Doboj

Zamisao je bila da se u razgovor o knjizi uključe i gledaoci, a odlomke iz romana su čitali učenici  Medicinske škole, već iskusni članovi dramske sekcije iste škole. Na taj način je donekle bačeno svjetlo na  sadržaj romana kao i povezanost priče proistekle iz piščeve mašte (ili možda ne) sa događajima koji su se zaista desili u bliskoj istoriji. Autorovo detaljno poznavanje istorije ekonomskih kriza ne treba da nas čudi.
„Za svoj magistarski rad sam imao temu velikih ekonomskih svjetskih kriza. Međutim kako u naučni rad ne možete unositi svoje pretpostavke i lične stavove koje je nemoguće dokazati, zato možete napisati roman o tome koji je ipak na kraju, fikcija. Sa druge strane moj hobi i velika ljubav je pručavanje istorije, što me je navelo da radnju ovog romana premjestim iz sadašnjeg vremena u prošlo, kao i da pokušam da ukažem na moguće događaje koji su prethodili vremenu u kojem živimo, a čije posljedice i danas osjećamo.“
Inače, roman Dolarska žaoka je podijeljen u jedanaest cjelina ili poglavlja, od kojih se jedno poglavlje pod imenom Rašomon ponavlja četiri puta. Autor je objasnio da je ovo u stvari jedna od verzija tehnike pisanja priče u priči a da sam naziv poglavlja ne samo da asocira nego i jeste na neki način odavanje počasti velikom režiseru i njegovom filmu. „Rašomon,“ kako sam autor kaže, „jeste riječ koja opisuje nešto što je nemoguće dokazati, to jest opisuje priču koja ima nekoliko viđenja ili nekoliko istina,  a na čitaocu je se odluči koja se istina njemu sviđa i koja mu odgovara.“
Roman obiluje velikom količinom istorijskih podataka, kako ekonomskih tako i politčkih neupitnih činjenica koje su najčešće smještene u poglavlja koja opisuju realne događaje iz bliske prošlosti. Ta poglavlja su bombastično nazvana prema istoimenim događajima, koji se prema američkoj tradiciji nazivaju malo pompezno i  tragično, pa tako imamo poglavlja romana pod nazivom Crni ponedeljak, Crna srijeda, Ruska groznica. Čini se da se autor malo poigravao sa stilovima, pa je u ovim poglavljima primjetna izvjesna doza sarkazma pa čak i cinizma, jer kako nam je i sam autor potvrdio, njegova želja je bila da u ovim poglavljima prikaže savremeni američki stil pisanja, koji je prije svega komercijalan i komformistično patetičan.     Međutim, ova poglavlja se čine samo kao uvodna ili okvirna poglavlja za suštinu i srž priče romana koja se nastavlja i gradi kroz pomenuto poglavlje Rašomon, koje opet ponekada, a pogotovo na kraju romana, dobija i neke pomalo nadnaravne elemente.
Interesantno je istaći da je ovaj roman naišao na odličan prijem kod mlađih čitalaca pored ostalih, koji, iako još nisu bili ni rođeni kada su se događaji opisani u romanu dešavali, nalaze u ovom romanu neke intrigantne i zanimljive podatke, ali kako sami kažu i jedan svjež i zanimljiv način pisanja.
Roman je zaista pisan lakim i veoma razumljivim jezikom, bez suvišnih i ispraznih fraza. Radnja romana vas drži budnim, pa čak ponekada i napetim, tako da jedva čekate da stignete do kraja. Pravi političko-ekonomski triler, kako ga je i sam autor opisao, ipak na kraju postavlja mnoga pitanja, dajući ili bolje reći naslućujući odgovore na pitanja postavljena u ovom romanu ali i u realnom životu.
Biće zanimljivo ako ovaj roman bude doživio svoj nastavak, koji je na neki način indirektno i najavljen, kako bismo vidjeli dalja dešavanja koja će nam ponovo opisati gospodin Devlin.
Iskreno vam preporučujemo ovaj zanimljivi i kvalitetni roman, koji će vas zabaviti a u skladu sa vašim interesovanjima neke možda zabrinuti ali mnoge druge nagnati da čitaju dalje i više.