Ne možete ih voljeti previše: kako povezanost pomaže djeci da se razvijaju

Postoji generalni strah i sveprisutan mit da ako se fokusiramo na izgradnju odnosa sa djecom možemo sputati razvoj njihove nezavisnosti i samostalnosti. Postoji paradoksalan odnos povezanosti i odvajanja, a često je pogrešno shvaćen.


Kratka verzija priče glasi: povezanost ne usporava razvoj. Podstiče ga.

Ako posmatrate krupnu sliku, ultimativni cilj odgajanja djeteta jeste da im pomognete da postanu samostalne ličnosti. Trebalo bi da želimo da razmišljaju za sebe, postavljaju sopstvene ciljeve, formiraju razloga, donose odluke, znaju svoje granice i kreiraju namjere. Ono što bi zapravo trebalo da se pitamo jeste: šta treba da uradimo da bi i naša djeca odrasla ovako?

Djeca mlađa od tri godine se rutinski drže roditelja. Mogu ih ganjati, plakati kada oni nisu tu i biti nesrećni kada moraju dijeliti pažnju roditelja sa još nekim.

Mala djeca su gladna pažnje jer im nedostaje samostalnosti i za sve što im je potrebno zavise od nas. U periodu između 5 i 7 godina bi trebalo da se mogu slobodnije igrati sami, preuzeti odgovornost za jednostavnije zadatke kao što je oblačenje i početi imati obaveze kao što je pospremanje svojih igračaka.

Djeca ne mogu biti suviše bliska sa roditeljima, mogu samo biti ne duboko povezana. Bliskost treba da učini djecu ovisnim o nama kako bismo ih mogli voditi. To je naš poziv za odnos koji ih oslobađa da prestanu tražiti ljubav i fokusiraju se na rast.

Kada djeca mogu uzeti zdravo za gotovo da će njihove potrebe za bliskošću biti ostvarene, slobodni su da se igraju, otkrivaju, zamišljaju, slobodno kreću i obraćaju pažnju. Možda se to čini paradoksalno, ali ako ispunimo njihove potrebe za ovisnošću guramo ih ka nezavisnošću. Kako dijete raste postaje sposobnije da preuzme volan sopstvenog života a mi se možemo povući u ulogu savjetnika.

Kada djeca mogu uzeti zdravo za gotovo da će njihove potrebe za bliskošću biti ostvarene, više se neće brinuti o tome da ganjaju nas. Drugim riječima, kada možete računati na osobu koja vodi računa o vama, više se ne morate držati njih. Djeca koja se drže nas u periodu kada već krenu u školu to možda rade uz nesigurnosti. Upravo sigurnost u odnose bliskosti oslobađa djecu i dopušta im da nas puste; bliskost nije neprijatelj zrelosti, ali nesiguran odnos jeste.

DRUGI NAČINI NA KOJI DJECA MOGU TRAŽITI BLISKOST
Preduslov za razvoj jeste vjera u brigu odrasle osobe. Drugim riječima, dijete ne bi trebalo da se trudi da zasluži ljubav. Postoje mnogi načini na koje se djeca mogu truditi da se ispune njihove potrebe za bliskošću, kao što su:

– Dijete ulaže mnogo ruda u to da se uklopi, da pripada, da bude dovoljno dobro i da bude jednako dobro kao i ostali.

– Kada je dijete skromno ili samokritično ili se trudi da bude naročito dobro prema drugima kako bi ga voljeli.

– Ako se dijete trudi da pridobije pažnju – recimo da bude dvorska luda razreda – i trudi se da bude važno, da bude voljeno, primjećen ili smatrano posebnim na neki način.

– Ponekad se dijete trudi da bude lijepo, pametno ili dobro kako bi se svidjelo drugima ili bilo voljeno.

– Hvalisanje, razmetljivost i prekomjerni takmičarski duh u svrhu postizanja superiornosti mogu biti pokazatelji urođene nesigurnosti djeteta.

Kako bi dijete moglo biti stabilno u nečijoj njezi ono mora biti u stanju da odnos te osobe prema njemu uzme zdravo za gotovo. Kada dijete osjeća da je važno takvo kakvo je ne mora da se mijenja kako bi zaslužilo bilo čiju ljubav.

KAKO ODRASLI MOGU PODSTAĆI BLISKOST?
Moramo preuzeti inicijativu u nastojanjima da održimo djecu blizu, da im iskazujemo ljubav, da obraćamo pažnju na njih i pružamo im poziv u odnos koji je bezuslovan. Kada im dajemo do znanja da njihovo ponašanje nije u redu, takođe se moramo pobrinuti da razumiju da je odnos i dalje tu.

Najvažnije što moramo da uradimo jeste da se postaramo da njihova glad za odnosom uvijek bude nadjačana njihovom vjerom u to da ćemo im to i dati. Moraju vjerovati u našu sposobnost kao osobe koja im to pruža i ne osjećati da moraju da se trude kako bi njihove potrebe bile ispunjene.

Cilj je istovremeno biti brižan i čvrst dok ih pozivamo da zavise od nas. Postoji nekoliko stvari koje možemo uraditi kako bismo učinili značajnu razliku:

– Učiniti bezbjednim po njih da zavise od nas tako što nećemo ono do čega im je stalo koristiti protiv njih (sankcije i zabrane) kao ni sprovoditi disciplinu zasnovanu na odvajaju.

– Moramo zaslužiti njihovo povjerenje tako što ćemo biti dosljedni u svojoj brizi, kao i biti velikodušni u pažnji i znacima toplote, užitka i zadovoljstva.

– Preuzeti vođstvo u pokazivanju da se možemo nositi sa njima i svime što ide uz njih, kao što su nagle promjene raspoloženja, otpor i odbijanja.

– Biti osoba koja ih tješi, vodi, štiti i tu je uz njih.

– Ne ispunjavati njihove zahtjeve već njihove potrebe.

– Stvorite situacije u kojima moraju zavisiti od bas, kao što su izlasci van kuće i učenje novog hobija ili vještine.

Na kraju svega, najvažnija lekcija je ova: djecu ne treba gurati da se odvoje ili odrastu. Ono što je djeci najpotrebnije jesu duboki odnosi i da ih se oslobodi od gladi za prisnošću.

Čime ‘dojimo’ našu divnu decu u haosu koji nam se dešava

U stanu pored grmi televizor, odzvanja statistika, broj umrlih prolazi kroz zidove.


U stanu s leve strane odzvanja Zadruga, neko se psuje, vrišti i jebe naizmenično.

Da li je Vesna Dedić ušla? Kažu da je žena imala 500 evra mesečnu platu na RTS-u, dala otkaz, korona zaustavila promociju romana, ona odlučila da uđe da zaradi 500 evra po nedelji. Tragedija ili komedija?

Čime “dojimo” našu divnu decu? Šta im ostavljamo u naslađe?

Hoće li im biti bolje od nas koji smo pretumbali građanski rat, inflacije, tuče za litar ulja, hvatanje vekne hleba iz kamiona, bombe nad glavom dok spakovani ko sardine sedimo u podrumima punim vlage, čekajući da stigne struja na sat vremena da se operemo i skuvamo tanki paprikaš?

Šta možemo da uradimo za njih?

Kako možemo ovu stvarnost koju sa svih strana polivaju crnom bojom da im učinimo svetlijom?

Gde da prokopamo rupu u tunelu da im pustimo svetlo da rastu, jer deca treba da rastu, da idu ka gore, a ne da ostaju uplašena gledajući u nas.

Jer na momente smo prilično sjebani i čini se da pojma nemamo kako da se iz sjebanosti izvučemo. Kao da decenijama, ne danima, žele da nas uvere da smo nebitni sa svojim znanjem trudom, optimizmom, ambicijom, poštenjem, zalaganjem.

Kao da decenijama žele da nas gurnu pod voz pun neškolovanih, zatucanih budala sa koščatijim laktovima i dužim jezicima. Kao da decenijama žele da nam pokažu da je strah ovde dominatna emocija, koja otvara prostor za manevar. Za jebanje sluđenih, preplašenih, zbunjenih.

O, mi se smejemo ljudima u rijalitiju, a i sami smo deo jednog ogromnog rijalitija, samo iz njega ne možemo tako lako van. Nemamo pojma ni gde je kapija.

Danima mi se komešaju osećanja, centrifuga u stomaku. Plašim se, pa sam gorda i hrabra, pa bih samo spavala, prespavala, pa bih jurcala ko pomahnitala ulicama, neka hapse, nek vode u Lazu Lazarević, srećna sam čak što više nemam strah ni da tamo završim.

Ljudi su ljudi, govna su govna, mesto boravka malo tu šta menja. Mir iovako nikad nećeš naći izvan sebe.

Igrala sam se sa detetom celo poslepodne, čajanka, pa slikovnice, pa pravljenje palačinaka i kolača od nekih kobajagi sastojaka. Osmeh je skakao na njenom licu ko ping pong loptica. Bila je toliko uzbuđena, toliko srećna, deci su potrebni roditelji da se igraju sa njima, pričaju sa njima, da ih slušaju.


Potrebni su im pribrani roditelji koji će ugasiti jebeni televizor i prestati da slušaju na 25 pojačanog Kona i Vučića.

Potrebni su im roditelji koji neće pred njima pričati o haosu, o umrlima, o tome kako će ekonomija otići dovraga i pitanje je kako će se uopšte živeti.

Mi smo ta svetla rupa u dugačkom mračnom tunelu.

Ne smemo im preneti svoje brige, preispitivanja, svoje zlosutne misli, svoj očaj, lako se poseje strah. Svet u kom rastu nije baš magično mesto, mnogo je budala potrpanih u brzi voz spreman da pogazi svakog ko misli svojom glavom.

Možda im nećemo moći uvek obojiti stvarnost,

Možda ih nećemo moći uvek nasmejati,

Možda nećemo biti uz njih svaki dan onoliko koliko su očekivali,

Možda nećemo uvek imati snage da ih penjemo na leđa i pričamo sa njima mirnim tonom,

Ali bismo zaista trebali da ih naučimo da misle svojom glavom, koliko god to zvučalo visokorizično, jer nema ničeg goreg, evo pokazuje trenutna situacija, od onoga kada na ramenima glavu nosaš samo radi reda, pa ti je puni ko kako hoće, sa čim hoće, uglavnom strahom i budalaštinama.

A kada imamo toliko puno glava u kojima žive strah i budalaštine, onda lako svi skupa možemo da skliznemo u provaliju i tada više nije važno da li se ta provalija zove korona ili politika ili kolektivni rijaliti.

Pali smo i nema nazad.

SAD tvrdi da Kina prikriva razmjere epidemije

U pojverljivom američkom obevještajnom izvještaju iznose se tvrdnje da su kineski podaci i brojke koje se odnose na epidemiju korona virusa lažni.

Britanski autor James Palmer, u autorskom tekstu "Kako tumačiti brojke o epidemiji korone u Kini", objavljenom u časopisu China brief fondacije Jamestown iz Washingtona, tvrdi da su brojke koje objavljuju kineske vlasti lažne.

Piše da je pojavljivanje predsjednika Kine Xi Jipinga bez maske u svim javnim nastupima pokušaj da se svijetu plasira ideja o pobjedi Kine nad korona virusom, u poređenju s neuspjehom Zapada u borbi s pandemijom.

WHO: Uskoro milion zaraženih
Ove tvrdnje autor zasniva na podacima iz povjerljivog američkog obavještajnog izveštaja, prenosi Tanjug.

Palmer tvrdi da se u pomenutom američkom izvještaju navodi da lažne brojke nisu namijenjene samo međunarodnoj javnosti, već se njima barata i plasiraju se i uj kineskoj javnosti.

Čelnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus procjenjuje da će broj zaraženih od korona virusa dosegnuti milion u "slijedećih nekoliko dana".

Kina, iz koje je virus potekao krajem prošle godine, u međuvremenu tvrdi da nema novih slučajeva korona virusa, odnosno da su svi novi slučajevi zabilježeni u toj zemlji kod osoba koje su se u zemlju vratile iz inostranstva.

Stručnjaci: Korona virus treći najveći uzrok smrti u SAD-u

Korona virus je u samo mjesec dana postao treći po redu uzrok smrti u Sjedinjenim Američkim Državama, prema podacima doktorice iz San Diega Marije Danilychev i američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), prenosi agencija Hina pozivajući se na dpa.

Bolest Covid-19 sada ubija 748 ljudi na dan u SAD, rekla je Danilychev. Samo srčane bolesti (1.774 na dan) i rak (1.641 smrt na dan) ubijaju više ljudi od korona virusa, pokazuju podaci CDC-a.

Danilychev je iznijela svoje zaključke i pokazala porast slučajeva korona virusa širom države. Ovaj virus je po broju smrti na dan premašio Alzheimer, moždani udar, hroničnu bolest pluća i smrt u nesrećama, pokazuju njezini podaci.

Podaci CDC-a 2017. pokazuju da više od 647.000 ljudi umire od srčanih bolesti svake godine, a još gotovo 599.000 umire od raka. Nesreće, koje su prije bile treći uzrok smrti, obuhvatale su 169.000 smrti godišnje, prema CDC-u.

Stroge mjere
Predsjednik SAD-a Donald Trump i njegovi vodeći zdravstveni savjetnici pozvali su u utorak Amerikance da slijede stroge mjere fizičkog distanciranja uoči „dvije teške sedmice“ u kojima bi u SAD od korona virusa moglo umrijeti više od 100.000 ljudi.

Trump je rekao da Bijela kuća predviđa između da će između 100.000 i 240.000 ljudi u SAD-u umrijeti od ovog virusa.

„Ovo bi mogle biti strašno teške dvije sedmice“, rekao je Trump, dodajući kako će to biti sedmice „kakve još nikad nismo vidjeli“.

Broj mrtvih u SAD-u od korona virusa u četvrtak je dosegao 5.000, a u svijetu je prešao 47.000, podaci su Univerziteta John Hopkins. SAD je prvih 1.000 slučajeva imao 26. marta i od tada brojka eksponencijalno raste.

Evropu će korona kriza koštati stotine milijardi eura

Njemački institut Ifo procjenjuje da će aktuelna kriza u vezi pandemije korona virusa evropske države koštati više stotine milijardi eura.

Gotovo svaka države Evrope je već usvojila paket mjera pomoći privredi od više milijardi eura, ali i te mjere neće moći sanirati štete koje privreda trpi uslijed mjera za suzbijanje širenje virusa.

Izostanak proizvodnje koštat će miliajrde eura, i to svaku zemlju pojedinačno, ali su preduzete čvrste mjere svrsishodne, istakao je šef Ifoa Klemens Fuest.

"Pored medicinskih, i ekonomski razlozi govore u prilog masivnim investicijama u zdravstvenu zaštitu. Samo tako se može epidemija suzbiti, a istovremeno nakon toga možemo zatvaranje radnji i škola postepeno ponovo ukinuti", naglasio je on povodom studije o šteti.

Neslućene dimenzije ekonomske krize
Ističe da preduzeća moraju biti spremna brzo se vratiti, pa je hitno potrebno da preduzmu mjere koje omogućavaju povezivanje obnove proizvodnje sa suzbijanjem epidemije.

Ukoliko firme budu duže od mjesec dana zatvorene, gubici bi, prema Fuestu, veoma brzo dostigle dimenzije koje su iznad pada privrednog rasta ranijih recesija, elementarnih nepogoda u historiji Evropske unije.

Što se Njemačke tiče, nominalni troškovi za dva mjeseca zatvorene privrede iznosili bi između 255 i 495 milijardi eura.

Sa svakom daljom sedmicom šteta raste za 25 do 57 milijardi eura.

Kada je riječ o Austriji, zatvaranje na dva mjeseca kompanija koštat će 34 do 57 milijardi eura, a svaka dalja sedmica stajat će daljih tri do sedam milijardi eura.

Pojedinačne štete u desecima milijardi
Italiju, koja je najpogođenija virusom, dvomjesečno zatvaranje privrede stajat će između 143 i 234 milijardi eura, a svaka dalja sedmica daljih 14 do 27 milijardi.

Španiju će ova kriza, ako privreda stane dva mjeseca, koštati 101 do 171 milijardu eura, a za svaku dalju sedmicu novih 10 do 20 milijardi eura.

Što se Francuske tiče, dvomjesečno zatvaranje koštat će 176 do 298 miliajrdi eura, a za svaku dalju sedmicu 18 do 35 milijardi eura.

Velika Britanija pretrpjela bi štetu od dvomjesečne obustave rada privrede u iznosu od 193 do 328 milijardi eura, a svaka dalja sedmica stajala bi 19 do 38 milijadi eura.

Poređenja radi, Švicarsku dvomjesečno zatvaranje privrede košta između 49 i 81 milijardu eura, a svaka dalja sedmica stajala bi pet do 10 milijardi eura.

Ambasador Japana bh. političarima: Bahati ste!

Veleposlanik Japana u Bosni i Hercegovini Hideo Yamazaki pristojno je i odmjereno očitao lekciju političarima u toj zemlji, poručivši im da su korumpirana i bezobzirna kasta koja vodi računa samo o vlastitim interesima, oglušujući se o potrebe siromašnih.

U pisanoj izjavi dostavljenoj u ponedjeljak bh. medijima Yamazaki je objasnio kako njegova zemlja, bez obzira na dobru volju, ubuduće neće olako financijski pomagati Bosni i Hercegovini, sugerirajući da se pomoć nerijetko neracionalno koristi i rasipa.

Za primjer je naveo bespotrebne policijske pratnje političarima kako bi oni mogli "brzom i bezobzirnom vožnjom" ugrožavati druge sudionike u prometu.

U istupu neuobičajenom za krajnje odmjerenu japansku diplomaciju u Bosni i Hercegovini, veleposlanik Yamazaki podsjetio je da je vlada njegove zemlje na nedavnoj donatorskoj konferenciji potvrdila da će izdvojiti dodatnih pet milijuna eura bespovratne pomoći za obnovu područja pogođenih poplavama.

Istaknuo je, ipak, kako će aktiviranje tih sredstava ovisiti isključivo o konkretnim projektima koji će se onda izravno financirati bez posredovanja vlasti u Bosni i Hercegovini.

"Drugim riječima, Vlada Japana ne može jednostavno izvršiti transfer novca na račun institucija Bosne i Hercegovine", poručio je veleposlanik.

Novac u džepovima političara

Time je neizravno sugerirao kako je svima u Tokiju jasno da bi u protivnom barem dio doniranog novca završio u džepovima političara na različitim razinama vlasti.

Japanski diplomat poruku bh. javnosti "začinio" je vrlo pristojnom, no jasnom kritikom ponašanja političara u Bosni i Hercegovini, koje se ne može okarakterizirati drukčije do kao bahatim ponašanjem.

Navodeći kako je često u prilici putovati Bosnom i Hercegovinom, veleposlanik Yamazaki je naveo da redovito viđa "veći broj vozila pod policijskom pratnjom kako pretječu druga vozila".

Takve su kolone pod plavim rotirkama pretjecale i službeno vozilo Veleposlanstva Japana, a veleposlanik Yamazaki je opet pristojno konstatirao kako te kolone pod pratnjom "potpuno zanemaruju važeće prometne propise i bahatom vožnjom dovode u neposrednu opasnost druge sudionike u prometu".

Spektakularne kolone

Na uglavnom lošim i nepreglednim bosanskohercegovačkim prometnicama, koje su rizične i onda kada se vozi 60 kilometara na sat, redovito se mogu sresti kolone od najmanje tri crne limuzine ili terenca s uključenim plavim i crvenim svjetlima kako jure i pretječu sve koji su im na putu, bez obzira na rizik koji time izazivaju.

Gotovo svi istaknutiji dužnosnici u Bosni i Hercegovini, a takvih je, s obzirom na komplicirani administrativni ustroj vlasti, više desetaka, koriste pravo na službena vozila, koji uz to imaju barem po jedno, a često i dva i više vozila u pratnji.

Primjerice, kada tri člana Predsjedništva BiH putuju zajedno, iako je to rijetkost, to znači angažiranje najmanje devet vozila.

Slične mjere osiguranja prate predsjedatelja Vijeća ministara, gotovo sve ministre i druge dužnosnike na državnoj i entitetskim razinama, ali najspektakularnije su kolone predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji za službeno vozilo rabi luksuzni Mercedes.

Neprihvatljivo ponašanje

Za veleposlanika bogatog Japana takvo je ponašanje neshvatljivo u siromašnoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina.

"To me potiče da se zapitam - tko su ti dužnosnici Bosne i Hercegovine kojima se dodjeljuje policijska pratnja i koliko se novčanih sredstava izdvaja iz proračuna za te namjene? Da li i danas, gotovo 20 godina nakon završetka sukoba u Bosni i Hercegovini, doista postoje objektivni razlozi za provedbu ovakvih sigurnosnih mjera? Postoje li bolji načini trošenja novca poreskih obveznika u Bosni i Hercegovini?", pitanja su koja je bh. javnosti, ali i političarima otvoreno postavio veleposlanik Yamazaki.

Poručio im je istodobno da bi možda mogli proučiti kako se to radi u njegovoj domovini Japanu, u kojem "jedino premijer države ima pravo na dodjelu vozila pod pratnjom".

Bh političarima, uz to, poručio je i kako bi im bilo bolje da usmjere energiju na poboljšanje uvjeta života svojih građana umjesto da je troše na međustranačke i unutarstranačke sukobe.

"Od političara se također očekuje da razmisle koji je najbolji način da se utrošak javnih prihoda iskoristi za dobrobit građana, posebice onih koji su pretrpjeli najveće štete tijekom nedavnih poplava. Samo kada ovi uvjeti budu ispunjeni, Japan će biti u mogućnosti pomoći Bosni i Hercegovini", jasno je naveo Yamazaki.

Interaktivno: Broj zaraženih korona virusom u regiji

U interaktivnoj mapi pogledajte broj potvrđenih slučajeva zaraze korona virusom u zemljama regije.

fotografija

 

'Savršena' izolacija: Posljednji dijelovi svijeta bez pandemije

Tropski otoci na sjeveru Pacifika bez potvrđenog slučaja korona virusa čine se kao savršeno mjesto za život, ali mještani Palaua kažu da je živjeti ondje u ovom trenutku ipak daleko od idiličnog. Mikrodržava s oko 18.000 stanovnika među rijetkim je mjestima na Zemlji gdje još nema zaraze korona virusom, prenosi Hina. Osim Palaua, koronavirus još nije dopro do Samoe, Turkmenistana, Sjeverne Koreje i baza na Antarktici. Palau je okružen Tihim okeanom i udaljen je stotinama kilometara od najbližih susjeda. Zbog strogih ograničenja putovanja, čini se da nema širenja korona virusa ni na Tongi, Salomonskim otocima, Maršalovim otocima i u Mikroneziji. No, udaljenost nije garancija za zaustavljanje nemilosrdnog širenja nove bolesti. Australci u bazi na Antarktiku Sjeverni Marijanski otoci nedavno su potvrdili prve slučajeve, a sumnja se da je zbog korona virusa u ponedjeljak ondje preminula jedna osoba. Klamiokl Tulop, 28-godišnja umjetnica i samohrana majka, nada se da će Palau izbjeći sudbinu Wuhana, Lombardije, New Yorka ili Madrida, gdje su i mnogo razvijeniji zdravstveni sistemi preopterećeni bolesnicima. Kaže da je sve prisutniji strah da je virus već na otoku, samo još nije otkriven. "Osjeća se sve veća napetost i tjeskoba u kupovini... U trgovinama su gužve veće nego što bi trebale biti neradnim danima u sedmici", kazala je Tulop za AFP. Jedna osoba sa sumnjom na korona virus smještena je u karantin ove sedmice, dok vlasti čekaju rezultate testiranja. U četiri australske istraživačke baze na Antarktiku 90 je ljudi. Nalaze se na jedinom kontinentu bez virusa i prate kako se život u njihovom rodnom kraju neprepoznatljivo mijenja. Nema potrebe za socijalnom distancom u tundri. Nedostaje sapuna, maski i alkohola "Oni su valjda jedini Australci koji u ovom trenutku mogu večerati zajedno i imati otvoren kafić ili teretanu", rekao je za AFP šef ekspedicije na Antarktiku Robb Clifton. Baze su izolirane sve do novembra, pa je skupina ljudi ondje sigurna, ali Clifton priznaje da "članovi ekspedicije najviše razmišljaju o tome kako se njihovi voljeni drže kod kuće". U nekim mjestima gdje nema prijavljenih slučajeva ne znači nužno da ih zaista nema. Sjeverna Koreja, naprimjer, tvrdi da ondje virusa nema, ali mnogi će tamošnjoj vladi teško povjerovati u to. Iako Palau nema potvrđenih slučajeva, svejedno se suočava sa strahovima i ekonomskom paralizom koji su pogodili i ostatak svijeta. U supermarketima u najvećem gradu Kororu ljudi panično kupuju; nedostaje sapuna, maski i alkohola. Otok snažno ovisi o uvozu robe, pa bi se brzo mogle potrošiti zalihe. United Arlines leti šest puta sedmično iz obližnjeg Guama, ali sada je to "srezano" na samo jedan let, jer je ondje potvrđeno više od 50 slučajeva zaraze korona virusom. Mještani se pridržavaju socijalne distance. 'Gotovo sigurno će se pojaviti' Liječnici čekaju pošiljku testova na korona virus iz Tajvana, a vlada gradi pet izolacijskih soba, koje mogu primiti do 14 pacijenata. Čini se kao da čekaju neizbježno. "Voljela bih biti optimistična i vjerovati da virus neće stići. No, gotovo sigurno će se pojaviti. Snažno ovisimo o turizmu i većina nas mora putovati na posao", kaže Tulop. Rondy Ronny radi kao domaćin velikih turističkih događaja, no posla više nema, a on priznaje da je "jako zabrinut". "Moram platiti račune i rate kredita. Ovo će me sigurno vratiti unatrag. Nadam se da će vlada učiniti nešto za našu ekoinomiju i pomoći njenom oporavku", rekao je Ronny. Kada je psihoza u pitanju, čini se da nijedno mjesto nije zaista pošteđeno korona virusa.

Gates: Borba u tri koraka; odmah zatvorimo sve i svuda

Suosnivač Microsofta i američki milijarder upozorava da su Sjedinjene Američke Države propustile priliku da idu korak ispred korona virusa.


Zatvaranje svega i svuda, dok brojke ne pokažu da se stanje popravilo, prvi je od tri koraka koja predlaže američki milijarder Bill Gates u borbi s Covidom-19.

Upozorava da su Sjedinjene Američke Države propustile priliku da idu korak ispred korona virusa, ali u autorskom tekstu za Washington Post kaže da još nije kasno da se donesu važne odluke.

O tih odluka će zavisiti ne samo oporavak ekonomije, već i činjenica koliko će još Amerikanaca morati sahraniti svoje bližnje uslijed Covida-19, prenosi Tanjug.

Iz razgovora s brojnim stručnjacima i liderima u Washingtonu i širom SAD-a, zaključio je, kaže, da je potrebno poduzeti tri koraka.

Prema njegovim riječima, potreban je dosljedan nacionalni pristup gašenju problema, potom povećanje obima testiranja i, kao treće, jedinstvena baza podataka, zasnovana na nauci, iz koje će se raditi na razvoju vakcine.

Vlada mora pojačati testiranje
"Uprkos pozivima stručnjaka i zvaničnika, u nekim državama plaže su i dalje otvorene; u drugima su restorani i dalje prepuni. Neki mogu slobdno putovati gdje i kako hoće, upravo kao i virus", navodi Gates, i dodaje da je sve to "recept za katastrofu".

Suosnivač Microsfta dodaje da je zato važno poštovati naredbe - zatvaranje svega i svuda, dok brojke ne pokažu da se stanje popravilo - što bi, kako smatra, moglo potrajati 10 sedmica ili više.

Prema njegovim riječima, ljudima mora biti jasno ko i kada radi, jer će svaka konfuzija produžiti ekonomski bol, povećati izglede da se virus vrati i izazove više smrti.

Drugi korak, kako dodaje, odosi se na to da savezna vlada mora pojačati testiranje.

Potrebno je, navodi, daleko više testova, rezultati moraju biti objedinjeni, kao i baza potencijanih volontera za klinička ispitivanja.

Kaže da ima napretka u metodama testiranja, poput brisa za samotestiranje, koji je razvila Mreža za procjenu korona virusa u Seatleu, a koji omogućava pacijentima da izbjegnu opasnost da im zdravstveni radnik prenese infekciju.

Nadam se da će se ova i druge inovacije u testiranju uskoro širom zemlje povećati mogućnost liječenja.

Trebaju nam milijarde vakcina
Treba se držati procesa koji funkcionira, poručuje američki milijarder i dodaje da je važno pokretati paraleno više procesa i javnost obavještavati o tome.

"Da bismo bolest priveli kraju, potrebna će nam biti sigurna i efikasna vakcina. Ako radimo sve kako treba, mogli bismo je imati za manje od 18 mjeseci", navodi američki bzinismen i kaže da je proizvodnja vakcine samo "pola bitke".

"Da bismo zaštitili Amerikance i ljude širom svijeta, morat ćemo proizvesti milijarde doza."

Gates podsjeća da je 2015. godine pozvao svjetske lidere da se pripreme za pandemiju na isti način na koji se pripremaju za rat - pokretanjem simulacija kako bi se pronašli pukotine u sistemu.

"Kao što smo vidjeli ove godine, pred nama je dug put. Ali, i dalje vjerujem da ako sada donesemo ispravne odluke, informirane naukom, podacima i iskustvom medicinskih stručnjaka, možemo spasiti živote i vratiti zemlju tamo gde je bila", navodi Gates.

Građani šalju OTVORENO PISMO telekom operaterima, distributerima električne energije, toplanama, vodovodima…

Ljudima je potrebna pomoć u ovim vremenima.

Zbog posljedica situacije sa koronavirusom, mnogi građani imaće smanjena primanja za mjesec mart, a ako se situacija ne smiri u aprilu mnogi se pribojavaju da neće dobti plate, jer ne rade.

Zbog toga građani šalju otvoreno pismo: telekom operaterima, distributerima električne energije, toplanama, vodovodima, javnim i komunalnim preduzećima ispred preduzetnika okupljenih u Facebook grupi: Korona virus i privreda (umrežavanje, prijedlozi, ideje, pomoć)

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Zbog izuzetno teške situacije u kojoj se nalazimo kao društvo zbog pojave virusa Covid 19 i proglašene vanredne situacije, obraćamo vam se sa molbom da u narednom periodu, kao i do sada, budete društveno odgovorno preduzeće, te da svojim korisnicima, prvenstveno fizičkim licima, koji su i najveći korisnici vaših usluga, ali i pravnim licima, izađete u susret.

Postoje različite opcije, ali neke od najvažnijih i najbržih se ogledaju u sljedećem:

1) Stopiranje isključenja i onemogućavanja korištenja vaših usluga, jer u ovim trenucima, kada je većina nas u svojim domovima, one su neophodne

2) Omogućavanje da se potrošnja vaših usluga u periodu trajanja vanredne situacije, obračuna po završetku vanredne situacije, te da se plaćanje tih računa razbije na minimum 12 mjesečnih rata, koje bi potrošači plaćali uz tada pristigle obaveze. (Ukoliko je neko u mogućnosti da ih izmiruje i u ovom periodu, da to bude direktan dogovor sa potrošačima)

3) Smanjenje cijene korištenja vaših usluga na nivo gdje vaše poslovanje ne bi bilo ugroženo, ali biste se odrekli dijela prihoda u korist svojih potrošača.
Molimo vas da što prije udovoljite molbi svojih potrošača, jer u protivnom, dolazimo u situaciju, da ljudi ni sada, a ni par mjeseci nakon završetka vanredne situacije, neće biti u mogućnosti da koriste vaše usluge. Samim tim, i poslovanje vas kao kompanije će biti ugroženo.

Svjedoci ste da ogroman broj preduzeća ne radi, te samim tim ne ostvaruje prihode, što se reflektuje i na zaposlene i na njihove prihode. Samo, ukoliko svi, solidarno, preuzmemo dio tereta i troškova na sebe iz ove situacije ćemo izaći kao pobjednici.

Banjalučanka Vesna Račić koja je takođe poslala ovo pismo kaže je rješavanju problema potrebno pristupiti u hijerarhijskom smislu odozdo prema gore.

“Jer, iako poslodavci uspiju isplatiti minimalac plate za koji se zalažu iz Vlade, taj iznos će biti potrošen na režijske troškove, samim tim ništa nije urađeno. A veliki broj poslodavaca neće moći isplatiti ni minimalac, jer nema nikakve prihode, a obaveze teku. Takođe, veliki je broj nezaposlenih, a i onih koji rade honorarne poslove, a oni su posebno ugroženi, jer njima niko ne isplaćuje ništa ukoliko ne rade. A nemaju mogućnosti da rade dok traje vanredna situacija”.

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top