, svaka želja za zapošljavanjem u politici mogla bi biti protumačena kao slučaj koji zahtijeva psihološku procjenu: jer švedski opštinski funkcioneri ne zarađuju ni platu, niti imaju pravo na kancelariju, a rade volonterski od kuće.

Iskustvo Švedske ruši nerazumnu ideju da političarima treba dati poštovanje kao prema višoj kasti, koju čine dame i gospoda koji su slavniji od prosječnog građanina i stoga zaslužuju gotovo božansko pravo na beneficije i privilegije, ocjenjuje Buka magazin.

To je nacija koja svoje vladine službenike i političke predstavnike tretira kao obične građane. Društvo koje je ukinulo korišćenje formalnih zamjenica šezdesetih godina i gdje se svi nazivaju “ti”. Jer, prema švedskom sistemu vrijednosti, niko nije iznad drugih.

Još se sjećam čudnog osjećaja kada sam svjedočio vanzemaljskom fenomenu – kada sam vidio švedskog ministra vanjskih poslova i premijera koji guraju kolica za kupovinu u supermarketu u Stokholmu. Ili gradonačelnika Stokholma kako stoji u redu na autobuskoj stanici. Ili predsjednika Parlamenta koji sjedi u metrou, piše Claudia Wallin.

Bez velikih društvenih nejednakosti, Švedska je nesumnjivo sigurnija i manje nasilna zemlja, gdje političari i građani obično ne moraju da putuju u neprobojnim automobilima. Ali, što je još važnije, ovo je društvo koje bira političare koji moraju biti u kontaktu sa svakodnevnim problemima građana.

Političarima nije dopušteno da svoje lične interese stavljaju ispred opštih, u društvu koje pokazuje da se politička moć može ostvariti unutar granica pristojnosti.

U pravosudnom sistemu logika je ista: nema sudija koji imaju pravo na službena vozila, sekretarice ili povlastice.

Oni koji su na vlasti mogu biti pozvani na odgovornost, a sve informacije moraju biti dostupne javnosti: švedska otvorenost odražava se u samoj transparentnosti političke moći, koja se prati putem najstarijeg zakona o transparentnosti na svijetu.

Godine 1766. javni pristup službenim vladinim dokumentima postao je ustavno pravo za sve građane, sadržano u posebnom poglavlju Zakona o slobodi medija u Švedskoj.

U Švedskoj je u svakom trenutku moguće pratiti izdatke ministara, predstavnika i sudija; pročitati prijavu premijera o porezu na dohodak; provjeriti troškove povjerenika nacionalne policije ili vrhovnog komandanta oružanih snaga; pratiti kako javne agencije troše porez; i pratiti postupke, predloge i službene odluke koje donose vlasti bilo kojeg nivoa vlasti.

Jedan od najznačajnijih političkih skandala u zemlji dogodio se 1990-ih. Potpredsjednica vlade, Mona Sahlin, kupila je čokoladu, pelene i neke druge lične predmete s kreditnom karticom Vlade i skupo je platila za to: izgubila je posao. Skandal se pojavio u analima švedske politike kao slučaja Toblerone.

U nešto više od 100 godina, Švedska se pretvorila iz siromašnog, poljoprivrednog društva u jednu od najbogatijih, socijalno najpravednijih i najmanje korumpiranih zemalja u svijetu, gdje niko nije iznad drugih, zaključuje autorka.

Izdvajamo

Popularni članci

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top