Aleksandra apr 14, 2021 - 102 Views

Kako znamo kad se nekome dopadamo? Featured

Istraživanje otkriva zašto propuštamo znakove pozitivne pažnje. Da li se ikada prisjetiš ugodnog razgovora koji je bio pravo uživanje, pitajući se da li je osjećaj obostran? Pitaš li se da li je veza koju osjećaš stvarno bila hemija ili nešto što umisliš iz želje da se ostvari? Istraživanje otkriva da mnogi od nas pogrešno razumiju uzajamnu privlačnost. Ali, u mnogim slučajevima, našim sagovornicima se dopadamo više nego što mislimo.

 

Igra dopadanja: kako percepcija iskrivljuje realnost?

Kako razgovor podstiče moćnu hemiju i gradi odnose? Istraživanja kažu da su razgovori s novim poznanicima dio društvenog života koji je i važan i koristan. Takvo društveno povezivanje često može biti i zastrašujuće i može izazvati anksioznost, jer se ljudi brinu zbog utisaka koje ostavljaju kod svojih novih poznanika. Srećom, nauka je otkrila da nakon takvih sastanaka ljudi stalno podcjenjuju činjenicu koliko se dopadaju svojim sagovornicima i tu iluziju nazivaju „prazninom u naklonosti“.

Primjena ovog fenomena je pokazana u različitim vrstama interakcija, uključujući laboratorijski razgovor, upoznavanje cimera iz studentskih domova i polaznika radionica za lični razvoj. Istraživanje je pokazalo da je većina ljudi nakon razgovora dopadljivija nego što misli.

Šta uzrokuje „prazninu u naklonosti“? Naučnici opisuju razgovore kao “zavjere ljubaznosti” u kojima ljudi ne otkrivaju svoja istinska osjećanja. Takođe, navode da razgovori čine ljude osjetljivima na socijalno odbacivanje, čineći ih nevoljnima da izraze interes za reciprocitetom.

Takođe, primjećuju da, budući da razgovori mogu biti kognitivno zahtjevni, čak i kad primjete „zeleno svjetlo“ kod sagovornika, ljudi su previše fokusirani na sebe i na ono što će sljedeće reći. Rezultati samoanalize i pretjeranog razmišljanja u razgovoru mogu dovesti do osjećaja neizvjesnosti i nespretnosti, jer se brinemo da smo bili dosadni, rekli previše, premalo, ili da smo „prešli granicu“.

Sebi možemo biti najgori kritičari, ali drugi ljudi ne percipiraju naše greške kao mi.

upoznavanje, komunikacija
Foto: pexels.com
Sami svoji najveći kritičari

Učesnici studije podcjenjivali su mjeru u kojoj su se svidjeli svojim sagovornicima u razgovoru. Istraživanje je pokazalo da „praznina u naklonosti“ nije bila prisutna samo u početku, već je trajala tokom dužih ili kraćih razgovora, pa čak i tokom godine poznanstva, jer je jedno od istraživanja uključivalo razvoj odnosa između cimera u studentskim domovima. Objašnjavaju da je „praznina u naklonosti“ očita kroz to što ljudi svoje lične vještine razgovora smatraju lošijima nego vještine drugih ljudi.

Zašto se ovako osjećamo? Iz više razloga. Ljudi se prisjećaju konverzacijskih grešaka kako bi se poboljšali, pridržavaju se viših standarda od onih kojima se koriste za ocjenjivanje drugih, i precjenjuju mjeru u kojoj su pokazali osjećaje tokom razgovora. Skloni smo mišljenju da je naša samosvijest, na neki način, vidljiva našim sagovornicima, a srećom, nije.

Pustite da razgovor teče

Dobra vijest je ta da smo očigledno šarmantniji i simpatičniji nego što mislimo. Za razliku od onoga što mislimo, interakcijsko ponašanje je automatsko i obično simpatično zbog godina prakse.

Izgleda da ćemo, uprkos tome što se možda osjećamo neugodno i grubo, vjerovatno instinktivno zvučati kao dobri govornici. Zato nastavite razgovarati sa uvjerenjem da se novim poznanicima vjerovatno sviđa ono što čuju.

Izvor: psychologytoday.com

izvor:ultra.ba

 

Tagged under

Related items

Izdvajamo

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top