Avokado ne biste smjeli rezati metalnim nožem

​Avokado je namirnica koja je postala jako popularna, i zbog toga što je dobra za srce i zbog toga što se od nje može napraviti dodtak koji odgovara uz razna jela. Ali, jeste li znali da avokado ne biste smjeli rezati metalnim nožem?

Prva pomisao je da je to sigurno zbog povreda, koje su potaknule nastanak naziva avokado ruka, gdje ljudi koriste noževe kako bi izvadili košticu iz avokada, ali je promaše i umjesto toga se ubodu u ruku. Iako je to dobar razlog zašto biste trebali paziti na nož za vrijeme rezanja, postoji i drugi razlog, piše mashed.com.

Nakon rezanja, kao i većina voća, avokado potamnjuje zbog enzima koji sadrži u sebi koji u kontaktu s kiseonikom mijenja boju. Korištenje određenih metalnih noževa, poput onih od bakra ili željeza, ubrzava taj proces zbog hemijske reakcije koju metali imaju s avokadom.

S druge strane, keramički noževi nemaju reakciju s avokadom te on ostaje duže svjež. Možete koristiti i plastične noževe. Avokado s njima reaguje, ali puno sporije nego s metalnim noževima. Stoga, za duže svježi avokado najsigurniji su vam plastični i keramički noževi.

20 citata psihologa Aleksandra Svijaša: Zdravlje je u glavi, a ne u apoteci!

Izuzetan psiholog, čije smo citate odabrali danas, poznat je svima.
Pažljivo pročitajte razmišljanja Aleksandra Grigoreviča Svijaša, može se ocijeniti kao individualna psihoanaliza, a uz srećne okolnosti, i kako psihoterapija.

-Ko je rekao da čovjek mora imati porodicu? To je mit i ništa više. Srećna neženjena/neudata osoba izgleda mnogo bolje od nesrećnog para u kome se svi muče, i muče jedni druge.

-Uvijek dobijate ono što osuđujete, sa čime se borite. I tako će se nastaviti sve dok ne promijenite svoj odnos prema ljudima ili okolnostima kojima nijeste zadovoljni, dozvolite im da budu onakvi kakvi jesu u stvarnosti, a ne onakvi kakvi biste željeli da budu. To jest, treba da se mijenjate vi, a ne drugi ljudi.

-Ako se pojavila kod tebe ljubav prema nekom čovjeku, on ti ništa nije obavezan!

-Osjeti sebe danas takvim, kakav želiš biti sjutra.

-Muž se ljuti na ženu, jer je mislio, da će pretpostaviti da će mu sjutra trebati bijela košulja. Žena se ljuti na muža, jer je mislila da će se on sjetiti da joj kupi cvijeće. Dijete se ljuti ne roditelje, jer su oni trebali da pretpostave da mu je potreban novi konstruktor, i tako dalje. To jeste, mi prvo smislimo kako treba da se ponašaju drugi ljudi. Onda se uvjerimo da se oni tako ne ponašaju. I ljutimo se na njih zbog toga.

-Svaki čovjek izmišlja za sebe svoj niz nedostataka, a onda se decenijama ubija po tom povodu. Pa, to je takođe zanimanje.

-Čovjek može promijeniti samo sebe, ali ko će se složiti s tim? Mnogo je prihvatljivije osuditi okruženje i ući u borbu za njihovo poboljšanje.

-Ako je vaš "oponent" našao način da dopre do vas, trebalo bi da ste mu zahvalni, jer je pronašao upravo tu vrijednost kojoj vi pridajete preveliki značaj! Stoga, bilo koji skandal - je dobar! Faktički, to je besplatna dijagnostika vaših idealizacija! I ne samo dijagnostika, već i liječenje.

-Omogućite voljenom (ili voljenoj) da idu na maksimalno dugom povodcu - on je najtrajniji.

-Ako pokušavate da shvatite smisao svih događaja koji vam se dešavaju, tada ćete se veoma brzo naći na prijemu kod psihijatra.

-Naš organizam nije rezervoar za emocionalni otpad. On može da ga apsorbuje i bori se sa njim, a zatim se predaje. Bolest je oblik protesta organizma protiv toga što ste od njega napravili smetlište.

-Život ne može biti ni pravedan, niti nepravedan, jer sve u njemu ima uzroke i posljedice.

-Naš duh opredjeljuje naše bivstvovanje. Zdravlje je u glavi, a ne u apoteci!

-Svaka situacija koja vam ne odgovara, nije povod za zabrinutost, već samo povod za razmišljanje o uzrocima događaja.

-Svima se sviđa - zadatak praktično nemoguć. Barem, za života.

-"Ne sudi" uopšte ne znači da treba da postanete takvi, kao čovjek koji vam se ne sviđa. Možete ostati takvi kakvi želite, ali važno je da ne upadate u duga preživljavanja ako se nešto ne podudara sa vašim očekivanjima.

-Ljubav je - supstanca, pri čijem postojanju uopšte nije strašno uhvatiti za vrat sopstveni egoizam, već, naprotiv, prijatno je.

-Život bira ljude u porodičnim parovima tako, da svaki od supružnika uništava vrijednosti, kojima drugi supružnik pripisuje prekomjerni značaj.

-Obično brzo zaboravljamo naše uspjehe i koncentrišemo se na neuspjehe. Ovo nije ispravno, uvjek treba da se sjećamo svojih dostignuća - oni nam daju snagu za postavljanje novih granica.

-Ako je na vašem prozoru natpis: "Život - je borba." ili "Ja nikada neću naći svoju srodnu dušu." vama će se ljubazno organizovati takav život, koji ste najavili.

Šuma je čarobno mjesto

Šuma je magično okruženje, sa bezbroj tački gledišta. Upravo zbog ove osobenosti trebamo često ići u šumu, svakodnevno i sve češće, jer je to izuzetna ishrana za dušu odraslih i djece.

Pokušajte da uđete u šumu i iskusite senzacije koje pokreću ovo iskustvo. Prvo odmah shvatimo da nije čovjek koji zapovijeda kao u gradovima, već priroda, veličanstvena stabla koja nas gledaju, životinje slobodne da žive onako kako im odgovara. Tišina vlada, mir, očigledna samoća. Često je šuma zastrašujuća upravo zato što se čovjek ne osjeća kao gospodar okruženja, ne zna šta da očekuje, ne zna puteve, nije svjestan zakona prirode.
Izgubili smo sebe u sigurnosti cementa, zaglušujućih zvukova, životinja zarobljenoih u svojoj slobodi.

Zbog toga moramo što je moguće češće posjećivati šume, vratiti se u posjed naših korijena, našeg odnosa s prirodom, našeg instinkta. Polako ćemo sve više zavisiti od života u šumi: veoma važan znak naše detoksikacije. Ima onih koji u nekom trenutku detoksikacije više ne mogu da žive u gradovima i bježe u šumu, ali ne moramo ići tako daleko da bismo se ponovo našli.
Život u selu, u gradu ili na selu nije loša stvar, ali teži da nas otuđuje od ostatka prirodnog svijeta. Naša staništa su sada građevine napravljene ad hoc, vještačka prirodna mjesta koja nemaju nikakve veze sa samom prirodom: dječja igrališta, bašte, uređene i razgraničen, drveće posađeno tu i tamo, postavljeno od strane čovjeka.

​Sve to nije loše, to je vještački način doživljavanja prirode (bolje nego ništa!) Ali odlazak u šumu omogućava nam da stupimo u kontakt sa najprimitivnijim dijelom nas, sa čistim svijetom, ne zagađenim čovjekom gdje vlada prirodni poredak, gdje se drveće rađa i raste u skladu sa preciznom božanskom voljom, gdje nema profita, drugog cilja ili ograničenja prostora. Sve je priroda i čovjek ne može ništa drugo osim da joj se divi, živi, miriše i sluša u sebi.


"Odvedite dijete u šumu i oslobodićete ga. Odvedite odraslu osobu u šumu i ona će pronaći dijete u sebi "


​Šuma je magično okruženje, sa bezbroj tački gledišta. Upravo zbog ove osobenosti trebamo često ići u šumu, svakodnevno i sve češće, jer je to izuzetna ishrana za dušu odraslih i djece.

Pokušajte da uđete u šumu i iskusite senzacije koje pokreću ovo iskustvo. Prvo odmah shvatimo da nije čovjek koji zapovijeda kao u gradovima, već priroda, veličanstvena stabla koja nas gledaju, životinje slobodne da žive onako kako im odgovara. Tišina vlada, mir, očigledna samoća. Često je šuma zastrašujuća upravo zato što se čovjek ne osjeća kao gospodar okruženja, ne zna šta da očekuje, ne zna puteve, nije svjestan zakona prirode.

Izgubili smo sebe u sigurnosti cementa, zaglušujućih zvukova, životinja zarobljenoih u svojoj slobodi.

Zbog toga moramo što je moguće češće posjećivati šume, vratiti se u posjed naših korijena, našeg odnosa s prirodom, našeg instinkta. Polako ćemo sve više zavisiti od života u šumi: veoma važan znak naše detoksikacije. Ima onih koji u nekom trenutku detoksikacije više ne mogu da žive u gradovima i bježe u šumu, ali ne moramo ići tako daleko da bismo se ponovo našli.

Život u selu, u gradu ili na selu nije loša stvar, ali teži da nas otuđuje od ostatka prirodnog svijeta. Naša staništa su sada građevine napravljene ad hoc, vještačka prirodna mjesta koja nemaju nikakve veze sa samom prirodom: dječja igrališta, bašte, uređene i razgraničen, drveće posađeno tu i tamo, postavljeno od strane čovjeka.

​Sve to nije loše, to je vještački način doživljavanja prirode (bolje nego ništa!) Ali odlazak u šumu omogućava nam da stupimo u kontakt sa najprimitivnijim dijelom nas, sa čistim svijetom, ne zagađenim čovjekom gdje vlada prirodni poredak, gdje se drveće rađa i raste u skladu sa preciznom božanskom voljom, gdje nema profita, drugog cilja ili ograničenja prostora. Sve je priroda i čovjek ne može ništa drugo osim da joj se divi, živi, miriše i sluša u sebi.

Šetnja šumom donosi nebrojene fizičke i mentalne koristi. Odvedite svoju dijecu, odvedite starije na piknik, idite tamo što prije možete (samo to je nezaboravno inicijacijsko iskustvo): šuma je u početku slaba i mirna, ali postaje sve urgentnija i hitnija.

"Ko odluči da hoda u šumi traži drugačiju, unutrašnju slobodu koja ga čini gospodarom svog života, sposobnim da se ponaša kao drveće i ptice koje žive iznad svega."

Romano Battaglia

Kada biste inače mogli čuti tišinu? Kada imate priliku da čujete tok potoka? I divite se plesu veličanstvenih stabala potresenih vjetrom? A kada imate priliku da vidite male i velike životinje u njihovom prirodnom staništu? Samo šuma nudi ove i druge nezaobilazne prilike!

"Više ćete naći u šumi nego u knjigama. Drveće i kamenje će vas naučiti stvarima koje vam ni jedan učitelj neće reći. "

San Bernardo di Chiara

Duhovna moć šetnje

"Ne gubite želju da šetate: ja šetam svaki dan, stičem blagostanje i ostavljam iza sebe svaku bolest; Imam najbolje misli dok šetam, i ne znam za tako tešku misao koju ne mogu zaborviti dok šetam ... a dok stojimo mirno, mi se sve više približavamo bolestima ... Zato samo nastavi da hodaš, i sve će biti u redu."

(Bruce Chatwin)Šetnja. Moje tijelo u poslednje vrijeme osjeća hitnu potrebu za šetnjom. To je najprirodnija, zadovoljavajuća i smislena fizička aktivnost za čovjeka.

Treba svaki dan šetati ne samo zbog fizičkog blagostanja, već prije svega zbog mentalnog i duševnog zdravlja.

Često dok šetam, posmatram automobile na putu, a misao koja me uvijek dodirne je "mi smo ludi!". U većini automobila je samo jedna osoba, a često je i kratka putanja automobila koji putuju. Malo je, malo je ljudi koji hodaju. Zimi izgleda da živimo u betonskoj pustinji. Podsjeća me na scene filmova naučne fantastike sa višestrukim svemirskim brodovima koji lupaju okolo kao ludi ... nažalost, nijesmo daleko od ovog načina života.

Bilo bi bolje da to uradimo usred prirode, ali čak i u gradovima šetnja je terapija sa svih tačaka gledišta.

"Šetnja pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekom njegovom aspektu i da se nešto mijenja u nama"

(Italo Calvino)

​Na svakom koraku naša noga dolazi u kontakt sa zemljom, da bi se onda odvojila i vratila ubrzo nakon toga, ritam koji je stvoren je naša ravnteža, tijela i uma. Dok je tijelo u harmoničnoj akciji, naš um takođe putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kada je tijelo mirno. I samo zato što je um slobodan, ideje se rađaju.

​"Ako tražite kreativne ideje, idite pješke. Anđeli šapuću čovjeku kad on ode u šetnju."

( Raymond I. Myers)
Šetnja je dobra, zaista jako dobra za rast duše iz više razloga: to je aktivnost koja dovodi djecu u svijet, tjera ih da iskuse umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama došli do određenog mjesta, dovela ih u kontakt sa zemljom, korak po korak, pomaže djeci da vjeruju u svoj fizički i mentalni potencijal, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju mogućnost da harmonično dišu zajedno sa ritmom svojih koraka. Upravo iz tih razloga, Waldrof vrtići provode mnogo dana u sedmici, šetajući ujutro, po suncu, kiši, hladnoći ili vrućini.
Šetnja sa nekim je deljenje ne samo mentalnog i verbalnog, već i fizičkog, dva ili više tijela koje zajedno stvaraju harmoniju od 360 stepeni. Šetnja sama po sebi je inicijatorsko putovanje, to je način slušanja sopstvenih tekućih misli dok tijelo zahtjeva adekvatan pokret.

"Nema tuge koja, dok hodate, ne blijedi i polako se topi."

(Romano Battaglia)

Šetajte jer vaše tijelo to traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte sa svojom djecom, s prijateljima, zajedno sa partnerom, bosi ili sa cipelama, u prirodi, u šumi, radite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo vremena za šetnju svijetom ...

​"Šetajući učimo život,
ljudi koji šetaju poznaju sebe,
šetnja lječi rane od prethodnog dana.
Šetajte, gledajte zvijezde, slušajte glas,
prateći šum drugih koraka."

(Ruben Blades)

Pjevanje nam donosi radost, samopouzdanje i sposobnost da izdržimo stres

Neuronauka pjevanja pokazuje da kada pjevamo naši neurotransmiteri se sjedinjuju na novi način.


To pokreće desni temporalni režanj u mozgu, oslobađajući endorfine koji nas čine pametnijim, zdravijim, srećnijim i kreativnijim. Kada pjevamo sa drugim ljudima ovaj efekat se pojačava.

Dobra osjećanja koja dobijamo od pevanja u grupi su neka vrsta nagrade za timski rad.
Istraživanja govore da stvaranje muzike u grupi se koristilo kao instrument društvenog života. Grupe i plemena pjevali su i plesali zajedno da bi izgradili lojalnost, prenijeli važne informacije i otjerali neprijatelje.

Nauka podržava pjevanje

Ono što do nedavno nije bilo jasno, je da pjevanje u grupama izaziva oslobađanje serotonina i oksitocina - hormona, i čak sinhronizuje naš srčani ritam.

Grupno pjevanje bukvalno je stimulisalo zajednicu na "ujedinjenje svakog stanovnika pećine". Oni koji su pjevali zajedno bili su snažno povezani i preživljavali su.

U svojoj knjizi "Nesavršena harmonija: traženje sreće, pjevanje s drugima" (Imperfect Harmony: Finding Happiness Singing With Others) Stacy Horn kaže da je pjevanje:

"Infuzija idealnog smirujućeg sredstva koje umiruje vaše nerve i podstiče vaš duh."

Pjevanje usrećuje

Već deset godina, nauka naporno radi pokušavajući da objasni zašto pjevanje ne samo da ima tako umirujuće dejstvo, već i energetsko dejstvo na ljude. Brojne studije su pokazale da pjevanje oslobađa endorfin i oksitocin, koji oslobađaju od napetosti i stresa i koji su povezani sa osjećajem povjerenja i vezivanja.

Pjevanje pomaže ljudima sa depresijom i smanjuje osjećaj usamljenosti, čini ljude mirnijim, srećnijim i povezanijim.

Britanska pjevačica i direktor hora Sofija Eftimiu opisuje pjevanje kao proces svjesne kontrole našeg disanja i grla, kada sjedinjujemo to sa ritmom i stihovima za stvaranje pjesama.

U grupnoj postavci, svaki član grupe osjeća muzičke vibracije koje istovremeno prolaze kroz njihovo tijelo. Naši srčani ritmovi postaju sinhronizovani. Sofija objašnjava:

"Mi bukvalno formiramo ujedinjen srčani ritam."

Svako može pjevati

Jedna od velikih stvari pjevanja je u tome, da možete dobiti dobro stanje, čak i ako nijeste dobri u tome. Jedna studija pokazala je da:

"Grupno pjevanje može donijeti zadovoljavajuće i terapeutske senzacije, čak i kada zvuk koji se stvara vokalom ima osrednji kvalitet."

​Tania de Jong, - pjevačica i osnivač "Creative Australia", efikasno koristiti sposobnost grupnog pjevanja da digne svakog člana grupe, nezavisno od njihove sposobnosti da pjevaju.


Projekat organizacije "One Voice" ujedinjuje mnogo različitih ljudi da pevaju. Tania kaže:

"Jedna od sjajnih stvari u pjevanju je što vas povezuje sa desnom stranom mozga. To je strana odgovorna za intuiciju, imaginaciju i sve naše kreativne funkcije. To nas povezuje sa svijetom mogućnosti. U savremenom životu, stalno nas bombarduju sa toliko mnogo informacija koje obrađujemo i analiziramo. Uglavnom smo zaglavljeni u lijevom dijelu našeg mozga. Zato je od suštinskog značaja da se obrazuju atributi koji nas razlikuju od mašina. Najbolji način za to je pjevanje."

Pjevajte bilo gdje i u bilo koje vrijeme

Ove pogodnosti su besplatne i dostupne svima. Svi imamo glas. Svi možemo pjevati, čak i ako ne mislimo da možemo.

Bilo je vrijeme kada smo svi pjevali. Pjevali smo u crkvi, oko logorske vatre, u školi. Od tada kada je grupno pjevanje stvaralo preporod, mnogi od nas ne pevaju. U nekom trenutku, neko nam je rekao da budemo smireni ili da razmislimo o našem nesavršenom pjevačkom glasu.

​Dignite svoj glas

Američka operska pevačica Keti Ket želi sve nas da podstakne da pjevamo češće, bez obzira na naše umjeće.

"Pjevanje povećava samosvijest, samopouzdanje i sposobnost komuniciranja sa drugima. Smanjuje stres, umiruje nas i pomaže nam da jačamo naš identitet i utiče na naš svijet.

Kada pjevate, muzička vibracija se kreće kroz vas, mijenjajući vaše fizičko i emocionalno stanje. Pjevanje je staro koliko i brda. Ovo je zaista jedna od najaktivnijih stvari koje možemo učiniti." Keti nastavlja:

"Međutim, društvo je iskrivilo stavove o vrijednosti pevanja. Pjevanje je postalo nešto što je rezervisano za elitne talente, ili zvijezde sa visokim performansama, menadžmentom, datumima koncerata, ostavljajući sve nas sa destruktivnom kritikom naših sopstvenih glasova."

Ona tvrdi da je pjevanje instinktivno i neophodno za naše postojanje. Nije obavezno da ste izuzetan pjevač koji će imati koristi od osnovnih bioloških prednosti pjevanja.

Izbjegavajte toksične ljude: vaše zdravlje će vam biti zahvalno

 

​Svima se dopadaju autentične osobe, koje rade sa srcem koje vibrira sa njihovim snovima, koje preuzimaju odgovornost za svoje odluke i postupke.


​Ne volimo kada se govori drugima šta da rade, niti volimo zlonamjerne komentare čija namjera je samo da se neko uništi. Mi volimo prave i zahvalne ljude, one koji ne traže nagradu, one koji rade nesebično, koji nam vjeruju i podstiču nas da slijedimo svoje snove.
Ne, nije lako baviti se osobama koje sa svojim zlim pokušajima pokušavaju da naprave katastrofu u našim životima. Veoma je teško kada se nađete u situaciji kada su namjere skrivene, a osjećanja nas zaslijepe.

Koliko god može izgledati neobjašnjivo, izloženi smo životu u ovim vezama, jer potiskujemo naš um i sve radimo sa mukom izazvanom očekivanjima i nevjericom. Ne shvatamo da je jako teško emocionalno se distancirati i početi se oslobađati od loših ljudi. Zbog toga je ovaj proces jako težak.

Dobri ljudi su stvarno važni u našim životima

Ljudi koje volimo da budu u našem okruženju, poznaju vrijednost sreće i tuge, pokušavaju da ne povrijede ili umrtve druge, daruju osmijehe i nude svoj kiseonik kada neko ostane bez vazduha.Ljudi koji govore iskreno, su vjerni i odani, istrajani su u ostvarivanju svojih snova. To su ljudi koje volimo da nas okružuju, jer oni igraju sa pravim vrijednostima koje čine da se osjećate dobro i iscjeljuju rane iz prošlosti.
​​To su ljudi koji stvaraju radost i čine da umre žal, oni koji se ne stide da priznaju svoje greške, koji prihvataju svoje greške i uče od njih. To su osobe koje nas prihvataju i sjedinjuju naše polomljene dijelove, omogućavajući našim tegobama da nestanu u moru zaborava.Oni se odupiru presudama i omogućavaju ti da pokažeš svoju priču, ignorišu ogovaranja i ne izmišljaju tvoj život. Oni se oslobađaju od glasina, " imaju ličnost" i djeluju sa hrabrošću u lice nepravdi.

Ljudi sa kojima rastemo su oni koji govore jezikom osjećanja, koji su solidarni, dobri i savjesni; oni koji ne truju naše živote, oni koji znaju prave vrijednosti i stavljaju ih na pravo mjesto.

Znamo da im možemo vjerovati, jer oni deluju sa poniznošću i zahvalnošću u vezi sa životom. To su mudre osobe sa svojim snovima i imaju hrabrosti da vode svoje odnose prema cijenjenju a ne prema interesu.Sklanjanje od bola, približava nas sreći

Vrijedi otvoriti oči prema svijetu i izbjegavati kontak sa ljudima koji gase život i pokušavaju da spriječe naše postojanje. Moramo pokušati da sijamo, da pronađemo svoj put i riješimo se etiketa.

Kada se emotivno distanciramo od ljudi koji nas povređuju, oslobodićemo se straha, tuge i toksičnosti. Na ovaj način, naše samopoštovanje zavisi samo od nas, izbjegavajući da ostanemo bez zaštite i ne dozvoljavajući drugima da se zbog njih osjećamo inferiorno.
Ne radi se o fizičkom radu, ali postizanje emotivne distanciranosti od tih osoba, nam omogućava da riješimo ono što se svaki dan dešava kako ne bi postali ogorčeni u isčekivanju svojih budućih namjera.


​Ne zaboravite da smo mi oni koji daju validnost stavovima i postupcima drugih. Iz tog razloga, dajte značaj ljudima koji se dobro odnose prema vama i koji vas vole. Pokušajte da pobjegnete bez kajanja od toksičnih ljudi: vaše emocionalno zdravlje će vam biti zahvalano.

Kiselost organizma - uzrok svih bolesti! 10 načina za obnavljanje balansa!

​"Ni jedna bolest, čak ni rak, ne može se pojaviti u alkalnoj sredini."

~ Otto Heinrich Warburg


​Mnogi ljudi imaju povišen nivo kiselosti organizma. To je tipična posledica jedenja fabričke hrane, rafinisanih šećera i GMO.

Međutim, ne shvataju svi da je kisela sredina idealna za razvoj raka, viška tjelesne težine, boli i mnogih bolesti.
​Na sreću, stvaranje alkalne sredine u organizmu je veoma jednostavno. Alkalna sredina je potpuno suprotna kiseloj.

Evo 10 prirodnih načina za obezbjeđivanje alkalnosti organizma:

1. Najvažnije je - početi dan sa osmjehom i velikom čašom vode sa dodatkom svježeg soka od jednog limuna. Iako limun izgleda kiseo, on ima suprotno dejstvo na organizam. Pijte taj napitak na prazan želudac da biste očistili želudac.

Druga varijanta je da pijete 1-2 čaše prirodnog jabukovog sirćeta sa vodom. Dosta je 1-2 kašike sirćeta na 220 ml vode.

2. Jedite više zelene salate, začinjene limunovim sokom i maslinovim uljem visokog kvaliteta. Zeleno povrće i voće su jedan od najboljih izvora alkalnih mikroelemenata poput kalcijuma. Jedite ih tokom cijelog dana kako biste održali zdrav pH-a balans u organizmu.

3. Želite li užinati? Jedite sirovi nesoljeni badem. On sadrži mnogo alkalnih mikroelemenata poput magnezijuma i kalcijuma, koji obnavlja kiselo-alkalni balans i normalizuju šećer u krvi.

4. Pijte bademovo mlijeko i pravite smuti od bobičastog voća sa zelenim prahom spirulina. Ako postoji izbor, bademovo mlijeko je uvijek poželjnije od kravljeg.

5. Idite u šetnju ili vježbajte. Aktivnost je izuzetno važna. Fiskultura pomaže u uklanjanju kiselih produkata iz organizma.

6. Dišite duboko. U idealnom slučaju, trebalo bi da nađete mjesto sa čistim vazduhom, zasićeno kiseonikom, i posjetite ga u svakoj mogućoj prilici. Tamo (i ne samo tamo), treba piti puno vode da se uklone štetni produkti iz organizma.


7. Ne jedite meso svaki dan. Ako možete nekoliko dana bez mesa - odlično, jer svakodnevna konzumacija mesa ostavlja iza kisele taloge.

8. Odbaciti deserte sa visokim sadržajem šećera i slatke gazirane napitke. Šećer je jedna od najopasnijih kiselih namirnica. Da se neutrališe kiselina od jedne limenke gaziranog soka, potrebno je više od 30 čaša vode!

9. Uključite više povrća u ishrani. Napomena: krompir se ne računa! Paprike, šparoge, tikvice i patlidžan su veoma korisni.
​10. I na kraju: jedite više prokelja. On odlično balansira ph i sadrži puno hranljivih sastojaka i korisnih enzima.

PRAVA ISTINA: Koliko vode je našem organizmu zaista potrebno

Teme koje se tiču unošenja vode u organizam su vječne i onjima se stalno piše.

Po pravilima, kako ne bi došlo do dehidracije, trebali bi unositi 8 čaša vode dnevno. Međutim, kada je riječ o koži, energiji i ostalim djelovima tijela, istraživanja drugačije govore.

Profesor za fiziologiju , vježbe i prehranu na Sveučilištu Stirling, Stuart Galloway, ističe da ljudi imaju homeostatični sistem u kojem kada nam je potrebna voda osjećamo žeđ, te da je onda kada je osjetimo to znak da smo već dehidrirali.

“Ako pijete vodu kada ste žedni, održavate razinu vode u vašem tijelu približno 1-2 posto od idealnog stanja. Za većinu ljudi, to je apsolutno u redu. Čak i za sportaše, gubitak vode od 1 postotka je zanemariva količina da bi izvršila utjecaj na njihove performanse. Dakle, iako žeđ neće nastupiti sve dok ne izgubite malo vode, to nije nužno loša stvar“, kaže profesor.

Kako smo stariji, osjećaj žeđi slabi i tada dehidracija može postati opasna.

Međutim, priča o hidrataciji pomalo je drugačija.

Voda omogućava koži pročišćavanje i sjaj, pruža očima bistrinu, te u tijelu stvara rezerve energije. Prema profesoru Gallowayu detoksikacija vodom je glupost, budući da naši bubrezi jako dobro brinu o tome što se treba zadržati u tijelu, a čega se treba riješiti.

Kako voda utiče na kožu
“Kada postignete određenu razinu unosa tekućine, pod uslovom da ste zdravi, svaki višak vode bit će izbačen iz organizma“, kaže Bav Shergill, dermatolog, konsultant i počasni predavač na Univerzitetu u Manchesteru.

Jedino ako ne pijete više vode nego što organizam može izbaciti.

Amanda Burls, profesorica u mirovini i stručnjakinja za javno zdravlje sa City Univerziteta u Londonu, upozorava da ispijanje previše vode može ubiti. Kako kaže, intoksikacija vodom nastaje kada količina elektrolita u tijelu postane neuravnotežena prekomjernim unosom vode, narušavajući funkcije mozga.

Također, dehidraciju navodi kao jedan od najčešćih uzroka glavobolje. Profesorica Burls je 2015. godine napisala kritičku ocjenu dokaza na tu temu, zaključivši da kronična blaga dehidracija pokreće glavobolju i da u tom slučaju povećani unos vode može pomoći.

Koliko nam zaista treba vode?
Prema zadnjim istraživanjima, u organizam je potrebno unositi 8 čaša vode tj. 2 litra dnevno, što je također preporuka nutricioniste Fredricka J. Starea 1974. godine, koji je predložio šest do osam čaša vode.

Međutim, koliko nam je zaista potrebno vode reguliraju i ostali faktori kao što su količina aktivnosti, vremenske prilike, ali i građa našeg tijela.

Po pitanju konzumacije vode, potrebne su četiri do šest čaša vode za zdrave odrasle osobe, tvrdi ugledni američki izvor kao što je Harvard Medical School, kao i to da se sva pića koja popijemo računaju, čak i diuretici kao što su kava ili čaj.

Prema savjetima Harvard Medical School, sva pića se računaju. Pa tako, litar piva hidrira podjednako dobro kao litar vode, litar instant kave od 212 mg kofeina pruža identičnu hidrataciju kao i voda, mlijeko odlično hidrira, naročito ljude sa dijarejom, ali i šalica čaja.

Hranljivu kremu za lice možete lako i sami da napravite

Da biste sačuvali kožu lica i vrata tokom hladnih zimskih dana, važno je da je njegujete, a najbolje je da to činite uz pomoć prirodnih, a ne hemijskih proizvoda.
Preporučujemo vam da sami napravite hranljivu kremu na jednostavan način.

Uzmite pola šolje kokosovog ulja (ako je stvrdnuto, otopite ga u toploj prostoriji), kašičicu tečnog vitamina E i šest kapi eteričnog ulja lavande. Izmešajte sve dobro, da bi se sastojci vezali i da biste dobili kremasti proizvod.

Prebacite smjesu u staklenu teglicu i držite je u frižideru. Koristite je ujutru i uveče u malim količinama, što će prijati vašoj koži, jer kokosovo ulje njeguje i pruža savršenu hidrataciju bez osjećaja masnoće, vitamin E sprečava starenje i pospješuje regeneraciju, a lavanda umiruje i divno miriše.

Čaj od lovorovog lista protiv bronhitisa

Kao začin, lijek ili vijenac, lovor je od davnina prisutan u životima mnogih naroda.
Ovo začinsko lišće sadrži mnoštvo ljekovitih sastojaka, zbog čega je djelotvorno u procesu varenja, dok se iscijeđeno ulje iz svježih plodova koristi za liječenje osipa, bolnih mišića, podsticanja bolje prokrvljenosti.

Lovor pozitivno utiče na raspoloženje, pomaže u liječenju histerije, neurastenije želuca, prehlada, gripe…

Da biste uspješno otklonili gripu ili bronhitis treba da skuhate tri usitnjena, po mogućnosti svježa, lovorova lista, u 250 ml hladne vode.

Kada proključa ostavite da odstoji poklopljeno 10 minuta. Sadržaj zatim procijedite, dodajte kašičicu limunovog soka i dvije kašičice meda.

Sve do oporavka pijte čaj od lovorovog lista od dva do tri puta dnevno, uvijek po 250 ml.

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top