Nakon 64 godine, ljubav iz srednje škole završila brakom

Sjećate li se svojih ljubavi iz srednjoškolskih dana? Možete li da zamislite kako bi izgledalo da ste ostarili sa tom osobom? Joyce Kevorkian i Jim Bowman su u srednjoj školi bili par, čak su i na matursko veče išli zajedno…
Nakon toga ih je život razdvojio i prošle su 64 godine. No, u 81 godini života ponovo su se sreli, opet se zaljubili jedno u drugo i – vjenčali!

“Ona je ljepša nego ikad. Presrećni smo”, sa osmijehom na licu priča Jim na što se Joyce smije i dodaje: “On se uopšte nije puno promijenio! Ima manje kose nego nekad, ali još uvijek je visok i zgodan.”
Njih dvoje su se upoznali preko zajedničkih prijatelja u srednjoj školi “York” u Elmhurstu, Illinoisu. Jimu se mnogo svidjela ta lijepa djevojka koja je za svakoga imala osmijeh i prijateljsku riječ. Počeli su se zabavljati još u prvom razredu srednje škole, šetali su parkom, išli na izlete i plesove. Joyce je uživala u njegovom društvu i dan danas kaže da su već tada imali mnogo toga zajedničkog.

“Oboje smo voljeli da plešemo, a naročito valcer i fokstrot”, priča Joyce, a Jim se sa sjajem u očima prisjeća kako je njegova ljubav izgledala na maturskoj večeri. “Trebali ste vidjeti haljinu koju je nosila to veče, bila je predivna! Izgledala je kao princeza!”

Nakon završene srednje škole Joyce i Jim su otišli na različite fakultete i izgubili su kontakt. Tokom studentskih dana upoznali su ljude sa kojima će se vjenčati. Jim je sa svojom ženom bio u braku 58 godina , a Joyce i njen suprug su proveli zajedno 53 godine. Oboje su ostali bez svojih bračnih partnera, bilo im je jako teško i tada se Jim sjetio Joyce. Iako nije s njom pričao mnogo godina počeo se pitati gdje je i šta radi. Uspio je pronaći njenu adresu i poslao joj je pismo. U roku od mjesec dana Joyce mu je odgovorila i plamen ljubavi je ponovo buknuo između njih dvoje.

“Satima smo pričali telefonom, razmijenili smo mnogobrojne mailove i onda me je ona pozvala da joj dođem u posjetu. Oboje volimo šalu, još uvijek imamo dobar smisao za humor i možemo se smijati jedno drugom. I dalje oboje volimo muziku, knjige, šetnju i ples”, priča Jim i dodaje da su i tokom tog njegovog prvog posjeta staračkom domu u kojem je Joyce živjela njih dvoje plesali uz pjesmu Anne Murray “Could I have this last dance”. Kada su se nakon nekog vremena čuli telefonom Jim je pitao Joyce želi li da nastave tamo gdje su stali prije 64 godine i ona je pristala! Vjenčali su se u Joyceinom staračkom domu okruženi članovima porodice i prijateljima. Joyceina unuka Anna Harris im je bila kuma na vjenčanju i presrećna je zbog njih.

“Ako je nešto suđeno mislim da to onda mora da se desi, pa čak i ako treba da prođe 64 godine dotad! Voljeli su se kao srednjoškolci i mislim da su oboje veoma uzbuđeni zbog toga što su se opet povezali. Kada ih vidite zajedno odmah primjetite koliko su srećni. Mislim da im je to što su se ponovo sreli nešto najbolje što im se moglo desiti. Ne posmatram Jima kao nekoga ko je zamijenio mog djeda, već kao nekoga ko mi je vratio moju baku”, priča Anna.
Joyce i Jim su se nakon 64 godine sreli, opet zavoljeli i na kraju vjenčali
Joyce i Jim nisu sigurni šta je to što ih je opet spojilo, ali su srećni što su opet pronašli jedno drugo.

“Sudbina? Ne znam, ali mi je uvijek bio veoma drag. Godinama nisam mislila na njega. Imala sam divan život sa svojim mužem, ali otkad je prije šest godina umro, bila sam jako usamljena. Kada me je Jim ponovo počeo zvati shvatila sam da je to divan način da se život opet probudi u meni”, priča Joyce.

Neke ljubavi jednostavno cijeli život tinjaju tihim plamenom, a Joyce i Jim su pravi dokaz za to da je sreća moguća čak i u dubokoj starosti.

Sine, danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time

Sada dođi, stresi tu prašinu sa sebe, pomjeri malo tu kapu u stranu, tek toliko da ti vidim oči i sjedi pored mene. Reći ću ti šta u njima vidim.
Vidim nebo, vidim zvijezde, vidim more i talase, vidim budućnost. Vidim da si isto tako srećan kao što si danas bio, pa zapinješ, padaš, valjaš se u prašini, tužan si, onda plačeš … Osjećaš i kako te peče ranna od pada, ali ne želiš da zaustaviš igru i zato juriš dalje. I dopada ti se to što ne staješ, jer se sebi činiš još većim junakom.
Onda vidiš da pobjeđuješ, pa si opet srećan. Ti zapinješ još hiljadama puta, ali uvek ustaješ, ideš dalje i dostižeš više. Sa uvijek istim sjajem u oku, i kada si na zemlji i kada si gore. I ne obraćaj previše pažnju na tu prašinu što ti je ostala na licu. Neka stoji kao dokaz da si se iz nje izdigao. Dozvoli joj da ti zaprlja obraze, košulju i da ti posivi cipele, ali nikada ne daj da ti zaprlja dušu, iskrivi osmijeh i izoppači snove. Jer snovi su važni.
Važno je šta sanjaš. Hoćeš li sanjati kako dotičeš zvijezde, ploviš morima, osvajaš prostranstva, nečije osmjehe i osjećanja ili ćeš sanjati skupa kola i gomilu para?
Ja ti novac želim na javi, ali nemoj njime prljati snove. Snovi o novcu se brzo potroše, a ti ne želiš da budeš čovjek bez snova. I čuvaj svoje snove, ako su pravi. Nemoj ih dijeliti, neka budu samo tvoji i ničiji više. Kad se probudiš ponekad, samo mi namigni i pusti da nagađam gdje si sve bio.

Tvoje oči mi kažu i da ćeš biti dobar dečko, kao i sada, pomalo stidljiv. Znam šta ćeš mi reći – danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time.

Pusti da ti obrazi porumene, koljena zadrhte i dlanovi se oznoje. I pokaži da ti je stalo… Da ti je barem malo stalo šta će reći djevojčica koja ti se baš sviđa i šta će misliti neko ko ti se učini važnim. Nije moguće da važnih neće biti. Onih koji puštaju zmajeve bez vjetra i gospodare nemirnim morima.

I nije moguće da ti zbog nijedne djevojčice neće zaklecati koljena i zatreperiti srce, jer ćeš baš sa njom i ni sa jednom drugom, poželjeti da dijeliš sladoled. Oni će ti takvi, ostaviti trag na srcu i iskrojiti uspomene. Gledaj ih tamo gdje i ja tebe sad gledam i ponekad se ozbiljno postidi pred njima. Brineš se kako će stid u tuđim očima izgledati? Ako su stvarno velike, izgledaćeš i ti velik u njima.

Sada idi, imaš još malo vremena, uskoro će mrak.

Zdravo sine. Vratio si se kući. Ovo je tvoja sestra. Djevojčica, sjutra mama, žena. Jednog dana, imaćeš i ti svoju. Njena snaga će biti ogromna. I nemoj da te ona plaši. Nikada se nemoj borriti protiv te snage, jer ćeš izgubiti. Izgubićeš zadovoljnu ženu, a ja ti samo takvu želim. Ti si muško. I tvoja uloga je velika.

Budi jak oslonac, podrška, budi dobar sagovornik i još bolji prijatelj, budi zaštitnik i budi hrabar. Uvijek hrabriji od nje. Ali ako ikada na bilo koji način pokušaš da dokažeš svoju muškost, znaj da si je izgubio. I ako je nikada ne budeš dokazivao, tek onda ćeš biti pravi muškarac. Za nju. Za tvoju ženu.

A ja? Ja znam da ti to jesi. Jer pravi muškarci imaju sjaj u oku. Oni se stide, sanjaju, padaju, plaču, ustaju, idu dalje… a iznad svega vole i poštuju žene.
Napravio si sebi večeru!? Bravo sine! Sada, laku noć!

Šuma je čarobno mjesto

Šuma je magično okruženje, sa bezbroj tački gledišta. Upravo zbog ove osobenosti trebamo često ići u šumu, svakodnevno i sve češće, jer je to izuzetna ishrana za dušu odraslih i djece.

Pokušajte da uđete u šumu i iskusite senzacije koje pokreću ovo iskustvo. Prvo odmah shvatimo da nije čovjek koji zapovijeda kao u gradovima, već priroda, veličanstvena stabla koja nas gledaju, životinje slobodne da žive onako kako im odgovara. Tišina vlada, mir, očigledna samoća. Često je šuma zastrašujuća upravo zato što se čovjek ne osjeća kao gospodar okruženja, ne zna šta da očekuje, ne zna puteve, nije svjestan zakona prirode.
Izgubili smo sebe u sigurnosti cementa, zaglušujućih zvukova, životinja zarobljenoih u svojoj slobodi.

Zbog toga moramo što je moguće češće posjećivati šume, vratiti se u posjed naših korijena, našeg odnosa s prirodom, našeg instinkta. Polako ćemo sve više zavisiti od života u šumi: veoma važan znak naše detoksikacije. Ima onih koji u nekom trenutku detoksikacije više ne mogu da žive u gradovima i bježe u šumu, ali ne moramo ići tako daleko da bismo se ponovo našli.
Život u selu, u gradu ili na selu nije loša stvar, ali teži da nas otuđuje od ostatka prirodnog svijeta. Naša staništa su sada građevine napravljene ad hoc, vještačka prirodna mjesta koja nemaju nikakve veze sa samom prirodom: dječja igrališta, bašte, uređene i razgraničen, drveće posađeno tu i tamo, postavljeno od strane čovjeka.

​Sve to nije loše, to je vještački način doživljavanja prirode (bolje nego ništa!) Ali odlazak u šumu omogućava nam da stupimo u kontakt sa najprimitivnijim dijelom nas, sa čistim svijetom, ne zagađenim čovjekom gdje vlada prirodni poredak, gdje se drveće rađa i raste u skladu sa preciznom božanskom voljom, gdje nema profita, drugog cilja ili ograničenja prostora. Sve je priroda i čovjek ne može ništa drugo osim da joj se divi, živi, miriše i sluša u sebi.


"Odvedite dijete u šumu i oslobodićete ga. Odvedite odraslu osobu u šumu i ona će pronaći dijete u sebi "


​Šuma je magično okruženje, sa bezbroj tački gledišta. Upravo zbog ove osobenosti trebamo često ići u šumu, svakodnevno i sve češće, jer je to izuzetna ishrana za dušu odraslih i djece.

Pokušajte da uđete u šumu i iskusite senzacije koje pokreću ovo iskustvo. Prvo odmah shvatimo da nije čovjek koji zapovijeda kao u gradovima, već priroda, veličanstvena stabla koja nas gledaju, životinje slobodne da žive onako kako im odgovara. Tišina vlada, mir, očigledna samoća. Često je šuma zastrašujuća upravo zato što se čovjek ne osjeća kao gospodar okruženja, ne zna šta da očekuje, ne zna puteve, nije svjestan zakona prirode.

Izgubili smo sebe u sigurnosti cementa, zaglušujućih zvukova, životinja zarobljenoih u svojoj slobodi.

Zbog toga moramo što je moguće češće posjećivati šume, vratiti se u posjed naših korijena, našeg odnosa s prirodom, našeg instinkta. Polako ćemo sve više zavisiti od života u šumi: veoma važan znak naše detoksikacije. Ima onih koji u nekom trenutku detoksikacije više ne mogu da žive u gradovima i bježe u šumu, ali ne moramo ići tako daleko da bismo se ponovo našli.

Život u selu, u gradu ili na selu nije loša stvar, ali teži da nas otuđuje od ostatka prirodnog svijeta. Naša staništa su sada građevine napravljene ad hoc, vještačka prirodna mjesta koja nemaju nikakve veze sa samom prirodom: dječja igrališta, bašte, uređene i razgraničen, drveće posađeno tu i tamo, postavljeno od strane čovjeka.

​Sve to nije loše, to je vještački način doživljavanja prirode (bolje nego ništa!) Ali odlazak u šumu omogućava nam da stupimo u kontakt sa najprimitivnijim dijelom nas, sa čistim svijetom, ne zagađenim čovjekom gdje vlada prirodni poredak, gdje se drveće rađa i raste u skladu sa preciznom božanskom voljom, gdje nema profita, drugog cilja ili ograničenja prostora. Sve je priroda i čovjek ne može ništa drugo osim da joj se divi, živi, miriše i sluša u sebi.

Šetnja šumom donosi nebrojene fizičke i mentalne koristi. Odvedite svoju dijecu, odvedite starije na piknik, idite tamo što prije možete (samo to je nezaboravno inicijacijsko iskustvo): šuma je u početku slaba i mirna, ali postaje sve urgentnija i hitnija.

"Ko odluči da hoda u šumi traži drugačiju, unutrašnju slobodu koja ga čini gospodarom svog života, sposobnim da se ponaša kao drveće i ptice koje žive iznad svega."

Romano Battaglia

Kada biste inače mogli čuti tišinu? Kada imate priliku da čujete tok potoka? I divite se plesu veličanstvenih stabala potresenih vjetrom? A kada imate priliku da vidite male i velike životinje u njihovom prirodnom staništu? Samo šuma nudi ove i druge nezaobilazne prilike!

"Više ćete naći u šumi nego u knjigama. Drveće i kamenje će vas naučiti stvarima koje vam ni jedan učitelj neće reći. "

San Bernardo di Chiara

Peti po redu Play Media Day: NAJBOLJI PREDAVAČI I TRENDOVI

Tehnologija je cool, ali ljudi su još više cool
„Potrebno je imati mozak koji svuda vidi priliku umjesto problema“
Peti po redu Play Media Day, potrudiće se da pruži priliku regionu da čuje najbolje predavače i trendove, kada je riječ o kreativnoj industriji. Zato će se ove godine u ulozi jednog od predavača naći i izvrstan danski crossmedia producent, programer i govornik Ole Huld, koji iza sebe ima višegodišnje iskustvo u različitim medijima.
Ovaj nezavisni kreativni menadžer radio je na mnogobrojnim projektima koji imaju širok raspon, a bez obzira radi li se o umjetnosti, književnosti, sportu, istoriji ili politici, uvijek mu je cilj dati maksimum i izvući najbolje što može iz sebe i tima sa kojim radi.
Pokrenuo je vlastiti biznis, osvojio mnogobrojne nagrade, a tvrdi da uživa u svom poslu, uspješno unoseći zabavu u svoje radne dane. Cilj mu je pružiti inspiraciju svima, koji još nisu sigurni mogu li sami pokrenuti novi posao, a u nastavku donosimo intervju koji će ti potvrditi da 05. juna ove godine, jednostavno moraš biti na regionalnom komunikacijskom događaju u Banjaluci.
Šta tačno podrazumijeva posao crossmedia menadžera?
Kao crossmedia menadžer, stvaram projekte i sadržaje u svim vrstama medija. Uvijek pokušavam da budem dostupan, tamo gdje su korisnici. To može biti TV, radio, web ili stvarni fizički svijet. Ekrani su sjajni, ali ponekad više smisla ima iznijeti svoj sadržaj direktno u javnost ili ga staviti, recimo, na pakovanje žvakaćih guma.
Pozicija projekt menadžera ne opisuje idealno moje poslovne zadatke. Ja izrađujem koncepte, razgovaram sa svim sektorima u kompaniji i partnerima, te dirigujem projektima kako bi svi uključeni mediji dobili sadržaj koji im odgovara.
Kako i kada ste počeli da se zanimate i bavite Vašim trenutnim poslom? Jeste li oduvijek znali šta želite da radite u životu?
Pretpostavljam da je to bio spoj vještina, sreće i okolnosti. Nikada nisam htio biti klasični novinar, pa sam se od prvog radnog dana trudio da pravim projekte, koji objedinjuju više medija. I prije nego što je termin crossmedia postao opšte poznat. Moj prvi posao (poslije mužnje krava na farmi u mom rodnom gradu), bio je stvaranje Wikipedie prije Wikipedie, tako da sam oduvijek bio „digitalni“ radnik. Nakon što sam postao roditelj, dosta sam kritičan prema provođenju previše vremena ispred ekrana. To me je prirodno okrenulo nekim drugim projektima, baziranim na eventima i realnom svijetu. Tu sam pronašao ono što najviše volim raditi i moje superherojske vještine. Uzimam ono što je najbolje iz digitalnog i analognog svijeta i spajam ove dvije suprotnosti zajedno sa mojim neobičnim smislom za humor i ljubavlju, prema dobro osmišljenim konceptima. Tako da ispada kao hobi u koji je uključen i posao (na danskom zvuči dosta zanimljivije - hobby med et job i).
Kako izgleda jedan Vaš običan dan?
Definitivno ga ne provodim u kancelariji od 8 do 17:00. Pogotovo ne nakon što sam se osamostalio i pokrenuo vlastitu kompaniju. Imao sam sreću što sam radio sa fantastičnim šefovima, koji su razumjeli, da će se moje ideje i zamisli najbolje ostvariti, ako mogu sam isplanirati svoj dan. Većina najboljih ideja mi pada na pamet dok trčim, čitam knjigu ili kuvam, ne dok sjedim za radnim stolom. Zatim ideje budu razrađene i odobrene na stonom tenisu sa prijateljima, kolegama i saradnicima. Ponekad mi je potrebna osoba na koju ću „istresti“ sve svoje ideje. I najbolje se razvijaju, kada ih dijelim sa drugima.
Da se vratimo na tipičan dan: ustajanje, vodim djecu u školu, poslije toga ispijanje kafe i gledanje kroz prozor bar pola sata. Onda najčešće radim u 5 vremenskih intervala po 30 minuta po takozvanoj pomodoro tehnici, nakon čega slijedi fizička aktivnost, obrok i vraćam se poslu do 15:00, poslije čega idem po djecu u školu.
Većina dana ne ide identično kako sam naveo, s obzirom na to da imam dosta sastanaka, telefonskih razgovora, kreativnih momenata, ali i kreativnih i životnih kriza. Ali, sve je to na kraju miks slobode, fokusiranog rada, tišine, guglanja, kafe i muzike.
Pokušao sam smanjiti korištenje mobilnog telefona, kako bih mozak i svoj život vratio u svoje ruke. I ovo je odličan životni savjet. Prilično je depresivno kada pomisliš na to, da dnevno uzmeš svoj telefon između 75-90 puta, umjesto da za to vrijeme misliš i kreiraš cool projekte.
Koje su najvažnije osobine i kvalitete, koje mora posjedovati jedan croosmedia menadžer?
Odličan pregled situacije i mozak koji svuda vidi priliku umjesto problema. Ranije sam radio kao kuvar i to mnogo podsjeća na ovo. Potrebno je paziti na sve šerpe i tave istovremeno i nadati se da neće(š) „zagorjeti“ dok spremaš konačni proizvod. Prije nekoliko godina sam dobio troje djece u razmaku od 21. mjeseca. U poređenju sa tim, multitasking koji je potreban za posao je ništa.
Kreator ste zanimljivog koncepta „GrillTennis“. Možete li nam detaljnije opisati o čemu je riječ?
Počnem li sa ovom temom, neću se znati zaustaviti. Ali, GrillTennis je koncept koji objedinjuje sport, umjetnost i još mnogo toga, koji sam stvorio dok sam studirao. „Glupa“ igra u kojoj timovi pokušavaju ubaciti lopticu za stoni tenis u šoljicu, koja je stavljena na roštilj. Na početku je to bio veoma skroman projekat, ali prije pet godina sam uveo neke promjene i dodao projektu vintage štih 80-ih godina, nakon čega se nekako proširio. Jedna TV stanica me angažovala da 12 sedmica putujem i promovišem ovaj sport, a sada pripremamo Svjetski kup, dok imamo i ligu u Kopenhagenu, kao i mnoštvo događaja posvećenih neobičnoj igri.
Šta ćemo čuti od Vas na 5. Play Media Day-u?
Predstaviću vam drugačiji pogled na to, kako se prave projekti. U velikom i malom obimu. Govoriću o mom metodu, koji nazivam „Social Storytelling“, te se nadam da ću pružiti inspiraciju kako nešto sam pokrenuti i stvarati. Čućete nekoliko primjera iz mog iskustva i ako budete imali sreće, dobićete nekoliko veoma korisnih savjeta od mene.
Mnogo se može reći o spajanju posla i zabave u isto vrijeme.
Koji su trendovi aktuelni, kada je riječ o crossmedia zanimanju?
Ljudi su umorni od zurenja u ekrane i čini mi se da napokon počinju shvatati, da ne mogu dobiti sve odgovore na iPad-u. Dakle, mnogo je bitno koristiti tehnologiju na najbolji i najpametniji mogući način, dok se prisjećamo da smo samo ljudi od krvi i mesa, koji u stvari žive u realnom, ne virtuelnom svijetu.
Ono što ja želim je biti avangardan i ispred aktuelnih trendova. Ali, svi smo pod uticajem naše okoline i mislim da je pomicanje od digitalnog, na taj način da više forsiramo sastanke uživo, zatim povezivanje sa prirodom, kupovina starih „glupih“ telefona i slične stvari, trenutno veliki hit u svijetu. Čini mi se da je ovo u određenoj mjeri klasno podijeljeno. Oni koji stoje dobro finansijski pokušavaju provoditi više vremena jedni sa drugima, bez tehnologije, dok mnogo onih sa skromnim primanjima i dalje imaju loše digitalne navike... Rekao bih zombi-život. Ja se trudim miješati ove dvije krajnosti i mislim da postoji dobro tržište za takvu vrstu ambicija.
Više o petom regionalnom komunikacijskom događaju Play Media Day, dostupno je na www.playmediaday.com. Obezbijedi svoje mjesto na vrijeme, među više od 1000 učesnika iz oblasti kreativne industrije, uz 50% popusta do 01.03.2020. Vidimo se na Play Media Day 05! Komunikacija je beskonačna.

 

Veliko interesovanje za ovogodišnji Nektar OK Fest 2020

Euforija za ovogodišnji sedmi po redu Nektar OK Fest, koji će se za nešto više od četiri mjeseca održati u NP Sutjeska, lagano počinje. Najvjerniji festivalski fanovi već su osigurali svoje mjesto u smještajnim kapacitetima na Tjentištu i sa nestrpljenjem očekuju objavu prvih imena izvođača i bendova koji će 17/18/19 jula biti zaduženi za još jednu nezaboravnu OK zabavu.

Organizatori su i ove godine spremili posebnu OK EXTRA PONUDU koja važi od 12. februara, gdje svi zainteresovani po extra cijenama mogu da ugrabe jedan od ponuđenih OK paketa i osiguraju sebi boravak u NP Sutjeska za vrijeme trajanja Nektar OK Festa 2020.

I ove godine najveće interesovanje vlada za boravak u smještajnim kapacitetima na Tjentištu, pa su tako paketi koji podrazumjevaju hotelski smještaj razgrabljeni za samo dva sata od početka prodaje.

Ništa manje interesovanje vlada i za OK kamp za koji mnogi kažu da je mjesto najbolje zabave na festivalu. U ponudi su Paket III koji podrazumjeva trodnevni boravak u OK kampu, festivalsku ulaznicu i organizovani prevoz iz većih gradskih centara u BiH, te paket OK kamp u okviru kojeg je obezbjeđen boravak u kampu i festivalska ulaznica. Ograničeni broj ovih paketa i dalje je dostupan u okviru OK EXTRA PONUDE. Za sve ljubitelje prirode, kampovanja i dobre muzike OK kamp i ove godine otvaramo dan ranije, tj. 16. jula.

Sve informacije o cijenama paketa i načinu kupovine, te kontaktima možete pronaći na zvaničnoj festivalskoj stranici www.okfest.net/#booking . Od ove godine kupovina paketa OK kamp (boravak u kampu + festivalska ulaznica) moguća je samo preko prodajnih sistema kupikartu.ba i Gigstix , kao i na samom festivalu, na recepciji OK kampa.

U iščekivanju ovogodišnjeg Nektar OK Festa 2020 donosimo vam utiske posjetilaca i djelić atmosfere od prošle godine - https://www.youtube.com/watch?v=0Cg2e_iGAm4

Okupite ekipu i pridružite nam se u još jednoj nezaboravnoj OK avanturi 17/18/19 jula na Tjentištu.

Uz Nektar OK Fest i ove godine su Addiko banka, banka partner festivala i prijatelj festivala kompanija m:tel .


OK team

Ljubavna priča Desanke Maksimović kao da je iz najljepše bajke

“Ko hoće da doživi čudo mora se radovati kao laste”, kažu stihovi Desanke Maksimović čije se čudo zvalo Sergej.
Mnogi kažu da je najljepše stihove o ljubavi napisala baš ona – Desanka Maksimović, koju pamtimo kao uglađenu i elegantnu gospođu, kose upletene u punđu, sa šeširom na glavi i osmijehom tajanstvenim poput onog kog je naslikao Da Vinči dovijeka misterioznoj Mona Lizi.

Potomkinja srpskog kneza i vojskovođe Jovana Simića Bobovca i plemkinja srpske poezije, Desanka Maksimović pisala je, rekli bi, baš onako kako je i osjećala. Svim svojim srcem davala se pjesmama koje su bile njena djeca. Stihovima nas je učila da se nadamo i da volimo, onako hrabro i bajkovito kako je ona voljela jednog Sergeja.
Slavna pjesnikinja se prvi put poljubila sa 35 godina
Pamtimo svi ono – “Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da”…

Tako je i Desanka čekala svoju sreću i to, rekli bismo po današnjim standardima, predugo.
Priča se da je valjevska gimnazijalka bila zaljubljena u Dragoljuba Obradovića. Međutim, velika Desanka Maksimović očigledno nije priznavala te dječije, školske simpatije. U intervjuima je govorila da je Rus sa kojim je provela cio život bio njena prva ljubav.

Poslije slavne valjevske gimnazije i studija književnosti i istorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu, Desanka Maksimović dobija stipendiju francuske vlade i odlazi u Pariz 1923. godine. Bila je profesorka u Prvoj ženskoj gimnaziji, a prvu ljubav – i svog supruga upoznala je kao već poznata pjesnikinja.

U jednom intervjuu govorila je o tome kako je upoznala čovjeka sa kojim je provela život.

“Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Verovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav i prvi muškarac s kojim sam se poljubila. Bila sam već zrela devojka. Kasnije smo se zbližili”, pričala je slavna pjesnikinja.
Oboje su dugo čekali na sreću
Varnice koje su prštale između dvoje pjesnika bile su očigledne, ali iako je Sergej Slastikov htio da odvede Desanku pred oltar – ona nije tako lako pristala na njegovu bračnu ponudu. Morao je da čeka da ona ispuni sve svoje dužnosti i obećanja.

Pošto je bila najstarija u roditeljskoj kući, Desanka je smatrala da prije udaje mora da izvede na put “djecu” – mlađu braću i sestre. Objasnila je zaljubljenom Rusu zavjet koji je sama sebi dala i slovenske duše su se razumjele.

– Strpljivo je čekao dan kada smo se napokon vjenčali i zasnovali svoj dom – opisuje Maksimović.

Ljubav zbog koje je ruski kadet ostavio sve
Slastikov je bio ruski emigrant, mladi kadet koga su tokom Prvog svjetskog raata zaroobili Turci. Dugo mu je trebalo da dopre do Beograda, a onda se 1933. godine oženio Desankom, koju je čekao i strpljivo volio.

Poslije vjenčanja je završio glumačku školu i ubrzo dobio ponudu da glumi u pozorištu u Skoplju, ali je istom brzinom to i odbio – zbog Desankine službe u Beogradu.

“Zaposlio se u izdavačkoj kući „Prosveta” kao prevodilac ruskog jezika. Za svog života preveo je četrnaest knjiga“, govorila je naša pjesnikinja.

I Sergej je bio poetska duša, dječije pjesme koje je pisao potpisivao je kao “Kalužanin” – u slavu svoje rodne Kaluge, šumovite oblasti blizu Moskve.

“S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom”
Mnogi su bili iznenađeni Desankinom odlukom da se uda za sirotog ruskog emigranta, govoreći joj da je mogla bolje. Mnogi su je tražili, mnogi su joj se nadali, ali ona ih je dvijema rečenicama zauvijek odbila od sebe, dajući na znanje da je Kalužanin čudo kojem se nadala i ljubav o kojoj je dugo pisala.

“Ja sam se udala za čoveka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan. U njemu sam našla ono što sam želela”, odgovarala je Desanka.

Sergej Slastikov Kalužanin preminuo je 1976. godine – skoro dvije decenije prije Desanke koja je dovijeka ostala vjerna njihovoj ljubavi.

Sahranjeni su jedno pored drugog, u njenoj voljenoj Brankovini. U gustoj šumadijskoj šumi položeno je dvoje vječno zaljubljenih, a na njihovom grobu nalazi se maketa ruske crkve, kao svojevrstan simbol bajke koju su za života svojom ljubavlju ispisali.

Hrvatska – svako punoljetan može imati 9 biljaka marihuane

„Svaka punoljetna osoba može za svoje potrebe uzgajati do devet ženskih biljaka u punom cvatu s visokim udjelom THC-a“

SDP-ova Mirela Holy, koju su u toj stranci imenovali na čelo svog Savjeta za zeleni razvoj, predstavila je preksinoć u RTL Direktu Lex cannabis.

Najavila je da zakon za 7 do 10 dana ide u javnu raspravu kroz saborsku raspravu i predviđa potpunu legalizaciju konoplje.

“Pozivamo sve zainteresirane da se uključe u javnu raspravu – pročitaju zakonski prijedlog i daju primjedbe. Njime se predviđa potpuna legalizacija i liberalizacija konoplje, što znači da se u potpunosti predviđa iskorištavanje svih potencijala konoplje u gospodarske i rekreativne, te medicinske svrhe“, istakla je Holy.

„Svaka punoljetna osoba može za svoje potrebe uzgajati do devet ženskih biljaka u punom cvatu s visokim udjelom THC-a“

Podsjetila je da su dosadašnji modeli regulacije u rekreativnom smislu išli ili pod kontrolom države kao u Urugvaju ili kroz privatni sektor kao u Kanadi i SAD-u: “Mi predlažemo hibridni model u vidu državne agencije kako bi se na tržištu zadržala visoka kvaliteta. Kada govorimo o upotrebi kanabisa u rekreativne svrhe, to je da svaka punoljetna osoba može za svoje potrebe uzgajati do devet ženskih biljaka u punom cvatu s visokim udjelom THC-a.“

“Konoplja ima velik gospodarski potencijal, a s obzirom na to da je vrlo kvalitetna u smislu da čisti tlo te ima do četiri puta veću sposobnost upijanja CO2, važna je i u borbi protiv klimatskih promjena. Ekonomske koristi su ogromne, kao i za razvitak znanosti, upotreba za kozmetiku, papir…“, istaknula je Holy.

Iskustva drugih zemalja pokazuju da postoji i dalje crno tržište, ali zbog toga je, napominje, potrebna državna regulacija kako bi se crno tržište svelo na što manju mjeru. “Procjene su da u Kanadi i SAD-u godišnja zarada iznosi oko 43,7 milijardi dolara, a još nisu iskorišteni svi potencijali konoplje – može se koristiti za izgradnju svemirskih kompozita, automobile, u građevinskoj industriji“, rekla je Holy za RTL Direkt.

Mnogi se ipak pitaju je li Hrvatska još uvijek prekonzervativno društvo za ovakav iskorak, no Holy na to kaže: “Kada sam krenula prije nekoliko godina govoriti o tome, reakcije su bile strašne, ali promijenile su se stvari. Ljudi se trebaju educirati i tada mijenjaju svoje stavove. Ovisnički potencijal je manji od ovisničkog potencijala nikotina ili alkohola i koliko mi je poznato, nijedna osoba nije umrla od predoziranja prirodnom konopljom, ali postoje velike predrasude koje su motivirane interesima određenih grupacija i industrija.“

Beč: Deset razloga zašto se u austrijskoj prestonici najbolje živi

Javni gradski prevoz je brz, pouzdan i ekološki prihvatljiv, a dnevno prelazi rutu od ukupno 1.150 kilometara.

Putnici se voze prevozom do najudaljenijih delova Beča i to po niskoj ceni: godišnja karta iznosi samo jedan evro po danu.

Noćni autobusi preuzimaju prevoz putnika posle ponoći, a petkom i vikendom razvezu „noćne ptice“ manje-više do kućnog praga.

2. Voda s planina

Najbolje piće u Beču (osim bečkog vina) dolazi direktno iz česme: sveža planinska voda.

Dva cevovoda sa Alpa, iz Donje Austrije i Štajerske, svakog dana snabdevaju grad sa 400.000 metara kubnih sveže vode – što je dovoljno da se napuni 2,5 miliona kada.

Probajte vodu za piće u Beču na nekoj od hiljadu javnih česmi. Beč je ujedno prvi grad na svetu koji je svoju zalihu vode zaštitio Ustavom.
Der Blick von der Stefanienwarte am Kahlenberg auf Wien.
3. Zelene površine

Beč spada u jedan od najzelenijih većih gradova sa preko 53 odsto zelenih površina.

U gradu se vodi računa o 990 parkova odnosno 480.000 stabala.

Parkovi uz ulicu Ringštrase ili park Prater nude mogućnost da u samom centru grada uživate u zelenilu.

Pored bečke šume na obodima tu je i značajan deo nacionalnog parka Lobau.

Lobau spada u jednu od poslednjih očuvanih srednjoevropskih močvara koja je ujedno stanište mnogobrojnih biljnih i životnjskih vrsta.

4. Aktivnost na prvom mestu

Bečka šuma je raj za šetače i bicikliste sa ukupno 11 obeleženih staza unutar gradske zone.

Na brdu Kalenberg nalazi se avanturistički park kao i 3D park za ljubitelje streljaštva.

Bečki bazeni i Dunav nude mogućnosti za kupanje na više lokacija.

Na Dunavskom ostrvu ili kod Pratera možete da idete na klizanje ili trčanje, a na starom Dunavu na veslanje.

5. Glavni grad krastavaca

Beč ima veoma razvijen poljoprivredni sektor: trećina zelene površine i 15 odsto ukupne gradske površine se ustupa uzgoju.

Oko 645 bašti, vinograda, polja i voćnjaka snabdevaju grad voćem, povrćem, žitaricama i vinom.

Beč ima više krastavaca nego bilo koji drugi region u Austriji – čak 28.700 tona godišnje, što ga čini glavnim gradom krastavaca.

6. Mišelinove zvezdice

Bečka kuhinja je jedina na svetu koja nosi ime po nekom gradu. Ali taj grad nije mesto na kome se lako drži dijeta.

U Beču ima nekoliko restorana nagrađenih Mišelinovim zvezdicama koji spremaju jela po razumnim cenama – u gradskom parku restoran „Steirereck“ Hajnca Rajtbauera, restoran „Amador“ Huana Amadora i restoran „Konstantin Filippou“ istoimenog vlasnika grčko-austrijskog porekla.

Pored velikog broja restorana, pabova i gostionica, u Beču ima i mnogo tradicionalnih mesta kao što je „Café Landtmann“ iz 1873. godine ili restoran „Zum Figlmüller“ koji je duže od 110 godina poznat kao „dom bečke šnicle“.

7. Superheroji u narandžastom

Gradska čistoća u Beču uživa kultni status.

Radnici u narandžastim uniformama se brinu ne samo o smeću i reciklaži, već i o uklanjanju snega sa ulica i biciklističkih staza.

Vozila gradske čistoće godišnje pređu 120.000 ruta, odnosno devet miliona kilometara – što je ekvivalentno putovanju na Mesec svakih 14 dana.

8. Beč nikada ne prestaje da uči

Oko 200.000 studenata pohađa 20 različitih univerziteta, što Beč čini najvećim studentskim gradom na nemačkom govornom području.

Beč se ponosi kvalitetom svojih univerziteta – bečka Muzička akademija spada u najbolje u svetu.

9. Ceo svet u Beču

Beč spada u najpopularniji konferencijski centar sveta i raspolaže kompletnom infrastrukturom za ovakve događaje: odličnim lokacijama – od modernih zgrada do baroknih zdanja, dobrim prevozom i visokim stepenom bezbednosti za posetioce iz celog sveta.

Godišnje se u Beču održi oko 4.500 konferencija. Austrijska prestonica je dom mnogih institucija, međunarodnih organizacija i naravno Ujedinjenih nacija.

10. Umetnost na dlanu

Bečki muzeji ističu se najvećim kolekcijama Gustava Klimta, Egona Šilea i Brojgela.

U Beču postoji 100 muzeja, 250 galerija savremene umetnosti, preko 15.000 koncerata godišnje, 80 festivala, 10.000 sedišta u koncertnim salama, tri operske kuće, 120 bina, 28 palata i 163 gradske građevine. Sasvim dovoljno, zar ne?

Kompanija La Dorica osvaja domaće tržište vrhunskom ponudom hotelske opreme

Kompanija La Dorica se u BiH visoko pozicionirala kada je opremanju hotela i hotelska oprema u pitanju.

Od 2016. godine kada su otvorili svoj izložbeni salon u Sarajevu, koji se prostire na 100 m2, bilježe samo uspjeh.

Amir Pilav, direktor kompanije La Dorica BiH za poslovni portal Akta.ba kaže da je i više nego zadovoljan ostvarenim poslovnim rezultatom u protekloj godini, te da je i 2020. krenula jako uspješno.

"Već u prvim mjesecima 2020. godine bilježimo jako dobre rezultate. Trenutno radimo na nekoliko značajnih projekata u zemlji. U toku je kompletno opremanje hotela Salis u Tuzli koji je u sastavu Bingo grupacije, a riječ je o bivšoj upravnoj zgradi TTU-a. Cijelo opremanje se vrši po standardu "Ključ u ruke" što je jako traženo. Pored ovoga projekta, završavamo opremanje hotela Damirex u Zenici, a radimo i na renoviranju hotela Plivsko jezero. Ovo je samo dio projekata na kojima trenutno radimo i onih koji su u svojoj završnoj fazi", kazao je Pilav.

Kompanija La Dorica nudi kompletan asortiman visokokvalitenih proizvoda koji su potrebni hotelima, motelima, aparthotelima i apartmanima. Kompanija je nedavno proširili svoj asortiman, pa sada u svojoj ponudi imaju i namještaj za hotele, madrace za krevete a i neizostavni tekstilni dio. 

"Proširenjem naše ponude zadobili smo pažnju nekih starih klijenata ali smo time i dobili nove klijente. Ono što mi nudimo zadovoljit će i najzahtjevnije kupce a sa našom ponudom dobijaju sve od ulaznih vrata do krova, i to sve na jednom mjestu. U opremanju posebno vodimo računa o važećim propisima i zahtjevnim HACCP standardima, individualnim zahtjevima klijenata i aktuelnim trendovima, a to naši klijenti prepoznaju i cijene", kaže Pilav.

Dodaje da je ovakav način poslovanja i ulaganja, doveo i do povećanja obima posla, koji je doveo do novih zapošljavanja, pa je njihov tim danas bogatiji i u tom segmentu.

"Sretni smo što naša kompanija svakim danom bilježi nove poslovne rezultate i zdravo raste. Svakako je ulaganje dovelo do toga i pokazalo se kao dobra investicije", pojasnio je.

U nastavku svog razvoja Pilav kaže da planiraju otvaranje novih predstavništava za kućni tekstil i maloprodaju, ali da zbog obima dosadašnjeg posla te planove nisu do sada realizirali.

"Ovi projekti su sada malo na čekanju, jer zbog velikog obima posla, kada je opremanje hotela u pitanju , njih smo zanemarili. Oni su svakako spremni, plan postoji, ali sačekat ćemo još neko vrijeme. Nadamo se da ćemo do kraja ove godine realizirati jedan dio", kaže.

Potražnja za njihovim uslugama iz dana u dan raste. Pilav kaže da im je nekada jako teško odgovoriti na sve zahtjeve, jer je njih sve više.

"S obzirom da je turizam u našoj zemlji u ekspanziji, sve vodi ka tome da je velika i potražnja za našim uslugama. Do sada je to bilo vezano uglavnom za veće gradove BiH, sada to nije slučaj, jer u skoro svakoj sredini svakodnevno se otvaraju novi smještajni kapaciteti koji traže ovakve usluge. Naše usluge do sada su se u većini realizirale u Sarajevu i Mostaru ali zadnjih godinu razvija se Tuzla, Banja Luka koja je nedavno dobila hotel Meriot, tu su još Bihać, Jajce, Velika Kladuša, Bijeljina i drugi", kaže Pilav.

Dodaje da je turizam jedna ozbiljna razvojna grana koja se razvija jako brzo i jasno je da ju ni država ne može pratiti, pa imamo mnoštvo propusta, od nedostatka radne snage do odlaska ljudi. A u ovoj grani,  kako kaže, leže veliki potencijali i treba se podržati i razvijati što više.

Kompanija La Dorica je porodična firma, osnovana prije 20 godina, koja veoma uspješno posluje u oblasti opremanja objekata u turističkoj industriji. Predstavnci su najboljih svjetskih proizvođača iz oblasti kozmetike, tekstila i sitnog inventara neophodnih za jedan savremen i moderan hotel. 

Osim u Bosni i Hercegovini, svoja predstavništva imaju u Srbiji gdje je matična kuća i u Crnoj Gori. Kompanija učestvuje u opremanju i snabdjevanju preko 70 posto hotela, medicinskih ustanova i spa & wellness centara.

“Mala olimpijada” ponovo okuplja predškolce u Derventi

U Sportskoj dvorani 21. februara održaće se drugu godinu u nizu “Mala olimpijada”, takmičenje za djecu predškolskog uzrasta u različitim sportskim aktivnostima.

Na Maloj olimpijadi učestvovaće oko 300 učesnika iz desetak okolnih gradova, zajedno sa vaspitačima I direktorima. Jedan je od projekata kojim se unapređuje kvalitet predškolskog obrazovanja.

Projekat “Jačanje kapaciteta i poboljšanje kvaliteta usluga predškolskog obrazovanja u Opštini Derventa je podržan sredstvima Finansijskog mehanizma za finansiranje projekata integrisanog i održivog lokalnog razvoja u RS 2018/2019, za čije funkcionisanje su sredstva obezbijedili Vlada Republike Srpske putem Ministarstva finansija i Vlada Švajcarske putem Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH”.

Generalni pokrovitelj je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske, a sponzorima se pridružila i kompanija Fructa Trade sa Aqua Doria vodom.

Kontakt Info

  • Zadovoljstvo nam je odgovoriti na vaš upit kako bismo ostvarili saradnju. Za sada smo dostupni u BiH i Srbiji.
  • + 387 65 643 603 (Doboj, BiH)
  • + 381 69 625 167 (Novi Sad, Srbija)
  • Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Top