Ne možete ih voljeti previše: kako povezanost pomaže djeci da se razvijaju

Postoji generalni strah i sveprisutan mit da ako se fokusiramo na izgradnju odnosa sa djecom možemo sputati razvoj njihove nezavisnosti i samostalnosti. Postoji paradoksalan odnos povezanosti i odvajanja, a često je pogrešno shvaćen.


Kratka verzija priče glasi: povezanost ne usporava razvoj. Podstiče ga.

Ako posmatrate krupnu sliku, ultimativni cilj odgajanja djeteta jeste da im pomognete da postanu samostalne ličnosti. Trebalo bi da želimo da razmišljaju za sebe, postavljaju sopstvene ciljeve, formiraju razloga, donose odluke, znaju svoje granice i kreiraju namjere. Ono što bi zapravo trebalo da se pitamo jeste: šta treba da uradimo da bi i naša djeca odrasla ovako?

Djeca mlađa od tri godine se rutinski drže roditelja. Mogu ih ganjati, plakati kada oni nisu tu i biti nesrećni kada moraju dijeliti pažnju roditelja sa još nekim.

Mala djeca su gladna pažnje jer im nedostaje samostalnosti i za sve što im je potrebno zavise od nas. U periodu između 5 i 7 godina bi trebalo da se mogu slobodnije igrati sami, preuzeti odgovornost za jednostavnije zadatke kao što je oblačenje i početi imati obaveze kao što je pospremanje svojih igračaka.

Djeca ne mogu biti suviše bliska sa roditeljima, mogu samo biti ne duboko povezana. Bliskost treba da učini djecu ovisnim o nama kako bismo ih mogli voditi. To je naš poziv za odnos koji ih oslobađa da prestanu tražiti ljubav i fokusiraju se na rast.

Kada djeca mogu uzeti zdravo za gotovo da će njihove potrebe za bliskošću biti ostvarene, slobodni su da se igraju, otkrivaju, zamišljaju, slobodno kreću i obraćaju pažnju. Možda se to čini paradoksalno, ali ako ispunimo njihove potrebe za ovisnošću guramo ih ka nezavisnošću. Kako dijete raste postaje sposobnije da preuzme volan sopstvenog života a mi se možemo povući u ulogu savjetnika.

Kada djeca mogu uzeti zdravo za gotovo da će njihove potrebe za bliskošću biti ostvarene, više se neće brinuti o tome da ganjaju nas. Drugim riječima, kada možete računati na osobu koja vodi računa o vama, više se ne morate držati njih. Djeca koja se drže nas u periodu kada već krenu u školu to možda rade uz nesigurnosti. Upravo sigurnost u odnose bliskosti oslobađa djecu i dopušta im da nas puste; bliskost nije neprijatelj zrelosti, ali nesiguran odnos jeste.

DRUGI NAČINI NA KOJI DJECA MOGU TRAŽITI BLISKOST
Preduslov za razvoj jeste vjera u brigu odrasle osobe. Drugim riječima, dijete ne bi trebalo da se trudi da zasluži ljubav. Postoje mnogi načini na koje se djeca mogu truditi da se ispune njihove potrebe za bliskošću, kao što su:

– Dijete ulaže mnogo ruda u to da se uklopi, da pripada, da bude dovoljno dobro i da bude jednako dobro kao i ostali.

– Kada je dijete skromno ili samokritično ili se trudi da bude naročito dobro prema drugima kako bi ga voljeli.

– Ako se dijete trudi da pridobije pažnju – recimo da bude dvorska luda razreda – i trudi se da bude važno, da bude voljeno, primjećen ili smatrano posebnim na neki način.

– Ponekad se dijete trudi da bude lijepo, pametno ili dobro kako bi se svidjelo drugima ili bilo voljeno.

– Hvalisanje, razmetljivost i prekomjerni takmičarski duh u svrhu postizanja superiornosti mogu biti pokazatelji urođene nesigurnosti djeteta.

Kako bi dijete moglo biti stabilno u nečijoj njezi ono mora biti u stanju da odnos te osobe prema njemu uzme zdravo za gotovo. Kada dijete osjeća da je važno takvo kakvo je ne mora da se mijenja kako bi zaslužilo bilo čiju ljubav.

KAKO ODRASLI MOGU PODSTAĆI BLISKOST?
Moramo preuzeti inicijativu u nastojanjima da održimo djecu blizu, da im iskazujemo ljubav, da obraćamo pažnju na njih i pružamo im poziv u odnos koji je bezuslovan. Kada im dajemo do znanja da njihovo ponašanje nije u redu, takođe se moramo pobrinuti da razumiju da je odnos i dalje tu.

Najvažnije što moramo da uradimo jeste da se postaramo da njihova glad za odnosom uvijek bude nadjačana njihovom vjerom u to da ćemo im to i dati. Moraju vjerovati u našu sposobnost kao osobe koja im to pruža i ne osjećati da moraju da se trude kako bi njihove potrebe bile ispunjene.

Cilj je istovremeno biti brižan i čvrst dok ih pozivamo da zavise od nas. Postoji nekoliko stvari koje možemo uraditi kako bismo učinili značajnu razliku:

– Učiniti bezbjednim po njih da zavise od nas tako što nećemo ono do čega im je stalo koristiti protiv njih (sankcije i zabrane) kao ni sprovoditi disciplinu zasnovanu na odvajaju.

– Moramo zaslužiti njihovo povjerenje tako što ćemo biti dosljedni u svojoj brizi, kao i biti velikodušni u pažnji i znacima toplote, užitka i zadovoljstva.

– Preuzeti vođstvo u pokazivanju da se možemo nositi sa njima i svime što ide uz njih, kao što su nagle promjene raspoloženja, otpor i odbijanja.

– Biti osoba koja ih tješi, vodi, štiti i tu je uz njih.

– Ne ispunjavati njihove zahtjeve već njihove potrebe.

– Stvorite situacije u kojima moraju zavisiti od bas, kao što su izlasci van kuće i učenje novog hobija ili vještine.

Na kraju svega, najvažnija lekcija je ova: djecu ne treba gurati da se odvoje ili odrastu. Ono što je djeci najpotrebnije jesu duboki odnosi i da ih se oslobodi od gladi za prisnošću.

Čime ‘dojimo’ našu divnu decu u haosu koji nam se dešava

U stanu pored grmi televizor, odzvanja statistika, broj umrlih prolazi kroz zidove.


U stanu s leve strane odzvanja Zadruga, neko se psuje, vrišti i jebe naizmenično.

Da li je Vesna Dedić ušla? Kažu da je žena imala 500 evra mesečnu platu na RTS-u, dala otkaz, korona zaustavila promociju romana, ona odlučila da uđe da zaradi 500 evra po nedelji. Tragedija ili komedija?

Čime “dojimo” našu divnu decu? Šta im ostavljamo u naslađe?

Hoće li im biti bolje od nas koji smo pretumbali građanski rat, inflacije, tuče za litar ulja, hvatanje vekne hleba iz kamiona, bombe nad glavom dok spakovani ko sardine sedimo u podrumima punim vlage, čekajući da stigne struja na sat vremena da se operemo i skuvamo tanki paprikaš?

Šta možemo da uradimo za njih?

Kako možemo ovu stvarnost koju sa svih strana polivaju crnom bojom da im učinimo svetlijom?

Gde da prokopamo rupu u tunelu da im pustimo svetlo da rastu, jer deca treba da rastu, da idu ka gore, a ne da ostaju uplašena gledajući u nas.

Jer na momente smo prilično sjebani i čini se da pojma nemamo kako da se iz sjebanosti izvučemo. Kao da decenijama, ne danima, žele da nas uvere da smo nebitni sa svojim znanjem trudom, optimizmom, ambicijom, poštenjem, zalaganjem.

Kao da decenijama žele da nas gurnu pod voz pun neškolovanih, zatucanih budala sa koščatijim laktovima i dužim jezicima. Kao da decenijama žele da nam pokažu da je strah ovde dominatna emocija, koja otvara prostor za manevar. Za jebanje sluđenih, preplašenih, zbunjenih.

O, mi se smejemo ljudima u rijalitiju, a i sami smo deo jednog ogromnog rijalitija, samo iz njega ne možemo tako lako van. Nemamo pojma ni gde je kapija.

Danima mi se komešaju osećanja, centrifuga u stomaku. Plašim se, pa sam gorda i hrabra, pa bih samo spavala, prespavala, pa bih jurcala ko pomahnitala ulicama, neka hapse, nek vode u Lazu Lazarević, srećna sam čak što više nemam strah ni da tamo završim.

Ljudi su ljudi, govna su govna, mesto boravka malo tu šta menja. Mir iovako nikad nećeš naći izvan sebe.

Igrala sam se sa detetom celo poslepodne, čajanka, pa slikovnice, pa pravljenje palačinaka i kolača od nekih kobajagi sastojaka. Osmeh je skakao na njenom licu ko ping pong loptica. Bila je toliko uzbuđena, toliko srećna, deci su potrebni roditelji da se igraju sa njima, pričaju sa njima, da ih slušaju.


Potrebni su im pribrani roditelji koji će ugasiti jebeni televizor i prestati da slušaju na 25 pojačanog Kona i Vučića.

Potrebni su im roditelji koji neće pred njima pričati o haosu, o umrlima, o tome kako će ekonomija otići dovraga i pitanje je kako će se uopšte živeti.

Mi smo ta svetla rupa u dugačkom mračnom tunelu.

Ne smemo im preneti svoje brige, preispitivanja, svoje zlosutne misli, svoj očaj, lako se poseje strah. Svet u kom rastu nije baš magično mesto, mnogo je budala potrpanih u brzi voz spreman da pogazi svakog ko misli svojom glavom.

Možda im nećemo moći uvek obojiti stvarnost,

Možda ih nećemo moći uvek nasmejati,

Možda nećemo biti uz njih svaki dan onoliko koliko su očekivali,

Možda nećemo uvek imati snage da ih penjemo na leđa i pričamo sa njima mirnim tonom,

Ali bismo zaista trebali da ih naučimo da misle svojom glavom, koliko god to zvučalo visokorizično, jer nema ničeg goreg, evo pokazuje trenutna situacija, od onoga kada na ramenima glavu nosaš samo radi reda, pa ti je puni ko kako hoće, sa čim hoće, uglavnom strahom i budalaštinama.

A kada imamo toliko puno glava u kojima žive strah i budalaštine, onda lako svi skupa možemo da skliznemo u provaliju i tada više nije važno da li se ta provalija zove korona ili politika ili kolektivni rijaliti.

Pali smo i nema nazad.

Evo kako roditelji nesvesno razaraju psihu djeteta: 10 gestova ostavlja teške posljedice zauvijek!

Možda u nekom od ovih problema prepoznate sebe, ali neka vam to bude za nauk da ovo ne radite svom djetetu.

Vjerovali ili ne, naučno je dokazano da su za veliki broj psihičkih problema odgovorne emocije i iskustva proživljena u djetinjstvu!

Sljedeći problemi direktna su posljedica roditeljskog ponašanja prema djeci, za koje vjerujemo da je normalno i uobičajeno!

1. Anksioznost, depresija i nedostatak nezavisnosti

Da li vaši roditelji ili vi spadate u "Roditelje helikoptere"? To su roditelji koji neprestano nadgledaju, proučavaju i kritikuju život deteta. Iako to rade iz dobre namere, previše zaštite vodi do psiholoških problema. Ako vam je teško da donesete odluku bez konsultacije sa roditeljima, vi ste baš tako odgajano dete, samtraju psiholozi.

2. Štetne navike, zavisnost i ekstremni sportovi

Ukoliko roditelji stalno govore deci da prave mnogo problema, oni će vremenom zaključiti da bi svet bio bolji bez njih. Rezultat su mladi ljudi koji nesvesno traže put da unište sami sebe, obično kroz alkohol, pušenje, drogu ili ekstremne sportove.

3. Nesposobnost potpunog odmora i relaksacije

"Uozbilji se!", "Ne glupiraj se okolo!", "Ne mazi se!" Česte, ali veoma štetne rečenice upućene deci. One kreiraju previše ozbiljne odrasle osobe, koje ne umeju da se opuste, ne razumeju decu i preziru detinjaste ljude.

4. Nedostatak samopouzdanja, želja da se bude poput nekog drugog

Roditelji koji svoju decu često porede sa "boljom" decom dobiće previše samokritičnog tinejdžera, a zatim i odraslu osobu sa kompleksom niže vrednosti, prenosi BrightSide. Oni u životu uvek pokušavaju da urade nešto bolje, dok istovremeno mrze sebe jer nisu superiorni u odnosu na neku drugu osobu.

5. Teškoće u privatnom životu

Ako kao dete dobijate instrukcije da nikome ne verujete, logično je da ćete izrasti u osobu koja veruje da je svet neprijateljski nastrojeno mesto puno opaskih zamki, bez trunke dobrote.

6. Traženje roditelja u partneru

"Suviše si mali za to!" Savršen način da odgajite odraslo dete. Ovakvo dete verovatno će zauvek ostati "suviše malo", nezavisno i u partneru će tražiti roditelja da se o njemu stara.

7. Potiskivanje talenta, nedostatak inicijative, destruktivna zabava

Ako roditelj često koristi fraze poput "Nemoj meni da pametuješ" ili "Prestani da maštaš", odgajiće dete koje nema svoje mišljenje, inicijativu niti sposobnost vođstva. Kad odrastu, ovakva deca veoma često utapaju svoje ambicije i talente u alkoholu i opasnoj zabavi.

8. Zatvorenost i potiskivanje emocija

Deca i te kako primećuju nedostatak emocija i osetljivosti kod roditelja. Kad često slušaju da treba da prestanu da plaču ili se žale, deca se zatvaraju u sebe. Ta potisnuta osećanja mogu da prerastu u psihosomatske poremećaje.

9. Teška depresija i osećaj krivice

"Svega smo se odrekli da bi ti imao to!" Klasično nabijanje krivice koje preplavljuje dušu deteta i retko nestaje. Isti efekat daju i pretnje u vezi ocena u školi - dete je pod konstantnim stresom, što lako vodi u depresiju.

10. Neodgovornost i nezrelost

Postoji poseban tip previše zaštitnički nastrojenih roditelja, koji ne dozvoljavaju deci da rade baš ništa. "Ne diraj mačku, ogrebaće te" - samo je jedan od primera zastrašivanja deteta da donese bilo kakvu odluku ili proba nešto novo. Uz ovakvo odrastanje, obavezno dolazi i pasivnost i neodgovornost, kao i nesamostalnost.

Sine, danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time

Sada dođi, stresi tu prašinu sa sebe, pomjeri malo tu kapu u stranu, tek toliko da ti vidim oči i sjedi pored mene. Reći ću ti šta u njima vidim.
Vidim nebo, vidim zvijezde, vidim more i talase, vidim budućnost. Vidim da si isto tako srećan kao što si danas bio, pa zapinješ, padaš, valjaš se u prašini, tužan si, onda plačeš … Osjećaš i kako te peče ranna od pada, ali ne želiš da zaustaviš igru i zato juriš dalje. I dopada ti se to što ne staješ, jer se sebi činiš još većim junakom.
Onda vidiš da pobjeđuješ, pa si opet srećan. Ti zapinješ još hiljadama puta, ali uvek ustaješ, ideš dalje i dostižeš više. Sa uvijek istim sjajem u oku, i kada si na zemlji i kada si gore. I ne obraćaj previše pažnju na tu prašinu što ti je ostala na licu. Neka stoji kao dokaz da si se iz nje izdigao. Dozvoli joj da ti zaprlja obraze, košulju i da ti posivi cipele, ali nikada ne daj da ti zaprlja dušu, iskrivi osmijeh i izoppači snove. Jer snovi su važni.
Važno je šta sanjaš. Hoćeš li sanjati kako dotičeš zvijezde, ploviš morima, osvajaš prostranstva, nečije osmjehe i osjećanja ili ćeš sanjati skupa kola i gomilu para?
Ja ti novac želim na javi, ali nemoj njime prljati snove. Snovi o novcu se brzo potroše, a ti ne želiš da budeš čovjek bez snova. I čuvaj svoje snove, ako su pravi. Nemoj ih dijeliti, neka budu samo tvoji i ničiji više. Kad se probudiš ponekad, samo mi namigni i pusti da nagađam gdje si sve bio.

Tvoje oči mi kažu i da ćeš biti dobar dečko, kao i sada, pomalo stidljiv. Znam šta ćeš mi reći – danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time.

Pusti da ti obrazi porumene, koljena zadrhte i dlanovi se oznoje. I pokaži da ti je stalo… Da ti je barem malo stalo šta će reći djevojčica koja ti se baš sviđa i šta će misliti neko ko ti se učini važnim. Nije moguće da važnih neće biti. Onih koji puštaju zmajeve bez vjetra i gospodare nemirnim morima.

I nije moguće da ti zbog nijedne djevojčice neće zaklecati koljena i zatreperiti srce, jer ćeš baš sa njom i ni sa jednom drugom, poželjeti da dijeliš sladoled. Oni će ti takvi, ostaviti trag na srcu i iskrojiti uspomene. Gledaj ih tamo gdje i ja tebe sad gledam i ponekad se ozbiljno postidi pred njima. Brineš se kako će stid u tuđim očima izgledati? Ako su stvarno velike, izgledaćeš i ti velik u njima.

Sada idi, imaš još malo vremena, uskoro će mrak.

Zdravo sine. Vratio si se kući. Ovo je tvoja sestra. Djevojčica, sjutra mama, žena. Jednog dana, imaćeš i ti svoju. Njena snaga će biti ogromna. I nemoj da te ona plaši. Nikada se nemoj borriti protiv te snage, jer ćeš izgubiti. Izgubićeš zadovoljnu ženu, a ja ti samo takvu želim. Ti si muško. I tvoja uloga je velika.

Budi jak oslonac, podrška, budi dobar sagovornik i još bolji prijatelj, budi zaštitnik i budi hrabar. Uvijek hrabriji od nje. Ali ako ikada na bilo koji način pokušaš da dokažeš svoju muškost, znaj da si je izgubio. I ako je nikada ne budeš dokazivao, tek onda ćeš biti pravi muškarac. Za nju. Za tvoju ženu.

A ja? Ja znam da ti to jesi. Jer pravi muškarci imaju sjaj u oku. Oni se stide, sanjaju, padaju, plaču, ustaju, idu dalje… a iznad svega vole i poštuju žene.
Napravio si sebi večeru!? Bravo sine! Sada, laku noć!

“Mala olimpijada” ponovo okuplja predškolce u Derventi

U Sportskoj dvorani 21. februara održaće se drugu godinu u nizu “Mala olimpijada”, takmičenje za djecu predškolskog uzrasta u različitim sportskim aktivnostima.

Na Maloj olimpijadi učestvovaće oko 300 učesnika iz desetak okolnih gradova, zajedno sa vaspitačima I direktorima. Jedan je od projekata kojim se unapređuje kvalitet predškolskog obrazovanja.

Projekat “Jačanje kapaciteta i poboljšanje kvaliteta usluga predškolskog obrazovanja u Opštini Derventa je podržan sredstvima Finansijskog mehanizma za finansiranje projekata integrisanog i održivog lokalnog razvoja u RS 2018/2019, za čije funkcionisanje su sredstva obezbijedili Vlada Republike Srpske putem Ministarstva finansija i Vlada Švajcarske putem Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH”.

Generalni pokrovitelj je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske, a sponzorima se pridružila i kompanija Fructa Trade sa Aqua Doria vodom.

Prvi panel za trudnice u Doboju: Događaj koji promoviše materinstvo

Škola za trudnice “Radosnica” iz Banjaluke organizuje besplatni info dan o trudnoći, porodu i roditeljstvu u Doboju.
Drage trudnice, sa velikim oduševljenjem pozivamo vas na jedinstveni, besplatni i najveći događaj u Zeničko-dobojskom kantonu - Panel za trudnice - 27.2.2020. u 17h!
LOKACIJA - HOTEL INTEGRA , Doboj

Ove godine, predavači će biti dr Gordana Sredanović spec.ginekologije i akušerstva, dr Jadranka Perić Zovko spec. ginekologije i akuserstva, dr Ana Cvjetinović spec.pedijatrije, dr Slaviša Ćelić spec.anesteziologije sa reanimacijom, dr Slaven Krajina spec.pedijatrije.

Nakon edukativnog programa, trudnice očekuje velika nagradna igra u kojoj će moći da osvoje električna baby njanjalica, stolica za hranjenje beba, jastuk za dojenje, deka za bebu, Pampers pokloni, Weleda paketi, Vrisak haljina, Curaprox pokloni, Violeta paketi, torta od pelena by J.Zajac, Femibion pokloni, SebaMed paketi, Medimpex pokloni, Mustela paketi, MAM poklona i još puno toga, koje su obezbijedili prijatelji i sponzori događaja: Euromand, 4UPharma, ElPharma, Bojprom, Mustela, BioTechnology and Genetics, Pampers, SebaMed, Curaprox, Violeta, Weleda, Vrisak, Jelena Zajac, Medimpex, MAM, Bepanthen, Alvogen, kozmetički salon Ceca, Easy Cool Baby, Leda, Tropic, Konzilijum, Innotech, Oktal Pharma.

Sve zainteresovane trudnice se mogu i danas prijaviti na ovo besplatno druženje mogu putem Facebook stranice Škole za trudnice “Radosnica” ili pozivom na broj 065 915 979.
27.2.2020. je dan za sve trudnice iz Doboja, Zenice ili za sve one koje žele da budu dio ovog velikog događaja!
Čekamo vas u dobrom raspoloženju!
Budite brze, prijavite se na vrijeme! ❤️

Taksista besplatno vozi djecu sa posebnim potrebama: Radim to od srca

Zeničanin Rusmir Ljutvijević prvi je taksista koji će u ovom gradu besplatno prevoziti djecu sa posebnim potrebama.

Ovim poslom se ne bavi dugo, ali kaže da je želio pomoći drugima, jer i sam razumije šta znači imati dijete sa posebnim potrebama i koliko to iziskuje troškova.

Zna da mnogi roditelji nemaju marku-dvije za taksi da dijete odvezu na pregled.

– Imam sina, jedini slučaj u Kantonu, koji je sa posebnim potrebama. Radi se o dijagnozi “shank 3gen phelan mc dermid” oboljenja mozga, koja pravi dosta drugih problema. Djetetu se ne pravi protein u mozgu, što dovodi do drugih, propratnih oboljenja, poput manjka vode na mozgu, ukočenih tetiva, ne govori, ne priča… – govori Ljutvijević.

Njegov sin ima sedam godina.

– Pet godina sam prolazio borbu da pomognem svom djetetu, a sve vrijeme sam imao samo jednu želju, da se zaposlim kao taksista. Mom djetetu nema lijeka, ali mogu pomoći drugima. Želim ovako pokazati zahvalnost prema Bogu i pomoći djeci sa posebnim potrebama. Ne zanima me koliko ću potrošiti za njih, želim to uraditi od srca – govori Ljutvijević.

Finansijski nemoćan
Za njegov gest znaju već mnogi roditelji.

– Znam šta ja prolazim i zašto ne bih pomogao nekome ko nema i ko je finansijski nemoćan? Ništa ne znači potrošeni fildžan goriva da odvezem dijete u stacionar i Polikliniku, jer znam kako je – zaključuje on.

Fleksibilno radno vrijeme
Pored činjenice da mu omogućava da bude društveno koristan, posao taksiste omogućava mu i fleksibilno radno vrijeme.

Pravilno vaspitanje djece je jedan od preduvjeta uspjeha u kasnijoj životnoj dobi

Naime, poruke koje prenosimo su ključ efikasne duševne higijene vaše djece. Pitanje koje roditelji treba sebi da postavljaju jeste koje vrste poruka prenosimo djeci da bismo mogli efikasno njegovati njihovu dušu? Kao što namjenski planiramo svoje obroke s najboljom mogućom hranom, trebamo pažljivo isplanirati poruke koje prenosimo u svakoj fazi djetinjstva.

Roditelji u najranijoj fazi djetinjstva bebe trebaju naučiti da su one dostojne ljubavi i povezanosti s drugom djecom. Također, bebe u ovoj fazi treba naučiti da stvore adekvatne preduvjete da se uvijek osjećaju sigurno i zaštićeno.

Vrlo važno u cijeloj ovoj priči jeste da roditelji svoju djecu ne trebaju tjerati da budu njihove kopije, već djeca od najranije dobi trebaju graditi svoju osobnost. Svaki čovjek ima posebne talente i sposobnosti koje će moći iskoristiti na sebi svojstven način i zbog kojih će postati vrijedan član zajednice čiji je sastavni dio pa stoga u djeci treba podstaknuti kreativni razvoj. Djeci je također potrebno da roditelji budu direktni s njima, posebno kada su mali.

Kako djeca rastu tako se i poruke mijenjaju pa je potrebno drugačije pristupiti kako bi ih roditelji adekvatno pripremili za odraslu dob. Posebno u fazi puberteta djeci trebate govoriti da ona ne mogu kontrolirati druge ljude ili odrediti ishod određene društvene situacije. Treba im kazati da ona mogu kontrolirati isključivo sebe i svoje reakcije na stanja u kojima se nalaze.

Isto tako, djecu od malih nogu treba učiti da su odgovorna, kako za svoje uspjehe tako i za greške. Naučite ih da jedan uspjeh podstakne sljedeći, a da greška bude lekcija koju ne bi smjeli ponavljati. Ukažite im na važnost shvatanja šta je krenulo naopako i kako mogu poboljšati stanje.

Jednom kada djeca usvoje ove poruke od roditelja, veća je vjerovatnoća da će prerasti u zdrave i jake odrasle osobe koje će znati nositi se u vanrednim životnim situacijama.

Izvor:Nezavisne

Pravilno vaspitanje djece je jedan od preduvjeta uspjeha u kasnijoj životnoj dobi

Jedan od najočiglednijih poslova vezanih za roditeljstvo je njegovanje, ali postavlja se pitanje da li roditelji na adekvatan način odgajaju vlastitu djecu. Herald Tribune donosi nekoliko savjeta kako u različitim fazama djetinjstva pristupiti odgajanju i koje životne poruke prenijeti djeci.
Naime, poruke koje prenosimo su ključ efikasne duševne higijene vaše djece. Pitanje koje roditelji treba sebi da postavljaju jeste koje vrste poruka prenosimo djeci da bismo mogli efikasno njegovati njihovu dušu? Kao što namjenski planiramo svoje obroke s najboljom mogućom hranom, trebamo pažljivo isplanirati poruke koje prenosimo u svakoj fazi djetinjstva.

Roditelji u najranijoj fazi djetinjstva bebe trebaju naučiti da su one dostojne ljubavi i povezanosti s drugom djecom. Također, bebe u ovoj fazi treba naučiti da stvore adekvatne preduvjete da se uvijek osjećaju sigurno i zaštićeno.

Vrlo važno u cijeloj ovoj priči jeste da roditelji svoju djecu ne trebaju tjerati da budu njihove kopije, već djeca od najranije dobi trebaju graditi svoju osobnost. Svaki čovjek ima posebne talente i sposobnosti koje će moći iskoristiti na sebi svojstven način i zbog kojih će postati vrijedan član zajednice čiji je sastavni dio pa stoga u djeci treba podstaknuti kreativni razvoj. Djeci je također potrebno da roditelji budu direktni s njima, posebno kada su mali.

Kako djeca rastu tako se i poruke mijenjaju pa je potrebno drugačije pristupiti kako bi ih roditelji adekvatno pripremili za odraslu dob. Posebno u fazi puberteta djeci trebate govoriti da ona ne mogu kontrolirati druge ljude ili odrediti ishod određene društvene situacije. Treba im kazati da ona mogu kontrolirati isključivo sebe i svoje reakcije na stanja u kojima se nalaze.

Isto tako, djecu od malih nogu treba učiti da su odgovorna, kako za svoje uspjehe tako i za greške. Naučite ih da jedan uspjeh podstakne sljedeći, a da greška bude lekcija koju ne bi smjeli ponavljati. Ukažite im na važnost shvatanja šta je krenulo naopako i kako mogu poboljšati stanje.

Jednom kada djeca usvoje ove poruke od roditelja, veća je vjerovatnoća da će prerasti u zdrave i jake odrasle osobe koje će znati nositi se u vanrednim životnim situacijama.

Izvor:Klix.ba

Šta sve ne trebate govoriti ženi koja pokušava zatrudniti

Opće je poznato da je period kada žena pokušava zatrudniti dovoljno težak i traumatičan, te stoga posebno trebate obratiti pažnju na sve što ćete joj reći.

1. Koliko teško to uopće može biti? Nikada ne postavljajte ovo pitanje jer je, ustvari, zatrudnjivanje jako težak proces za neke žene. Generalno gledajući, žena mora ovulirati i stvari se moraju posložiti kako treba u pravom trenutku. Mada, ni tada zatrudnjivanje ne mora uspjeti.

2. Kad ćeš imati djecu? Samo ako žena nije trudna ne znači da ona ne pokušava zatrudniti. Nikad ne znate koliko ona i njen partner pokušavaju i kakva priča stoji iza svega toga. Ljudi koji dugo ne mogu dobiti bebu su često emocionalno i fizički iscrpljeni od svega i zadnja stvar koja im je potrebna jeste ovo pitanje.

3. Mrzila sam biti trudna Posljednje što je potrebno nekome ko ima problema sa zatrudnjivanjem jeste žaljenje o vašoj uspjeloj trudnoći.

4. Potrudi se da što prije zatrudniš, nemaš mnogo vremena. Zamislite da se vi nalazite u situaciji u kojoj pokušavate zatrudniti, ne ide vam i neko vam kaže ove riječi. Ne biste ostali mirni, zar ne?

Cosmopolitan također prenosi da joj ne biste trebali savjetovati akupunkture i slične stvari, jer su velike šanse da je probala mnogo više ideja nego što možete zamisliti. Probajte biti tu za nju i pokušajte se staviti u njene cipele kako bi je što bolje razumjeli.

Izvor:Klix.ba

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top