https://svijetfilma.eu/wp-
Žanr filma:
Superhero, sci-fi, akcija, avantura
Redatelj:
Zack Snyder
Glumci:
Ben Affleck, Henry Cavill, Amy Adams, Gal Gadot, Ray Fisher, Jason Momoa, Ezra Miller, Willem Dafoe, Jesse Eisenberg, Jeremy Irons, Diane Lane, Connie Nielsen, J. K. Simmons, Jared Leto
Radnja ukratko:
Pod osjećajem krivnje nakon Supermanove smrti, Bruce Wayne se udružuje s Dijanom Prince kako bi oformili tim posebnih heroja koji se mora suprotstaviti novom neprijatelju koji dolazi. No dok se nova Liga superheroja oformira, možda će već biti prekasno zaustaviti propast cijelog čovječanstva.
Ljudi moji, došao je i taj krizni dan. Gotovo 3 i pol godine nakon izlaska razočaravajućeg Justice League filma koji je skoro presudio DCEU-u, konačno je stigao Snyder Cut kojeg su milijuni fanova željno iščekivali i pokrenuli brdo kampanja ne bi li ga napokon vidjeli, i konačno su da dočekali. Uglavnom, svi već znate o čemu se ovdje radi. Film nastavlja odmah tamo gdje je Batman V Superman stao; Superman je mrtav, svijet je izgubio nadu, a novi svemoćni neprijatelj sve je bliže kako bi skupio tri Mother Box i poharao ne samo svijet, nego i svemir. Iako se zapravo koncept same radnje može izvući iz te kino verzije filma, vrlo nam je drago reći da je Snyder Cut u apsolutno svakom aspektu deseterostruko bolji. No budimo realni, to smo svi očekivali i prije samog izlaska.
No što Snyder Cut zapravo čini toliko boljim od prve verzije? Prije svega, Snyder Cut je apsolutno kompaktniji, razrađeniji, ozbiljniji i zreliji. Dok je kino verzija bila, kako ju je većina kritičara nazvala, Frankenstein od filma koji je curio na sve strane, Snyder Cut je vrlo dobro ukomponiran i, što je još važnije, cjelovit film koji je odlično razradio tu ogromnu priču kroz sve glavne likove koji su u početku svaki na svojoj strani, ali razradom filma se sve to zajedno spaja i vodi u vrhunac koji će možda nekima biti spor, ali je razrada same fabule je scenaristički apsolutno savršena. I unatoč maratonskom trajanju od čak četiri sata, svaka minuta je dobro iskorištena i ulančana u jedan golemi i cjeloviti lanac koji niti u jednom trenutku ne puca. Ukratko, unatoč dugom trajanju, velikom broju glavnih likova i vrlo opsežnoj priči, sâm scenarij je odlično ukomponiran kroz faze uvoda, zapleta, itd., i apsolutno nijedna scena nije suvišna.
Ovo čudo počinje žestoko. Već u samom startu se vraćamo u završni dio Batmana V Supermana. A i samom tom uvodnom scenom ćete odmah uočiti da je ovo nešto sasvim drugačije od te zloglasne kino verzije. Uvodna sekvenca nas odmah u startu vodi kroz cijeli taj svijet i njegove sfere kroz glavne likove jer svaki od njih dolazi iz nekog drugog dijela podneblja. Kompletna gradacija fabule je podijeljena na šest poglavlja i svaki od njih ima svoju ulogu u razradi priče. Ono što je bitno naglasiti je da je ta detaljnija razrada likova pomogla likovima koje nismo uspjeli pravilno upoznati u DCEU (Flash i Cyborg). Sada smo ih upoznali na znatno bolji i razrađeniji način i samim tim nam se i poboljšalo mišljenje o njima kao likovima.
Također, razrađenija razrada priče pomogla je da se i na pravilan način upoznamo s pravim Steppenwolfom, i tu je veliki naglasak na riječi pravim. Steppenwolf, kao glavni negativac predstavljen je 50 puta bolje nego prije skoro 4 godine u kinu. Ne samo što bolje izgleda, nego je i znatno opakiji, veći, i sa znatno bolje objašnjenim motivima. Uz to, lik nema apsolutno nijednu od onih iritantnih “Mother ovo, mother ono” linija dijaloga koje je u prvoj verziji filma izgovorio brat-bratu 20 puta. Iako njegov sami oklop djeluje možda malo presjajan, ali o tome ćemo kasnije kad se dotaknemo CGI-a.
Već je poznato da se film zapravo sastoji od šest glavnih likova, odnosno, superheroja, odnosno članova lige. Tijekom uvoda i zapleta filma, scene s njima su ravnomjerno raspoređene da se sa svakim od njih možemo fino upoznati i vidljivo je da je uložen veliki scenaristički trud kako ne bi nastao košmar usred tolikog broja likova i da se ne bi slučajno pogubili u svom tom kaosu. Taj trud je zapravo utjecao da se niti u jednom trenutku ne morate zapitati “tko je sad ovaj?” ili “ček, što je sad ovo?” Posjeta Themysciri, koju smo već vidjeli u filmu Wonder Woman, ali i posjeta Atlantisu (s kojim smo se također upoznali u Aqumanu, ali sjetite se da je ovo trebalo izaći i da je kronološki smješteno prije tog filma) odigrali su ključne uloge u gradnji fabule, a jako je dobra stvar što smo se za cijelim tim svijetom upoznali na ovako dobar način i sada zapravo vidimo kakve je planove imao Snyder da nas upozna s cijelim tim DC svijetom prije nego su trebali izaći Aquaman, The Flash, ili sada već otkazani Batfleck solo film i/ili Justice League 2. Nadamo se da će taj Snyderov trud The Flash film moći iskoristiti.
Iako smo se sada bolje upoznali s Cyborgom i Flashom koji su dosad u DCEU imali debelo najmanje prostora, također nam je pružena i još puno bolja razrada Batmana, Wonder Woman, Aquamana, ali i Supermana. Ono što moram odmah naglasiti je da o Afflecku kao Batmanu nikad nisam imao više mišljenje nego sada kada sam ga u Snyder Cut vidio u njegovom pravom izdanju. Konačno je onakav kakav Batman i treba biti. Do danas nisam Whedonu oprostio što je Batmanu u svojoj verziji uvaljivao one neke cringe forice, a od Batmana raditi komedijaša je pothvat ravan smrtnom grijehu. Velika je stvar što je Snyder to uspio ispraviti (možda malo prekasno, ali još uvijek imamo The Flash film gdje će se Batfleck vratiti i nadamo se da će nastaviti u Snyderovom stilu).
Iako je humor generalno drastično smanjen u odnosu na prvu verziju (gdje ga je bilo i gdje treba, ali puno više tamo gdje ga ne treba), to ne znači da ga nema. No, još jedna stvar vrijedna pohvale je da je humor sada pametno doziran i ograničen isključivo na lika koji je stvoren da bude povremeni humorist. Vjerojatno ste već pretpostavili da je to Flash. Naravno, ni Flash ne pretjeruje u humoru kao što je u prvoj verziji, što mi se jako sviđa, i odlično je što je humor uspio postići da ga ima tamo gdje je potreban, ali da se nikad ne probije granica kao što je to bilo u prvoj verziji. Također, još jedna stvar koju treba naglasiti (i koja je za pohvalu) je što su neke scene koje su zadržane iz prve verzije drugačije režirane kako bi se maksimalno smanjila seksualizacija, odnosno kako Galino dupe ne bi bilo u centru kadra koji služe samo kao satisfakcija napaljenom dijelu gledateljstva (ako se netko slučajno u ovome pronašao, jebiga).
E sada, da spomenemo i zvijezdu večeri – Supermana! Prije svega, mislim da ni ne treba naglašavati koliko nam je drago što mu usta napokon normalno izgledaju. Iako je Superman svoj trenutak morao čekati malo duže nego ostali heroji, s velikim zadovoljstvom mogu reći da je svaka scena sa Supermanom u crnom odijelu apsolutno savršena! Odijelo izgleda prebrutalno, fino je prikazano ponovno rođenje Supermana (što je samo još jedna od bezbroj stvari koje je kino verzija zbrzala) Jedino zbog čega možemo žaliti je što to nismo mogli vidjeti u kinu.
I evo, stigli smo i do onog zloglasnog aspekta – CGI. I tu sad moramo reći, CGI je ovom filmu prednost jednako koliko i mana. Pod time mislim da CGI nije savršen, zapravo je lošiji od onog iz Batman V Superman, ali svakako izgleda bolje iz kino verzije filma. Iako se može vidjeti da određene CGI scene nisu sasvim dovršene i dovedene do savršenstva, ono što moramo naglasiti je da nam taj manjak CGI-a u Snyder Cutu zapravo izgleda bolje i ljepše od prve verzije gdje je CGI-a bilo natrpano nenormalno puno, ali bez ikakvog pokušaja da taj CGI izgleda uvjerljivo. CGI, iako u određenim momentima zna manjkati, za pohvalu je što je ta manja količina zapravo iskorištena debelo bolje od one ogromne količine iz prve verzije. To se posebno vidi u sceni završne borbe gdje je ona prokleta narančasta (koje je u prvoj verziji bilo na sve strane) sada dobro smanjena i to sad sve izgleda kud i kamo uvjerljivije i ozbiljnije. Iako postoje određeni problemi s CGI-em, tu ipak postoji neka vrsta kompromisa. Primjerice, Steppenwolfov oklop mogao je biti bolje napravljen, ali prednost Snyder Cuta je što njegovo lice izgleda znatno bolje nego u kino verziji tako da ćemo na tih par manjkavosti zažmiriti.
Što još nisam spomenuo? E da, postoje dvije scene koje moram posebno izdvojiti. Vjerojatno se iz prve verzije sjećate one flashback scene u kojoj Diana objašnjava Bruceu onu prvu bitku u kojoj su ljudi, Amazonke i Atlantiđani se prvi put udružili protiv Steppenwolfa. E sada, vidimo da je ta scena u Snyderovoj glavi bila zamišljena dosta drugačije, i dosta bolje! Dovoljno je reći da je ta scena sada doslovno prikazana kao sraz Bogova! Iako je riječ samo o flashback sceni, ta scena je iskoristila svoj prostor u filmu da se pokaže koliko god da se epski može prikazati (i koliko god joj taj pomalo manjkavi CGI dopušta). Također, treba napomenuti scenu završne borbe s Steppenwolfom koja izgleda odlično! Em je duža, em je epskija, em bolje izgleda, i em je završetak pružen na pravi način te nije nimalo antiklimaktičan kao što je bio u prvoj verziji (već mi je dosadilo spominjati ju).
I što sada još možemo dodati? Doduše, o ovom velikom filmu bi mogli razglabati do sutra, i zapravo ima toliko toga što bih htio podijeliti s vama, ali ne smijem ništa spojlati (osim stvari koje su već poznate iz prve verzije). Možemo samo dodati da nam se jako sviđa i ta dodatna scena koju je Snyder snimio prošle godine kako bi upotpunio svoju verziju. Kako je i najavljeno, film je završio s nekoliko cliffhangera, i stvarno nam je žao što nećemo otkriti što se događalo dalje. Ali svejedno, iako smo žalili kada je došao kraj, osjetili smo neki osjećaj ispunjenja. Jer, na kraju krajeva, ovo nije obični film, nije čak ni obična redateljska verzija, ovo je ultimativni događaj kojeg svaki fan superhero žanra mora iskusiti. Možemo još jedino nadodati, dok nam je pri pameti, da je glazba izvrsna! Pogotovo tijekom akcijskih sekvenci od Wonder Woman i ponovnog rođenja Supermana.
U redu, no što je ono što Snyder Cut čini ovako uspješnim filmom? Nevjerojatna briga za detalje! I tu ne mislimo na vizualni dio (jer već smo rekli da CGI manjka), već savršena razrada ogromne priče, doziranje i prikaz pod-fabula svakog glavnog lika, te vješto spajanje svega toga u konačni vrhunac filma. I sve je to odrađeno tako vješto od strane scenarista da film ni u jednom momentu ne trpi zbog svoje astronomske dužine od 4 sata. Film jednostavno izgleda kao velika kutija šarenih bombona, te vas non-stop iznenađuje s nečim novim, novim i novim; bilo da je to neka akcijska scena, neka nikad prije viđena scena koja je izostala iz prve verzije, neka scena iz prve verzije koja je sada apsolutno drugačije i bolje prikazana, ili nešto skroz novo što je Snyder ukomponirao u ovaj ogromni proizvod.
Hoćete nekakav zaključak? Gledajte, Snyder Cut, kao zasebni film, nije remek djelo, ali on to ni treba biti. Najvažnija stvar je da je film sada cjelovit, prikazan onako kako je i trebao biti prije tri i pol godine. Snyder Cut ima svojih mana, nije da nema, ali ako ste DC fan (ili se barem tako osjećate), ovo je nešto što svejedno vrijedi pogledati. Izdvojite si 4 sata slobodnog vremena, i uživajte. Mi smo film odgledali u jednom dahu, bez ikakvih pauza, i s jednakom dozom pažnje tijekom sva četiri sata! Vjerujte nam, jednom kada ovo pogledate, zauvijek ćete zaboraviti da je ona prva verzija ikad postojala, što je u konačnici bio i krajnji cilj cijelog ovog projekta.
Zack Snyder’s Justice League moći ćete pogledati na HBO GO od 18. ožujka.
