Dijana jan 24, 2017 - 595 Views

Borislav Boro Maljenović: „Ako se već po nečemu izdvajaš iz mase, onda to definitivno treba njegovati“ Featured

Crna ovca ove nedelje je Borislav Boro Maljenović – profesor engleskog jezika i književnosti koji živi i radi u Doboju. Kada nije u učionici, Boro vješto balansira između uloga oca, supruga i crtača stripa, što nije nimalo lak posao. Imali smo priliku da razgovaramo sa njim, te smo između ostalog saznali kako to raste jedan strip i kakav je strip sada u modi, a preporučio nam je i neke sjajne knjige, filmove i muzičke albume za koje bismo svakako trebali izdvojiti vrijeme ove zime.

Sjećaš li se svog prvog crteža?
BORO: Ma kakvi!! (Smijeh.) Ali sjećam se svog prvog „ozbiljnog“ stripa. Bila je to jedna tabla stripa u nekom lokalnom, humanitarnom časopisu kratkog i nezapaženog životnog vijeka. Bez obzira, u mojim očima bio je to neviđen uspjeh. Ako se ne varam, riječ je bila o „blagodetima“ konzumiranja duvana u toku trudnoće. Glavni lik bila je zabrinuta, nezadovoljna beba koja se, u znak protesta što mama konzumira duvanske proizvode, rita u stomaku i gunđa „na sav glas“, pokušavajući da dozove pameti neodgovornog roditelja.

Kako i kada se javila ljubav prema stripu i u kom trenutku si znao da je baš to ono čim želiš da se baviš?
BORO: Pa, ja sam u svijetu stripa otkad znam za sebe. Pored standardnih slikovnica i bajki uz koje odrastaju sva ostala, da ne kažem normalna, djeca, meni je uvijek pri ruci bila i poneka sveščica Lunovog magnus stripa ili Zlatne serije. Ljubav prema stripu došla je usput i spontano, kako to ljubav već zna. A da time želim da se bavim profesionalno, shvatio sam tek prije nekih pet godina, otprilike u istom trenutku kada sam shvatio i da scena na Balkanu nije nestala. Naprotiv, tu je i vrlo je bogata…

Koje si stripove volio i čitao kao klinac i koji su ti autori bili uzori?
BORO: Pa, kao i većina klinaca ljubitelja stripa, naveo bih Zagora, Teksa Vilera, Bleka Stenu, Asteriksa, Taličnog Toma, Konana Varvarina… Iako sam zakleti obožavatelj stripa uopšte, ovo su neki od likova koji su na mene ostavili najjači, neizbrisiv utisak. Mada, moram reći da su se moji stripovski ukusi i idoli mijenjali. Kako sam odrastao i sazrijevao kao osoba i kao crtač, tako sam i stripove (pa i junake tih stripova) doživljavao na drugačiji način. Time, naravno, ne želim reći da su neki stripovi i njihovi junaci lošiji od drugih, već da mom ukusu i stilu rada neki stripovi crtački, tematski i narativno odgovaraju više od drugih. Iz tog razloga, najčešće i najradije se vraćam epizodama Konana Varvarina, Dilana Doga, Kena Parkera, Mister Noa, Bluberija, Asteriksa…
Kad je riječ o autorima stripa koji su uticali na mene, moram priznati da sam najveći dio svog stripovskog staža proveo uživajući u stripovima ali ne zamarajući se uopšte identitetom autora. Jednostavno me nije interesovalo. Za mene su to bili nekakvi stranci sa čudnim imenima tako da nisam ni obraćao pažnju na njih. Ali, kad sam napokon počeo obraćati pažnju na te ljude, naišao sam na more sjajnih umjetnika od kojih mogu da navedem tek nekoliko meni najdražih koji su uticali i još uvijek utiču na mene: Klaudio Vilja (Teks Viler), Harold Foster (Princ Valijant), Bern Hogart (Tarzan), Žan Anri Gaston Žiro Mebijus (Poručnik Bluberi) i brojni drugi.

Koliko je strip scena prisutna i živa danas i kakva je budućnost očekuje?
BORO: Strip scena je itekako prisutna i živa. Mišljenja sam da nikad nije bila raznovrsnija i kvalitetnija. Stare, iskusne i provjerene majstore stripa neću ni da komentarišem. Ali, mlađi crtači, scenaristi i koloristi bukvalno prave čuda u savremenom stripu. Strip je savršen medij, spoj književnosti i likovne umjetnosti i kao takav uvijek će biti neizostavan dio kulturnog života u čitavom svijetu.
Kakva je budućnost stripa? Na svjetskoj sceni, strip je besmrtan i budućnost mu je više nego svijetla. Stari majstori stripa rade svoj posao genijalno kao što su uvijek i radili. Osim toga, iz godine u godinu, pojavljuje se sve više novih autora koji ozbiljno pomjeraju granice kvaliteta crteža, scenarija i naracije u stripu.

Kakav je strip sada u modi?
BORO: Pa, ovako „na prvu“, rekao bih da prednjače superherojski stripovi američkih izdavačkih kuća DC a pogotovo Marvel, u velikoj mjeri zahvaljujući talasu skupih i zabavnih kinematografskih ostvarenja koja posljednjih nekoliko godina privlače pažnju publike svih uzrasta.

Odakle crpiš inspiraciju i postoje li neki savremeni autori i crtači stripa koje bi posebno izdvojio?
BORO: Kao i većina drugih ljudi koji se bave nekom umjetnošću amaterski ili profesionalno, inspiraciju crpim bukvalno iz svega što pročitam, vidim, čujem, zaista nema pravila.
Što se tiče meni značajnih savremenih autora stripa, ne samo da postoje nego ih je čitava gomila i bilo bi suludo pokušavati da navedem sve te crtačke gigante. Ali onih nekoliko zaista izuzetnih koje bih naveo moram podijeliti na scenariste i crtače. Od scenarista, omiljeni su mi Mark Milar (Nemesis, Marvel Civil War, Starlight), Grant Morison (Authority, Batman, All- Star Superman), Alan Mur (League of Extraordinary Gentlemen, The Watchmen), Brajan Azarelo (100 Bullets, Loveless), Gart Enis (Preacher), Skot Snajder (Batman) i drugi. A što se crtača tiče, tu su Andre Žilar (Sedam jastrebovih života), Režis Loazel (Ratnici sa Akbara), Enrike Bresija (Alvar Major), Đampijero Kasertano (Dilan Dog), Pjetro dal’Anjol (Dilan Dog), Stiven Mekniven (Marvel), Frenk Kvitli (Marvel), Dražen Kovačević (Valkira), Milan Jovanović (Carthago Adventures), Milorad Vicanović Maza (Wunderwaffen, Lady Spitfire), Adam Brokbenk (Mezolit) i more drugih.

Trenutno radiš na serijalu „Vekovnici“. Kakav je serijal u pitanju, koja je tvoja uloga i kako raste jedan strip?
BORO: „Vekovnici“ je strip serijal nastao iz pera sjajnog i više puta nagrađenog scenariste Marka Stojanovića. Do sada je izašlo devet albuma Vekovnika i dva albuma Beskrvnih, koji predstavlja podserijal ili ogranak Vekovnika. Priča o Vekovnicima zasnovana je prije svega na slovenskoj mitologiji iako je neprestano prožimaju elementi najljepših mitova i legendi iz cijelog svijeta. Glavni likovi su Marko Kraljević, besmrtnik koji može da umre samo ako mu se odsiječe glava (zreliji čitaoci će se sjetiti filma Gorštak iz 1986. sa Kristoferom Lamberom i Šonom Konerijem u glavnim ulogama) i njegovog nerazdvojnog saputnika i saborca, vampira Čena. Najjednostavnije rečeno, serijal prati avanture ove dvojice junaka a da bi te avanture bile uzbudljive, brine se već pomenuti scenarista Marko i više od 60 crtača (uključujući i moju malenkost) i kolorista sa prostora bivše Jugoslavije a i šire.
Kako nastaje strip? Pa, strip može da napravi samo jedan čovjek ili tim od pet ili šest ljudi, i pri tome ne mislim na onaj urednički dio posla i štampanje. I jedna i druga varijanta, i solo i timski rad, ima svoje prednosti i mane. Međutim, sam proces nastanka stripa uvijek je isti. Strip se prije svega rađa iz pera scenariste. Onda ide nekoliko faza olovke (moj posao), pa nekoliko faza tuša (opet moj posao), zatim kolor i upis teksta. Odatle preuzima ekipa iz uredništva i štamparije koji vode računa da to sve bude „upakovano“ kako treba. Zanimljivo je kako se prilično obiman posao može stisnuti u jednu ili dvije kratke rečenice ali ne bih da zamaram čitaoce detaljnim opisom čitavog procesa stvaranja stripa.
Zahvaljujući tebi, u Doboju je prošle godine održana i izložba stripa. Kolika je bila posjećenost, jesi li zadovoljan odzivom i kakvi su planovi za dalje?
BORO: Prije svega, od srca ti hvala na tim lijepim riječima, ali moram napomenuti da se ništa od svega toga nije organizovalo ni dogodilo zahvaljujući ISKLJUČIVO meni. Da, imao sam prilično udjela u organizaciji i realizaciji dvije od tri dosadašnje izložbe stripa ali ništa ne bih uspio bez solidarnosti i nesebične pomoći sjajnih ljudi iz Centra za kulturu i obrazovanje u Doboju. O njima imam da kažem samo riječi hvale i iskrenog poštovanja.
Kao što sam već pomenuo, u proteklih pet godina, u Doboju su organizovane i održane tri izložbe stripa.
Godine 2012., na inicijativu Centra za kulturu i obrazovanje u Doboju, organizovao sam izložbu stripa, prvu poslije dugog niza godina. I bila je jako uspješna i imali smo sjajnu posjećenost. Bilo je više nego očigledno da je ljudima bilo potrebno nekakvo kulturno-umjetničko osvježenje a dobili su nešto što ih je podsjetilo na neka ljepša, bezbrižnija vremena. Izložene su table brojnih majstora kao što su Milorad Vicanović Maza, Leonid Leo Pilipović, Živorad Radivojević Žile, Vlada Aleksić, Lasko i Tomi Džurovski, Mirko Zulić, Zoran Tucić itd.
Nakon toga, u januaru 2015.godine, u saradnji sa Ambasadom Italije u BiH, Centar za kulturu i obrazovanje organizuje izložbu stripa „Alan Ford“, koji je, kao što znamo, jedan od najboljih i najomiljenijih stripova ikada objavljenih na ovim prostorima. A koliko je ovaj strip bio omiljen među čitaocima, pokazala je i sjajna posjećenost. Posjetioci izložbe su iznova uživali u briljantno nacrtanim tablama i iznova se od srca smijali nekim od antologijskih bisera članova grupe TNT (glavnih likova ovog stripa).
I konačno, u oktobru 2016.godine, uz pomoć sjajnih ljudi iz Centra za kulturu, organizovao sam drugu izložbu stripa. I ovog puta, izložili smo fantastične table odličnih autora kao što je Maza, čovjek čije vrhunske table polako postaju zaštitni znak dobojske izložbe stripa. Zatim, izložene su table Petera Stanimirova, Alekse Gajića, Milana Drče, Stevana Subića, Dalibora Talajića, Igora Kordeja, Dejana Nenadova, Mirka Čolaka, Daniela Atanasova, Ivana Koritareva i drugih.
Moram napomenuti da je Izložba stripa Doboj 2016. postigla još veći uspjeh jer je imala mnogo bolju posjećenost od prethodne dvije. Čitavo vrijeme, od 18. do 31. oktobra, imali smo posjete kako zrelije publike tako i od strane djece i tinejdžera. Bilo je i individualnih posjeta ali i grupnih, organizovanih, u pratnji nastavnika i profesora.
Za tih desetak dana izložbe, nekoliko puta sam pozivan u galeriju da dočekam tu omladinu, da se družim sa njima, da ćaskamo o stripovima i da crtam za njih. Klinci su bili oduševljeni a ja još i više jer sam ih barem na jedan sat odvukao od računara, Fejsbuka, interneta i ostalih gluposti ovog vrlog novog svijeta u kome živimo.
Što se tiče planova za dalje, imam nekoliko ideja koje pokušavam da sprovedem u djelo evo već više od godine. Riječ je, između ostalog, o održavanju salona stripa, gdje bih pokušao okupiti nekoliko profesionalnih crtača stripova, tako da posjetioci mogu iz prve ruke vidjeti proces nastanka ilustracije ili table stripa. Na salonu bi bila upriličena i izložba stripa, kao i strip radionica na kojoj bi mogao učestvovati bilo ko, bez obzira na starosnu dob a sve što bi se nacrtalo na toj radionici, bilo bi izloženo na salonu sljedeće godine. U okviru salona stripa, organizovali bismo i berzu stripa, odnosno, lokalni izdavači stripa bi izložili svoja izdanja stripa koja bi se mogla kupiti po nekim razumnim cijenama.
Osim salona stripa, u planu imam i promocije u svijetu popularnih stripova domaćih autora a u izdanju takođe domaćih izdavačkih kuća. Jednom rječju, planovi postoje i na njihovoj realizaciji se radi. Kakav će krajnji rezultat biti, ostaje da se vidi.

Šta radi i u čemu uživa Borislav kad ne crta?
BORO: Kad ne crta, Borislav daje sve od sebe da bude što bolji otac i suprug. To je, naravno, 24-časovni angažman, ali ne žalim se. Porodica je ono što čovjeka drži na pravom putu i tjera ga naprijed. U onim trenucima u kojima mogu sebi da se posvetim, odmaram se uz kafu sa dragim prijateljima, uživam opet u crtanju, u dobrim knjigama, muzici, filmovima, serijama…

Kad smo kod toga, šta bi preporučio našim čitaocima da slušaju, gledaju i čitaju ove zime (osim „Ovce“, naravno)?
BORO: Za ljubitelje žestokog zvuka preporučio bih bend Evergrey i njihov album Hymns for the broken. Kome je ovo prežestoko, preporučio bih Curtisa Hardinga i album Soul Power ili Nooru Noor i njen album Soul Deep. Za čitanje uvijek prvo preporučujem Andrića, Dučića, Pekića i ostale ikone srpske književnosti. Za ovu ovu zimu preporučio bih Skota Peka i „Put kojim se rjeđe ide“, Endija Vira i njegovog „Marsovca“, Gorana Skrobonju i njegove zbirke priča „Tihi gradovi“ i „Poklade“ i Markusa Zusaka i „Kradljivicu knjiga“. Što se filmova tiče, pokušaću da ponudim nešto za svakoga: Voz za Buzan (horor), Nestala (psihološki triler), Krojačica ili The Dressmaker (drama), Knjigovođa (akcioni triler), Kapetan Amerika – Građanski rat (superherojska avantura), Zootopia (animirani), Sikario (triler), Tabu (serija – istorijski triler), Marvel’s Daredevil (serija – superherojska avantura), Marvel’s Luke Cage (serija- superherojska avantura), Luther (serija – psihološki triler), Breaking Bad (serija – kriminalsitički triler i porodična drama), Sinovi anarhije (serija – triler drama). Nadam se da će se nešto od svega ovoga dopasti vašim čitaocima.

Zašto si ti crna ovca?
BORO: Pa, najviše zbog ovog čime se bavim. Ne smijem garantovati, ali rekao bih da sam trenutno jedina osoba u Doboju koja se bavi stripom. Strip i književnost u tom smislu imaju isti tretman. Ljudi uživaju da pročitaju dobru knjigu ili strip, ali kada kažeš da se ustvari time baviš profesionalno, obavezno dobiješ etiketu čudaka. Ali, to je već stvar sredine u kojoj živimo. Ne opterećujem se previše time. Ako se već po nečemu izdvajaš iz mase, onda to definitivno treba njegovati. Ja tjeram svoje i držim isključivo do mišljenja grupe izuzetnih ljudi i to je jedino što mi je važno. Ne pridajem neki naročit značaj onome što sredina misli o meni.

Želiš li da kažeš nešto za kraj?
BORO: Ništa osim da ti se zahvalim na ovom zabavnom razgovoru i da Ovčici čestitam useljenje u nove prostorije. Želim vam planine sreće i uspjeha!!

Razgovarala: Tanja Spasojević Simeunović

blacksheep.rs

Related items

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top