Od kada psi i ljudi žive zajedno, uče jedni od drugih, i nastoje se ponašati kako bi zajedno djelovali skladno. Dakle, treniranje je učenje psa nekom određenom ponašanju, onakvom ponašanju koje je ljudima bitno ili svrsishodno. Na primjer, psa se uči da sjedne na naredbu i da ne vuče na uzici.
Zapravo, prvo ga učimo da prihvaća nositi ogrlicu ili ormu na sebi, a zatim ga učimo da pristojno hoda ulicom.
Naravno, psi koji žive u ruralnim područjima ili slobodnoživući (feralni) psi nikada ne nauče nositi ogrlicu ili ormu, a „pristojno hodanje na ulici“ samo je nama ljudima jasan pojam. Dakle, treniramo pse da se prilagode našem ljudskom okruženju i potrebama.
Svaka životinja može učiti iz vlastitog iskustva ili je može podučavati druga životinja - u prirodi to je obično roditelj, a kod pasa to je majka kuja i vlasnik. Učenje je kod životinje posljedica promatranja, nakon kojeg slijede pokušaji i pogreške da se ponovi isto ponašanje .
Na primjer, štene treba ostati uz mamu kuju otprilike 8-10 tjedana jer neka ponašanja mora naučiti promatranjem od nje. No, kuja to može naučiti štene samo ako ima ogovarajuće uvijete. U lošim uvjetima držanja, štene nema što učiti od majke kuje, npr. ako su uvijek zatvoreni u boksu neke nelegalne uzgajivačnice, ili žive u nekoj šupi bez pravog kontakta s ljudima.Trening se uglavnom temelji na asocijativnim učenju, pri čemu pas povezuje svoje ponašanje s nagradom i/ili kaznom. No, maštovit trener znati će koristiti i druge metode, a ako imate više pasa u kući, moći ćete primijetiti kako uče promatranjem. Psi uče i promatranjem vlasnika! (argos.hr)
