preduzece

Najrasprostranjenije pogrešno uvjerenje vjerovatno je uvjerenje o upotrebi fizičke kazne u vaspitavanju djece. Iako ne postoji niti jedan dokaz da fizička kazna ima pozitivne efekte, batine su nešto što većina roditelja primjenjuje.

Zagovornici fizičke kazne mogu se naći i među psiholozima, psihoterapeutima i drugim profesionalcima koji rade s djecom, uprkos argumentima, logičkim i činjeničnim, koji govore o neefikasnosti i štetnosti te kazne.

Prilikom opravdavanja korištenja batina roditelji posežu za brojnim argumentima, koji su logički nevalidni. Možemo čuti da neko tuče svoje dijete zato što svi to oduvijek rade. Međutim, ako nešto većina radi, to ne znači da je ispravno, kao što je, navodno, rekao Sv. Avgustin: "Ispravno je ispravno, čak i kada niko to ne čini; pogrešno je pogrešno čak i kada svako to čini". S druge strane, nailazimo i na opravdavanje roditeljskih batina. Tvrdnje "roditelji su me tukli, pa šta mi fali", "zato što su me roditelji tukli postao sam dobar čovjek" su, takođe su nevalidne zato što se ne mogu provjeriti. Nikada nećemo moći saznati da li bi neko ko je dobijao batine bio bolji da je vaspitavan bez njih.

Često se može čuti da postoje okolnosti kada je fizičko kažnjavanje opravdano, na primjer kada se dijete nađe u opasnoj situacija, a ne može da razumije moguće posljedice, kada je agresivno prema drugoj djeci, kada ne reaguje na druge kazne. Istraživanja su, međutim, pokazala da se batine ne koriste selektivno, već su preferirani vaspitni postupak koji roditelji koriste bez primjene alternativnih mjera. Zabrinjavajući je podatak da je više od trećine beba fizički kažnjavano, a da skoro svako dijete dobije batine poneki put.

Pri tome, gubi se iz vida da, ako je dijete suviše maleno i nema kapacitet da razumije posljedice svog ponašanja, ono ne može razumjeti te posljedice ni nakon što dobije batine. 

Djeca koja nikad nisu bila fizički kažnjavana pokazuju najmanje antisocijalnog ponašanja. I obratno, djeca koja su više kažnjavana, više su agresivna prema drugima. Veća je i šansa da takva djeca, kad postanu roditelji, nastave da fizički kažnjavaju svoju djecu. Pri tome, fizička kazna samo kratkotrajno prekida radnju, a tri četvrtine djece (75%) u narednih desetak minuta nakon kažnjavanja ponovo radi ono za šta je dobilo batine.

Osim toga, ona nije ništa efikasnija od nenasilnih disciplinskih mjera, dok njena upotreba može ostaviti ozbiljne neželjene posljedice.  

Mnoga su istraživanja pokazala da tjelesno kažnjavanje, uključujući udaranje po turu, batine i druge načine nanošenja boli, može dovesti do povećane agresije, antisocijalnog i nasilničkog ponašanja, samopovređivanja, depresije, anksiznosti, zaostajanja u kognitivnom razvoju, problema s pažnjom, lošijeg školskog postignuća, zloupotrebe droga itd.

Na kraju, možemo se zapitati zašto bi bilo opravdano da roditelji tuku djecu, koja su fizički slabija, zavisna od njih, koja se ne mogu braniti, niti im se suprostaviti, a nije etički udarati odrasle ljude koji se ponašaju na sličan način, npr. agresivni su prema drugima, ponovljeno krše zakonske norme ili su dementni, pa im se ne može objasniti da ne smiju na ulicu.

Fizičko kažnjavanje djece predstavlja kršenje principa neagresivnosti, koji se ničim ne može opravdati. Zbog toga, društvo treba da postigne konsenzus o nultoj stopi tolerancije za ovaj vid nasilja. Ovo je potrebno učiniti kako bi se prekinuo intergeneracijski krug nasilja, što je preduslov za smanjenje drugih vidova nasilja nad djecom, ali i nasilja generalno. U tome najznačajniju ulogu imaju profesionalci koji rade s djecom. Oni treba da savjetuju roditelje da ne koriste fizičku kaznu i edukuju ih o nenasilnim vaspitnim strategijama, koje su efikasnije od batina, a ne ostavljaju negativne posljedice po kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.

Piše: Strahinja Dimitrijević

Glumac i pjevač Džastin Timberlejk danas se, u podužoj objavi na društvenim mrežama, izvinio pjevačicama Britni Spirs i Dženet Džekson zbog svog ponašanja u prošlosti.

Nakon emitovanog dokumentarca "Namještaljka Britni Spirs", čija je prvobitna zamisao bila da se ukaže na #FreeBritney pokret, koji se zalaže za ukidanje starateljstva koje otac Britni Spirs ima nad pjevačicom još od famozne krize mentalnog zdravlja 2008. godine, javnost je ipak fokusirana na njenu vezu sa Džastinom Timberlejkom.

Mnogi korisnici društvenih mreža zahtijevali su da se pop-zvijezda Džastin Timberlejk izvini Britni Spirs zbog načina na koji ju je tretirao dok su bili u vezi dvijehiljaditih godina, što je on i učinio, prenosi AP.

Timberlejk je započeo objavu izrazivši žaljenje zbog vremena u svom životu kada su njegovi postupci doprinosili problemu, gdje je "pričao kako ne treba ili nije pričao o onome što je ispravno", kao i da razumije da je podbacio u tim trenucima i u mnogim drugim i imao koristi od sistema koji podržava mizoginiju i rasizam.

"Posebno želim da se izvinim Britni Spirs i Dženet Džekson, objema posebno, zato što brinem za te žene i poštujem ih i znam da sam podbacio", napisao je, između ostalog, Timberlejk i dodao:

"Ova industrija je puna mana. Postavlja muškarce, posebno bijele muškarce, u poziciju da uspiju. Dizajnirana je na taj način. Kao muškarac u privilegovanoj poziciji, moram da pričam o tome. Zbog mog ignorisanja, nisam prepoznao sve to u trenutku kada se dešavalo u mom životu, ali ja ne želim ikada više da prosperiram zbog drugih koji su povučeni dolje", naveo je Timberlejk.

Objavu je zaključio rekavši da mu je duboko stalo do dobrostanja ljudi koje voli i koje je volio.

"Mogu da budem bolji i biću bolji", poručio je Timberlejk.

Do incidenta sa Dženet Džekson došlo je tokom nastupa na Superboulu 2014. kada joj je Timberlejk pomjerio odjeću otkrivši joj grudi.

izvor: Nezavisne novine

Pjevačica Tejlor Svift predsstavila je novu verziju jedne od svojih najpopularnijih pjesama.

Trinaest godina nakon izlaska albuma "Fearless", ona je spremila novu verziju ovog albuma, uz šest još neobjavljenih pjesama.

U četvrtak naveče je objavila prvu od obrada - "Love Story", pjesmu koja joj je donijela veliku popularnost kada je izašla, i nakon koje je stekla planetarnu slavu.

"Ostatak albuma stiže ubrzo", rekla je Svift.

izvor: Nezavisne novine

Sprema se serija "Gospodin i gospođa Smit", a u glavnim ulogama trebalo bi da budu Donald Glover (poznat i kao Čajldiš Gambino) i Fibi Voler-Bridž.

U pitanju je, naravno, serija koje će biti bazirana na filmu iz 2005. godine u kom su Bred Pit i Anđelina Džoli glumili ljubavni par špijuna čiji je zadatak da likvidaraju jedno drugo.

Glover i Voler-Bridž će, pored glavnih uloga, čestvovati i u stvaranju serije, a u tome će im pomoći i Frančeska Sloun (radila je na serijama Atlanta i Fargo).

Oboje već imaju iskustva, odnosno oprobali su se kao kreatori serija.

Kako prenosi Hollywood reporter, originalni film "Gospodin i gospođa Smit" imao je zaradu od 487 miliona dolara.

(B92)

Fate: The Winx Saga je promovirana prije nekoliko dana na Netflixu i odlučio sam je pogledati jer u sebi ima čarobni element. Uz to, ima samo 6 epizoda koje bih mogao lako završiti za 1 dan.

Kratka Radnja serije:

U svijetu u kojem postoje vile i magična bića, 16-godišnja djevojčica Bloom (Abigail Cowen) počela je ići u specijalnu školu za vile u Alfei. Budući da je osoba koja je tek shvatila da je vila, Bloom je imala poteškoća s prilagodbom u svom novom životu. Srećom je boravila u apartmanu zajedno s prijateljskim studentima prve godine poput Aishe (Dragocjeni Mustapha), Terra (Eliot Salt), Musa (Elisha Applebaum) i studentice druge godine Stelle (Hannah van der Westhuysen). Bloom se također sprijateljila sa drugogodišnjim stručnjakom po imenu Sky (Danny Griffin) koji ima najboljeg prijatelja, kolegu stručnjaka Rivena (Freddie Thorpe). Osim tih učenika, postojala je i nova vila po imenu Beatrix (Sadie Soverall) koja je znala za povijest Alfea.

Ravnateljica Alfee bila je Farah Dowling (Eve Best – medicinska sestra Jackie TV serija itd.). Koja je slučajno dovela Blooma tamo. Zajedno s instruktorom mačevanja Saulom Silvom (Robert James-Collier – Downtown Abbey TV serija itd.) I učiteljem botanike Benom (Alec Macqueen), njih trojica bili su stupovi Alfee koji su svim silama pokušavali zaštititi školu i učenike od vanjske opasnosti posebno mitskih bića koja se nazivaju Burned Ones.

Kao vila koja dolazi iz uspavane vilinske loze, Bloom se doista borila s učenjem magije, a također je saznala svoje pravo porijeklo uz pomoć svojih prijatelja iz apartmana. U međuvremenu su se Burned Ones počeli pojavljivati ​​u blizini Alfea, ugrožavajući svima živote. Pa što se dogodilo s Bloomom i prijateljima? Pronađite odgovore u ovoj iznenađujuće zabavnoj seriji.Gledanje ovakve serije za mene je bilo prilično poput kockanja. To da li bi mogla vrijediti ili bi mogla biti katastrofa. Ovaj put sam zapravo bio prilično zadovoljan i iznenađen kad sam vidio kako uživam u ovoj seriji. Iako sam imao zbunjujući početak, jer je započelo s Bloomovim dolaskom ravno u Alfeu bez ikakvog konteksta ili pozadinskih scena, polako sam mogao bolje razumjeti jer su neke scene prikazane kako bi nam dale objašnjenje, čak i ako jedan određeni dio zapravo nije razjašnjen.

Sama priča bila je prilično generička, s vilama koje su naučile kako koristiti svoju čaroliju, plus tu i tamo malo romantike između njih i stručnjaka. Oh, ako se pitate, stručnjaci su bili ljudi bez moći poput vila, ali oni su bili obučeni za vojnike. Tijekom ranog dijela osjećao sam da postoji malo sličnosti sa Shadowhunters: The Mortal Instruments serijom u kojoj je glavni lik bila mlada žena koja je tek saznala da ima magičnu moć i otišla u svijet za koji nikad nije znala da postoji, iako je tamo bilo više mlađih odraslih za razliku od tinejdžera ovdje.

Tempo Priče

Sada mi se u ovoj seriji svidjela činjenica da se priča razvijala prilično brzim tempom. Mislim da je samo 6 epizoda stvarno pomoglo jer trebaju prijeći izravno na važne stvari. U prvoj epizodi već nam je prikazano dosta, uključujući neizvjesnu scenu koja će utjecati na cijelu sezonu. Putovanje Blooma kako bi saznala njezinu povijest bilo je prilično intrigantno, plus ostali likovi također prilično zanimljivi. Iako sam osjećao da postoji malo neravnoteže između Blooma i njezinih prijatelja, što je bilo iznenađujuće s obzirom na to da su ostali navodno glavni likovi (ne samo Bloom). Btw, većina ovdje mladih glumica i glumaca bila mi je nepoznata, osim Abigal Cowen koji je glumio Dorcas u seriji Chilling Adventures of Sabrina. Što se tiče odraslih, Roberta James-Colliera poznavao sam samo iz njegova vremena u Downton Abbey. Ali općenito, oni su svoje uloge odigrali adekvatno i na njih nemam zamjerke.

Još jedna stvar koja mi se sviđa u seriji bila je muzika ispunjena lijepim pjesmama koje su se osjećale mladoliko, baš kao i tema serije. Specijalni efekti nisu bili spektakularni, ali dovoljni. Efekti make up-a spaljenih i zvučni efekti također su bili dobri. O seriji je također rečeno da je mračnija verzija prilično popularne animirane serije Winx Club (koju je stvorio Iginio Straffi) koja se emitirala na Nickelodeonu 8 sezona. Međutim, činilo se da su ovdje napravljene kreativne promjene poput različite karakterizacije Muse (navodno temeljene na azijskom podrijetlu) i Terra (nazvane Flora u animiranoj seriji i navodno temeljene na latino podrijetlu). Ne brinite se, jer ovu adaptaciju uživo nije bilo toliko teško pratiti i nije zahtijevala da gledamo verziju crtića da bismo je bolje razumjeli ili uvažili.

Zaključak:

Za seriju koja se fokusirala na vile s različitom čarobnom snagom, ova mi je bila ugodna zbog brzog tempa i zanimljive čarolije vatre, vode, zemlje, svjetlosti, pa čak i uma. Zaista sam volio završnicu sezone, jer ima mnogo iznenađujućih događaja i preokreta koji su obećavali fantastičnu drugu sezonu. Pa se nadamo da će uspjeti, jer bi u suprotnom ostao užasan završetak. Ako volite serije s atributima koje sam ranije spomenuo, onda biste definitivno mogli isprobati i možda ćete uživati ​​kao i ja. Ali ako vam tinejdžerska drama nije najdraža, onda vam ovo ne bi bilo po volji. Tvoj izbor. IMDB Ocjena Serije: 7.0/10

izvor: Recenzija filmova i serija

Mi smo vrlo adaptibilni, a to smo i iskustveno mogli vidjeti od početka pandemije do danas. Mnoge stvari koje su za nas nezamislive kada o njima pokušamo razmišljati, ispostavi se da su zapravo savladive, rekla je u intervjuu za "Nezavisne" psiholog Nela Marinković.

Istakla je da mentalno zdravlje štitimo, najopštije govoreći, prevencijom i intervencijom.

NN: Pandemija virusa korona traje već 10 mjeseci. Jesu li ljudi na ivici snage?

MARINKOVIĆ: Ne. Da preciziram svoj odgovor: možda jesmo umorni i možda nam je teško živjeti u ovim okolnostima, ali nismo na ivici snage. To što nismo na ivici snage ne znači da nam je lijepo i da uživamo, već da živimo i prilagođavamo se u skladu s cjelokupnom situacijom. Mi smo daleko rezilijentniji, otporniji,  nego što to svakodnevno komuniciramo. Nerijetko možemo čuti "ne mogu više" ili "neću izdržati", a onda vidimo da najčešće izdržimo i da možemo da podnesemo mnogo toga. Kada procjenjujemo svoje kapacitete u pogledu neke situacije koja za nas može biti izazovna, imamo tendenciju da precjenjujemo ozbiljnost, izazovnost i težinu date situacije, a da potcjenjujemo vlastite kapacitete nošenja tom situacijom. Naposlijetku nam realnost pokaže koliko mi zapravo možemo.

NN: Brinući o fizičkom, zaboravili smo donekle na mentalno zdavlje. Kako da ga zaštitimo?

MARINKOVIĆ: Iako intuitivno lakše i više brinemo o fizičkom zdravlju (tako smo naučili), ipak brinemo i o mentalnom zdravlju. Za mentalno zdravlje se vezuju predrasude i negativne konotacije, pa često ne pričamo o mentalnom zdravlju s prijateljima, komšijama i teže se odlučujemo za traženje pomoći, za razliku od fizičkog zdravlja. Mnogi će se usaglasiti da je zaštita mentalnog zdravlja i normalizacija priče o njemu jedna od najboljih stvari koje je pandemija donijela, jer uviđamo svakodnevno koliko su mentalno i fizičko zdravlje podjednako važni. Mentalno zdravlje štitimo, najopštije govoreći, prevencijom i intervencijom. Prevencija znači edukaciju o tome šta se sve podrazumijeva pod prirodnim i tipičnim reakcijama svojstvenim čovjeku u određenim situacijama, ali i kada je vrijeme za traženje pomoći. Intervencija se odnosi na prepoznavanje kada nam je pomoć potrebna i odlučivanje da se javimo stručnjacima s kojima ćemo raditi na unapređenju vlastitog mentalnog zdravlja, prevazilaženju prepreka i građenju života za nas vrijednog življenja. Zapravo, kada govorim o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, mislim na sve uzrasne grupe.

NN: Emocije su dio ljudi, da li maske otežavaju njihovo pokazivanje drugima?

MARINKOVIĆ: Samo jedan segment ispoljavanja emocija uključuje facijalne ekspresije. Zapravo, u ispoljavanju emocija učestvuje cijelo naše lice i tijelo. Možda su naše usne pod maskom, ali oči i obrve nisu. Pored facijalne eksperesije, ispoljavanje emocija podrazumijeva i naše ponašanje. Uzevši sve ovo u obzir, možda ne možemo da vidimo jedan dio lica našeg sagovornika, ali možemo i dalje da ga čujemo, kao što i on može da čuje nas, da se međusobno razumijemo i ponašamo u skladu s emocijama.

NN: S kojim se sve specifičnim problemima javljaju ljudi psiholozima u doba korone?

MARINKOVIĆ: Ljudi se javljaju za pomoć s problemima koji jesu i nisu direktno povezani s korona virusom. Nekako nam se čini kada slušamo i čitamo o tome kako se cjelokupna situacija odražava na naše funkcionisanje, da se ljudi za pomoć javljaju samo zbog situacija i problema koji su u direktnoj vezi s pandemijom. Ali ako se fokusiram na pandemiju, iz mog iskustva, ljudi se javljaju najčešće zbog simptoma anksioznosti, brige za zdravlje, posao i svoje bližnje, depresivnosti, ali i zbog posljedica koje je korona donijela: nemogućnost putovanja, preseljenja, studiranja ili smrti članova porodice, kao i usljed mnogobrojnih drugih faktora koji utiču na čovjeka svakodnevno.

NN: Praznici su iza nas. Kako se na ljude odrazilo obilježavanje pod ovim mjerama?

MARINKOVIĆ: Mnoge stvari su prije pandemije bile jednostavnije, o tome nismo ni mislili jer je to za nas bila realnost koju poznajemo. Usljed vrlo restriktivnih mjera u svijetu, ali i kod nas, ove godine su okupljanje i dolazak članova porodice koji žive, rade ili studiraju u inostranstvu bili otežani ili čak i nemogući. Mnoge porodice su bile odvojene od drugih članova svoje porodice. Kod onih koji su u istom domaćinstvu, ukoliko poštuju preproučene mjere, praznici su bili rezervisani za druženje unutar najužeg kruga porodice. Dakle, preporučene mjere i ograničenja u kretanju su nas doveli i do toga da su mnogobrojna putovanja i zimovanja otkazana, te smo izabrali ili smo bili prinuđeni ostati u svojim domovima i svojoj zemlji. Praznici su nam omogućili i kratak predah od užurbanog tempa, posla, od škole i studija, vjerujem da je za pojedine ovo dobar aspekt proteklog perioda.

NN: Šta možemo očekivati u pogledu mentalnog zdravlja nakon pandemije?

MARINKOVIĆ: Mi smo vrlo adaptibilni, a to smo i iskustveno mogli vidjeti od početka pandemije do danas. Mnoge stvari koje su za nas nezamislive kada o njima pokušamo razmišljati, ispostavi se da su zapravo savladive. Kontekst oko nas i u nama se neprestano mijenja. Istina, te promjene nisu često velike poput ovih koje proživljavamo usljed pandemije, ali ih imamo u iskustvu, jer život svakom od nas donese i stresne događaje, neizvjesne, tužne i one lijepe. Ono čemu se lično nadam jeste da ćemo nastaviti da govorimo o zdravlju: mentalnom, ali i fizičkom, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo u datom trenutku.

Stres ne utiče podjednako na sve

NN: Prijeti li nam globalni PTSP?

MARINKOVIĆ: Nezahvalno je o tome govoriti u ovoj situaciji, jer bi procjena struke mogla izgledati kao neka vrsta nagađanja, ali rekla bih da ne. Svoju pretpostavku temeljim na nalazima istraživanja, u kojima je ispitivano kako se visokostresna i traumatska iskustva odražavaju na mentalno zdravlje pojedinaca te je ustanovljeno da se stresna i traumatska iskustva ne odražavaju podjednako na sve ljude. Kod nekih se razviju simptomi PTSP-a, dok kod drugih ne. Dakle, ne treba da potcjenjujemo naš kapacitet za adaptaciju i našu rezilijentnost, kao i kapacitet za učenje i prilagođavanje novonastalim situacijama.

izvor: Nezavisne novine

Novak Đoković je imao pomiješana osjećanja po izlasku sa terena Rod Lejver arene i pobjede nad Tejlorom Fricom.

S jedne strane je ponosan što je u nevjerovatnim okolnostima izvojevao veliku pobjedu, a s druge tužan i zabrinut zbog toga da li će stići da se oporavi za naredni meč.

"Na terenu sam rekao da je ovo jedna od najvećih pobeda u mojoj karijeri, nezavisno od toga s kim sam igrao i koje je kolo turnira. Zaista to mislim. Samo ja znam kao što zna sportista koji nešto doživljava na terenu koliko je taj intenzitet bola teško opisati, ali definitivno sam vodio veliku debatu u glavi da li da predam meč. Međutim, s obzirom na to da sam igrao grend slem i da se sve ovo desilo neočekivano i da sam vodio 2:0 u setovima, nadao sam se da će antiimflamatorni lekovi uspeti da učine svoje, da će mi se zagrejati taj deo tela i da će popustiti bol, što se desilo početkom petog seta, kad sam uspeo da se razigravam sa osnovne linije s njim i uđem u neke razmene koje do tada dva seta nisam imao", poručio je Novak.

Novak je rekao da se oslanjao na servis i dodao da će sa svojim timom učiniti sve da pokuša da se oporavi za osminu finala. Izgledi su mali, ali nema predaje.

"Nisam praktično mogao da riterniram, ni da se rotiram, okrećem na tu forhend stranu. Samo sam servirao i molio da on promašiu loptu. Taj servis me je izvukao i dao mi mogućnost da pobedim meč. Znao sam da kada bol popusti, da ću imati priliku da mu pariram i vratim par ubitačnih servisa, što je bio slučaj početkom petog seta. Ne znam, jako teško izvojevana pobeda, kažem opet, ponosan sam i srećan, ali imam i pomešane emocije zato što sam i tužan i zabrinut zbog svega što me iščekuje u narednih 48 sati. Nisam siguran da ću uspeti da izađem na teren sa Raonićem. Radiću sve što je u mojoj moći sa medicinskim timom da to ostvarim", zaključio je šampion Australijan opena.

(B92.net)

Nije samo fizički izgled ono za čim muškarci "gube glavu". Donosimo vam spisak postupaka i osobina za kojima muškarci lude.

Smisao za humor

Nije potrebno da znate sve viceve i anegdote svijeta, niti da ste domišljati i zabavni poput vrhunskog stand up komičara, no svakako će se cijeniti vaš smisao za humor, a posebno kada se znate našaliti na vlastiti račun i nasmijati se sami sebi. Najodbojniji su ljudi koji se gotovo nikada ne smiju i koji nemaju nimalo smisla za humor.

Zarazan (o)smijeh

Osobe koje su po prirodi vedre i nasmijane i koje često umiru od smijeha privlačnije su od dežurnih mrguda. Poradite na opuštenosti i smijte se više, i ono što je najbitnije, smijte se od srca, jer ćete u protivnom izgledati kao histerična luđakinja. I nikada, ama baš nikada, se nemojte smijati na silu. Jer se to itekako primijeti.

Druželjubivost

Druželjubive osobe koje su izrazito socijalne i koje su često u društvu privlačnije su od vukova samotnjaka. Čak i kada vas neko prvi put gleda, izgledaćete privlačnije ako se u tom trenutku nalazite u nečijem društvu nego ako ste sami.

Mnogo inicijative

Bilo da organizujete izlazak, dovršavate posao ili radite nešto potpuno deseto, djelovaćete privlačnije ako prihvatate svoje obaveze i znate preuzeti inicijativu. Ljudi kao najmanje privlačne percipiraju inertne osobe koje uvijek treba 'vući' i 'gurati' te koje se često šlepaju na račun drugih.

Samosvijest i samopouzdanje

Ne morate biti dežurni hvalisavac, ali kao privlačnije se vide osobe koje se ne stide pokazati sve kvalitete kojima raspolažu. I uopše nije bitno da li je to fizička kondicija, vrhunsko znanje matematike ili sviranje nekog instrumenta, samopouzdana prezentacija svih vaših kvaliteta značajno će povećati vašu privlačnost.

(cosmopolitan.hr)

Najviše zahvaljujući svojoj vezi sa najpoznatijim i najboljim fudbalerom današnjice, ali i svom dobrom izgledu, manekenka Georgina Rodrigez potpisuje sve više unosnih ugovora.

Sve je više modnih kuća koje žele da baš ona bude njihovo zaštitno lice, zbog čega je i sama počela da bira, a posljednja kampanja koju je snimila je za italijanski brend kupaćih kostima.

Možemo samo da se pretpostavi koje cifre Georgina Rodrigez, vjerenica Kristijana Ronalda i majka njegove ćerkice Martine Alane, traži od raznih modnih kuća i brendova koji žele da upravo ona bude njihovo zaštitno lice. A sudeći po njenom Instagram profilu može da se zaključi kako sada već može i da bira na šta hoće ili neće da pristane, prenosi B92.

Tako nije odbila ni italijanski brend kupaćih kostima F**K, čije zaštitno lice je postala, a video koji je snimila za kampanju, a koji je objavila na svom Instagram profilu, za manje od 24 sata pogledalo je više od četiri miliona ljudi.

Seksi Georgina u njemu pozira u atraktivnom kupaćem kostimu, koji se na službenim stranicama brenda nalazi pod imenom Monokini Desert, dolazi u tri veličine: S, M i L i može da se naruči za cijenu od 99 evra.

Čelnici tog brenda donijeli su odličnu poslovnu ponudu, budući da Georginu Rodrigez na Instagramu prati čak 23,5 miliona ljudi iz cijelog svijeta, što automatski povlači za sobom i povećanje prodaje njihovih kupaćih kostima, koji su izrazito trendi.

Uskoro će 10 godina od vjenčanja Kejt Midlton i princa Vilijama. 

Vojvotkinja od Kembridža pomogla je princu nakon što je napustio svoju "nefunkcionalnu porodicu" čineći da se "osjeća važnim i dostojnim", prema riječima kraljevskog stručnjaka.

Andžela Levin, autorka Harijeve biografije, rekla je za "True Beat TV Roial" da je vojvoda od Kembriža (38) bio na "veoma teškoj poziciji" nakon što je 1997. godine izgubio majku, princezu Dajanu. Takođe, on je još u ranom periodu života bio svjedok raspada braka njegovih roditelja.

Gospođa Levin je tvrdila da je Kejt (39) koja se 29. aprila 2011. godine udala za Vilijama "zaista ohrabrila" vojvodu i "posvetila mu život, čineći ga srećnim". Ona dodaje da je Kejt, rodiviši princu troje djece i upozavši ga dobro s njenom porodicom, dala Vilijamu dobar putokaz u životu.

"Mislim da mu je bilo veoma teško da izađe iz nefunkcionalne porodice, izgubivši majku rano i mislim da je bio na vrlo teškoj poziciji. Zaista ga je ohrabrila. Pronašla je stvari zbog koji se on osjeća zaista važnim i dostojnim", zaključila je ova autorka.

(Magazin.novosti.rs)